Promocija knjige Ivana Čavlovića: “Muzički portreti”

Izdavačka kuća Buybook predstavlja knjigu Muzički portreti. Izvori i sjećanja Ivana Čavlovića, najznačajnijeg bosanskohercegovačkog muzikologa, emeritusa Univerziteta u Sarajevu i profesora Muzičke akademije i Akademije scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu.

Promocija će se održati u utorak, 10. 10. 2017. u 18 sati, na Akademiji scenskih umjetnosti, a predstavit će je recenzentice, doc. dr. Amila Ramović i doc. dr. Amra Bosnić, te sam autor, uz moderatoricu je Kristinu Ljevak. Čavlovića će, njegovim kompozitorskim ostvarenjem, predstaviti i violončelistica Belma Alić.

Muzički portreti. Izvori i sjećanja predstavljaju zbirku narativa u formi naizgled nespojivih žanrova naučne i memoarske literature. Ivan Čavlović svojim britkim kritičkim stavom, osvjetljavajući životne puteve i djelovanje kolega muzičara pri Muzičkoj akademiji u Sarajevu – kompozitora, solista, teoretičara i muzikologa – promišlja mjesto umjetničke muzike u Bosni i Hercegovine u periodu često nazivanim najproduktivnijim u bosanskohercegovačkoj historiji muzike (u poglavljima: Blum Matusja ∣ Drnda Bećir ∣ Dušek Čestmir Mirko ∣ Đenader Dragoje ∣ Jeličanin Milan ∣ Komadina Vojin ∣ Krajtmajer Vinko ∣ Kučukalić Zija ∣ Likić Rajmund ∣ Ludvig-Pečar Nada ∣ Magdić Josip ∣ Milošević S. Vlado ∣ Pozajić Mladen ∣ Radan Aleksije ∣ Rihtman Cvjetko ∣ Romanić Teodor ∣ Sagrestano Đino ∣ Smailović Avdo ∣ Stanković Nedeljka ∣ Špiler Miroslav ∣ Verunica Zdravko).

Ivan Čavlović jedan je od osnivača gotovo svih relevantnih institucija u Bosni i Hercegovini bez kojih djelovanje u okvirima nauke o muzici danas ne bi bilo moguće: Muzikološkog društva FBiH, časopisa Muzika, Međunarodnog simpozijuma Muzika u društvu, Sarajevo Chamber Music Festivala. Bio je dekan Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu od 2007–2016. Objavio je preko 200 stručnih, naučnih i publicističkih radova iz različitih oblasti nauke o muzici. Među njegovih deset knjiga svakako treba spomenuti prvu integralnu historiju muzike u Bosni i Hercegovini, te Eseje o muzici. Nacrt za socijalnu historiju muzike u Bosni i Hercegovini.

Knjiga Muzički portreti. Izvori i sjećanja od danas je u distribuciji izdavačkih kuća Buybook Sarajevo i Buybook Zagreb u BiH i Hrvatskoj, a kao i putem Buybookovog online shopa.

Kotizacije za učešće na drugom festivalu ideja i inovacija puštene u prodaju

Tri vrste kotizacija za ovogodišnji Sarajevo Unlimited forum od danas su u prodaji. Ekonomski prosperitet i rast kroz inovaciju glavna je tema ovogodišnjeg Sarajevo Unlimited foruma, prve regionalne platforme za okupljanje vizionara, inovatora, mladih poudzetnika, organizacija, institucija i domaćih i stranih investitora na jednom mjestu. Sarajevo Unlimited, koji se održava od 2. – 4.11.2017. na šest lokacija, i ove godine će stavit će Sarajevo u centar regionalne pažnje biznisa i inovacija, a cijene i vrste kotizacija su sljedeće:

 

100 KM + PDV          Unlimited Regular

 

200 KM + PDV          Unlimited Business

 

30 KM + PDV            Student Unlimited

 

Kotizacije uključuju:

 

Unlimited Regular

Pristup za: Unlimited stage, StartUp stage, Skills of Tomorrow, Meeting Point – sva tri dana

Ručak i kafe pauze (sva tri dana)

UNLIMITED networking

 

Unlimited Business

Pristup za: Unlimited stage, StartUp stage, Skills of Tomorrow, Meeting Point, Networks + workshops

1:1 sastanke na upit – sva tri dana

Ručak i kafe pauze (sva tri dana)

UNLIMITED pristup u Business Lounge

Ulaznice za Opening Gala Party 02.11.2017. i Corporate Party 03.11.2017.

