Koalicija bez predrasuda koja pomjera granice

Piše: Dalibor Tanić

Enes Avdičević iz Teočaka, profesor je bosanskog jezika i književnosti i koordinator Koalicije bez predrasuda. Za četiri godine koliko Koalicija postoji, uspjeli su da spoje mlade ljude iz Teočaka, Lopara, Ugljevika i Sapne.

Prije nekoliko godina, bilo je nezamislivo da sa svojim učenicima ode u susjedni Ugljevik. Postojao je ogromni zid, a najveći u glavama ljudi iz ovih mjesta. Danas, mladi iz Teočaka i Ugljevika se međusobno druže i rade na zajedničkim projektima i to sve zahvaljujući velikom zalaganju svih organizacija koje čine Koaliciju. O ovim ogromnim naporima i velikom postignućima, ljudi u Bosni i Hercegovini malo znaju, jer ono što radi Koalicija bez predrasuda, kako Enes smatra, medijima nije interesantno.

Dvadeset godina poslije

Enes smatra da je jako žalosno što se 25 godina nakon rata mora govoriti o ovim temama. Međutim, rat je učinio svoje. Teočak, koji je nekada bilo dio opštine Ugljevik, sada je samostalna opština. Na samoj entitetskoj i nekada ratnoj granici, na ovom području je ostavljeno mnogo ožiljaka.

„Rat je donio posljedice na sve strane, ne samo kada je u pitanju Teočak. Sama činjenica da je ovdje bila ratna linija razdvajanja dovoljno govori. Žrtava je bilo na obje strane i bilo je jako teško ostvariti te neke prve kontakte nakon rata“kaže Enes.

Bilo je vrlo teško napraviti prve korake. Jednom su za istim stolom morali sjesti ljudi sa obje strane, jer su nakon rata imali iste probleme i mogli su ih samo zajednički rješavati.

Sa mladim ljudima je bilo lakše raditi. Prvo je priča o pomirenju išla u manjim grupama, a onda se priča širila.

„Išlo je to vrlo sporo u početku, dok nisu došle neke nove generacije. Morala je valjda da se napravi neka vremenska distanca od nekih 10-15 godina“, objašnjava Enes.

Priča se polako razvijala i danas je slika potpuno promijenjena.

Danas Koalicija okuplja više od 17 organizacija iz 4 opštine – Lopare, Ugljevik, Teočak i Sapna. Tu su i škole iz ovih opština, kao i sportski klubovi koji organizuju svoje aktivnosti u okviru Koalicije.

Tri godine za redom, Koalicija organizuje Mirovni kamp na jezeru Snježnica, a ovo područje nije slučajno odabrano. Enes kaže da jezero na jedan specifičan način spaja ljude.

„Prije rata, ovo jezero je vještački napravljeno za potrebe napajanja TE Ugljevik. Međutim, nakon rata jednu obalu jezera naseljavaju Srbi, dok drugu naseljavaju Bošnjaci. Nekako je prirodno da je jezero tačka spajanja i zbog toga se Kamp upravo ovdje održava, što je Misija OSCE-a i prepoznala“, pojasnio je Enes.

Uspjeh Koalicije

Bez obzira što djeluje na tako malom teritoriju, Koalicija bez predrasuda Teočak iza sebe ima vrlo dobre rezultate. Puno se radi na terenu, a ako se tamo pojavi problem, ili postoji naznaka da se pojavi, djeluje se preventivno.

Jedna od potreba osnivanja Koalicije, kako Enes kaže, bila je potreba da se priđe mladim ljudima i da se razgovara sa njima.

„Njima treba samo omogućiti što više prilika. Kada razgovarate s njima, shvatite da su njihovi problemi isti. I oni sami shvataju da se susreću se sa istim problemima i to je ono što ih povezuje“, objašnjava Enes.

Koalicija je krenula od pretpostavke da na području već pomenute četiri opštine postoji veliki broj mladih ljudi koji nemaju priliku da se edukuju, a posebno kada je u pitanju neformalni vid obrazovanja. Radilo se na tome da se tako nešto omogući, ali se prvo tražilo odobrenje.

Vrlo brzo je potpisan Memorandum o saradnji između četiri opštine, a rezultati su ubrzo bili vidljivi.

„Već 21. maja imamo drugi krug potpisivanja memoranduma gdje će i NVO-i i obrazovne institucije, pa i privredni subjekti, potpisati memorandume. Svi su zajedno prepoznali naš rad i vrijednost onoga što radimo“, rekao je Enes.

Ono što se posebno ističe kao rezultat, smatra Enes, jeste da su radom uspjeli da otklone neke stereotipe koji su itekako bili prisutni prije 4-5 godina.

