Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Greške plaćene milionima KM

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Zbog pogrešnih odluka državnog Ureda za razmatranje žalbi, institucijama i javnim preduzećima naloženo je da isplate najmanje šest miliona KM privatnim firmama.

Nakon što je Javno preduzeće „Elektroprivreda Bosne i Hercegovine“ (EPBiH) posao nabavke goriva dodijelilo sarajevskoj firmi „Hifa Petrol“, konkurenti su se žalili Uredu za razmatranje žalbi (URŽ), smatrajući da pobjednik tendera nije ispunio uvjete konkursa.

Iako je URŽ odbacio žalbu „Junuzović-kopexa“, ispostavilo se da je ova firma bila upravu jer je Sud BiH kasnije odlučio da URŽ mora promijeniti svoju odluku. Tako je i bilo – URŽ je nakon odluke Suda utvrdio da EPBiH ipak nije poštovao Zakon.

Međutim, ugovori sa „Hifom“ su već bili potpisani pa je EPBiH platio skoro 1,7 miliona maraka odštete firmi iz Lukavca zbog pogrešne odluke URŽ-a.

Ovo nije jedini ovakav slučaj. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su istražili 22 nabavke u kojima je URŽ odredio ukupnu štetu od skoro 12 miliona maraka. Novinari su otkrili da su institucije i javna preduzeća polovinu ovog novca isplatili zbog pogrešnih procjena URŽ-a. Osim „Junuzović-kopexa“ među firmama koje su dobile rješenje o odšteti su i „MOS“, „Hering“, „Elektrounion“ i „Građenje“.

Članovi URŽ-a, sa kojima su razgovarali novinari CIN-a, kažu da su greške moguće jer su drugačije tumačeni određeni pravni propisi, ali da su griješile i institucije koje su provodile postupke javnih nabavki.

Za razliku od institucija koje su zbog svojih grešaka kažnjene, pogrešne odluke članova URŽ-a prolaze bez kazne jer za njih zakon nije propisao nikakvu odgovornost.

Ured za razmatranje žalbi je sedmočlana nezavisna institucija koja prati provođenje Zakona o javnim nabavkama. Čine je pravnici sa položenim pravosudnim ispitom te stručnjaci u oblasti javnih nabavki, transporta, izvođenja radova ili strateškog poslovnog upravljanja. Njih bira Parlamentarna skupština BiH putem javnog konkursa.

Prema izvještajima o radu, URŽ je od 2012. do kraja 2015. godine donio 45 rješenja o isplatama šteta. Ni nakon šest mjeseci traženja nisu ih sve dostavili novinarima CIN-a, objašnjavajući da ne znaju koji su to predmeti jer nemaju sistematizovanu arhivu.

Sporne odluke u javnim nabavkama

Do sredine 2014. godine važio je Zakon o javnim nabavkama BiH koji je predviđao naknadu za ponuđače oštećene tokom javne nabavke. Konačan sud o vrijednosti štete je donosio URŽ, a ona je mogla iznositi najviše deset posto cijene koju je ponuđač predložio tokom nabavke. Danas je za ovo nadležan sud.

U aprilu 2013. godine EPBiH je raspisao tender za nabavku goriva za rudnike. Tri mjeseca kasnije izabrana je firma „Hifa Petrol“ kao najpovoljniji ponuđač sa najnižom cijenom. „Junuzović-kopex“ se žalio, tvrdeći da „Hifa Petrol“ nije dostavila ispravnu potvrdu da je najmanje 50 posto goriva koje nudi proizvedeno u BiH, što je uvjet za dobijanje tzv. „preferencijalnog tretmana domaćeg“.

EPBiH nije uvažio ovaj prigovor, smatrajući da je gorivo domaće, a dokument koji to dokazuje valjan. Direktor „Junuzović-kopexa“ Saša Selimović nije bio zadovoljan ovakvom odlukom pa se žalio URŽ-u, tražeći da se poništi odluka o dodjeli ugovora firmi „Hifa Petrol“.

Mjesec dana kasnije URŽ je odbio njegovu žalbu, zaključivši da je EPBiH postupio pravilno.

Zbog toga je „Junuzović-kopex“ zatražio od Suda da poništi rješenje. Sud BiH je tako i učinio, zaključivši da Ured nije ispitao da li je EPBiH pravilno proveo postupak nabavke i provjere kvalifikovanosti ponuđača. URŽ-u je naređeno da donese novo rješenje i pritom postupi prema uputama Suda.

Tako je i bilo. Članovi URŽ-a su u novoj odluci zaključili da je EPBiH ipak prekršio Zakon o javnim nabavkama, ne objasnivši kako će ponuđači dostavljati dokaze o porijeklu goriva, što je i utjecalo na dalji postupak nabavke.

Ova odluka je donesena kasno jer je EPBiH već potpisao ugovore sa „Hifom“ i rudnicima pa je Selimovićeva firma imala pravo na odštetu. URŽ je procijenio da su oštećeni za skoro 1,7 miliona maraka koje im treba nadoknaditi EPBiH.

Bivši generalni direktor EPBiH Elvedin Grabovica kaže da je preduzeće postupilo prema odlukama URŽ-a, ali da nisu odgovorni za štetu. „Odgovorno tvrdim da nema tu štete i da smo radili samo ono što je po Zakonu propisano“, kaže Grabovica, dodavši da je „Elektroprivreda“ platila odštetu jer je poštovala odluke URŽ-a.

Grabovica je tražio od Tužilaštva BiH da preispita zakonitost rješenja. U dopisu je napisao da neprofesionalan rad pojedinaca i grupa u URŽ-u pravi štetu „Elektroprivredi“, ne navodeći pritom na koga se to tačno odnosi. „Ovdje je definitivno načinjena šteta ‘Elektroprivredi’ kao državnoj kompaniji u korist privatne firme koja je jednostavno dobila tu odštetu”, rekao je Grabovica.

