Autor: urednik

Centar za mlade KVART: Gradimo slobodne prostore za LGBTI osobe

Piše: Vanja Šunjić

Početkom 2021. godine pokrenuta je implementacija projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, finansira Evropska unija, a Centar za mlade KVART iz Prijedora je jedna od organizacija koja učestvuje na projektu i pruža psiho-socijalnu podršku LGBTI osobama.

Projekat ima za cilj stvoriti okruženje u kojem će LGBTI osobe biti ohrabrene i podržane u pristupu sistemima mentalnog zdravlja i socijalne zaštite koji pružaju inkluzivne i senzibilizirane usluge, te ojačati i proširiti institucionalnu i mrežu organizacija civilnog društva koje pružaju psiho-socijalnu podršku za LGBTI osobe u BiH.

KVART je aktivistička i grassroot organizacija čiji su rad i djelovanje zasnovani na beskompromisnom poštovanju univerzalnih ljudskih vrijednosti kao što su mir, nenasilje, demokratija, sloboda, jednakost, poštovanje ljudskih prava, antifašizam i pravda. Organizacija je osnovana 2006. godine, a djelovanje Centra za mlade “KVART” je usmjereno na mlade kao najvitalniji dio društva i najadekvatnijeg za postizanje pozitivne društvene promjene, kroz viziju društva jednakih i slobodnih, te s misijom borbe protiv svih oblika društvene nepravde i nejednakosti.

Tokom rada i djelovanja organizacija na različitim strateškim poljima (suočavanje s prošlošću, socijalna pravda i ljudska prava LGBTI osoba) aktivisti i aktivistice su često izloženi_e diskriminaciji, zločinu i govoru mržnje što ih je potaklo da se sistematičnije i adekvatnije bave problemima i borbom za LGBTI prava, ali i da njeguju feminističku etiku brige i odgovornosti. Trenutno je u RS-u Centar za mlade KVART jedina registrovana organizacija koja se strateški i programski kroz svoje statutarne ciljeve bavi pitanjima zaštite prava LGBTI osoba, a uz podršku i kroz saradnju sa SOC-om i Tuzlanskim otvorenim centrom (TOC), te drugim organizacijama i aktivističkim kolektivima kako u BiH, tako i u regionu.

KVART je otvoren i slobodan prostor u kojem su sve dobronamjerne osobe dobrodošle. Tokom zadnjih nekoliko godina rada organizacija se isprofilisala za rad s LGBTI osobama, te je jedan od važnih ciljeva Centra za mlade KVART osnaživanje same LGBTI zajednice. Kroz programe se uključuju LGBTI osobe u edukativne, kreativne, psihološke i druge radionice osnaživanja koje imaju za cilj izgradnju ličnih kapaciteta LGBTI osoba, ali i pomoć u slučajevima nasilja ili diskriminacije. Kroz prethodne godine rada i djelovanja opremljen je “gaym room” koji služi kao sigurni dnevni prostor za LGBTI osobe u Prijedoru, u kojoj su dostupne knjige i video materijali LGBTI tematike i koja je svakodnevno na raspolaganju korisnicima_ama.

“Potreba da se ovaj pristup i rad na osnaživanju LGBTI osoba nastavi, kao i da se pruže novi programi i pristupi u radi s LGBTI osobama su nam bili glavna motivacija da se uključimo i budemo dio projekta ‘Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini’.”- govori Branko Ćulibrk iz KVART-a.

Krajem prošle godine počele su s radom grupe podrške u Banjaluci i Prijedoru kao mjesto za razmjenu iskustva, osjećaja i razmišljanja. Cilj ovih grupa podrške je da kroz njegovanje povjerljivosti, prihvatanje i razumijevanja razvijaju kapacitete pozitivnog samoprihvatanja, razvijanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, a članovi i članice grupe međusobno pomažu jedni drugima kroz razgovor u sigurnom okruženju i prijateljskoj atmosferi.

