J.U. MES će u novembru realizovati dio programa koji su trebali biti održani u okviru 26. izdanja Modula Memorije na proljeće ove godine. Ipak, zbog nepovoljne situacije sa pandemijom te lockdowna koji nas je zatekao, nije bilo moguće organizovati programe koji su trebali biti održani u zatvorenim prostorima. Zbog toga, u narednom period, svi naši posjetitelj I posjetiteljice imat će priliku u novembru ispratiti umjetničke sadržaje koji su planirani.

U pitanju su izložba fotografija te teatarska predstava “Kao da je neko još u šumi”, a koji su nastavak projekta koji je predstavljen u proljetnom dijelu Modula. U aprilu je premijerno emitovan dokumentarni film “Kao da je neko još u šumi” katalonskih reditelja Terese Turiere i Erola Ileria koji se bavi istom temom kao i izložba i predstava. Izložba će biti otvorena 5., a predstava će biti odigrana 6. novembra u Narodnom pozorištu Sarajevo. Nakon toga, 13. novembra bit će održana premijera igranog filma “Djeca sa CNN-a” rediteljice Aide Bukvić.

Dogodilo se to u srcu Europe, na dva sata leta od Barcelone u kojoj su se euforično pratile legendarne Olimpijske igre. Uz snimke sjajnih medalja, na vijestima su se počeli pojavljivati prizori iz bosanskih logora. Procjenjuje se da je tokom rata na području bivše Jugoslavije (1991.-2001.). silovano 25 do 50 hiljada žena. Međunarodni kazneni sud u Hagu prvi je sud koji je silovanje proglasio ratnim zločinom i zločinom protiv čovječnosti. Dvadeset šest godina kasnije, pitamo se je li rat zaista završio za žene žrtve silovanja i djecu rođenu prisilnim trudnoćama.

Silovanje kao oružje rata jedan je od rijetkih, ako ne i jedini, preostali tabu iz rata devedesetih. Tema je to o kojoj se rijetko priča: žrtve traume nerijetko se žele vraćati u najmračnije kutke vlastite psihe, a djeca rođena iz tih zločina dan danas su stigmatizovana.

Poznavatelje historije prijateljskih odnosa Katalonije i Bosne i Hercegovine te solidarnosti tokom i nakon rata u BiH stoga ne čudi što se “Cultura i Conflicte“, katalonska umjetnička organizacija, odlučila uhvatiti u koštac s ovom temom u umjetničkom triptihu koji čine pozorišna predstava, dokumentarni film i fotografska izložba.
Predstava „Kao da je neko još uvijek u šumi“ premijerno je izvedena u jesen 2020. u Kataloniji, u godini obilježavanja dvadesetpete godišnjice Daytonskog sporazuma kojim je službeno okončan rat u BiH. U katalonskom Narodnom pozorištu i diljem Katalonije izvedena je više od 50 puta te je popraćena sjajnim kritikama i potresnim reakcijama publike.

Tokom novembra, umjetnički triptih će obići Bosni i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju u turneji koju je organizovala Delegacije Vlade Katalonije u jugoistočnoj Europi s potporom instituta Ramon Llull.
„Kao da je neko još uvijek u šumi” sazdano je u potpunosti od stvarnih svjedočanstava, svojevrsne autofikcije u kojoj stvarne žrtve izlaze pred nas zaštićene isključivo glumčevim tijelom, filmskim ekranom ili izložbenim platnom. Katarza je to koju može potvrditi emotivna recepcija brojne publike koja je triptih već vidjela. Svjedočanstva je u tekst uobličila dramaturginja Anna Maria Ricart Codina, a predstavu je režirao Joan Arqué Solà. Glumačku ekipu predvodi Ariadna Gil, jedna od najpoznatijih europskih filmskih i pozorišnih glumica, te
Montse Esteve, Òscar Muñoz, Magda Puig, Judit Farrés, Pep Pascual i Erol Ileri. Autor fotografija je Oriol Casanovas Puigjané.

Predstava će biti održana 6. novembra, sa početkom u 19:30, u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Prodaja i rezervacije ulaznica za pozorišnu predstavu će se vršiti na isključivo na blagajni Narodnog pozorišta ili na telefon 033/221–682.

