Autor: urednik

Povodom 1. Marta, Dana nezavisno Bosne i Hercegovine, neformalna grupa aktivistkinja i aktivista čestita dan kad s ponosom ističemo vrijednosti slobode, suvereniteta i ravnopravnosti svih njenih građana_ki. Tim povodom podsjećamo da ravnopravnost bez sigurnosti ne postoji, a sigurnost žena je osnovni pokazatelj vrijednosti ljudskih prava. Tim povodom Vas pozivamo da nam se pridružite 8. marta 2026, s početkom u 12:00 sati na Trgu Prvog korpusa Armije RBiH (park preko puta Doma sindikata) na protestnom maršu pod sloganom: „Sigurnost žena je javna obaveza. Država koja se ne miješa odobrava nasilje.“

Povod Osmomartovskog marša je kontinuirano i rasprostranjeno rodno zasnovano nasilje nad ženama i djevojčicama u Bosni i Hercegovini, kao i činjenica da institucionalna zaštita i dalje dolazi kasno, izostaje ili ostaje neujednačena, uprkos unaprijeđenim zakonskim rješenjima.

Tokom 2025. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine usvojene su izmjene Krivičnog zakona kojima je rodno zasnovano ubistvo žene, femicid, prvi put posebno prepoznato kao teže krivično djelo. Usvojen je i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Ovi zakoni predstavljaju rezultat dugogodišnjeg rada ženskih nevladinih organizacija i važan su iskorak u pravnom priznavanju specifične prirode rodno zasnovanog nasilja nad ženama. Međutim, napredak u zakonodavstvu nije ispraćen dosljednom i efikasnom primjenom, kao ni neophodnim podzakonskim aktima.

Femicidi počinjeni u Bosni i Hercegovini potvrđuju da je rodno zasnovano nasilje nad ženama u većini prethodno prijavljivano i da su postojali jasni faktori rizika. Ključno pitanje, stoga, nije samo individualna krivična odgovornost počinitelja, nego i institucionalna odgovornost za nepostupanje, kašnjenje i izostanak preventivnog djelovanja. Prijava rodno zasnovanog nasilja mora pokrenuti mehanizme zaštite, a ne predstavljati trenutak u kojem se rizik po život žena dodatno povećava.Takav pristup proizvodi kulturu nekažnjivosti i održava neravnopravne odnose moći. Rodno zasnovanom nasilju nad ženama posebno su izložene žene koje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije, uključujući žene sa invaliditetom, Romkinje, žene koje žive u ruralnim sredinama, samohrane majke i LBTIQ žene, i brojne druge kojima je pristup zaštiti i podršci dodatno otežan.

Sigurnost žena nije pitanje individualne odgovornosti niti privatne sfere, nego obaveza države i osnovni preduslov za ostvarivanje ljudskih prava i društvene ravnopravnosti. Institucije su dužne da djeluju pravovremeno, efikasno i koordinisano, da osiguraju dugoročno finansiranje sigurnih kuća i servisa podrške, te da uspostave sisteme podrške, prevencije, ali i odgovornosti za svaki propust u zaštiti.

Osmomartovski marš je politički zahtjev za društvo u kojem životi žena nisu prepušteni sporosti sistema. Pozivaju se građanke i građani da dođu i podrže Osmomartovski marš i time doprinesu jasnoj i nedvosmislenoj poruci da je rodno zasnovano nasilje nad ženama pitanje javne odgovornosti i društvene pravde.

Osmomartovski marš je mirni protest, održava se u Sarajevu, s početkom u 12:00 sati. Mjesto okupljanja je Trg Prvog korpusa Armije RBiH – park preko puta Doma sindikata.

“Opsađen(i)” je naziv fotografske izložbe, koja je postavljena na izlogu sarajevske knjižare Buybook upovodu 30-te obljetnice zvaničnog okončanja opsade Sarajeva (29.02.1996.). Ova iznimna minimalistička izložba, predstavlja tri istaknuta bosanskohercegovačka fotografa Kemala Hadžića, Dejana Vekića i Andreja Ðerkovića, koji su ostavili višedesetljetni trag na sarajevskoj i međunarodnoj fotografskoj sceni. Autori su dugogodišnji članovi Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH), te su dobitnici više značajnih nacionalnih i internacionalnih nagrada za svoj rad. 

Naziv postavke “Opsađen(i)” se odnosi kako kolektivno, tako i pojedinačno, na grad koji je bio u opsadi, kao i na njegove stanovnike u tom periodu. To višeslojno značenje pokriva individualno/kolektivno shvatanje (pre)življenog perioda opsade grada. Slikovno, postavka se odnosi na betonske blokove koji su služili kao obrambena protusnajperska barijera u opsađenom gradu i koji su naspram fizičkih prvih crta obrane, bili crta međuodnosa između života i smrti. Ova postavka je također, svojevrsna protuteža dehumaniziranju ratne stvarnosti koje je na snazi u suvremenom čitanju perioda opsade osoba koje nisu bile aktivni učesnici istog, pa je stoga, nakon tri desetljeća prijeko potrebno faktografski i likovno vratiti stvari na polaznu točku i to od strane onih koji su didaktički i humanistički dokumentovali strategiju preživljavanja.