Osim grupa u Banjaluci i Prijedoru, trenutno je aktivna neformalna grupa „Oqueerno“ u Banjaluci koja organizuje različite društvene aktivnosti za LGBTI osobe, uz saveznike_ce iz društva. Jedni od njih su psihološko udruženje „Novi dan“ iz Banja Luke, kao i kolektiv „Banjalučki socijalni centar“. U Prijedoru je aktivno psihološko udruženje „Psiholuminis“ koje pruža usluge savjetovanja i psihoterapije, te čija je članica, odnosno psihoterapeutkinja prošla obuku za rad s LGBTI osobama kroz ovaj projekat. Svakako da trenutni kapaciteti nisu dovoljni i da je potreba zajednice puno veća, ali upravo je ovaj projekat jedan od doprinosa unapređenju kvaliteta života LGBTI osoba i sigurni smo da će imati značajne rezultate u godini ispred nas.

Govoreći o vlastitoj motivaciji da postane dijelom projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, a finansira Evropska unija, psihološkinja i psihoterapeutkinja Irena Đumić govori: “Moja motivacija je lične i profesionalne prirode. U praksi se sve više ljudi iz LGBTI spektra javlja za terapiju i bio mi je profesionalni izazov da se usavršim u tom pravcu i pomognem ljudima koji pate u našem društvu. I privatno su se moji neki prijatelji i prijateljice autovali, te sam i s te strane bila zainteresovana da što više uđem u tu temu. Prije 5-6 godina krenula sam da vodim jednu grupu mladih LGBTI osoba i tada počinje moja saradnja s njima. Ja učim uz njih, a oni uče o sebi uz mene kroz grupe podrške i savjetovanje.“

Đumić trenutno u sklopu ovog projekta vodi grupe podrške u Banjaluci i Prijedoru. O načinu rada govori: „Te grupe su bile u cilju obrađivanja različitih tema kroz lična iskustva. Nisu bile potpuno terapijske, nego su imale teme i bile su struktuirane. Neke od tema su predrasude, diskriminacija, autovanje, tehnike nošenja sa stresom i teme koje su učesnici_e adresirali. Nakon toga s grupom u Banjaluci sam nastavila da radim mimo projekta jer su mi jako dragi, lijepo mi je s njima i vidim da im treba grupa, a onda je uslijedio nastavak projekta. Dirljivo je koliko ističu da im je grupa koja je počela u aprilu značila u životu. Ne samo grupa i terapija, nego i njihovo upoznavanje, podrška i mjesto koje im pomaže da o sebi razmišljaju i uvide šta mogu da promijene. Oni_e su se promijenili i porasli za to vrijeme.“

Govoreći o najvećim problemima LGBTI osoba, Ćulibrk naglašava: “Najveći problem među LGBTI osobama je nasilje koje se skoro svakodnevno dešava i kojem svakodnevno svjedoče. Kroz naš rad najčešći problemi s kojima su se osobe javljaju su bili poremećaji vezani za promjenu ponašanja uslijed promjene životnih okolnosti, depresivna stanja, savjetovanja u slučajevima porodičnog nasilja, podrška trans osobama kojima je u jednom periodu pandemije bilo onemogućeno nabavljanje hormonske terapije što je dodatno zakomplikovalo proces tranzicije.”

Na pitanje da li je upoznata koliko struka adekvatno odgovara na potrebe LGBTI zajednice u Bosni i Hercegovini, Đumić kaže: „Kolege i kolegice s kojima sam u kontaktu su otvoreni za rad s LGBTI populacijom, samo je pitanje koliko su edukovani. Pohvalno je to što ih se veliki dio pridružuje edukacijama. U Banjaluci postoji otvorenost prema LGBTI populaciji, ali iz slučajeva ljudi koji dolaze na grupe i s kojima radim, znam da su nailazili i na loše tretmane i nerazumijevanje u javnom sektoru, nerazumijevanje adolescenata koji istražuju svoju seksualnost uvjeravajući ih da je to faza koja će proći, kao i situacije u kojima su se mladi autovali pred profesionalcima, pa su nailazili na loše reakcije, oni su ih „vraćali na pravi put“  i ubjeđivali da je pogrešno to što rade. Postoje različiti pristupi, ali generalno imamo dobru klimu.“

