Autor: urednik

Centar za promociju civilnog društva u partnerstvu s OSCE Sekretarijatom je realizovao prvu radionicu o ponovnoj društvenoj upotrebi imovine oduzete iz organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini, u okviru regionalnog OSCE-ovog projekta pod nazivom: Jačanje borbe protiv transnacionalnog organizovanog kriminala u Jugoistočnoj Evropi kroz poboljšanu regionalnu saradnju u zapljeni, konfiskaciji, upravljanju i ponovnoj upotrebi imovine. Projekat obuhvata pristup cjelokupnom ciklusu rješavanja problema oduzete imovine, i podijeljen je u tri područja intervencije: (1) istrage, zapljena imovine i oduzimanje imovine; (2) upravljanje imovinom; (3) ponovna upotreba imovine.

Preko 50 predstavnika/ca OCD iz različith krajeva BIH je prisustvovalo dvodnevnoj radionici u Sarajevu održanoj 23-24.02.2022. godine. Hibridna radionica je omogućila online prisustvo dodatnim učesnicima i izlagačima. Radionica je imala za cilj podizanje svijesti o ponovnoj upotrebi oduzete imovine u BiH, upoznavanje sa načinom oduzimanja nezakonito stečene imovine u BiH i modalitetima korištenja oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe te prezentacije dobrih praksi u drugim zemljama.

„Centar za promociju civilnog društva u partnerstvu s OSCE Sekretarijatom je prva organizacija u BiH koja je pokrenula projekat o stvaranju povoljnijeg okruženja za ponovonu društvenu upotrebu oduzete imovine i naš krajnji cilj je da civilno društvo bude to kome će se dati mogućnost i prilika da dobije na korištenje trajno oduzetu imovinu koja je nelegalno stečena kako bi je iskoristili u edukativne, humanitarne, socijalne i druge svrhe”, izjavila je Melika Šahinović, projektna menadžerica CPCD-a.

Predstavljeni su pravni okviri i prakse u oblasti oduzimanja nezakonito stečene imovine u Bosni i Hercegovini (BiH) i modaliteti korištenja oduzete imovine, uloge i rad agencija za upravljanje oduzetom imovinom, prakse poklanjanja oduzete imovine u društvene svrhe, nedostaci u zakonima zbog kojih je dodjela imovine u društvene svrhe i dalje ograničena ali i pravne pretpostavke ponovne upotrebe oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe. Predavači i govornici radionice su bili relevantni predstavnici vlasti, javnih i obrazovnih institucija BiH, te predstavnici programa zemalja iz regiona. „Zakon u svojoj primjeni pokazuje svoje manjkavosti i očekujemo konkretne prijedloge za izmjenu zakona i zakonskih akata koje bi Vlada FBIH trebala u narednom periodu donijeti“, izjavila je Edita Kalajdžić, Sekretarka Vlade FBiH.

CPCD u partnerstvu s OSCE-om želi osigurati aktivnu ulogu civilnog sektora u izradi zakonodavnog okvira na ovu temu, kao ključnog aktera u izradi  procesa i mehanizama  za ponovnu upotrebu oduzete imovine za javni interes i društvene svrhe.

„Potrebno je izmijeniti zakon kako bi se omogućila ponovna upotreba oduzetih sredstava u društveno korisne stvari, kako bi i tu dali značaj i podstakli priču da se kriminal ne isplati. Oduzimanje imovinske koristi pribavljana krivičnim djelima ostaje jedan od najvažnijih instrumenata politike za suzbijanje teških oblika kriminaliteta i generalno kriminaliteta u društvu“, poručio je prof. dr. sc. Eldan Mujanović, sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA.

Najefikasniji način da se razbije teški i organizovani kriminal je konfiskacija prihoda od kriminalnih aktivnosti, čime se kriminalcima i njihovim mrežama oduzima finansijska moć i narušava osnovna svrha kriminalnih organizacija, odnosno perspektivna finansijska dobit.