Ove tri fotografije minimalistički prikazuju intimnu viziju nepojmljive ratne realnosti Hadžića, Vekića i Ðerkovića i “umjetničku praksu u takvim okolnostima, koju je sarajevski filozof Fehim Hadžimuhamedović definirao kao ‘kulturu u postajanju’ – generiranje etičkih vrijednosti pred totalnim socio-kulturnim kolapsom”*, koji se evo, ponavlja i nakon tri decenije.

* Branka Vujanović, Photography as Cultural Symptomatology within a Post-Yugoslav Condition: The Case of Sarajevo (Art – Ethics – Education, Brill, 2020)

“Stajali smo nasred ulice, zaklonjeni od snajperske paljbe beton­skim blokom na kojem je sprejom bilo napisano “PINK FLOYD” – jasna aluzija na mračnu pjesmu, koja kaže …all in all, you are just another brick in the wall… – i plakali. Ljudi su prolazili pored nas i ne obazirući se, jer u Sarajevu nije bilo ništa neobično vidjeti odrasle ljude kako, usred bijela dana, bez ikakvog zazora, gorko plaču na ulici.”

Dario Džamonja

Dejan Vekić rođen 1971. godine u Sarajevu. Završio Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1989.godine, te diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Fotografijom se bavi od 1987.godine. Do početka rata, radio je u foto studio Photo Design, kada je postao članom Državne Komisije za istraživanje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Radio je na Oskarom nagrađenom filmu Ničija zemlja, nakon čega se njegova suradnja sa Danisom Tanovićem nastavila i u filmovima L’Enfer (2004), Triage (2008), Cirkus Kolumbija (2009), Bagage (2011), Epizoda u životu berača željeza (2012) i Tigrovi (2013). Kao oficijelni fotograf, bio je angažovan u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine i na projektu Ars Aevi. Živi u Den Haagu.

Kemal Hadžić rođen je u Ključu 1947. godine. Nakon Pedagoške akademije u Banja Luci, stječe zvanje umjetnika Međunarodnog udruženja fotografa. Član je i jedan od osnivača likovne grupe “Zvono” od 1984.godine. Kao fotograf, surađivao je s različitim medijskim i diskografskim kućama, među kojima su Sutjeska film, Jugoton, Diskoton i druge, te je umjetničku karijeru dugu preko pet desetljeća obilježio brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Osamdesetih godina, surađivao sa mnogim grafičkim dizajnerima koji su njegove fotografije koristili za postere Sarajevske zime, Olimpijskih igara, sarajevska pozorišta, kataloge, omotnice knjiga i nosače zvuka. Tokom rata uradio je desetine foto eseja, među kojima “Arhipelag Sarajevo“ i “Portret pjesnika“. Živi u Phoenixu.

Andrej Đerković rođen 1971.godine u Sarajevu. Završio Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1989. godine. Radovi mu se nalaze u renomiranim kolekcijama MACBA Museu d'Art Contemporani de Barcelona, Casa della Memoria Milano, Musée d'art moderne et contemporain (MAMCO) Genève, ARS AEVI Sarajevo, Museum for Design Zürich, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, Vijeće Europe Strasbourg, Harald Szeemann Archive / The Getty Research Institute Los Angeles, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Fototeca de Cuba La Habana, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Museo de la Solidaridad Salvador Allende (MSSA) Santiago de Chile, Muzej Jugoslavije Beograd, International Olympic Committee (IOC) Lausanne, Memorijalni centar Srebrenica i drugi. Surađivao sa Benetton, agnès b., McCann, Freitag i Swatch. Živi u Ženevi.

Sarajevska Grupa Skroz će 03.04. sa početkom u 21:00 sati održati koncert u kultnom sarajevskom klubu Sloga. Prodaja ulaznica počinje u srijedu, 25.02.2026. u 12h i to na prodajnim mjestima: Sarajevo Disk Music Shop, Radićeva 2, biletarnice Plato Skenderija i BKC te oniline na kupikartu.ba

Ovo će biti i prvo živo izvođenje posljednjeg singla S.O.S. a koncertu će prisustvovati gosti koje ćemo naknadno objaviti.

Grupa Skroz nastala je u Sarajevu 1996. godine a čine je Adnan Šaran (vokal, autor, tekstopisac), Dejan Ostojić (bas gitara), Nedžad Mulaomerović (bubnjevi), Elvir Velmar (gitara) i Nino Škiljić (klavijature). Bosanskohercegovačkoj publici prvi put su se predstavili sa pjesmom “Sve sam jači” (1999) a iskorak na regionalno tržište ostvarili su 2005. sa pjesmom “Srušio sam stan”. Do sad su objavili tri albuma – Skroz (Croatia records – 2000), Savršeni Organizam (Menart – 2004) i Regija (Hayat production / Menart – 2008) te četiri samostalna singla – Afganistan(2005), Igraj Bosno(2006), Amerikanac(2011), Raj(2013), Vila(2014), Ego(2015), Oblak(2024), te S.O.S.(2025). Tokom višegodišnjeg djelovanja bilježe veliki broj koncerata širom EX YU prostora te uspješno sarađuju sa prijateljima Dinom Šaranom, Sejom Sexonom, Elvisom J Kurovichem, Edom Maajka, Srđanom Todorovićem i Branislavom Trifunovićem.