UNLIMITED networking

 

Student Unlimited

Pristup za: Unlimited stage, StartUp stage, Skills of Tomorrow, Meeting Point – sva tri dana

Ručak i kafe pauze (sva tri dana)

UNLIMITED networking

 

Rane prijave otvorene su do 20.10.2017., a cijena kotizacija po ranim prijavama iznosi:

70 KM + PDV             Unlimited Regular

140 KM + PDV          Unlimited Business

20 KM + PDV            Student Unlimited

 

Sarajevo Unlimited Forum će kroz aktivnosti na pet lokacija (Dom mladih, Kino
Meeting Point, Vijećnica, Mikser House i Networks), sa 3000 učesnika, 55 govornika iz cijelog svijeta, 50 odabranih startupa osam zemalja regije, 6  keynote govornika, 6 panel diskusija, sajam poduzetništva i inovacija, umjetničke performanse, hackatone i radionice i ove godine promovisati Sarajevo kao grad talenata i inovacija.

 

Za dodatna pitanja u vezi startap takmičenja, upiti se mogu poslati na info@weareunlimited.ba. Više informacija o forumu, učesnicima i sadržajima, te načinu kako učestvovati, biće dostupno uskoro na zvaničnoj web stranici: http://weareunlimited.ba kao i na nalozima Foruma na društvenim mrežama:

Facebook stranici Sarajevo Unlimited, Instagram nalog unlimitedbih, Twitter nalog @UnlimitedBiH.

Zvanični hashtagovi Foruma su #weareunlimited #sarajevounlimited.

 

Lamija Begagić: Kad friendly nije dovoljno …

Tekst preuzet sa www.http://lgbti.ba

 

Piše: Lamija Begagić

Razgovaram na sasvim običnoj kafi s prijateljima o psihoterapiji. Jesam li, pitaju me, zadovoljna terapeutkinjom. Jesam, velim, i više nego. Kako se zove, pitaju. Tako i tako, kažem. Je li friendly, pitaju. Dašta da jeste, pa kako bih bila zadovoljna njom da nije, čudim se, pa se i oni nasmiju, glupo pitanje, da, priznaju.

U kontekstu moje psihoterapije, prijatelji su mislili na LGBT friendly. Jedan od njih, gej muškarac, rado bi joj se javio, kaže, ali mora znati. Da, friendly je, ponavljam, dok razmišljam koliko je taj termin više izraz trpeljivosti ne naklonosti, eufemizam za tolerisanje, ali ne i istinsko prihvaćanje?

Friendly. Friendly prema ovome ili prema onome. Gay friendly, child friendy, bike friendly, dog friendly, vegan friendly…

Dok se sintagma s tim terminom ispisana na naljepnici na vratima klubova, prodavnica ili lokala i može smatrati izrazom čiste naklonosti, otvorene podrške i dobrodošlice, ona se, u idealnom svijetu, ne bi trebala uzimati u obzir pri procjeni i odabiru stručnih ljudi, profesionalaca, naročito ovih s početka naše priče. U idealnom svijetu, ljudi koji se bave mentalnim zdravljem i pružanjem stručne podrške morali bi biti u stanju prihvatiti svaku moguću različitost i svoje prihvaćanje garantovati svojevrsnom Hipokritovom zakletvom i dokazivati je svakodnevno, sa svakim svojim pacijentom i pacijenticom. Pitati da li su oni friendly, trebalo bi biti kao upitati zna li pedijatar ponešto o dječijim bolestima i je li veterinarska oridinacija pet friendly?

Neću nikad to zaboraviti, priča mi na drugoj, jednako tako običnoj kafi, druga prijateljica, to kako nije ništa rekao, samo je ušutio, ali ja sam znala koliko je to njemu problem i koliko se bori sa sobom i ne može preko sebe. Ta je terapija bila pogubna, dugo sam se poslije izasipala na pomisao odlaska stručnjacima. Jer koga zmija ujede…

Danas, desetak godina kasnije, prijateljica može svoje loše iskustvo i dugogodišnje nepovjerenje prema psihoterapiji prepričavati opušteno, na kafama, s određenom dozom britkog humora. Godinama o tome nije govorila nikome. Umjesto da trenutak povjeravanja donese katarzu i pomogne joj da lakše prođe kroz tešku emotivnu krizu zbog obiteljskog neprihvaćanja, postao je samo još jedna trauma u kolekciji. Katarza je izostala jer je jednako neprihvaćanje zatekla i u tom navodno sigurnom prostoru.