Pogrešno umanjena cijena

„Elektroprivreda“ nije jedina koja je nakon odluke URŽ-a izgubila novac. Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH je platila nešto više od 340.000 KM štete Konzorciju firmi „Hering“ iz Širokog Brijega i „ITC“ iz Zenice. Ove firme su se prijavile na tender za izgradnju Graničnog prelaza Bijača, ali nisu dobile posao.

U februaru 2013. godine Komisija za javne nabavke UIO-a ocjenjivala je pristigle ponude. Predložila je da posao dobiju firme „A3“ iz Širokog Brijega i „Putovi“ iz Gruda koje su poslale najjeftinije ponude.

Konzorcij „Hering“ i „ITC“ su smatrali da je i ovdje pogrešno umanjena cijena ponude konkurentskih firmi. Nakon žalbe Konzorcija direktor UIO-a Miro Džakula je obustavio postupak dodjele ugovora. Međutim, URŽ je zaključio da UIO nije kršio Zakon pa je odbio žalbu. Glasnogovornik UIO-a Ratko Kovačević kaže da je na osnovu ovog rješenja njegova institucija zaključila ugovor sa firmama „A3” i “Putovi”.

Konzorcij nije prihvatio ovakav rasplet pa je tužio URŽ Sudu BiH koji je u svojoj odluci potvrdio njihove navode. Sud je obrazložio da su URŽ i UIO pogrešno tumačili da izabranim firmama cijena treba biti umanjenja za deset umjesto za pet posto.

URŽ je sada morao ponovo odlučivati pa je, baš kao i u slučaju EPBiH, donio drugačiju odluku. Zaključili su da je UIO pogrešno umanjio cijenu firmama sa kojima je kasnije potpisao ugovor.

Nakon ove odluke UIO je neuspješno tužio URŽ jer su morali isplatiti odštetu. Kovačević smatra da je iznos bio previsok.

„Mi smo u cijelom ovom postupku isključivo pratili odluke Ureda za žalbe i postupali po tim odlukama te, praktično, drugačije nismo mogli postupiti“, kaže Kovačević.

Bivši član i predsjedavajući URŽ-a Amir Pilav kaže da bi Zakon trebao propisati obaveze i odgovornosti članova URŽ-a ili reći da ih nema, „međutim, kad je ovako kako je sad, da nije napisano ništa, onda je to gore od bilo čega drugog”.

Još jedan bivši član URŽ-a Ostoja Kremenović smatra da se članovi ove institucije ne mogu pozivati na odgovornost jer su neki propis tumačili drugačije nego Sud.

Iako u Uredu priznaju da su greške moguće, naglašavaju da su ih prve napravile institucije i preduzeća koja su provodila postupak javne nabavke i tako doprinijeli nastanku šteta.

„Da su oni uradili sve kako treba u onom trenutku kada smo mi donijeli odluku, ne bi došlo do toga“, kaže Nikolina Silak, koja je posljednjih devet godina u Uredu.

Međutim, članovi URŽ-a su dužni osigurati da institucije pravilno primjenjuju Zakon. Ukoliko utvrde da je institucija prekršila Zakon, mogu poništiti njenu odluku, narediti da se greška ispravi ili prekinuti javnu nabavku. Sanel Nezirić, advokat i certificirani trener u oblasti javnih nabavki, smatra da je većina odluka o štetama bila opravdana, ali da se manipulisalo iznosima: „I mislim da je bilo dosta nepravilnosti u dodjelama tih šteta, pogotovo u ovim velikim iznosima“.

Đinita Fočo, bivša direktorica Agencije za javne nabavke, kaže za CIN da se plaćanje visokih odšteta moglo spriječiti da su javna preduzeća i institucije pristupali žalbama ponuđača ozbiljno.

Uvjeti za određenu kompaniju

Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ (RS) platilo je 3,4 miliona maraka odštete firmi koja nije ni poslala ponudu na njihov tender. U cijeli slučaj se uključilo i Državno tužilaštvo koje zbog ovakve odluke istražuje Dragana Vukajlovića, člana URŽ-a.

Firma „Elektrounion“ iz Istočnog Sarajeva nije ni poslala ponudu na tender za održavanje puteva, objavljen 2012. godine. U dopisu koji su dostavili novinarima CIN-a navode da su uvjeti tog tendera bili prilagođeni jednoj kompaniji.

Umjesto toga, ova firma je uputila prigovor koji je preduzeće „Putevi RS-a“ odbilo. „Elektrounion“ se zbog toga žalio URŽ-u. Tadašnji predsjedavajući Amir Pilav naredio je „Putevima RS-a“ da obustave nabavku dok URŽ ne odluči o žalbi. Preduzeće je obustavilo postupak, ali samo na 15 dana.

Članovi URŽ-a, sa kojima su novinari CIN-a razgovarali, kažu da rok za rješavanje žalbe nije propisan.

Tadašnji direktor „Puteva RS-a“ Nedeljko Knežević smatrao je da se nabavka morala nastaviti kako se ne bi ugrozila sigurnost saobraćaja, dok je „Elektrounion“ tvrdio da je oštećen pa je od URŽ-a tražio naknadu štete.

Članovi URŽ-a su zaključili da su „Putevi RS-a“ prekršili Zakon jer su potpisali ugovor, ne omogućivši „Elektrounionu“ da pripremi svoju ponudu. Procijenili su da je ova firma zbog toga oštećena za milionski iznos. Javno preduzeće je pokušalo osporiti ovu odluku, ali nisu uspjeli pa su platili odštetu „Elektrounionu“.