„Oduzeta imovina koja je u predmetu postupanja o krivičnom postupku, može se koristiti za različite namjene. Tendencije iz prava EU i dobrih praksi zemalja EU pokazuju da društvena upotreba imovine predstavlja jedan od najboljih modaliteta korištenja takve imovine iz razloga što doprinosi jačanju povjerenje u institucije krivičnog pravosuđa i generalno u sistem državne vlasti“, istakao je Vinko Jakić, direktor Agencije za upravljanje oduzetom imovinom FBIH. Pored prezentacije o pravnim okvirima i praksama oduzimanju imovine i ulozi Agencije za upravljanje oduzetom imovinom u FBIH, svi prisutni su upoznati i sa radom Agencije za upravljanje oduzetom imovinom RS, gdje je Aleksandar Sladojević, načelnik Odjeljenja za upravljanje oduzetom imovinom Agencije u RS predstavio i par slučajeva poklanjanja imovine u socijalne svrhe.

Projekat ima za cilj osnažiti OCD znanjem i vještinama potrebnim za aktivno uključivanje u procese ponovne upotrebe oduzete imovine u društvu (pravilne informiranosti o pravnim okvirima, načinu apliciranja za dodjelu oduzete imovine na korištenje, upravljanje imovinom koja je odobrena OCD, itd). Aktivnosti će biti prilagođene zakonskom okviru u FBiH, RS i Brčko Distriktu.

“Mi iz OSCE Sekretarijata i Misije OSCE-a u BiH smo izuzetno zadovoljni s iskazanim interesom organizacija civilnog društva da prisustvuju i aktivno učestvuju na današnjoj radionici. Uvjereni smo da će ova radionica postići svrhu zbog koje je organizovana, a to je podizanje svijesti o značaju upotrebe imovine, pravosudno oduzete od počinilaca krivičnih djela organizovanog kriminala.”, izjavila je Merima Abdić, pomoćnica projektnog službenika, OSCE Sekretarijata.

“Posebno smo posvećeni jačanju institucionalnih kapaciteta organizacija civilnog društva da budu aktivni nosioci u uspostavljanju mehanizama za ponovnu društvenu upotrebu imovine u socijalne svrhe, posebno za one najranjivije kategorije društva.”, poručila je Irisa Čevra, nacionalna pravna službenica, OSCE Misije u BiH.

Zaključci predstavnika/ca organizacija civilnog društva govore o važnosti saradnje između agencija za upravljanje oduzetom imovinom i organizacija civilnog društva koje trebaju zajedno raditi na izradama prijedloga za promjenu zakona, kao i definisanju adekvatne procedure za dodjelu oduzete imovine na korištenje. Vrlo je važno da se procesi oduzimanja imovine realizuju u okvirnom vremenskom periodu kako vrijednost imovne ne bi znatno opala do okončanja procesa oduzimanja ili do odluke o stavljanju imovine u ponovno korištenje. Javnost treba imati uvid u raspoloživost trajno oduzete imovine koja može biti potencijalna za dodjelu na korištenje u društvene svrhe, dok transparentnost u javnim pozivima, dodjelama imovine i izvještajima o provedbi projekata o korištenju imovine treba biti zagarantirana. Na poslijetku, potrebno je umrežavanje udruženja i fondacija iz BiH kako bi adekvatno iznijele inicijative o važnosti društvene upotrebe oduzete imovine. Dodatni načini osnaživanja organizacija su uspostavljanje edukacija o pisanju projektnih ideja za iskoristivost imovine u društvene svrhe i jačanje saradnje s vodećim organizacijama iz regije koje su pokrenule socijalno poduzetništvo na konfiskovanoj imovini.

Centar za promociju civilnog društva u Bosni i Hercegovini proslavlja 25 godina postojanja, i naša misija svih ovih godina je doprinos jačanju civilnog društva u BiH kroz pružanje podrške razvoju organizacija civilnog društva i njihovoj međusobnoj saradnji i umrežavanju, uspostavljanje okvira za efikasne odnose sa vladinim i privatnim sektorom i razvoj građanskog aktivizma. Upravo ovakvi programi i partnerstvo s međunarodnim organizacijama poput OSCE-a nam daju podršku da naši ciljevi budu postignuti.

Raditi nedjeljom ili ne – pitanje je koje traži puno analize. S jedne strane trgovci, s druge poslodavci i zakoni. Kupci su u sredini, ali zbog njih je ovo pitanje i postavljeno

Piše: Alena BEŠIREVIĆ

Trebaju li i radnici u trgovinama imati slobodan dan u nedjelju, pitanje je koje već duže dijeli javnost.