Rekla sam mu, priča prijateljica danas, da se moji protive našoj vezi jer je on druge vjere i da čine sve da nas razdvoje i da ja ne znam kako više da se nosim sa njihovim stalnim pritiscima.

Danas je dobro. Neželjeni joj je i dalje partner, skupa imaju dijete. Žive zajedno već deceniju. Vjeru u profesiju vratile su joj neke divne terapeutkinje tek godinama poslije, kada je o svemu pričala kao o davno odležanoj dječijoj bolesti.

Friendly. Može, ako je to mjesto gdje mogu uvesti bicikl ili pustiti psa i računati na zdjelu sa svježom vodom, bez ibreta i mrkih pogleda. Friendly u kontekstu dodatne preporuke za terapeutkinju, nastavnicu, ljekarku, ne. Neću da je friendly. Hoću da radi svoj posao, da ne diskriminira, da poštuje zakon.

Udžbenik psihologije koji kaže da homoseksualnost nije bolest nije friendly, on je samo stručan i usklađen sa zakonom o zabrani diskriminacije. Matičarka koja vjenča par bez obzira na njihova imena i vjeroispovijesti nije friendly, već radi posao u skladu s ustavom zemlje ispod čijeg grba sjedi i udara muhure. Doktor koji obavlja abortus ženi koja iz bilo kojeg razloga ne želi roditi nije friendly, već se drži svoje zakletve i ponovo, zakona zemlje u kojoj živi i radi. Škola koja obezbjeđuje sigurno okruženje i adekvatan nadzor za djecu koja ne pohađaju časove vjeronauke nije atheist friendly, već je javna ustanova koja, gle čuda, treba poštovati kako zakon i ustav, tako i međunarodne konvencije .

Možemo biti otvoreni da u svoje prostore puštamo ljubimce ili dvotočkaše. Stvar je našeg izbora.

S ljudskim pravima drugih, naš izbor, pak, nema baš ništa. Možemo biti friendly ili ne, naspavani ili ne, dobiti menstruaciju, imati zubobolju, oni koji su pred nas stali puni povjerenja, donoseći nam pitanja života ili smrti s tim nemaju baš nikakve veze.

Promocija knjige “Uvod u primijenjeno kazalište“

Knjiga Darka Lukića “Uvod u primijenjeno kazalište” otvara pitanje čije je kazalište i daje sažet i pregledan, sistemski uvid u vrlo široko i raznovrsno područje koje se od 1990-tih godina naziva primijenjenim pozorištem. Riječ je o širokom spektru izvedbenih praksi koje su se razvijale od 1970-tih godina (ukorijenjene i utemeljene, kako knjiga pokazuje, u znatno starijim tradicijama i iskustvima), a pojavljuju se pod nazivom pozorište u zajednici, odgojno pozorište, pozorište za obrazovanje, pozorište za napredak, forum teatar, društveno pozorište i sl.

Ovom prilikom pozivamo vas na:

 PROMOCIJU KNJIGE “UVOD U PRIMIJENJENO KAZALIŠTE“

u petak, 06. oktobra 2017. u 15 sati

Galerija Gabrijel – Kamerni teatar 55

 

Promotori knjige bit će:

  • Darko Lukić, autor knjige
  • Dino Mustafić, izvršni producent Festivala MESS
  • Selma Spahić, rukovoditeljica umjetničkih sadržaja Festivala MESS
  • Ljubica Ostojić, dramaturginja i dramska spisateljica

Duga presshura – mozaični magazin uživo

Obavještavamo vas da Udruga Libertas i Udruženje umjetnika Planet Poezija pokreću projekt pod nazivom „Duga presshura – mozaični magazin uživo„ koji će se održavati redovno svake druge subote u mjesecu, tj. prvog i trećeg vikenda u prostoru kluba „SSH“ na Čengić Vili (Bulevar Meše Selimovića bb). Ovim programom nastojat ćemo zadovoljiti interese šireg kruga kulturnih potreba naših sugrađana.