On kaže da je bilo nezamislivo da sa svojim učenicima ode u Ugljevik i popije kafu prije nekoliko godina! Danas je sasvim normalno da se ide tamo, ili da se ode na rođendan. Mladi iz ovih opština učestvuju u zajedničkim turnirima, obilježavaju datume iz Međunarodnog kalendara. Sve je ovo tako banalno i pomalo tužno, jer od završetka rata je prošlo više od 20 godina. Međutim, imajući u vidu sve ono što se dešavalo na tom području tokom i nakon rata, ovo je itekako veliki uspjeh.

„Ono posljednje što smo zajednički imali je otvaranje Izložbe Anne Frank, koja je upravo simbol mladog čovjeka i njegove borbe. Na otvaranju su zajedno bili učenici i nastavnici iz Lopara, Teočaka, Sapne, Ugljevika. Ciljano smo uzeli Anu Frank. Učenici su prepoznali sebe u liku Ane Frank. Bilo je tu još nekih zajedničkih dešavanja i to polako postaje prepoznatljivo ovdje kod nas i u regiji“,  govori Enes i dodaje da je Koalicija nešto što je prepoznatljivo, uključujući sve organizacije koje gravitiraju oko Koalicije.

Posebno čime se Enes pohvalio u ime Koalicije jeste škola košarke. Opet, nešto što je bilo nezamislivo prije nekoliko godina, danas je sasvim prihvatljivo i daje dobre rezultate.

Konkretno, trener iz KK Ugljevik, danas vrlo uspješno trenira mlade talente iz Teočaka.

Enes kaže da je to itekako vidljiv rezultat. Bilo to nekome prihvatljivo ili ne, sport ne prepoznaje nacionalnost.

„Ugljevik je oduvijek bio rasadnik dobrih košarkaša i sportista i logično je bilo da tražimo pomoć naših susjeda iz Ugljevika. Zahvaljujući radu Koalicije i razumijevanju lokalne zajednice, pokrenuli smo priču besplatnih košarkaških treninga i to je nešto što je dalo velike rezultate“, govori Enes sa velikim ponosom.

Odnos medija

Pozitivnu priču Koalicije koja stalno raste članovi nastoje da dijele i sa drugim ljudima. Ako se kao takva bude širila, smatra Enes, biće manje negativnih priča koje su jako prisutne. Nažalost, kako tvrdi, medijima nisu interesantne pozitivne priče, posebno iz malih sredina kao što je Teočak. Međutim, kada je u pitanju senzacionalizam, tu se priča potpuno mijenja.

„Prije dvije godine, imali smo u jednoj povratničkoj zajednici ubistvo sa predumišljajem. Ubijen je povratnik, Srbin. Na kraju, nadležni sud je utvrdio da se radilo o ubistvu iz čistog koristoljublja, ali su novinari prije toga dali sebi za pravo da to klasificiraju kao zločin zbog različite etničke, vjerske pripadnosti i onda smo ovdje imali sve moguće medije“, prisjeća se Enes.

Koalicija je tada reagovala. Uz pomoć trojice načelnika općina koji su javno izašli i rekli da se ne radi o zločinu iz mržnje, Koalicija je uspjela da pokaže da se nije radilo o zločinu iz mržnje.

Tu se vidjela najveća vrijednost njihovog rada. Reagovali su na vrijeme, animirali prije svega načelnike općina i tako spriječili dalje generisanje većeg problema.

„Vrlo je krhko ono što mi radimo. Sve ono što radimo i što smo do tada radili moglo je da se sruši samo jednim TV prilogom ili novinskim tekstom“, kaže Enes.

Osluškivanje terena

Ono što ovu Koaliciju razlikuje od ostalih jeste da sve aktivnosti podređuju potrebama sa terena. Rade ono što se pokaže kao potreba i sarađuju sa svima. Tamo je vrlo specifična sredina i mora se vrlo pažljivo osluškivati teren.

Malo ljudi zna da je Koalicija prošle godine organizovala Iftar zajedništva. Ovo dešavanje i sve ono što je tome prethodilo nije izašlo van granica teritorije gdje djeluje Koalicija.

Sam iftar je bio kruna uspješno obnovljene džamije koja je bila srušena tokom rata. Želju da pomognu i daju dobrovoljni prilog za obnovu imala su dva pravoslavaca, komšije Srbi, kako je rekao Enes.