„Da vam neko skine sa računa tri miliona i 400 hiljada maraka za poslove koje uopšte nije izvršio, koje nije mogao da izvrši, koje nije čak imao ni namjeru da izvrši (…). Ja to vidim kao poslovnu tragediju“, kaže Živodar Bosančić, izvršni direktor za pravna pitanja u „Putevima RS-a“.

Kremenović, koji je zajedno sa drugim članova URŽ-a glasao za odštetu, kaže da je grešku napravilo Javno preduzeće, a da je štetu odredio vještak.

„Svi su glasali i ja sam glasao. I sad bih glasao. Zašto nekome ne omogućiti pristup tenderu?“, kaže za CIN.

Iako su izgubili novac, u „Putevima RS-a“ su nastavili tražiti svoja prava pred Sudom BiH. U oktobru 2016. godine Sud BiH je zaključio da nije bilo razloga za dodjelu štete veće od tri miliona KM i da oštećena firma nije ni predala svoju ponudu te ukinuo odluku URŽ-a.

„Naknada štete, stoga, ne može biti osnov za nagrađivanje ili čak neosnovano bogaćenje, odnosno sticanje koristi koja višestruko prevazilazi stvarne troškove pripreme ponude“, navedeno je u presudi Suda BiH.

URŽ je u međuvremenu morao donijeti novo rješenje o šteti, ali to još nije uradio.

Nakon presude službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su direktora firme „Elektrounion“ Duška Lazarevića i člana URŽ-a Dragana Vukajlovića zbog sumnje u nezakonitu isplatu štete. Optužnica još nije podignuta, a u Tužilaštvu BiH kažu da vode istragu.

„Putevi RS-a“ su pokušali vratiti novac isplaćen za odštetu, ali još nisu uspjeli. Bosančić kaže da njegovo preduzeće nema povjerenje u ljude koji rade u Uredu, ali da su morali postupati prema njihovim aktima, kao i ostali.

Kremenović kaže da institucije mogu tužiti URŽ ako se dokaže da je napravio grešku „i onda bi bilo vjerovatno i povećanje odgovornosti“.

Štete na sudovima

Novim zakonom o javnim nabavkama članovima URŽ-a je oduzeta mogućnost da odlučuju o zahtjevima za naknadu štete. To sada rade sudovi. Članica Ureda Jelena Gotovac smatra da je bolje da o štetama odlučuju sudije: „Mislim da Sud ima više iskustva u tom dijelu, u dijelu dodjele naknade štete”.

Predstavnici Agencije za javne nabavke i URŽ-a ne znaju da li je Sud donio ijednu presude.

Institucije i preduzeća koja su izgubila novac plaćanjem odšteta smatraju da su iznosi šteta visoki jer firme koje su dobile taj novac nisu zaključile ugovore sa institucijama i, prema tome, nisu potrošile svoje robe ili usluge.

Firma „MOS“, čiji je vlasnik Enver Zornić, je nakon osmogodišnjeg postupka pred URŽ-om i Sudom BiH naplatila nešto manje do 200.000 maraka. Zornić za CIN kaže da mu taj novac nakon toliko godina ništa ne znači: „Mi smo ogromnu štetu pretrpili – prvo zbog gubitka ovog posla“.

Zornićeva firma je 2007. godine imala najpovoljniju ponudu za opremanje namještajem Zgrade prijateljstva između BiH i Grčke. Uprkos tome, ugovor nikada nisu zaključili jer je Fuad Kasumović, tadašnji zamjenik ministra finansija i trezora BiH, poništio odluku o dodjeli ugovora i posao dao firmama čija je ponuda bila za četvrtinu miliona skuplja.

Zornić je zbog toga tražio odštetu.

„To je šteta koju je Kasumović napravio državi, svima nama. (…) Nakon tih osam godina troškovi advokata, troškovi našeg rada na svemu – to jednostavno nema cijene“, kaže Zornić za CIN.

Novogodišnja Duga preSSHura – mozaični magazin uživo V

Obavještavamo vas da će Udruga “Libertas” i Udruženje umjetnika “Planet Poezija” u okviru projekta „Duga presshura – mozaični magazin uživo V„ u subotu, 23. 12. 2017. godine, s početkom u 11.01 sati, u klubu „SSH“ na Čengić Vili (Bulevar Meše Selimovića bb), ugostiti Mladena Jeličića Troku, kulturnog djelatnika i najpoznatijeg bosanskohercegovačkog Djeda Mraza, Martina Taisa, stručnjaka za upravljanje kvalitetom zraka, klimatske promjene i ekologiju, te Melisu Eminagić i Armina Smajlovića, socijalne radnike iz Udruženja za podršku osoboma s intelektualnim poteškoćama u Kantonu Sarajevo „OAZA“, s kojima razgovaramo na temu „Nova godina kuca na vratima“.

U rubrici „Šik klasik, jer se sluša…“ profesor glazbe Enes Ibričević izvodi kompozicije klasične muzike na gitari. Književna rubrika “Alka poetika”, koju uređuje profesorica književnosti Tamara Čapelj, ove subote rezervirana je za predstavlje pjesnika Miroslava Mike Antića, dok književnik Dino Porović govori odabrane pjesme. U muzičkoj rubrici „Vječno zrele zelene melodije“ urednik dr. sc. Marijo Pejić predstavlja poznate novogodišnje pjesme.

Moderatorica programa je Ivana Krstanović, mr.

Noć knjige u Buybooku i nagrade Buybookovim autorima u 2017. godini

Izdavačka kuća Buybook vas pozivam na Noć knjige.