Na jednoj su strani trgovci i radnici ovog sektora, koji nerijetko rade za minimalac, prekovremeno, vikendom i za praznike. Na drugoj  – poslodavci i kupci koji odavno imaju naviku upravo u nedjelju ići u šoping.

– Sedam godina sam radila u tržnim centrima i nedjeljom i praznicima. U jednom sarajevskom centru čak i 10 navečer. To je iscrpljujuće i fizički i psihički. Zato trpi privatni život, bez obzira imate li porodicu, djecu, supruga, partnera. Jednostavno, teško je izdvojiti vrijeme, planirati nešto. Kupci o tome ne misle, njima je nedjelja neradni dan, a s vremenom baš omiljeni za kupovinu. Rijetko misle o tome da oni koji rade nedjeljom stignu kući najranije u 22:30 – govori nam trgovkinja Amela (čiji je identitet poznat autorici teksta).

Kupci, s druge strane ne propituju svoje navike.

– Pa tačno je da su kupci i ranije pokazivali nedostatak emaptije i solidarnosti prema radnicama, s obzirom na to da su uglavnom žene zaposlene u trgovini. Kupci su navikli da nedelju koriste ili u kupovini ili samo u obilasku tržnih centara. Međutim za one koji rade u trgovini, slobodna bi nedjelja mnogo značila – kazala je za Interview Mersiha Beširović, predsjednica Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.

Neradno u Livnu, Bijeljini, Sanskom Mostu…

Neradna nedjelja bi također mogla biti i znak da se radna mjesta u trgovinskom sektoru učine atraktivnijim, jer se i trgovci sve češće odlučuju za odlazak u inostranstvo. Razlog su često niske plate i teški uslova rada koji uključuju prekovremeni rad i nedostatak vremena za odmor.

– U principu, u ugovoru rijetko piše da su subota ili nedjelja radne. Piše samo da imate pravo na jedan slobodan radni dan. Međutim, kad pomnožite šest radnih dana sa po 7 radnih sati, koliko je najčešće radno vrijeme trgovca, dobijete barem 42 radna sata sedmično. A u nekim slučajevima i više. I tu imate ta dva sata koja su mimo 40- časovne radne sedmice, koja se uopšte nigdje ne vode kao prekovremeni rad. Sad pomnožite to sa 150 hiljada radnika u trgovini vidjet ćete da su to ogromne sume koje idu u korist poslodavaca – navodi Beširović.

Poslodavci se vode logikom profita. I tvrdnjama da upravo vikendom ili praznicima imaju najviše prometa. Zbog toga su spremni i pogaziti pokoje radničko pravo.

– Nerijetko se dešavalo da iz nedjelje uvečer ranim ujutro u prvu smjenu. Osim toga vikendom sam imala ogroman problem u pronalaženju osobe koja će mi čuvati sina, tada bebu, jer vrtić radi od ponedjeljka do petka. Često sam se pitala za šta i kome radim. Iskreno, za sve godine rada nisam nikada dobila uvećanu dnevnicu za rad nedjeljom ili praznicima, iako je zakonski to zagarantovano – priča Amela.

Dan za odmor, a na našim prostorima to je oduvijek bila nedjelja, zakoni koji reguliraju oblast trgovine i radnih prava na nivou entiteta u BiH različito tretiraju.

Koliko zakona, toliko pravila. No, i jedan i drugi I treći  – onaj o o trgovini na nivou entiteta, te Zakon o radu FBiH odluku o neradnim danima prepuštaju trgovcima tj. poslodavcima. Izuzetak je Zakon o radu RS koji u članu 78. definiše sedmični odmor koji se, u pravilu, koristi nedjeljom, uz određene izuzetke.