Veliki dio LGBTI osoba u našoj zemlji se autuje tek nakon što se osamostale, ili nakon što odu iz države, zbog homofobnih preferencija našeg društva. Najveći problem je autovanje roditeljima i strah od neprihvatanja porodice, a onda i u društvu, u školi, na fakultetu… Osim neprihvatanja, sveprisutno je i fizičko nasilje kojem su LGBTI osobe izložene, osobito muškarci, jer u konzervativnim i patrijarhalnim konstelacijama koje živimo prihvatljivije je vidjeti dvije djevojke koje se drže za ruke, nego dva dečka, što dodatno govori o duplim pravilima i licemjerju.

“Kada govorimo o nasilju nad LGBTI osobama ono je višestruko. Nasilje ne dolazi samo u formi fizičkog i mentalnog, nego i seksualnog, ekonomskog, institucionalnog i drugog nasilja. Sve ovo je vrlo kompleksno i generalno snažno utiče na marginalizovane grupe koje su zbog toga često meta i žrtve zločina iz mržnje I govora mržnje, kako u sferi javnog i online prostora, tako I u sferi privatnog. Česti su slučajevi porodičnog nasilja i vršnjačkog nasilje koje ostavlja dugotrajne posljedice jer su takva iskustva sama po sebi traumatična i zahtijevaju ozbiljniji angažman cijelog jednog sistema za kojeg bih rekao da nije dovoljno senzibilisan i pored toga što ne prepoznaju nasilje, vrlo indolentno reaguje na slučajeva nasilja kada se oni i prijave. Kroz ovaj projekat se pokušava doći do što većeg broja straučnjaka_inja i iz institucija koji će proći određene obuke, te se nadam da ćemo u narednom period imati adekvatniji pristup u reagovanju na nasilje koje se dešava u našem društvu.”- zaključuje Ćulibrk.

„Kroz povezivanje u zajednici, LGBTI osobe počinju da se osjećaju sigurno, no budući da je zajednica mala,  važno je da im svi zajedno pružimo sigurnost.“- poručuje Đumić.

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno i stavove Evropske unije.

U trenutku dok se na Balkanu pripremao najveći ekološki protest u istoriji, bili smo u Kaknju i naseljima Donji Kakanj, Ribnica, Mramor, Brnj, Slapnica i Vrtlište, kraju u kojem rudnik sa podzemnim i površinskim kopovima egzistira više od 100 godina i potražili odgovor na pitanje – šta ostaje poslije?

Odgovore su nam dali mještani i priroda: voćnjaci i bašte kojih više nema, rijeke koje više ne teku, kuće čiji su temelji zatrpani u kopovima i ljudi koji više ne žive u njima.

Premijerno prikazujemo dokumentarni film »Ovo je naša kuća» u Kino Meeting Point u Sarajevu, 17. februara u 17:30h!

Kroz ovu živopisnu i sentimentalnu filmsku priču na jedinstven način nas vode većinom glasovi, jer su lica onih malobrojnih koji su ostali skrivena strahom da se proces eksproprijacije nikad neće završiti. Da li hoće? Koliko zemlja, voda i ljudi još mogu dati i kome? Čija je naša kuća? Odgovor potražite zajedno s nama u kinu Meeting Point gdje ćemo nakon premijere organizovati i diskusiju u koju se možete uključiti! Stop prljavoj energiji – budućnost je obnovljiva

Nina Zupan i Dajana Stajić, psihoterapeutkinje od povjerenja tuzlanske LGBTI zajednice