Planiramo da, u okviru ovog mozaičnog programa, u trajanju od šezdeset minuta, upriličimo predstavljanje novih knjiga i CD-a, časopisa, te prikažemo najnovije kratke dokumentarne i umjetničke filmove i spotove, zatim da upriličimo predavanja iz različitih oblasti, tematske, stručne i kreativne radionice, putopisna predavanja i slično. Na svakom programu imat ćemo jednog ili više gostiju, s kojima ćemo razgovarati o aktuelnim društvenim i temama iz kulture i sporta. Također, program je interaktivan, što podrazumijeva da posjetioci mogu postavljanjati pitanja ili davati komentare i tako direktno učestvovati u debati u okviru programa. Za goste biramo kompetentne osobe za određenu oblast, bile one više i manje poznate široj javnosti, kao i osobe iz različitih profesija (slikari, muzičari, novinari, fotografi, profesori, književnici, sportaši…).

U subotu, 7. 10. 2017. godine, od 11 do 12 sati, u Klubu SSH ugostit ćemo Antonelu Pehar-Šimunović, akademsku rediteljicu, Mirka Despića, direktora Jahorina film festivala, te Zorana Ćatića, reditelja, s kojima razgovaramo na temu „Uloga dokumentarnog filma u suvremenom društvu“.

Stalne rubrike su:

–         „Šik klasik, jer se sluša…“ Profesor glazbe Enes Ibričević svira kompozicije iz klasičnog repertoara, a za premijerni program izvodi odabrana djela španskog skladatelja Franciska Tarrege.

–         „Alka poetika“ je rubrika u kojoj urednica Tamara Čapelj, profesorica književnosti, prezentira osnovne podatake o životu i djelu odabranog pjesnika. Započet će s Duškom Trifunovićem, a odabrane pjesme će govoriti Dino Porović, pjesnik, a koji će kroz podrubriku „Planetarna librisijada“ posjetiocima prijedložiti nove književne naslove.

–         „Vječno zrele zelene melodije“ obuhvata popularnu glazbu, prvenstveno razdoblje bivše ex-jugoslovenske scene. Urednik dr. sc. Marijo Pejić predstavlja ponajbolje skladbe pop, rock, šlagere i šansone, kao i njihove interpretatore. Za prvi program govorit će o Arsenu Dediću.

 

U muzičkom dijelu učestvuje PGS Pravo lice iz Sarajeva, dok je voditeljica Ivana Krstanović, mr.

Promocija knjige Rumene Bužarovske: “Moj muž”

Izdavačka kuća Buybook s velikim zadovoljstvom najavljuje promociju zbirke priča Rumene Bužarovske Moj muž, koja je pred ovogodišnji Međunarodni festival književnosti Bookstan objavljena u Buybookovom izdanju, te u okviru festivala pretpremijerno predstavljena. Promocija knjige u prisustvu autorice održat će se u petak, 6. oktobra 2017. u 19:30 sati. Autoricu će na promociji predstaviti Kristina Ljevak.

“Ovih jedanaest priča ispričanih od isto toliko različitih žena u prvom licu, znatno nadmašuju ‘brojke’ pogođenih sudbina, ‘brojke’ roda, žena, muževa, majki i djece, ljubavnika i prijateljica, amatera, stereotipa i zabluda, osvještavanja i otrežnjenja od moćnog, prolaznog pijanstva mladalačke (i ne samo te!) ljubavi. U knjizi u kojoj žene pričaju o svojim muževima, a tekst nije namijenjen ni (samo) jednima, niti (samo) drugima, zbog toga što cilja u treću, iznad-spolnu metu, očekujte da nađete svašta, a ne samo ono što naslov obećava… Ovo je najbolja zbirka priča Rumene Bužarovske do sada, ali i jedna od najboljih zbirki objavljenih u Makedoniji u posljednjih nekoliko godina.”