Vrata knjižare Buybook (Radićeva 4, Sarajevo) u utorak 26. 12. 2017. bit će otvorena od 9:00 do 24:00 sata. Cijelog dana Buybook nudi jedinstven popust od 50% na vlastita izdanja i 20% na izdanja drugih izdavača.

U 20:00 sati započinje Buybookova rođendanska zabava, uz druženje s Buybookovim bh. autorima, saradnicima i prijateljima.

Popust vrijedi i u Buybookovoj knjižari u Tuzli i na www.buybook.ba.

Kraj godine uvijek podrazumijeva i profesionalne bilanse. Kada je riječ o Izdavačkoj kući Buybook 2017. godina bila je jedna od najuspješnijih od našeg osnivanja. U ovoj godini Buybookovi autori osvojili su sve najznačajnije regionalne nagrade, što Buybook čini najuspješnijim izdavačem u regiji u godini koju ispraćamo.
Raduje nas i činjenica da su pored domaćih autora nagrađeni i književnici iz regije, odnosno da najznačajniji pisci savremene južnoslavenske književnosti kontinuirano ukazuju povjerenje našoj izdavačkoj kući.
Najuspješniji u 2017. godini bili du Damir Ovčina, dobitnik nagrade „Mirko Kovač“ za roman „Kad sam bio hodža“, Andrej Nikolaidis, dobitnik nagrade „Meša Selimović“ za roman „Mađarska rečenica“, Damir Karakaš, dobitnik nagrada „Kočićevo pero“ i „Fric“ za roman „Sjećanje šume“ te Milorad Popović, dobitnik Njegoševe nagrade za roman „Čovjek bez lica“. Važno je napomenuti kako je riječ o romanima koji imaju nekoliko izdanja što potvrđuje jednak odnos publike i struke prema ovim izuzetnim djelima.

Damir Ovčina, dobitnik nagrade „Mirko Kovač“ u romanu „Kad sam bio hodža“ piše o paklu ratne Grbavice, sarajevskog naselja izolovanog od drugih gradskih opština, o Grbavici na kojoj su odlučivali neki od najmonstruoznijih srpskih zločinaca. Uz likove kojima ne daje identitetske karakteristike, u roman uvodi i grbavičke ugostiteljske objekte i ulice, dajući im status ravnopravnih književnih junaka i stvarajući ritam romana od kog se kosti lede. Ova knjiga, po mnogo čemu drugačija od dominantne bh. prozne poetike, razlikuje se i po tome što njen autor ne nastupa s pozicije arbitra, niti pišući o zlu označava njegove počinitelje. On piše o ljudima koji su na određenom dijelu teritorije odluke o životu i smrti uzeli u svoje ruke. Piše o njima kao takvim. Ovčina piše bez dodvoravanja i osuđivanja, jezikom koji je gotovo sam izmislio. Piše tako da ostaje žal zbog spoznaje da to nije počeo činiti ranije i nada da više neće praviti pauze kakve je uobičavao do sada.

Damir Karakaš, dobitnik nagrada „Kočićevo pero“ i „Fric“, pišući o odrastanju u ličkom selu, tamo gdje nema emocija među najbližim i gdje se umjesto zagrljaja za blagdane dobija rukovanje ispisao je nesvakidašnju hroniku patrijarhalnih obrazaca za koje samo mislimo da se dešavaju u područjima van takozvanih urbanih sredina.
Uz rijedak literarni dar i istančani osjećaj za ritam kojim ispisuje prozu nalik poeziji, Damira Karakaša odlikuje nesvakidašnja iskrenosti, odnosno pošten odnos prema književnosti ali i prema vlastitoj biografiji koju posuđuje svojim naratorima. Oni nas nekada vode na ulice Pariza, nekada u zagrebačke klubove u sumrak mira, a ovoga puta u Liku kao dio opsesivne teme, jer drugačije i ne može kada autora oblikuje takvo iskustvo.
O djetinjstvu kada se jedina bliskost s ocem desi prilikom lova na medvjeda, o lješnjacima koje je pokušao prodati kako bi sebi obezbijedio odjeću za novu školsku godinu, o uspjesima na školskim literarnim takmičenjima za koja nikada nije dobio priznanje u kući i o bolesti tokom odrastanja koja je metafora za neke druge, napisao je vrhunsku prozu.

„Sve dobre priče su u najmanju ruku dvosmislene i blagoslovene nedostatkom dokaza“, sjeća se pripovjedač „Mađarske rečenice“ kako mu je govorio prijatelj Joe, centralna ličnost romana za koji je Andrej Nikolaidis dobio nagradu „Meša Selimović“. Andrej Nikolaidis je u jednoj rečenici ispisao najmanje dvosmislenu priču, obilježenu ironijom prema pošastima današnjice i autoironijom kojom su pisci „naših“ jezika bili rijetko skloni.

U Buybooku promovisana knjiga priča „A ti zaključaj“ Adise Bašić

foto: Amer Kuhinja

Da ljude voli, skupa s njihovim slabostima, te da voli život i ljubav u njemu još jednom je potvrdila Adisa Bašić ispisujući stranice odlične proze koja u podnaslovu ima Priče o ljubavima i brakovima.