PIŠE: Matej Vrebac

„Posao koji se radi s ljubavlju nije opterećujući!“ – riječi su Nine Zupan i Dajane Stajić te temeljna misao vodilja u njihovom zvanju, a upravo je njihov posao pomagati drugima onda kada je to potrebno. Ova dva imena i lica poznata su mnogima na području šireg tuzlanskog kraja, a sama lokalna LGBTI zajednica prepoznala ih je kao svoje saveznice kojima se mogu obratiti za brigu o vlastitom mentalnom zdravlju i očuvanju duševnog blagostanja. Vremenom se tako stvorila mreža LGBTI osoba koje su u Dajani i Nini prepoznale povjerenje i siguran prostor za dijeljenje svojih osjećaja, briga, bojazni te potrebe za podrškom, slušanjem i razumijevanjem. Dajana Stajić magistrica je psihologije, gestalt psihoterapeutkinja te EMDR praktičarka pod supervizijom, a njena kolegica Nina Zupan je diplomirana psihologinja-pedagoginja te gestalt psihoterapeutkinja pod supervizijom. Uz podršku organizacija Tuzlanskog otvorenog centra (TOC) i Amica Educe obje pružaju usluge psihoterapije, savjetovanja te psihosocijalne podrške te su pravi kontakt za prevladavanje teških životnih trenutaka, ali jednako tako podrška te pomagačice pri učvršćivanju vlastitih potencijala.

Dosadašnji Dajanin i Ninin rad s osobama iz manjinskih skupina nikada nije iziskivao drugačiji tretman i profesionalne principe od drugih klijenata/ica. Svjesne su da je jedina razlika u tome što je ponekada u radu potrebno malo više pokazati razumijevanja jer se mnogi/e od njih susreću s dosta predrasuda, diskriminacije, odbacivanja u društvu te je potrebno vrijeme da se pokaže da s njihove strane, terapeutske, takvo nešto ne postoji. Dajana Stajić se prisjeća kako je na početcima u Amica Educi krenula u rad s LGBTI osobama: „Pažljivo su me upitali: Da li radiš sa klijentima iz LGBTI populacije? Znaš nisu svi terapeuti spremni… Meni je to nekako bio prije svega rad s ljudskim bićem. Onda se ispostavilo da to ide lijepo, već sada se stvorila mreža klijenata i klijentica koji/e prvenstveno dolaze kroz Tuzlanski otvoreni centar, ali i po preporukama izvan njega jer mnogi korisnici dijele informacije da im je tretman pomogao.“ Nije začuđujuće pitanje koje je postavljeno Dajani budući da su Nina i ona u svom profesionalnom iskustvu sretale zatvorene stručnjake/inje iz oblasti mentalnog zdravlja koji se vode negativnim predrasudama te ličnim uvjerenjima. Imale su priliku raditi s osobama koje su prošle strašno traumatičan i bolan put konverzivne „terapije“, ali uz njihovu podršku pomagale su povratiti ugroženi dignitet ljudskog bića.

Važno je znati kada se obratiti za pomoć i zaštititi mentalno zdravlje, naročito u trenutcima kada osoba osjeća anksioznost, ima opsesivne misli, probleme sa snom te nema odgovore na neka pitanja, što joj stvara konfuziju. „Nema pravog trenutka kada potražiti pomoć i zatražiti terapiju, svaki je pravi. Kada osoba osjeti potrebu da s nekim razgovara, to je trenutak njegove/njene spremnosti da radi na sebi, prva stepenica ka rastu i svojoj autentičnosti. Ne znamo nikada kada se može desiti, možda nam je potreban razgovor od povjerenja da bismo dobili to nešto šta ne dobivamo inače“, kazuje Nina Zupan. Veliki broj LGBTI osoba, a naročito mladih, u bosanskohercegovačkom društvu se i dalje osjeća izolirano, marginalizirano te nepodržano, što vodi do niskog samopouzdanja i slabe slike o sebi, odnosno niskog samopoštovanja. Mnogi mladi osjećaju strah od nepripadanja, prije svega u primarnoj porodici, pa onda s vršnjačkom skupinom te širom zajednicom. Nažalost, mnogo njih doživjelo je i doživljavaju dugogodišnji, kontinuirani vršnjački bullying što predstavlja izrazito kritičnu tačku u nivoima razvoja pretpuberteta i puberteta.