No, regulisanje je moguće i odlukama donesenim na nižim instancama. Pa o tome mogou odlučiti i općinska vijeća – pa su nedjeljom trgovine zatvorene u u Sanskom Mostu, Livnu, Bijeljini, Zvorniku i Kiseljaku…

– Zakon o radu FBiH uopće ne tretira neradnu nedjelju nego propisuje jedan slobodan dan u toku sedmice. I Zakon o trgovini isto tako. Zato i jesu specifične uredbe na općinskom nivou jer one nisu propisane zakonom. Recimo, u Sanskom Mostu je općinsko vijeće odobrilo zabranu rada nedjeljom ali je načelnik, koji je inače, čini mi se, član SDA stranke, pozivajući se na slobodu tržišta i slično pisao Ministarstvu trgovine FBiH i dobio podršku od ministra trgoine Vujanovića. Zvanični stav Ministarstva trgovine FBiH je bio da se ne može zabraniti rad nedeljom općinskom odlukom. No, općinsko vijeće je istrajalo u svojoj odluci – kaže Beširović.

Ovakve odluke koje donose općine ona vidi kao “izraz jednog novog zaokreta na političkoj sceni”.

Samo u toku 2021. Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti je intervenisao u 350 slučajeva kršenja radničkih prava, a obavljeno su ukupno 382 razgovora sa radnicima. Broj osoba kojima je pružena pomoć u rješavanju slučajeva kršenja radničkih prava je 208 od čega je 152 žena i 56 muškaraca.

Osim toga imamo i situaciju u kojoj radnici zaposleni kod istog poslodavca nemaju ista prava.

Naša sugovornica Amela sjeća se da je na početku rada u jednom tržnom centru godišnje, za praznike imala koji dan slobodno. No, s dolaskom novog vlasnika sve se promijenilo.

– Do tada neradni Dan Državnosti 25. novembar, Dan nezavisnosti 1.mart, Praznik rada… postaju radni. Kazali su nam, zbog većeg prometa. Bili smo razočarani, ali kome da se žalimo. Ja sam u ime firme u kojoj sam radila pisala molbu da se takve promjene ne uvaže. Odgovorili su da je ugovorom definisano da radno vrijeme određuje vlasnik tržnog centra, a da su svi zakupodavaci dužni to poštovati. To je na žalost, jasna slika društva u kojoj živimo – priča Amela.

Poslodavcima to i odgovara. Potvrdio nam je to i i predsjednik Udruženja poslodavca FBiH Adnan Smailbegović.

– To je nešto što treba ostaviti tržištu da regulira. U kolektivinim ugovorima smo precizirali da se rad nedjeljom plaća vioše, a rad praznicima duplo – izričit je Smailbegović koji smatra da je “zakon sve regulisao i da se ne mogu pronalaziti hibridna rješenja zato što se taj zakon ne poštuje”.

Beširović međutim tvrdi  da se mogu pronaći i drugačija rješenja koja bi mogla zadovoljavati i kupce i poslodavce i radnike.

– Moglo bi se naći i neko drugo rješenje, recimo ograničenje broja radnih nedjelja. To bi bilo bolje nego rješenje nego potpuno otvoriti ili potpuno zatvoriti nedjeljom – dodaje Beširović i ističe kako kod nas treba nalaziti sistemska rješenja.

Jedno od takvih rješenja koje je doneseno prethodne godine nakon enormnih poskupljenja koja su uslovljena globalnim ekonomskim kretanjima bilo je i povećanje minimalne plate u FBiH.

– Veliki problem su sada, nakon povećanja minimalne plate u Federaciji BiH, prigovori poslodavaca da se radnicima sve češće nude ugovori bez toplog obroka. I to je isključivo posljedica toga što poslodavci neće radnicima da povećaju minimalnu platu, pa im onda uskraćuju topli obrok – ističe Beširović.

No, situacija će se, zbog odlaska radnika iz zemlje, morati mijenja. U većini zemalja Europske unije nedelja je za trgovce neradni dan, a da ne govorimo o boljim plaćama i uvjetima rada.

– Nedavno sam imala priliku posjetiti Njemačku, u kojoj apsolutno ništa ne radi nedjeljom osim benzinskih pumpi i sve funkcioniše perfektno. Ljudi su navikli da se najdalje do subote poslijepodne namire. Nadam se da će tako ponovo biti I ovdje. Jer nisu uvijek trgovine bile otvorene nedjeljom. Ako vratimo te stare navike, ljudi će s vremenom prihvatiti disciplinu kupovine na vrijeme. Ne trebam ni objašnjavati koliko bi to značilo svakom radniku – smatra trgovkinja.