„Ljudi su često uplašeni i slabi, pristaju na osrednje životiće i disfunkcionalne brakove jer se ne usuđuju da nešto promijene. Međutim, moja želja nije da takve ljude ismijavam, nego da ih razumijem. Ja ljude volim, skupa sa njihovim slabostima. Jednostavno je osuditi nekoga zato što se razveo ili zato što je ostao u lošem braku, ali moja je želja bila da pokažem kako su međuljudski odnosi kompleksni i kako bezbroj faktora odlučuje o tome ko ostaje zajedno a ko ne. Kukavičluk jeste pomalo otužan, ali je i on tako duboko ljudski“, rekla je autorica povodom knjige koja iako secira naše strahove i pokušaje iskoraka iz okolnosti omeđenih patrijarhatom je i knjiga koja slavi život, smijeh i ljubav i u koju je Adisa Bašić utkala humor kao vlastiti zaštitni znak.
Uostalom i šta nam ostaje nakon svega osim da se smijemo i volimo.
Važno u ovoj knjizi je autoričino „pokrivanje“ svih generacija, od vremena kad se štof nabavljao u inostranstvu a ljubavna prevara otkrivala kod krojačice do aktuelnog kada se ljubav ali i savjeti o začeću traže na internetu.
U svojim poetskim knjigama Adisa Bašić bavila se temama traume, odrastanja u ratu, progovarala u ime logoraša i drugih u ratu ponižavanih. Odabravši temu ljubavi, dala je oduška sebi, ali i radosti budućim čitateljima i čitateljicama.

Svaka od ovih priča mogla bi biti predložak za filmsku građu, pišući o ljubavima i brakovima Adisa Bašić dotakla je dijelove iskustava koje svi mi imamo. Upravo joj je to i bila namjera, da se čitajući vratimo vlastitim životima i prepoznamo ono vrijedno u njima.
„Život nastavlja da pulsira usprkos katastrofama“, kaže Adisa Bašić i o tome piše, o životu koji se nastavlja i nakon gubitaka, razvoda, spoznaja da smo prevareni…
„Ljudi su tako fascinantni i najčešće jednostavni“, rekla je između ostalog na promociji.

Da je lakše život otaljavati a ne baviti se suštinom još jedna je od tema ove prozne zbirke koja nas motiviše na sadržajnije razgovore sa najbližim. Priča koja je posvećena našim ispraznostima upravo je bila autoričin krik protiv njih i dio potrebe da jedni druge konačno počnemo slušati.

Razgovor sa dizajnerima u EU info centru

EU info centar BiH u Sarajevu organizuje veče sa grafičkim dizajnerima, umjetnicima koji su kroz grafički izraz zahtijevali jedinstvo, jednakost, mir, poštovanje ljudskih prava. Naši gosti su Dalida Karić Hadžiahmetović , Amra Zulfikarpašić, Bojan Hadžihalilović. Moderator je Kristina Ljevak, novinarka.

20. decembra 2017. u prostorijama EU Info centra

u Sarajevu, Skenderija 3 a sa početkom u 18:00 sati

Dalida Karić Hadžiahmetović

Imala je petnaest samostalnih izložbi i učestvovala je na brojnim festivalima i izložbama diljem svijeta uključujući izložbe “All The Gold Of The World” (Golden Bee festival u Moskvi 2010.), “Voices in Freedom” (predstavljena u više od 50 zemalja svijeta 2010 i 2011.), “III Propaganda World Tour” (na turneju krenula iz San Francuska 2007.) itd.

Rad u kolekcijama muzeja: Victoria and Albert Museum London, Les Arts Decoratifs in Paris, Center for the Study of Political Graphics in Los Angeles, Canadian Museum for Human Rights, Dansk Plakatmuseum, Design Museum Gent (Belgium), Wilanow Poster Museum (Poland), Graphic Design Museum Breda (The Netherlands), Lahti Poster Museum (Finland), Museum für Gestaltung in Zurich (Switzerland).

Bojan Hadžihalilović

Diplomirao 1989. na odsjeku grafički dizajn kod profesora Mladena Kolobarića, magistrirao 2003. kod profesora Stane Bernika. Prije 20 godina bio jedan od osnivača dizajnerskog studio – Design TRIO Sarajevo (zajedno sa Dalidom Hadžihalilović i Lejlom Mulabegović Hatt). U početku se studio bavio dizajnom omota za ploče, News magazina, pozorišnih i filmskih plakata, knjiga…

Iza rata formiraju agenciju Fabrika-Sarajevo koja se bavi dizajnom, kompjuterskom grafikom, TV animacijom, produkcijom TV spotova i marketing komunikacijama.

Radovi grupe Trio i Fabrika su publikovani u magazinima: “Graphis”, “Print”, “How”, “Step inside Design”, “Life”, “Newsweek, “The Face”, “Creative Review”, “Art Press”, “Print”, “Flash Art”, kao i publikacijama “Anatomy of Design”, “Innovative Promotions at Work”, “The Design of Dissent”, “Graphic Agitation II”, “Evil doesn't live Here”, “Political posters in Central and Eastern Europe 45-95”, “Bound les Borders”.

Predaje na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Sarajevu, odsjek grafički dizajn.

Amra Zulfikarpašić

Studij dizajna završila je na Akademiji likovnih umjetnosti 1978. godine, a postdiplomski studij 2001. godine. Kao dizajnerica i rukovoditeljica dizajn odjeljenja 16 godina je radila u dnevnom listu Oslobođenje. Od 1995. je predavač, a potom i vanredni profesor na odsjeku za grafički dizajn Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Bavi se dizajnom postera, znakova i opremom knjige. Kreirala je 2002. godine savremenu varijantu pisma Bosančica.Realizovala je brojne samostalne izložbe, a svoj rad predstavlja i na kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

Zaslužni je član ULUPUBiH.