„To je bila priča koju smo mi htjeli da promovišemo dalje. Pozvali smo zamjenika šefa Misije OSCE-a, Alexandera Chuplygina, pa smo zajednički sa ljudima iz Ugljevika i Lopara posjetili džamiju sa predstavnicima iz Sapne i Teočaka. Sve se završilo iftarom zajedništva“, kaže Enes.

Ono što je ključno za ovu priču jeste što se na tom događaju pojavio samo novinar lokalnog Radija Drina, iako su iz Koalicije, prije toga, uredno obavijestili više od 20 medija.

Mediji nisu prepoznali vrijednost ovog događaja, a Enes kaže da svake godine prosto mole kantonalnu televiziju da izvijesti o Kampu koji organizuju.

Jedini medij, kaže on, koji je zaista pokazao razumijevanje i uvijek pružao prostor jeste BH Radio 1.

„Mi smo jednostavno mali ovdje, bez obzira što radimo nešto veliko i vjerovatno nismo ni interesantni medijima… osim ako nije neki jako specifičan problem. Zaista imam osjećaj da nam teško padaju pozitivne priče“, rekao je Enes pomalo razočarano.

Razvoj i novi planovi

Koalicija je nedavno započela i jedan svoj kapitalni projekat. Od opštine Teočak su dobili zemljište na obali jezera Snježnica, gdje planiraju izgraditi prostor u kojem će održavati sve svoje aktivnosti. Projekat je krenuo sa organizacijom SHL, ali su trenutno u zastoju, međutim, Enes se nada da će neko prepoznati vrijednost toga i da će se uskoro nastaviti sa radom.

Inače je vrlo ponosan na ono što je Koalicija uradila u prethodnim godinama. Vjeruje da su izgradili i da će tek izgraditi novu generaciju mladih koja će se po mnogo čemu razlikovati od prethodnih generacija.

Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita marginaliziranih zajednica: poboljšanje primjene regulacije o zločinu iz mržnje u Bosni i Hercegovini“, a kojeg implementira Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa Misijom OSCE u BiH, a finansijski podržava Stalna misija Kraljevine Nizozemske pri OSCE u Beču.

Sarajevo beer festival 2018

Odlična zabava, dobra muzika i energija, raznolika ponuda domaćih i stranih, premium i craft brendova piva, sve nas to očekuje na sedmom haloo Sarajevo beer Festivalu, koji će se i ove godine održati na dobro poznatoj lokaciji, parkingu Olimpijske dvorane Zetra u Sarajevu od 21.-23. juna 2018. Ovogodišnji Sarajevo beer Festival je pod generalnim pokroviteljstvom haloo mobilne mreže. Na najvećem festivalu dobre muzike i piva u BiH, ove godine nastupit će devet bendova.

Program

Četvrtak 21.6.2018.

-Bombaj Štampa
– Letu Štuke
– Kultur Shock

Petak 22.6.2018.

-Crvena Jabuka
-Hladno pivo
-Faithless /dj set/Sister Bliss

Subota 23.6.2018.

-Obojeni program
-Hladno pivo
-TBF

Ulaznice za 7. haloo Sarajevo beer festival možete kupiti preko online ticket shopa kupikartu.ba, njihovim prodajnim mjestima, te trafikama iNovina po promo cijenama, 7 KM jednodnevna, a 15 KM trodnevna karta. Ova akcija traje do 21.aprila, a broj karata je ograničen.Nakon ove akcije, karte se mogu kupiti na kupikartu.ba, te Bosanskom kulturnom centru Sarajevo, po regularnim cijenama 10 KM jednodnevna, a 25 trodnevna karta. Organizatori napominju da ukoliko na Festival dođete do 18 h, ulaz je besplatan.

U saradnji sa MUP KS, Festival će kao i prethodnih godina provoditi drušveno odgovornu kampanju „Ako si pio , ne vozi”, čime se želi podići svijest vozača, posebno mladih,  o važnosti odgovorne konzumacije alkohola i rizicima vožnje pod dejstvom alkohola.
 

 

 

Izložba “Srca osjećaju, ruke stvaraju”