Olivera Kjorvezirovska

“Angažiranost u pisanju je vidljiva, priče se bave raznim ljudskim slabostima. Implicitni autor (ili Rumena Bužarovska) nalazi način da ismije te slabosti, neki put suptilno, ali neki put, bogami, dovodeći ih do groteske. Laž (iluzija/zaslijepljenost), koja nužno ide u paketu sa strahom su jezgro oko koje je građen veći broj priča. Likovi nekad lažuckaju, nesvjesni onoga što dolazi kao posljedica tih naizgled beznačajnih laži (šuti, da ne sazna moj muž; šuti, da ne saznaju susjedi), a nekad, bogami, lažu i naveliko, iznevjeravaju, rugaju se najbližima iza leđa, bivaju licemjerni. Osim tih problema, otvaraju se i krupni, društveni problemi, pa se na taj način problematizira porodično nasilje, nacionalizam, kič i neukus u umjetnosti.”

Đoko Zdraveski

Nakon promocije autorica će potpisivati knjige i družiti se s gostima i posjetiocima promocije.

Knjiga se može naći u prodaji u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba po cijeni od 18,00 KM. Knjiga će na promociji biti dostupna po promotivnoj cijeni.

 

O AUTORICI:

Rumena Bužarovska rođena je 1981. godine u Skoplju. Docentica je američke književnosti na Filološkom fakultetu u Skoplju, i prevodila je s engleskog na makedonski djela Lewisa Carrolla, J. M. Coetzeeja, Trumana Capotea, Charlesa Bukowskog i Richarda Gwyna. Autorica je studije o humoru u savremenoj američkoj književnosti “Šta je smiješno: teorije humora primijenjene na kratku priču”, te tri zbirke priča “Žvrljotine”, “Osmica” i “Moj muž”.

ODLOMAK

“Moj muž” Rumena Bužarovska
preveo: Ivica Baković

(…) “Uh, zaboravio sam da pišeš poeziju. Zašto mi ne pročitaš neki od svojih pjesmuljaka da i ja mogu kritizirati?“, zajedljivo mi je dobacio i trijumfalno se smješkao jer moje pjesme nikada nije pročitao. Nikada mu ih nisam dala iz jednostavnog razloga koji više nisam željela od njega da krijem. Otišla sam u spavaću sobu i ispod kreveta izvukla listove s poezijom koju sam krišom pisala dok je on bio na poslu. I dala sam mu posljednju pjesmu. Rekla sam mu da čita naglas.

Ljubljena

On leži kraj mene
a ja te sanjam
tvoj noćni cvijet
za mene se otvara
ti jecaš poput vjetra
ružo moja mila
tvoga nektara
i večeras bih se napila

Vilica mog supruga skamenila se i mrvicu kao da se pomjerila udesno kada je prestao čitati. Oči su mu se širom otvorile i gledao me ukočeno, blijed u licu.
„Rima i nije baš pravilna“, rekoh mu cinično. „Oprosti što sam te razočarala.“
„Ne“, odgovorio mi je. „Nisam razočaran. Očekivao sam sranje.“

O knjizi „Moj muž“ Rumene Bužarovske

Piše: Kristina Ljevak

Sanju je mentorica nagovarala da nađe ljubavnika, iako je Sanja bila u solidnom braku i takvih ličnih potreba nije imala. Kako živimo u vremenu instant-iscjelitelja, gdje su ljudi spremni ozbiljne psihičke poremećaje liječiti slanjem pozitivne energije na daljinu, ne čudi ovakva terapeutska sugestija. Pod stalnim nagovorima, a potpomognuta dejstvom alkohola, Sanja se nakon osmomartovske proslave u restoranu sa radnim kolegama i koleginicama prepustila flertu s prvim saradnikom, te su završili na krajputaškom svratištu za slučajne ljubavnike. Kada je u stomaku “proradila” džigerica koju su objedovali, Sanja i udvarač su se umjesto u strasti našli u vlastitom izmetu.