Promocija romana “Tebi šega što se zovem Donald?” Ahmeda Burića

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Tebi šega što se zovem Donald?“ autora Ahmeda Burića.
Promocija će se održati u knjižari Buybook (Radićeva 4) u petak, 22. decembra u 19:30.
S Ahmedom Burićem će razgovarati Kristina Ljevak.
Roman „Tebi šega što se zovem Donald?“ objavljen je pred ovogodišnji Bookstan u Buybookovoj ediciji Savremena bh. književnosti i za nepunih pola godine imao je dva izdanja.
Ahmed Burić maestralno je ispisao priču o vremenu između prvih barikada 1992. i JMBG i februarskih protesta. Priču o nesretnom vremenu koje je determinisalo naše živote povjerio je Donaldu, Sarajliji i Nijemcu po porijeklu, koji je ostao da brani vlastiti grad. Koristeći sarajevski sleng Ahmed Burić kroz Donalda progovara o svim tamnim tačkama naše ratne i poratne zbilje, o onima koji su otišli, došli, vratili se ili se nikada neće vratiti; o gradu u kom se štošta promijenilo ali u kojem i dalje postoji jasna razlika između raje i onih koji to nisu.

Rekli su o knjizi:

„Osobitost je ljudskog života – napisala je jednom Hannah Arendt – da je uvijek pun događaja koji se na kraju mogu ispripovijedati kao priča. Upravo za taj život, bios, Aristotel kaže da je neka vrsta djelovanja: praxis. U novom romanu ‘Tebi šega što se zovem Donald?’ sarajevskog pisca Ahmeda Burića – svojevrsnoj hibridnoj postsocijalističkoj verziji istočnoevropske proze u trapericama – život, literatura i praxis viteški su se ukrstili. Rezultat je izvještaj s prve crte životnog bojišta – fascinantan i uzbudljiv, duhovit i tragičan, ispričan, baš kako i treba, u prvom licu. Ukratko: literatura s dugotrajnim posljedicama. Čitati na vlastitu odgovornost.“
Nenad Rizvanović

„Luksuz je imati ovakav tekst pred sobom: on istovremeno teče, i od njega vam zastaje dah. Govori o sadašnjem trenutku, i podsjeća na neke najljepše i najteže momente. A onda se u brzom čitanju, čitatelj dosjeti da postoji sutra, pa ostavi nešto i za naredni dan. ‘Tebi šega što se zovem Donald?’ je, možda, predložak za neki uradak u drugom mediju – monodramu ili seriju – ali knjiga funkcionira kao prvorazredno iskustvo.“
Damir Šagolj

„Poslije mnogo godina, pod stare dane sam riješio da položim popravni ispit iz predmeta ‘Sarajevska raja i kosmička definicija urbanog’. Na tom putu sam sreo pisca, ozbiljnog majstora pripovijedanja. Nismo se znali otprije, ali smo, zagledani u Miljacku, završili popriličan broj rečenica jedan drugom. Ljubitelj osjećajne muzike, odrastao u širini bivše Jugoslavije, iz sarajevskih magli donio je sleng lokalnog jalijaša i zlatno srce gradskog djeteta, lokalnog ‘Švabe’ sa svjetskim imenom – Donald. On priča svom slušaocu i duboko ga uvodi u Sarajevo. Čitajući ovu knjigu prolazimo kroz ulice izgrebane ratom i zaprljane neshvatljivom mržnjom dojučerašnjih komšija, prepoznajemo nostalgiju, plašimo se šta će biti sa budućim Sarajevom, hoće li ostati urbano i otvoreno? Ali, iznad svega osjećamo da bez humora nema života.”
Zoran Amar

O autoru:

Ahmed Burić, pjesnik, pisac, novinar, prevoditelj, urednik, rođen je 1967. u Sarajevu. Autor je knjiga poezije “Bog tranzicije“, “Posljednje suze nafte i krvi“, “Hipertenzija“, “Maternji jezik“; knjige kratkih priča “Devet i po“, te zbirke eseja / kolumni “Od Ivana do Azize“. Tekstovi su mu prevođeni na njemački, engleski, češki, slovenački, francuski i španjolski.
„Tebi šega što se zovem Donald?“ njegov je prvi roman.

Kruno Lokotar o knjizi Ahmeda Burića

” E, napisao Bure knjigu. Znaš Bureta, Ahmed Burić, onaj iz Sarajeva, novinar, old skul, pjesnik, uređivao svašta, odere i eseje, najbolje o memoriji, glazbi i sportu, doajen, ono. Tu je, kod nas isto pisao i objavljivao, svuda ga ima, regionalna faca reklo bi se, daleko dobacuje.

Dobra mu knjiga, proguto sam je ko andol, sve mi bilo malo. Zove se: Tebi šega što se zovem Donald? Kao roman od kratkih priča, te priče su zapravo poglavlja, a sve ih priča Donald, Donald Meerbach, Sarajlija, svi ga zovu Švabo, kužiš već, po imenu, Drugi, a po svemu domaći, u tom je štos. Dedo mu bio ratni zarobljenik, pa tu odrobijo i ostao, oženio Bosanku… I eto ti mu unuka, a opet se rat sprema, tu priče počinju. A Donald, ono, raja, skroz urbana priča, on urban tip, mrzi papke, naglas, ništa utiho, duhovit čovjek. Priča on to svoje, nekom piscu, jer mu kaže par puta da bi ovaj od njegovih priča pet knjiga napisao. A Bure, pročitao sam u jednom intervjuu, kaže da je zapisao prve dvije priče, kao fol nije to baš do njega, on je samo zapisničar, pa u ladicu, pa onda poslije opet neke zapisao što je čuo i eto, skupilo se. A ima Bure tanko uho, dobro čuje, dobro pjeva, skino je tipa ko magnetofon. Ko kad čitaš zadnjeg Novaka, Ciganina, lik priča, nema potpitanja, nit ovom trebaju, tepe li ga tepe, ne staje, samo autor tu i tamo ubaci neku zagradu kako se Donald ponaša. Ko u intervjuu. Al ovo ti je zapravo više ko Šimpragina, mislim Puplinova „Kavica“. Priče iz birtije – o svemu. Jer taj Donald uglavnom priča u birtiji, zna reć „haj mala de natoči“, ima nešto priča i iz taksija, jer danas kao vozi, ima neku taksi službu, ako sam dobro shvatio. Al nije te priče Bure od jednog lika pokupio, kaže u posveti „Mojima, koji su preživjeli i znali ispričati“. Znači, bilo ih je više. Informatora.