Udruženje “Ruku na srce”, realizuje izložbu ručnih radova djece i odraslih sa poteškoćama u razvoju. Kako smo do sada uspješno sarađivali, nadam se da ćemo i ove godine kroz izložbu, druženje i saradnju poslati lijepe poruke našoj široj javnosti.
Tim povodom, zadovoljstvo nam je pozvati Vas na:
Otvorenu izložbu ručnih radova djece i odraslih sa poteškoćama u razvoju. Udruženje “Ruku na srce”, u saradnji sa sedam različitih udruženja i centara za specijalno obrazovanje i odgoj realizuje izložbu na kojoj će korisnici centara predstavljati rukotvorine.
Izložba će se održati 07.04.2018. godine u prostorijama Art kina Kriterion, Obala Kulina bana 2, Sarajevo, u periodu od 10:00h – 17:00h.
Sigurna sam da uviđate koliko je važan Vaš angažman kako bismo javnost, odnosno, građane upoznali sa izložbom koja slijedi. Cilj jeste socijalno uključiti korisnike pomenutih centara, podržati njihov rad i djelovanje i poslati poruku o važnosti socijalne uključenosti populacije sa poteškoćama. U vezi s tim, bili bismo Vam zahvalni ako biste kroz medije iskomunicirali poziv svim građanima, nastavnicima, učenicima i roditeljima da u subotu dođu, posjete i podrže rad pomenute populacije.
Na izložbi će građani imati priliku i kupiti rukotvorine korisnika te na taj način doprinijeti udruženjima i centrima.
Ali, ono što je najvažnije jeste da će na dan izložbe radove predstavljati korisnici zajedno sa učiteljima, a to je za njih iznova jedno lijepo iskustvo.
U prilogu šaljem poziv i plakat koji ove godine prati izložbu uz logo svih ovogodišnjih učesnika.

Prva BH predstava prilagođena slijepim i slabovidnim osobama

Udruženje “Novis” u saradnji sa Kamernim teatrom 55 uspješno je provelo edukaciju o audio deskripciji, odnosno prilagodbi pozorišnih predstava za slijepe i slabovidne osobe u Sarajevu.

Edukaciju za uvođenje audio deskripcije u pozorište pohađali su glumci i dramaturzi iz tri sarajevska pozorišta: Kamerni teatar 55, SARTR i Pozorište mladih Sarajevo kao i 5 članova Udruženja slijepih Kantona Sarajevo. Rezultat ovih napora je prva BH predstava sa audio deskripcijom “Mirna Bosna”, koja će biti izvedena u  srijedu, 04. aprila 2018 godine, u 20:00 sati u Kamernom teatru 55.

“Audio deskripcija podrazumijeva da dramaturg u saradnji sa slijepom osobom pripremi i napiše tekst naracije koji će glumac čitati iz režijske sobe u vrijeme trajanja predstave, a slijepe osobe će u publici slušati koristeći bežične slušalice. Na taj način osoba oštećenog vida dopunjava tokove radnje za koje bi inače, zbog svog invaliditeta, bila zakinuta, a koji su neophodni za shvatanje i doživljaj same predstave”, pojasnila je Ivana Pekušić, predsjednica Udruženja Novis.

“Ponosni smo jer je upravo Kamerni teatar 55 prvo pozorište u BiH koje je dio svog sadržaja prilagodilo slijepim i slabovidnim osobama i što ćemo pred samo obilježavanje 6. aprila, Dana Grada Sarajeva, gradu moći ponuditi izvedbu predstave  koja će predstaviti težnju ovog pozorišta da stvori jednake uslove za sve građane za ravnopravno sudjelovanje u kulturnim aktivnostima ”, kazao je direktor Kamernog teatra 55 Emir Hadžihafizbegović.

Predstavu “Mirna Bosna” režirao je Saša Peševski prema tekstu Borisa Lalića, a tekst audio deskripcije za ovu izvedbu pripremili su dramaturg Kamernog teatra 55 Vedran Fajković i urednici naracije Senija Okić i Ervina Hajduković. U predstavi „Mirna Bosna“ igraju Gordana Boban, Vanesa Glođo, Feđa Štukan i Davor Golubović a premijernu naraciju će izvesti Maja Izetbegović.

Kamerni teatar 55 u saradnji sa Udruženjem “Novis” te Asocijacijom „XY“ ima u planu da sve svoje predstave prilagodi slijepim i slabovidnim osobama u BiH.

Medijska pedagogija – Nastavnički filmovi

Udruženje za Kulturnu i Medijsku Dekontaminaciju/eFM radio realizovao je niz radionica za prosvjetne radnike u BiH u okviru obrazovnih programa koje  TPO Fondacija sprovodi u okviru projekta “Inicijativa za kreativni dijalog i edukaciju IKDE”. Program sadrži niz aktivnosti koje se odvijaju u bh. školama, a u saradnji sa kantonalnim ministarstvima obrazovanja, s ciljem smanjenja i prevencije vršnjačkog i rodno-zasnovanog nasilja u školama.
Medijska pedagogija pomaže da se razumije kako mediji nisu neutralni i da mogu stvarati hegemonijsku sliku svijeta, ali i zagovarati određene ideologije, ali isto tako mogu služiti promociji dobra, empatije, izgradnji mira i poštivanju ljudskih prava.
Kroz različite vidove obuke, seminara i takmičenja nastavnici/e i učenici/e se osposobljavaju ne samo da pripreme zanimljive medijske sadržaje koji se mogu koristiti kao atraktivni pedagoški alati u nastavi i vannastavnim aktivnostima, već i da kreiraju novu medijsku kulturu u prostoru škole i lokalne zajednice – kulturu odgovornosti i angažiranog građanstva.