Do sada su, istina, glasovi nezadovoljstva uslovima rada u trgovinskom sektoru bili tihi i anonimni. No, Amela tvrdi da se i to mijenja.

Tržište će, uvjereni su sindikati, diktirati pravila igre.

– Pa vi sada ne možete naći radnika u ugostiteljstvu kojem je plata ispod 1000 KM. Povećane su plate prije nego je to propisano zakonom i to samo kako bi se zadržali radnici. I trgovci će na kraju biti kao ugostitelji – smatra Beširović.

Ko radi, a ko odmara?

No, prije nego ikakva odluka bude donesena, opet se treba vratiti analizama. Teško je utvrditi, jer ovdje statistike nikad nisu jača strana, koliko radnika zapravo radi nedjeljom, koliko bi njih i da li uopće ostalo bez posla zbog zatvaranja trgovina jedan dan u sedmici, kako bi se to odrazilo na tržište, na poslodavce i kompanije.

Dok ne dobijemo prave odgovore na ova ključna pitanja, ostat ćemo podijeljeni na one za i protiv.

U regionu se također već godinama vodi slična rasprava, a u Sloveniji je dozvoljeno da nedjeljom male trgovine budu otvorene do 15 sati, a zatvoreni veliki trgovački centri.

Stanje u EU zavisi od zemlje do zemlje, s obzirom da ne postoji zakon koji bi članicama nalagao kako postupati.

Međutim, u EU trgovine se radnim danom otvaraju kasnije, ali i rade kraće. U Velikoj Britaniji radno vrijeme trgovina je od 9 do 17:30, a subotom do 16 sati, a nedjeljom su zatvorene. U Irskoj, na primjer, trgovine rade do 21 sat, ali samo od srijede do petka.

U Austriji nedjeljom ne rade također tržni centri, ali su otvorene suvenirnice, cvjećarnice i dežurne trgovine prehrambenim proizvodima. U Italiji nedjeljom rade samo dežurne trgovine.

S druge strane oceana, u SAD-u, trgovine se radnim danima najčešće otvaraju u 9 sati i rade do 18 sati. Veliki trgovački centri otvaraju u 10 i zatvaraju u 21 sat, a nedjeljom u 17 sati.

Rad nedjeljom u EU zabranjen je u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Norveškoj, Njemačkoj, Luksemburgu i Austriji, Poljskoj.

Porast broja saoubistava u posljednjih nekoliko godina ukazuje na hitnu potrebu za reakcijom

Piše: Nidžara AHMETAŠEVIĆ

Statistički podaci pokazuju da je u Bosni i Hercegovini (BiH) svake godine sve više registrovanih slučajeva samoubistava. Samo u Kantonu Sarajevu prošle godine evidentirano je 37 slučajeva samoubistava. U istom periodu, na području Federacije zabilježena su 193 samoubistva, a u Republici Srpskoj čak 218. Većina žrtava su muškarci, što je slučaj i u svijetu, ali su u BiH to većinom muškarci stariji od 60 godina, među kojima je puno osoba koje nose ratne traume. To znači da se čak 411 osoba odlučilo za najteži korak.

Ovi brojevi, još uvijek, ne ukazuju da je situacija alarmantna, ali i te kako zabrinjava što se iz godine u godinu broj samoubistava povećava. Pandemija kovida je svakako uticala da se situacija pogorša, no trend porasta broja samoubistava u BiH se mogao primijetiti i prije. Tako je u 2020. registrovano 411 slučajeva suicida u BiH, a u 2019. godini 390.

Ovaj očigledni porast za sada nije probudio pažnju nadležnih instutucija, na bilo kojem nivou.

Borba protiv stigme

Đana Lončarica, psihologinja iz Sarajeva, ukazuje na važnost postojanja preventivnih programa za sprječavanja suicida, kojih za sada nema dovoljno u BiH.

Ohrabrujuće je, kaže Lončarica, da u svakodnevnoj praksi primjećuje kako više ljudi traži pomoć stručnjaka danas nego u godinama prije, čak i deset godina unazad. Kao značajnu vidi ulogu medija koji sve češće daju prostora psiholozima i psihijatrima da govore o onom što nas okružuje, i bore se protiv stigme koja okružuje traženje psihološke podrške ili psihijatrijske pomoći. Tokom pandemije, različite institucije, a potom i volonteri i nevladin sektor, pokrenule su otvorene telefonske linije za pružanje psihološke podrške, što je bilo vrlo korisno, dok je trajalo. Ove kontakte je bilo lako naći u jeku pandemije i mjera protiv širenja zaraze, ali već sada se stanje promijenilo i teško je doći do informacije o besplatnoj psihološkoj pomoći.