I ispričali mu dobre priče, malo onako sve digresivno, ode pa se vrati, ima i ponavljanja, oralna jed to književnost, ubacuje se vic i anegdota, oće govornik impresionirat, obraća se slušatelju, provjerava ga, onako, više retorički, ko poštapalice, „pa jel“, „valjal ova“ i slično. A priče Bure poslagao redom, od početka rata, kada Donaldu umre otac, pa onda o ratu, raji i papcima, Sandžaklijama, seljacima, Ciganima, gejevima i pederima, o Želji, naravno, i derbiju s Videotonom, ne može pola Sarajeva, onog Željinog, bez te traume, o ranjavanju i kako je bio Meersbach stranac na oporavku u Njemačkoj, pa o, reklo bi se tranziciji i pljački, ima i povijesti, ali ide to sve ko alva, ne znam jesam li sada pogodio, ali super su mu i figure, kaže „jebo bi vam i od tave držak“, i „srce ko kanta“, ništa ne forsira, ništa artificijelno, a uvjerljivo.

Taj pripovjedač, Donald, i Dona ga zovu, da nije u prvom licu i da ne priča o sebi bio bi malo nepodnošljiv lik. Ono, savršen. Mangup, raja najbolja, pošten, ne da na sebe, neće ni na druge, nije heroj a junački sve odradio, izbušilo ga ali nije to naplatio ko ovi naši, nego sve po nekakvom poštenju se ponaša, moralo se, nije on nešto birao, duhovit, emotivan tip, nije ni ogorčen ni ništa, a sve kuži i sve zna, al neće kukat nego mu je do budalaština, tako se lakše živi. E, o takvom da se piše izvana, bilo bi: đe ga nađe takvog savršenog, ko program neki, kiborg, al kad on o sebi priča, onda je to u redu, svi mi o sebi uglavnom samo tako dobro i smisleno neke priče ispleli, da nam život ima smisao.

A taj jezik, to je za Bosnu revolucija. Nisu oni svoj sleng u književnost baš pustili, nego više standard, mudrovanje – ima i tu mudrih, al se više o šupljima priča, glupost je zabavnija – visoka umjetnost, može lirika, tako uglavnom. A ovo sleng, šatra, ima i o tom jedna priča, šatrologija, rebusi, enigmatika čista kada ekipa krene prevrtat slogove i dodavat, trebaš prevoditelja. To je kod nas još Majdak odradio, Kužiš stari moj? Tamo to više konzervativno ostalo, al neće više moći biti.

Ma nije ti ovo knjiga, ovo je više ko neki dobar storiteling, audio-buk, sve se čuje šta frajer priča, tako je napisano. Plijeni ko carina. Bit će po ovom monodrama, siguran sam, nešto ko Josip Pejaković, hit tek takav, samo suvremeno, a o prošlom, jalijaški i mangupski. Evo, čitam i čujem.”

Pohod na Bjelašnicu

Studentski pohodi u suradnji sa Studentskim parlamentom Univerziteta u Sarajevu i studentskim organizacijama Univerziteta već sedmu godinu za redom organizuju tradicionalni Studentski pohod na Bjelašnicu, koji je već provjereno najbolja zabava na planini i održava se u Babinom dolu. U nedjelju 24.12.2017. organizuje se studentski pohod na Bjelašnicu, a polazak je u 9:00 iz Kampusa Univerziteta u Sarajevu. U aktivnostima na pohodu učestvuje nekoliko hiljada studenata i mladih koji uz jako povoljne cijene i zabavni sadržaj provedu dan na planini. Zahvaljujući ZOI'84 studenti će imati specijalne cijene ski pass-a, koji ove godine su poboljđali uslugu, a pored skijanja i bordanja, biti će organizovane i sljedeće besplatne aktivnosti:

Pravljenje figura u snijegu
Sankanju,
Fudbal na snijegu
Druženje uz planinski grah i čaj,
Povlačenje konopca,
Skakanje u vreći,
Grudvanje,
Nagradne igre i još mnogo zanimljivih aktivnosti.

Uz navedene aktivnosti, biti će organizovan i cjelodnevni party uz najbolje sarajevske DJ-eve. Svi zainteresovani mogu se prijaviti na skoro svim fakultetima kod svojih studentskih predstavnika fakulteta na Univerzitetu u Sarajevu, a glavna prijava je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Pozivamo sve mlade da se prijave na najveću ovogodišnju zabavu na našoj olimpijskoj ljepotici Bjelašnici!

Više na eventu: https://www.facebook.com/events/434136303669899/

Odaberite novu izložbu Zemaljskog muzeja BiH!

U okviru osmišljavanja i pripreme sadržaja za 2018. godinu u kojoj će Zemaljski muzej BiH proslaviti svoj 130. rođendan, publika će imati jedinstvenu priliku da glasa koju novu izložbu Odjeljenja za prirodne nauke želi vidjeti u narednoj godini. Glasanje počinje 18.12.2017. na zvaničnoj Facebook stranici Zemaljskog muzeja BiH (https://www.facebook.com/zemaljskimuzej/) i u samom Muzeju, traje do 8.1.2018. godine, a publika će moći birati između dvije izložbe: „ Strah od životinja“ i „ Svijet koji nestaje“. Oba koncepta razvili su kustosi Odjeljenja prirodnih nauka Dražen Kotrošan i Dejan Kulijer, a prijedlog koji bude imao više glasova postat će nova izložba Zemaljskog muzeja BiH. Obje izložbe imaju cilj podići svijest muzejske publike o očuvanju životne sredine dok će pristup ovoj temi odabrati sama publika kojoj je izložba namijenjena.