Ovi kratki filmovi su nastali na radionicama iz oblasti medijske pedagogije koje je organizirala TPO Fondacija u okviru  projekta IKDE (“Inicijativa za kreativni dijalog i edukaciju”) .
Pomenute radionice imaju za cilj da se nastavnici i  nastavnice upoznaju sa osnovama filmske i video naracije, savladaju osnovne tehnike korištenja audio i video tehnologija  potrebnih za snimanje kratkih filmova i video radova, filmskih žanrova poput kratkog dokumentarnog filma i kratkog video  rada, tzv. ”social spota”, da se upoznaju sa open source programima namijenjenim za montažu kao i osnovama elemenata  montaže i kadriranja. Ideja vodilja ovih radionica je ne samo upoznavanje nastavnika i nastavnica sa dostupnom video i  audio tehnologijom u službi obrazovanja, već ujedno i kreiranje uvjeta i izvora informacija koji će kasnije tokom, ali i  mimo realizacije ovog projekta ostati u službi pedagoškog rada sa trenutačnim i budućim učenicima i učenicima.
Ove radionice predstavljaju uvertiru u trogodišnji projekt čiji je cilj prevencija i smanjenje nasilja u školama kao i  jedan vid promišljanja o ovome duboko ukorijenjenome problemu u cjelokupnom društvu. Filmovi proizašli iz ovih radionica  koristit će se i tokom međunarodne kampanje ”16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”.


Linkovi za svaki film posebno:

Damir dobitnik nagrade “Ismet Alajbegović Šerbo”

photo by Edvin Kalić

Na  održanoj svečanoj dodjeli godišnjih nagrada Asocijacije kompozitora i muzičkih stvaralaca (AMUS), Damir Imamović proglašen je dobitnikom nagrade “Ismet Alajbegović Šerbo” koja se dodjeljuje za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicionalne muzike.

Nagrada je dodijeljena za autorstvo na albumu “Dvojka” (Glitterbeat Records, 2016) na kojem su objavljene pjesme “Sarajevo”, “Lijepa Zejna”, “Lijepi Meho”, “Tambur”, “Opio se mladi Jusuf-beg” i druge, kao i za pjesmu “Pjevat’ ćemo šta nam srce zna” (Amira Medunjanin, “Damar”, Harmonia Mundi, 2016).

Godišnje nagrade AMUS-a dodjeljuje se po drugi put. Prošle godine, Damir je imao čast biti dobitnikom nagrade za promociju muzike naroda BiH “Fra Grgo Martić”.

Damir nije bio u mogućnosti prisustvovati dodjeli nagrade zbog ranije preuzetih obaveza oko turneje. Nakon solo koncerta u velikoj sali Slovenskog Narodnog gledališča u Ljubljani 18. marta, Damir sa svojim bendom započinje seriju koncerata u Holandiji, Danskoj i Švedskoj:

Tilbur 30.03.
Amsterdam 31.03.                                                                  photo by Iztok Amersek
Aarhus 4.03.
Copenhagen 5.04.
Odensee 6.04.
Aalburg 7.04.
Göteborg 8.04.
Kolding 9.04.

Po povratku iz Zapadne Evrope, Damir uskoro nastupa u Kaknju, Tuzli, Podgorici, Čačku, a uskoro slijede i novi datumi nastupa.

Otvaranje Modula Memorije

Modul Memorije je kulturološki program koji se bavio očuvanjem kulture sjećanja, imajući kao motiv to da se stvari iz prošlosti ne smiju zaboraviti, i kako se iz njih mora učiti, jer se jedino na taj način neće ponoviti. Cilj ovo programa je uspostaviti jasnu i neraskidivu vezu između etike i estetike, te na taj način koristiti kako umjetnost tako i društvene vrijednosti i norme kao način komunikacije sa svojom publikom.