Collegium artisticum: Izložba “Put moj” Ibrahima Novalića

Galerija Collegium artisticum srdačno vas poziva na otvorenje izložbe “PUT MOJ“ umjetnika IBRAHIMA NOVALIĆA. Izložba će biti otvorena u ponedjeljak, 1. novembra 2021. godine u 19:00 sati, a istog dana u 13:00 sati biće upriličen razgovor s autorom i snimanje postavke. Naša cijenjena publika će izložbu moći pogledati do 15. novembra 2021. godine (od ponedjeljka do petka, u terminu od 10:00 do 18:00 sati).

Ibrahim Novalić rođen je 1960. godine u Vrdolju kod Konjica (BiH).

Aktivno se bavi slikarstvom od 1981. godine. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH i Društva likovnih umjetnika Mostara od 1993. godine. Od januara 2003. godine djeluje pod statusom istaknutog samostalnog umjetnika. Boravio je u mnogim evropskim zemljama izlagajući na samostalnim i grupnim izložbama. Ilustrator je brojnih poznatih književnih djela.

Dobitnik je Nagrade za slikarstvo na izložbi “Collegium artisticum 2018“, povodom 6. aprila, Dana grada Sarajeva. Živi i radi u Bosni i Hercegovini.

“Na tradiciji bosanskohercegovačkog pejzaža razvila se i umjetnost lbrahima Novalića, slikara srednje generacije. Krajolik Hercegovine je njegova polazna inspirativna tačka, nastavljajući tamo gdje su stali drugi naši veliki slikari ovog žanra. Međutim, Novalić je poetiku pejzaža dodatno razvio uvodeći neke nove stilske karakteristike i veoma inovativne dekorativne akcente koji u njegovom slikarstvu ne predstavljaju samo detalje, već ga i prožimaju dajući svemu tome sasvim novu dimenziju likovnog promišljanja. Njegov pejzaž nije banalni isječak prirode, ograničena predstava, komad zemlje koji treba da stane u slikarski kadar. Njegova percepcija o tome šta je pejzaž puno je šira i obuhvatnija od uobičajnog razumijevanja tog problema. On teži fizičkoj, odnosno, kompozicijskoj širini (pejzaž kao ekvivalent pojmu prostranstva) i metafizičkoj dubini pogleda koji ne traži ograničenost već bezgraničnost. Pejzaž jeste forma, ali forma koja se stalno razvija, organska cjelina koja ima svoj ritam i koju slikar uobličava na osnovu svoje vizije prirode.“

(Kenan Šurković, odlomak iz teksta “Značaj umjetnosti lbrahima Novalića u kontekstu ukupnog bosanskohercegovačkog pejzažnog slikarstva“)

Značaj umjetnosti lbrahima Novalića u kontekstu ukupnog bosanskohercegovačkog pejzažnog slikarstva

Na tradiciji bosanskohercegovačkog pejzaža razvila se i umjetnost lbrahima Novalića, slikara srednje generacije. Krajolik Hercegovine je njegova polazna inspirativna tačka, nastavljajući tamo gdje su stali drugi naši veliki slikari ovog žanra. Međutim, Novalić je poetiku pejzaža dodatno razvio uvodeći neke nove stilske karakteristike i veoma inovativne dekorativne akcente koji u njegovom slikarstvu ne predstavljaju samo detalje, već ga i prožimaju dajući svemu tome sasvim novu dimenziju likovnog promišljanja. Njegov pejzaž nije banalni isječak prirode, ograničena predstava, komad zemlje koji treba da stane u slikarski kadar. Njegova percepcija o tome šta je pejzaž puno je šira i obuhvatnija od uobičajnog razumijevanja tog problema. On teži fizičkoj, odnosno, kompozicijskoj širini (pejzaž kao ekvivalent pojmu prostranstva) i metafizičkoj dubini pogleda koji ne traži ograničenost već bezgraničnost. Pejzaž jeste forma, ali forma koja se stalno razvija, organska cjelina koja ima svoj ritam i koju slikar uobličava na osnovu svoje vizije prirode.