Premda naše društvo očekuje još dosta rada na senzibiliziranoj i prilagođenoj psihosocijalnoj podršci za LGBTI osobe, one same pronalaze dodatne načine kako ojačati svoje ličnosti i unutrašnje potencijale. Za mnoge je ulazak u aktivizam prvi korak u prihvatanju sebe, a naša sagovornica Nina Zupan dodaje: „Veoma bitan faktor je aktivistička nota kod LGBTI osoba. Dosta se kroz različite aktivnosti nevladinih organizacija, kulturne manifestacije i generalno aktivizam doprinosi u napredovanju pojedinaca i pojedinki. Ne bih izostavila momenat uključivanja u rad određenih organizacija gdje imaju dodatnu podršku, osnaže se i svoje samopouzdanje dosta jačaju.“ Aktivizam, i sve ono što nosi sa sobom, podaruje LGBTI osobama osjećaj pripadnosti određenoj skupini, ali i širem građanstvu, budući da na javne događaje dolaze saveznici/ce u njihovoj borbi koji/e ih podržavaju. „Meni se čini da se oni svojim angažmanom te vrste nađu u situaciji da su percipirani kao cjelovite ličnosti i to im da boost takav da porastu i da im izrastu krila tako da to bude prelijepo“, dodaje Dajana Stajić.

Nina i Dajana bi voljele kada bi što više ljudi iz zajednice znalo da postoje mjesta te stručne osobe i grupe koje će ih rado saslušati i pomoći. Naglašavaju da je LGBTI osobe potrebno informirati o postojanju sistema podrške za njih, ali i da se još puno može uraditi na povećanju kapaciteta tog sistema. Najbitnije je da je njihov rad prepoznat i vrednovan od strane samih krajnjih korisnika/ca njihovih usluga. „Jako bitan trenutak u terapiji jeste kada se klijent osjeća tako da ga neko čuje i vidi onakvim kakav on autentično jeste, a da pri tome ne mora da se zaustavlja. To je osjećaj koji svi mi kao ljudska bića u dubini duše priželjkujemo da nam se desi. I to je najljepši osjećaj,“ smatra Dajana Stajić. Nini i Dajani je važno da neprestano rade na sebi i povećanju vlastitih mogućnosti kako bi što više pomogle onima koji se nalaze nasuprot njih, a u tome im pomažu organizacije civilnog društva. „SOC i TOC rade fantastične stvari, umrežavanjem s drugim organizacijama i institucijama dolazi se lakše do krajnjih korisnika/ca, odnosno svih ostalih građana/ki. Sve aktivističke akcije i zagovaračke aktivnosti itekako doprinose da se društvo više informiše, ali i prihvata i razumije drugog/u i drugačije,“ govori Nina Zupan.

Projekt kao što je Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini  je od iznimne važnosti za samu LGBTI zajednicu, ali i širi mentalni okvir našeg društva, smatraju ove dvije sjajne psihoterapeutkinje. Bitno je informirati, educirati i raditi sa stručnjacima/injama iz oblasti mentalnog zdravlja kako bi došli/e do nivoa senzibiliziranosti za rad s onima iz ranjivih skupina našeg društva. Rezultati takvog rada osjetit će se najprije kroz samu zajednicu, odnosno kada zajednica prepozna osobe od povjerenja u sistemina mentalnog zdravlja, kao što su Nina Zupan i Dajana Stajić. 

„Moj lični i osnovni motiv u radu s ljudima koji žive svoje duševne boli je da svako ljudsko biće zaslužuje da se ostvari na neki način te da bude sretno i zadovoljno. Bez obzira odakle dolazi, kako se zove, koliko mu je godina, to je apsolutno nebitno“, zaključuje za kraj Dajana i poentira jedan od rijetkih životnih imperativa kojeg bismo se trebali/e držati: da na sebi svojstven način tragamo za ličnim ostvarenjem, koje nam može donijeti sretniji i ispunjeniji život.

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.