Umjetnički direktor Modula Memorije i direktor internacionalnog teatarskog Festivala MESS, Nihad Kreševljaković, rekao je kako vjeruje u važnost bavljenja umjetnošću I ljudskom prošlošću, te ljudskom nesrećom, jer ćemo se na taj način sačuvati od toga da postanemo gluhi i nijemi za ono što se oko nas događa. “Umjetnički programi Modula Memorije podsjećaju nas na snagu i potencijal čovjeka da i u najgorim situacijama teži ljepoti, dobroti i pravdi. Modul Memorije, već duže od dvije decenije, dokaz je kako su teška i bolna ljudska iskustva zapravo razlog i motiv da svi budemo plemenitiji, bolji i suosjećajniji kao ljudi”, rekao je Kreševljaković.

Modul Memorije ove godine počinje svečanim otvaranje izložbe svjetski poznatog fotografa Ron Haviv-a, „Shadow of Memory“, u petak 30. marta, u 19 sati u Vijećnici. U pitanju je kolekcija rijetko objavljenih ili nikada viđenih fotografija ovoga autora, ujedno i prijatelja Sarajeva te naše zemlje, iz perioda rata u Bosni i Hercegovini. Posjetitelji i posjetiteljke će imati priliku da vide fotografije koje su tematski podijeljene na sedam različith priča, zabilježenih u vrijeme agresije na BiH: “Sarajevo-6. april”, “Bijeljina”, “Život u ratu”, “Logori”, “Ponovno ujedinjenje”, “Vojnici” i “Srebrenica”.

Dok je izložba još bila u pripremi, prije samoga otvaranja Modula Memorije, Haviv je napisao zbog čega uopšte smatra bitnim baviti se onim što se dogodilo u Bosni i Hercegovini, ali i na koji način je to njega lično oblikovalo: „Dok provodim više vremena s “novim” radom, prisiljen sam ponovo doživjeti ono što sam bio zaboravio. To me podsjeća da svaki pojedini trenutak, bilo da je fotografiran ili ne, ima pravo da ga se vidi, osjeti i razumije. Kako je vrijeme proticalo, uspomene nastavljaju postojati ispod površine, čekajući da budu probuđene i ponovo viđene. Sada je vrijeme da rasvijetlimo moje sjene iz prošlosti.“

 Nakon otvaranja izložbe „Shadow of Memory“, posjetitelji i posjetiteljke Modula Memorije će imati priliku da više od mjesec dana uživaju u različitim kulturnim događajima, i to, ne samo u Sarajevu, već i u Konjicu, gdje već godinama, tradicionalno, organizuje programa u okviru Modula Memorije. Pored ove izložbe, publika će imati priliku pogledati još tri izložbe; izložbu „Lično“ autora Velije Hasanbegovića, izložbu „FreeDom“ desetak različitih svjetski i regionalno priznatih autora/ica, te izložbu „Windows to the World, Windows to the Soul”, fotografa Sukija Medenčevića, koji je član američke Asocijacije fotografa. Osim izložbe, u okviru ovog programa će biti organizovano nekoliko noći igranih filmova, pa će tako biti premijerno prikazan film rediteljice Aide Begić „Never leave me“, te naš višestruko nagrađivani film „Muškarcine plaču“,  reditelja Alena Drljevića, i na večeri kratkih filmova, pored uspješnih kratkih filmova bh. Kinematografije, publici će biti prikazan i film koji je na ovogodišnjem Berlinale-u osvojio specijalnu nagradu, „Snijeg za vodu“, reditelja Chrisa Villiers-a. Jedna od predstava koje će igrati jeste predstava „Aziz ili Svadba koja je spasila zapad“, reditelja Dine Mustafića, a gostovaće u Sarajevu u čast na sjećanje na Predraga Lucića, po čijem tekstu je ova predstava i rađena. Pored ovih programa, publika će imati priliku pogledati i postavku instalacije te promocije knjiga kao i prisustvovati predavanju fotografa Ron Haviva na Likovnoj akademiji na kojem će on govoriti o odnosu fotografije i memorije.

Ono što je posebno važno naglasiti jeste da su svi programi Modula Memorije, osim repertoarskih predstava, za sve posjetitelje i posjetiteljke, besplatni!  

Sve aktivnosti Modula Memorije, kao i program sa vremenom I mjestom održavanja, možete pronaći na web stranici www.mess.ba te na instagram profilu Festival MESS.

LGBTI.ba: “Kruženje srama u LGBTI+ zajednici”

Piše: Mirza Halilčević
Foto: ffoz.org

Vjerujem da sram kao zasebno osjećanje zaslužuje da mu se posveti poseban tekst, zapravo, više njih. Za sada je i urađeno mnogo njih i ja ću se s tim u vezi, a opet uzimajući u obzir i sveobuhvatnost samog pojma, periferno referirati na neke od radova. Sram se u najširem smislu te riječi definiše kao nelagodan osjećaj izazvan određenom vanjskom ili unutarnjom rekacijom. Svi su na neki način imali to isksutvo bivanja posramljenim, no, sram se opet javlja u najrazličitijim varijacijama, ovisno od dobne kategorije, rodne, emotivne zrelosti, kulturne i političke situacije.