Ako ste ikada imali priliku pročitati barem jednu priču makedonske autorice Rumene Bužarovske, neće vam trebati mnogo da pogodite kako ona potpisuje ovaj totalni obrat i u svojoj vrhunskoj angažovanoj prozi do karikaturalnosti portretira društvene anomalije, sitne strasti i još sitnije ljudske postupke. Rumena Bužarovska je nesvakidašnja pojava na literarnoj sceni regije. Njene priče su melem za sve one koji ne misle da su brakovi nužno idealni, ljubavi savršene, vlastita djeca najljepša, a nasilje negdje drugdje, daleko od nas… Atmosfera koju stvara pisanjem čitatelje dovodi u poziciju zahvaljujući kojoj imaju osjećaj da su i sami zatočenici nekog jednosobnog stana i lošeg braka u kojem se prave kako je sve uredu, ili su možda nastanjeni u veleljepnom zdanju gdje se svi moraju ponašati kao da vjeruju kako je gospodarica kuće savršena slikarka, iako je neinventivna amaterka čijim se opskurnim mrtvim prirodama svi iza leđa smiju. Iako bi se njene priče mogle u duhu prigodne terminologije nazvati onim koje se čitaju u dahu, mnogo više od toga potrebno je da se apsorbuje napisano i suoči sa slojevima licemjerstva koje smo spremni brižljivo uzgajati, a sve da se ne bi srušio savršeni poredak satkan od patrijarhalnih vrijednost te da ne bismo sebi, a posebno drugima, pokazali koliko smo nesretni i nesretne.

Rumenino pisanje nas tjera da se zapitamo nad količinom menažerije i kostura po ormarima naših porodičnih, rođačkih i vlastitih kuća. Nad mračnim tajnama koje je tek nezvani gost, na nekom porodičnom okupljanju, nakon pete čašice izgovorio. Nad snagom koju smo spremni investirati kako bismo nešto zataškali. Jer zataškavanje nosi sigurnost. A istina je neudobna.

U jednoj od njenih vrhunskih priča koje čine zbirku “Moj muž” srećemo ženu koja zbog straha od muževljevih reakcija ne odlazi vidjeti bolesnu majku i upoznati je s vlastitim novorođenčetom. Kada skupi snagu za taj čin, a sve dok je muž na službenom putu, tegle ajvara koje je ponijela majci s police kupea u vozu pašće djetetu na glavu i djeteta više neće biti. Ali i dalje će skrivati istinu, iako će u tom braku biti nešto više razumijevanja jer ih je tragedija zbližila.

Autorica kroz taj i niz drugih primjera progovara o balkanskom iskustvu zbližavanja u nesreći, koje će uvijek prije, nego sreća, biti vezivno tkivo među ljudima.

Patrijarhat, kroz kapitalizam koji mu je brat, porodicu sačinjenu od osnovnih komponenti majka-otac-dijete (uvijek naravno heteroseksualnu) nametnuo je kao najvišu vrijednost u kojoj majka mora biti presretna zbog nastanka potomstva. Postporođajne depresije su tema o kojoj se u našem društvu šuti i o kojoj tek poneka žena, pod lažnim imenima na internet-forumima, skrušeno piskara. Da očima ne može vidjeti vlastito dijete, desilo se jednoj od Rumeninih junakinja. I dešava se i onima van Rumeninih knjiga. I baš zbog toga što o tome šutimo, od iznimne je važnosti njeno pisanje. I ne piše Rumena Bužarovska po obrascima prigodnih organizacija koje uz dotacije zastupaju manjinsko mišljenje u javnosti, a u stvarnosti, iza zatvorenih vrata žive živote upravo onakve kakvim ih Rumena opisuje. Ona piše u maniru najvećih majstorica kratke priče, dinamike savršene mjere, i tek u podtekstu nam sugeriše koliko griješimo i kako ne trebamo.

 

 

Na Grani Zelenoj – “Zelena Ekonomija”

Okretanje svih raspoloživih resursa u smjeru razvoja zelene ekonomije trebao bi biti strateški cilj za BiH. Neophodne su suštinske promjene u promijeni svijesti građana ali i u političkom sistemu i načinu rada institucija kako bi se osigurao prosperitet bh građana u zdravoj životnoj sredini. Na žalost politika kao i u drugim segmentima, samoj je sebi svrha i za cilj ima tek puki opstanak na vlasti dok svijest građana podržava takav politički koncept.

Vođenje Uroša Đurića kroz izložbu “Taštine malih razlika”

U sklopu pratećeg programa izložbe “Taština malih razlika” Grayjsona Perrya, započinjemo serijal autorskih vođenja kroz ovu izložbu u četvrtak, 5. oktobra sa početkom u 19.00 sati u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske (MSURS). Čast da prvi publiku kroz postavku provede imaće vizuelni umjetnik Uroš Đurić.