Potreba za podrškom, kao i situacija koja dovodi do toga da je ljudima potrebna stručna pomoć, ostaje ista ili se pogoršava.

Na početku pandemije psihologinja Jasna Bajraktarević u razgovoru za Interview.ba ukazala je na činjenicu kako “um, ne samo tijelo, preživi koronu”.

Ona je i tada ukazivala na primjetan porast broja samoubistava u BiH rekavši kako je to generalno “posledica onoga što nam se dešava i tog hipnotičkog efekta razvoja ne samo straha u psihološkom smislu nego objektivnog ugrožavanja egzistencije u velikom broju”, te da je takvo stanje samo eskaliralo sa koronom.

– Korona je mogla, ali nije morala biti okidač jer bi se i mimo korone nama desio raspad ekonomsko – političkog sistema… Kada uključimo bilo koju emisiju sa vestima mi nismo svesni koliko nakon toga više nismo isti, koliko smo ranjivi, koliko predimenzioniramo problem – rekla je Bajraktarević.

Ono što je naročito zabrinjavajuće, kako je Bajraktarević rekla, je značajan broj djecom koja su depresivna, te se kao posljedica tog stanja samoranjavaju, i dosta je i onih koji su pokušali samoubistvo.

Osim radnjivih tinejdžera, u BiH je puno kategorija koje zahtijevaju veću brigu. Broj osoba koje pate od postraumatskog stresa nikada nije utvrđen, ali se s obzirom na nedavnu ratnu prošlost, te izuzetno teško poraće, prema tvrdnjama stručnjaka, taj broj izuzetno visok. Pandemija je u cijelom svijetu donijela porast stresa, anksioznosti, depresije. U BiH je situacija pogoršana političkim tenzijama, sve težom ekonomskom situacijom, ali i generalnim stanjem u društvu.

U susjednoj Srbiji, Društvo psihologa je nedavno upozorilo na alarmantnu situaciju, te su izrazili zabrinutost “povodom kontinuirane društvene krize, koja pored političkih, ekonomskih, socijalnih, ekoloških, zdravstvenih i drugih posledica, značajno narušava i mentalno zdravlje građana“. Ono što opisuju u ovom saopćenju kada govore u Srbiji, vrlo je lako prepoznati i u BiH.

Senzibiliziranje društva

Društvo psihologa u pismu poziva nadležne na snažnije mjere i izradu strategije koja bi se fokusirala na prevenciju i liječenje mentalnih tegoba.

– Društveni kontekst u kome živimo već dugo vremena je opterećen brojnim problemima. Građani se već dugo suočavaju sa egzistencijalnom nesigurnošću i neizvesnošću usled prolongirane pandemijske krize, a u kontekstu brojnih društvenih podela, devalvacije moralnih i kulturnih vrednosti, urušavanja kvaliteta obrazovanja, i drugih negativnih pojava, dok javni diskurs u medijskom prostoru nastavlja da promoviše i produbljuje antagonizam i netoleranciju – zaključuju u saopćenju te se dodaju da je pandemija došla samo na ionako lošu situaciju.

Kako u Srbiji, tako ni u BiH nema reakcija javnosti, niti nadležnih, dok se izuzev pojedinaca i limitiranog nevladinog sektora, rijetko ko trudi ukazati na probleme koji utiču i na mentalno zdravlje stanovnišva.

Psihiloginja Đana Lončarica ukazuje na potrebu da se senzibilizira cijelo društvo kako bi prepoznali pojedince kojima je potrebna pomoć.

– Nekada ljudi koji prolaze kroz neku tešku fazu nisu u stanju da prepoznaju to i potraže pomoć, i zato je važno da se uključe članovi porodice ili bliski ljudi – naglašava Lončarica.

No, na institucijama je da urade više da ublaže situacije koje dovode do stanja u kojem su ljudi dovedeni na ivicu, ili gurniti i preko nje, samoubistva.