Tema izložbe „ Strah od životinja“ su životinje koje kod ljudi izazivaju strah i negativne emocije. Neki od ovih strahova vode porijeklo iz urbanih legendi, a neke iz stvarnih susreta s ovim životinjama. Normalno je da se bojimo životinja koje nam mogu nauditi, ali mnoge životinje doživljavaju se negativno zbog neosnovanih priča i mitova. Pored toga što taj iracionalni strah od životinja za veliki broj ljudi predstavlja smetnju u svakodnevnom životu, on u isto vrijeme dovodi i do negativnog odnosa ljudi prema njima, što često za rezultat ima njihovo bezrazložno ubijanje i uništavanje staništa. Pri tome se najčešće radi o bezopasnim životinjama, a često i o onima koje su korisne za čovjeka, među kojima se nalaze i neke rijetke i ugrožene vrste.

Izložba „Svijet koji nestaje“ ima za cilj ukazati na problem izumiranja živog svijeta, kako na globalnom nivou, tako i na nivou BiH. Izložba bi prezentirala bogatstvo i raznovrsnost živog svijeta BiH, ukazujući na njegovu ugroženost i potrebu zaštite. Prikazivanjem živih primjeraka vrsta s kojim ljudi nemaju često priliku sresti se u prirodi, cilj je da se javnosti približi njihova uloga. Svaka od ovih vrsta je svojevrsni predstavnik bogatog živog svijeta staništa u kojima živi i koja želi predstaviti posjetiocima, te ih emotivno povezati s tim staništima i inspirisati i djecu i odrasle da se aktivnije uključe u njihovu zaštitu.

U zgradi Odjeljenja za prirodne nauke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine se nalazi ukupno 14 izložbi u 12 izložbenih prostora. U toku je adaptacija još jednog izložbenog prostora veličine 115m², u kojem je planirana postavka nove izložbe. Planirano je da izložba bude predstavljena publici u maju 2018. godine.

Izložba: “Zimski vrt”

U svrhu promocije kulturne razmjene, Ambasada Japana u BiH ima zadovoljstvo najaviti izložbu pod nazivom ”Zimski vrt: Istraživanje imaginacije iza pokreta micropop u savremenoj japanskoj umjetnosti”, koja će biti otvorena u periodu 10-24. januara 2018. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Izložba se sastoji od ukupno 35 djela – crteža, slika, skulptura, i video uradaka – izrađenih od strane 14 mladih japanskih umjetnika koji su stvarali od 1990. do 2010. godine. Umjetnici, predstavljajući sebi svojstvene poglede na svijet kroz kombinaciju fragmenata koji prožimaju ono zastarjelo ili uobičajeno novim funkcijama ili značenjima, dijele sličan stil izražavanja koji kuratorica izložbe, kritičarka umjetnosti Midori Matsui, naziva „micropop“.

Za više informacija o izložbi molimo posjetite link: https://www.jpf.go.jp/e/project/culture/exhibit/traveling/winter_garden.html

Izložba

”Zimski vrt: Istraživanje imaginacije iza pokreta micropop

u savremenoj japanskoj umjetnosti”

10 – 24. januar 2018. godine

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine

Sarajevo

Prezentacija Etičkog kodeksa za NVO u BiH

Centar za promociju civilnog društva Vas poziva na prezentaciju Etičkog kodeksa za organizacije civilnog društva u BiH koja će se održati u hotelu Hollywood, Ilidža, 21. decembra, 2017. godine (četvrtak) sa početkom u 11h.

Cilj prezentacije je da se predstavnici civilnog društva upoznaju sa principima Etičkog kodeksa, u neposrednom i otvorenom razgovoru razmjene stavove i iskustva povodom prezentiranog sadržaja te istaknu razlike između deklarativne posvećenosti pomenutim vrijednostima i njihovoj stvarnoj primjeni u praksi.

Kodeks predstavlja skup osnovnih normi, principa i vrijednosti utvrđenih sa ciljem standardizacije ponašanja i djelovanja OCD. Prezentirani principi i vrijednosti podrazumijevaju dobrobit za grupe ljudi ili društvo u cjelini, odnosno prvenstveno je usmjeren na javni interes. Kao pojedinci imamo odgovornost prema društvu u kojem živimo i ona se odražava kroz naše aktivno lično zalaganje za vrijednosti koje su opšteprihvaćene, koje poštujemo i djelujemo za društvenu promjenu kakvu želimo postići. Kao nevladine i neprofitne organizacije odgovorni smo za svoj rad i rezultate, kako prema našim korisnicima i partnerima tako i prema građanima, javnosti i zajednicama u kojima živimo i radimo.

Učesnicima će biti omogućeno da na licu mjesta potpišu i ovjere Izjavu o prihvatanju Etičkog kodeksa te objašnjeno na koji način to mogu uraditi naknadno, kako bi udruženje bilo upisano u registar subjekata koja prihvataju principe Etičkog kodeksa za NVO u BiH.

Ovom prilikom će biti predstavljen i Sporazum o saradnji između VM BiH i NVO sektora koji je zvanično poptisan 2. decembra, 2017. godine i zajedno sa Etičkim kodeksom predstavlja jak oslonac za održivost civilnog društva u BiH i jačanje saradnje kako između samih udruženja tako i uspostavljanju partnerstva sa ostalim akterima u zajednici.