 

Uroš Đurić (1964) živi i radi u Beogradu i aktivno izlaže od 1989. godine. Radio je kao glumac, izdavač underground stripova, grafičar, DJ i stvaralac relevantnih radio emisija za beogradsku mrežu B92. Đurićevo vođenje biće novi povod za razgovor o klasnim razlikama, rodnom identitetu i drugim temama koje svojim radom pokreće britanski umjetnik Grayson Perry.

Nakon ovog priznatog umjetnika, priliku da pruže svoju interpretaciju izložbe imaće i Aleksandar Trifunović i Damir Nikšić.

Izložba „Taština malih razlika“ se sastoji se od šest monumentalnih tapiserija koje istražuju britansku fascinaciju stilom i klasnim razlikama. Inspirisane ciklusom slika „Život razvratnika“ Vilijama Hogarta, engleskog slikara iz 18. veka, tapiserije prate život izmišljenog lika Tima Rejkvela – od ranog detinjstva, preko tinejdžerskih godina, pa sve do njegove smrti u automobilskoj nesreći. Tapiserije su bogate sadržajem, detaljima i bojom i prikazuju mnoge ekscentričnosti i jedinstvenosti koje se vezuju za život u Velikoj Britaniji – od dizajna enterijera do britanske kuhinje, političkih protesta i tračeva o životima poznatih ličnosti. Kompozicija svake od tapiserija donekle podseća na dela rane renesanse i podstiče na umetničko, ali i socio-političko istraživanje.

 „Taština malih razlika“ sastoji se od šest tapiserija velikog formata, osam printova dela Vilijama Hogarta, 20 faksimila i tri dokumentarna filma nastala tokom Perijevog putovanja kroz Britaniju u pripremnoj fazi projekta. Izložba je u zajedničkom vlasništvu kolekcije British Council-a i kolekcije Arts Council-a kojom upravlja londonski Southbank centar. Ona je poklon umetnika i galerije “Viktorija Miro”, a realizovana je uz podršku britanske televizije Channel 4, organizacije Art Fund i fondacije „Sfumato“ i kompanije AlixPartners.

Organizatori izložbe u Banjaluci su British Council i Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske sa podrškom  Grada Banjaluke, Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Banjalučke pivare.Medijski partneri su RTRS i portal BUKA.

 

Više informacija: https://www.britishcouncil.ba/grayson-perry

Sarajevski ratni teatar poziva na audiciju za ulogu u novoj predstavi

Sarajevski ratni teatar poziva na audiciju sve diplomirane glumice, kao i apsolventice odsjeka za glumu iz Bosne i Hercegovine koje imaju do 30 godina za ulogu u predstavi „Narodna drama“. Predstava će se realizovati u režiji Bobana Skerlića u toku mjeseca decembra i januara u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR.

Potrebno je spremiti antički monolog i jednu narodnu pjesmu po izboru iz repertoara Hanke Paldum, Silvane Armenulić, Tome Zdravkovića, Harisa Džinovića, te nekoliko pjevačkih stilskih verzija iste pjesme u različitim stilovima kao što su jazz, blues, soul, rock, opera, gospel, fado…

Prijava na audiciju treba sadržavati slijedeće:

Osnovne podatke (ime, prezime, adresa, godište, broj mobilnog telefona, e-mail adresa)
Kratku biografiju (CV)
Recentnu fotografiju

Prijave je neophodno poslati najkasnije do petka (06. oktobra) do 12h na adresu sartr.info@gmail.com i boban@skerlic.org.

Audicija će se održati u Sarajevskom ratnom teatru u ponedjeljak 09. oktobra. Sve aplikantice će biti obaviještene o detaljima audicije.

 

25 godina od otvorenja Američkog Informativnog Centra

Ovog mjeseca se navršava točno 25 godina od otvorenja Američkog Informativnog Centra u bivšem olimpijskom selu, sarajevskom kvartu Dobrinja. Prva inostrana kulturna institucija na tlu neovisne Bosne i Hercegovine, otvorena je uz prisustvo tadašnjeg prvog američkog Ambasadora za Bosnu i Hercegovinu, Nj.E. Victora Jackovicha.

Centar je otvoren uz podršku tadašnjih dobrinjskih civilnih i vojnih vlasti, te predstavnika Američke Agencije za informacije (USIA) i Američke Vlade sa sjedištem u Zagrebu. Odgovornost za vođenje Centra preuzeo je Andrej Đerković, danas istaknuti bosanskohercegovački umjetnik, inače dugogodišnji stanovnik Dobrinje. Đerković je prije rata bio stalni posjetilac Centra, jošod otvorenja osamdesetih godina, kada se Centar nalazio na Skenderiji.