lbrahim Novalić pejzaž shvata kao nešto što oplemenjuje ljudsko poimanje prostora i slobode (za razliku od današnjeg urbanog prostora). Jedan takav pristup ima i svoju univerzalnu romantičarsku osnovu da se od pejzaža obuhvati što više i da on bude duhovno što sadržajniji, a ne samo realistički akcentovan. lbrahim Novalić poseže za metodom obezvremenjivanja pejzaža kroz apstraktne forme, a sve u cilju da se pejzaž shvati i prihvati kao duhovna cjelina, ali i da se istaknu neke karakteristike hercegovačkog podneblja. lako njegovi pejzaži sadrže poetsku istančanost, oni su u isto vrijeme i monumentalni zbog širine vizije o onome što pejzaž treba da bude. Ali ono što nam prvo pada u oči jeste tehnika izvođenja uljane slike i njen kolorit koji je veoma raznolik u nijansama i bogat u svom intenzitetu. Ne radi se o poentilističkim prelazima, ili snažnom suprostavljanju oblika, već zavisno od umjetnikovog doživljaja onoga što vidi, ili u ovom slučaju onoga o čemu promišlja, on ”dozira” bojene intenzitete onoliko koliko je dovoljno da se prirodna bujnost shvati kao nepregledna koloristička igra, prepuna bojenih titraja koji stalno mijenjaju svoje vizuelne vrijednosti. Ponekad umjetnik ističe tamnije valere, a koji su prisutni samo onda kada se potencira pejzažna dramatizacija, ili kada su prisutni simbolički i nadrealistički akcenti. Gledajući sa te strane, rekli bi smo da umjetnik u nekim svojim radovima više oblikuje bojom i masama, negoli linijom. Međutim, to varira, ali nikada ne prelazi, i to je važno naglasiti, u kolebanje, već u promišljene postupke, u skladu sa zahtjevima motiva i onoga što se s njim želi postići. To i jeste ono što privlači u slikarstvu lbrahima Novalića, sasvim uočljiva namjera konciznog sprovođenja likovne ideje na osnovu inspirativnog momenta koji može nekada biti potaknut čisto lirskim raspoloženjem, a nekada uzbudljiv otkrivanjem likovnih ekspresija. Balans između ova dva pristupa je svakako uočljiv ali ne i previše naglašen jer pejzaže lbrahima Novalića gledamo kao usklađene cikluse bez narušavajućih varijacija i gdje je sve usmjereno ka jedinstvenoj umjetničkoj poruci.