Sram i stid prate razvoj ljudskog roda, pridonoseći razvoju onih “društvenih ugovora” koji su preneseni i poznati, ali i onih izokrenutih normi, ili onih kršenja “normi” i običaja koji su općenito prihvaćeni, a posebno se tiču osobnog, seksualnog ili intimnog područja pojedinaca. Ti osjećaji ulaze u kompliciran i širok emotivni svijet čovjekove intime i osobnosti, koji vidljivije osobine zadobiva u uzrocima koji su vezani uz tjelesnosti, gdje je središnji i određujući element stid. Sram je pak, u odnosu na stid, osjećaj koji nije vezan samo uz tjelesnost… Priroda ovih osjećaja je da spadaju u društvene i moralne osjećaje, jer utječu na pravila i na standard društva na koje se odnose. Prema tome, početna definicija srama mogla bi glasiti ovako: “Uznemirenost ili osjećaj nedostojnosti kojega netko u sebi zamijeti jer misli da je doživio ili doživljava neodobravanje od strane drugih zbog onoga što on jest ili nekog djela koje je učinio.”[1]

Ponekad razgovor o sramu prijeti da bi mogao otići u ekstrem samog tumačenja ovog osjećanja, pa je zato u vezi s tim bitno i prepoznati razliku između srama, kulture ili dogovora koji opstaju na sramu, stidu i osjećaju krivice. Sram bi sam po sebi bio osjećaj koji je načelno vezan uz Sebstvo, osobnost koja podrazumijeva i svjesno Ja. Bojazan koja se ponekad kod ljudi javlja u vezi sa sramom jeste da će onaj pojedinac ili društvo koje prestane da se srami skrenuti sa moralnog puta. Po tom principu često opstaju upravo i određeni kolektivni dogovori i standardi. Neki smatraju kako i same religije funkcioniraju po principu posramljivanja pojedinca ili pojedinke. No, ono što je ključno kod osjećaja srama jeste da se on ne veže za mogućnost rasta, uviđanja, prepoznavanja greške ili loše učinjenog djela, nego za potpuno diskreditiranje i obezvređivanje ličnost. Osjećaj krivnje je taj koji ostavlja prostor za odgovorno djelovanje. Upravo je to osjećaj koji je fokusiran na druge, na ono što smo potencijalno loše napravili drugim ljudima, i u tom slučaju govorimo o konkretnim djelima, činovima, gestovima na kojima se potencijalno može raditi kako bismo na kraju dana unaprijedili kvalitetu zajedničkog koegzistiranja sa obostranim zadovoljstvom. Osjećaj krivnje zapravo nosi potencijal da bude moralni korektiv svjesnog pojedinca/ke. No, šta se zapravo događa sa ljudima i pripadnicima grupe koji su načelno – sramota društva? Kako i na koji način oni unutar vlastitih krugova percipiraju sram, kako se nose sa istim, i kako se nose sa eksternim sramom koji prodire i u same krugove? Ovo su samo neka od pitanja na koja ću pokušati dati odgovor unutar ovog teksta, pritom govoreći o socijalnom statusu LGBTIQA osoba u Bosni i Hercegovini, a i na Balkanu.

Naše društvo (Bosna i Hercegovina) predstavlja društvo puno simptoma PTSP-a na kojem se, po mojim saznanjima, nikad nije radilo aktivno i konstantno. Kao dio takvog društva svi mi, ali posebno pripadnici marginaliziranih grupa, ne možemo živjeti jedan zdrav i kvalitetan život. Kao rezultat i dio takvog društva postaje evidentno da i među samom LGBTIQA zajednicom postoji dosta srama, samostigmatizacije koja čini da se ponovo vrtimo u začaranom krugu stigme i predrasuda, objašnjava Zvjezdana Jakić, geštalt terapeutica sa iskustvom rada sa LGBTIQA osobama, dodajući: Sram ili stid se javljaju u momentima kada se neka osoba ili osobe osjećaju izloženo ili da su na neki način drugačiji od prosjeka. Svjedoci smo i da među tzv. generalnom populacijom postoje standardi kako žene ili muškarci trebaju izgledati. Veliki broj onih koji su npr. dosta deblji ili mršaviji se ne osjećaju dobro i skloni su da se srame, ne samo tog dijela sebe, nego i da poništavaju svaki dio svoje ličnosti. Ima dosta očekivanja, zabrana i skrivenih poruka još u roditeljskom domu kako trebamo izgledati, ponašati se i šta se očekuje od nas u određenim godinama. Svi/e koji/e se ne uklapaju u taj model postaju izloženi/e osjećaju stida/srama.