“Zamislite čovjeka koji je na početku opsade Sarajeva spašavao biblioteku Američkog centra u Sarajevu. Sve se raspada, curi vrijeme u ubrzanom ritmu pješčanog sata, a mladi Ðerković zapeo da sačuva knjige iz biblioteke koje su, do tada, svojim korisnicima jedino mogle darovati oreol „američkih špijuna“, napisao je Boro Kontić u svom tekstu “Dvorac bez vrata” iz 2007.godine.

„Ratni“ Američki Informativni Centar se nalazio na čuvenoj Dobrinjskoj aveniji “Mitsubishi” (kako se zvala tokom Olimpijade), 300 metara od prve linije kako prema Nedžarićima, tako i prema okupiranoj Dobrinji 4. Bibliotečki fundus Centra je brojao preko 3000 knjiga i enciklopedija, koje su tokom prvog ratnog ljeta prebačene iz centra grada. Stare prostorije Centra koji se do rata nalazio u Kranjčevićevoj ulici iza hotela Holiday Inn, našle su se na udaru snajperske i topničke vatre, tako da je odlučeno da se biblioteka prebaci na Dobrinju. Prebacivanje je trajalo nekoliko dana i za ovaj veoma opasan i komplikovan zadatak, korišteni su kamioni Dobrinjskog odjela Civilne Zaštite. Uz bogati fundus, prebačen je i videotop, koji je u ono vrijeme kada su sarajevska kina bila uništena i van upotrebe, bio jedan od nekoliko videotopa u opsjednutom Sarajevu (uz Obala Art Centar i Kino Radnik), preko kojih su se mogle održavati projekcije na velikom platnu. Đerković je tako, u suradnji sa Obala Art Centrom, na Dobrinji prikazivao njihov repertoar sedam dana poslije nego u gradu. Centar je uz čuvenu ratnu bolnicu, komandu i press službu, imao status nultog prioriteta, tj. imao je konstantno snadbijevanje strujom. Uz filmove i edukativne projekcije, ostati će zapamćeno i kolektivno gledanje finala Svjetskog prvenstva u fudbalu u Sjedinjenim Američkim Državama 1994.godine, koje je gledano u terminu iza policijskog sata.

Sačuvana je i stara bibliotečka kartoteka, tako da su pored novih 250 članova, u biblioteku dolazili i stari članovi sa knjigama koje su posudili prije početka rata. Veoma je interesantno da su ljudi dolazili čak i preko famozne barikade između Mojmila i Dobrinje da vrate ili uzmu knjigu koja ih je mogla stajati života (iako su mogli da je iskoriste i za grijanje ili pravljenje ručka).

Jedna od anegdota je da je Centar cijelo vrijeme duple opsade ugostio i Oglasnu službu Oslobođenja, koja je svakodnevno zaprimala oglase, smrtovnice i sjećanja Dobrinjaca koji su bili odsječeni od grada. Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, Đerković je cijeli bibliotečki fundus Centra od 3000 knjiga i enciklopedijskih izdanja, poklonio Nacionalnoj i Univerzitetskoj Biblioteci Bosne i Hercegovine. 

Za svoj ratni angažman i dostignuća na polju kulture, Andrej Đerković nagrađen je sa Plaketom Zahvalnosti (The Certificate of Appreciation)” Američke Agencije za informisanje (USIA), koju mu je 1999.godine, uručio tadašnji američki Ambasador za Bosnu i Hercegovinu, Nj.E. Richard D. Kauzlarich, te je u povodu dodjele ovog uglednog državnog priznanja, napisao da je taj čin priznanje Đerkovićevim izvanrednim naporima tokom rata za očuvanje i stavljanje na raspolaganje javnosti, kolekcije knjiga iz starog Američkog centra u Sarajevu. Zahvaljujući njemu, knjige su trenutno pronašle svoj dom u Nacionalnoj i Univerzitetskoj Biblioteci Bosne i Hercegovine. Ovo je također priznanje djelovanju g. Đerkovića u Dobrinji koje je potaknulo kontinuirani duh kulture, kao i američku nazočnost u gradu Sarajevu.