lbrahim Novalić je slikar koji motivu prilazi na jedan višeslojan način zadržavajući se na ontološkim karakteristikama hercegovačkog pejzaža, a koji je oduvijek bio izazov za umjetnike i to iz više razloga. Kao prvo, predstavljanje kamena je u slikarstvu oduvijek imalo određen skulptorski izraz i teško je pronaći nekog našeg slikara koji je tom problemu prilazio plošno i kroz dvodimenzionalno nanošenje pigmenta na platno. Obično se materijalnost kamena ističe kroz debele i reljefne pastozne nanose boje, gdje se na mimetički način želi predočiti struktura kamena. Iako Novalić nije prevashodno slikar kamena, on tom motivu prilazi na jedan sasvim nov način. Za njega kamen nije samo kamen, već ”živa” matrica koja ima svoje organske zakonitosti, koja prožima pejzaž i na kraju se formira u upečatljiv likovni znak. Kada, recimo, slika izvor rijeke Bune, on ogromne kamene stukture ne prezentira statično, spomenički, već kao krvne žile pejzaža. U krajnjoj liniji to prevazilazi uobičajnu predstavu kamena i vodi nas prema metafizičkom uosjećavanju, što je kapitalan kvalitet više u Novalićevom slikarstvu. Jer, dinamički predstaviti neživu materiju poput kamena, u ovom slučaju kroz veoma kompleksne likovne postupke i slikarske bravure, govori o tome da je umjetnik krenuo pravcem predstavljanja pejzaža kao duhovnog odraza iskonskog doživljavanja prirode, prirode kao Božije kreacije, vječne tajne koja će nas uvijek inspirisati i kojoj ćemo se uvijek vraćati. A upravo je zadatak slikara da posmatraiući predoči ono što obično oko ne može vidjeti i što možemo samo pretpostaviti. Te nevidljive duhovne silnice Novalić materijalizuje kroz veoma interesantan likovni postupak, a koji prepoznajemo i u poetici islamske arabeske koja je isto tako stilizovan i nevidljiv, krajnje apstraktan odraz prirode. Zato u njegovim pejzažima uočavamo elemenat ”kamene čipke” za koju možemo tvrditi da predstavlja i realnu pejzažnu strukturu, kao i duhovnu arabesku koja oslikava našu metafizičku fascinaciju prirodom. Ta skrivena arabeska pejzažne strukture odraz je umjetnikovog osjećanja prirode i njene raznolikosti. Zbog toga Novalićeve slike koketiraju sa apstraktnim, jer samo na taj način možemo dokučiti skrivenu esenciju prirode, odnosno, ono što osjećamo, ali ne vidimo. Osim ove kvalitativne dimenzije, u njegovom slikarstvu uviđamo simboličke elemente bošnjačke materijalne kulture, nišane i građevine, a prije svih arhitektonske simbole Hercegovine poput stare konjičke ćuprije, ili Starog mosta u Mostaru. U tim slikama osjeti se duh prošlih generacija koje su svojim rukama izgradile te spomenike i učinile ih bezvremenim, simbolima ljudske plemenitosti, a koje Novalić obrađuje sa određenom romantičarskom sjetom podsjećajući nas na umjetnost velikog njemačkog slikara Kaspara Davida Fridriha koji je želio kroz svoje slikarstvo oživjeti duhove praotaca i jednog izgubljenog vremena. Zato je Novalićevo slikarstvo, između ostalog, i traganje za sopstvenim identitetom unutar simbola kolektivnog sjećanja i svih ostataka materijalne kulture koji nas definišu u sadašnjosti, a koji moraju biti umjetnički eksteriorizirani i uzdignuti na nivo simbola da bi bili primjećeni na jedan poseban način. Kod ovakvih motiva osjeća se određen upliv nadealističkog koncepta redanja simboličkih sadržaja u njihovom međusobnom odnosu i ukupnom značenju, a što je, u ovom slučaju, upotrebljeno kao snoviđenje onog prošlog i onog bitnog u našoj tradiciji, stvarajući viziju simbola koji govore i koji nam se obraćaju, nezapostavljajući usput i njihovu jedinstvenu estetiku.

Ukupno gledajući, slikarstvo lbrahima Novalića prožeto je poetskom fantazijom, lirskom apstrakcijom i nadrealističkim akcentima tvoreći na kraju veoma originalan i prepoznatljiv likovni izraz, baštinujući najbolje tradicije našeg pejzažnog slikarstva, sa jedne, i sasvim osobene i originalne slikarske vizije, sa druge strane. Zbog toga ovi kvaliteti svrstavaju rad lbrahima Novalića u sam vrh bosanskohercegovačkog slikarstva.

                                                  Kenan Šurković

                         Historičar umjetnosti

Bookstan on Air

Nakon projekta Digital Bookstan, koji je realizovan uz pomoć Međunarodnog fonda za pomoć (International Relief Fund) koji su ustanovili njemačko Ministarstvo vanjskih poslova, Robert Bosch Fondacija, Fondacija S. Fischer i Goethe institutMeđunarodni festival književnosti Bookstan otpočeo je s realizacijom projekta Bookstan on Air u okviru istog programa koji podržavaju njemačko Minstarstvo vanjskih poslova i Goethe institut.

Bookstan on Air podrazumijeva dalje osposobljavanje festivala da se nosi s izazovima vremena – da djeluje u uslovima pandemije obezbjeđujući prijekopotrebnu socijalnu distancu i tako sprečavajući širenje virusa, kao i da se prilagodi novim tehnološkim zahtjevima i na taj način uspostavi vezu prije svega s mlađom publikom.

Bookstan on Air će se baviti daljim proširenjem festivalske web stranice te književnom kritikom i intervjuima s autoricama i autorima. Pored toga, fokus će biti i na dva veoma popularna medija: podcastu i radioemisiji koji će baviti aktuelnim književnim i književno-teorijskim temama. Oni će biti dostupni na Bookstanovom Soundcloud profilu, ali i na društvenim mrežama te web stranici.

Pozivamo sve zainteresovane da prate Bookstanove aktivnosti na pomenutim platformama, u narednom periodu donosimo mnošto zanimljivih sadržaja u popularnim formama. Također vas pozivamo da pratite i hashtag #irf2021 kako biste saznali više o projektu Međunarodnog fonda za podršku.