Kako bismo i za LGBTIQA populaciju mogli reći da oni/e jesu dijelom društva – kulturno, politički, pa i administrativno mu pripadaju – ne treba da čudi što se i unutar same zajednice događa perpetuiranje, ponavljanje srama i posramljivanje. Iako bi načelno trebalo vjerovati da ljudi koji se suočavaju sa izvjesnim nivoom diskriminacije neće po istom nivou diskriminirati članove/ice zajednice koje su i sami dio, ponekad se događa da određene obrasce ponašanja internalizujemo, prisvojimo i pustimo u pogon, ili ih jednostavno ne preispitujemo. Isti princip zapravo se odnosi i na pitanja autohomofobije, ili pitanje patrijarhata unutar same LGBTIQA zajednice. S druge strane, evidentan je i pritisak dehumanizirajućeg diskursa popularne kulture koji po svom kapitalističkom narativu uzima za svoje predstavnike LGBTIQA osobe koje bi prosto javnosti mogle biti zanimljive, atraktivne i seksi. Iako, ruku na srce, ne može se samo prozivati popularna kultura, štaviše, kultura srama toliko je dobro raspoređena po različitim frontovima da je prilično teško prozvati sve one koji/e su odgovorni/e. Prema riječima Sanje Dutine, magistrice kliničke psihologije, mediji su tek jedna komponenta koja utječe na kreiranje sveopćeg standarda i konkretno tjelesnog nezadovoljstva.

Sve je više studija koje ističu da na procenu sopstvenog tela mnogo više utiču vršnjaci, pa i porodica (posebno braća i sestre). Poređenje sa drugima koji su u našoj neposrednoj okolini, kao i socijalna komunikacija sa vršnjacima, izgleda da ima formativnu ulogu u razvoju zadovoljstva fizičkim izgledom. Udaljene predstave koje portretišu mediji, uprkos direktnoj izloženosti, na drugom su mestu. [2]

Imajući sve to u vidu, prilično je teško govoriti o LGBTIQA zajednici i načinu instrumentaliziranja srama unutar iste. Kako ovdje nije riječ o izolovanoj komponenti društva, ambiciozno je na malom uzorku tražiti određene specifičnosti koje se odnose samo i isključivo na kruženje srama unutar LGBTIQA zajednice, no, svakako je u vezi s tim bitno imati u vidu da i takve situacije postoje, da je važno o istima govoriti, barem uzimajući u obzir potencijal malih krugova koji teže pozitivnim društvenim promjenama.

Dogodilo mi se to na jednom od mojih prvih seminara koji su promovisali LGBTI prava. Mušarci s kojima sam dijelio sobu u hotelu komentarisali su druge muškarce na dejting sajtu, da bi mi se potom obratili pitajući me da li mi smeta što pričaju gej stvari. Odgovorio sam da mi nema šta smetati, da sam i ja biseksualan i da je to okej, na što je odgovor jednog od njih bio, citiram: “Nikada ne bih mogao pomisliti da je neko tako debeo dio LGBT+ zajednice, mislim, mi vodimo računa o tome da smo tip-top, ali izgleda nas ima i drugačijih.” Osjećaj srama koji sam tada osjetio je bio veći nego ikada. Jaka želja da budem dio nečega, da budem prihvaćen je po prvi put postojala, međutim, biti prozvan drugačijim u zajednici za koju misliš da je jedina u kojoj ćeš se istinski osjećati prihvaćeno je jako bolno. A koliko ovakve situacije i komentari, za koje smatramo da su bezazleni, mogu nekome naškoditi, govori i to da je baš ovo bio trenutak kada sam ponovo pao u depresiju i dobio želju za samoozljeđivanjem, podijelio je s nama aktivista Admir Adilović.

Ja sam trans žena i događalo mi se da su mi ljudi u zajednici uglavnom ukazivali na moju ljepotu, i to na najrazličitije načine. Prije nego sam krenula sa hormonima govorili su mi kako ću biti izuzetno lijepa kad završim sa tranzicijom, da bi me nakon toga krenuli prozivati ljepoticom ili stalno to isticati. Ja znam da ovo ne izgleda nimalo neugodno, ali zaista je neprijatan osjećaj kada vam neko iz dana u dan ističe vašu ljepotu i onda se u skladu sa tim osjeća slobodno da vas dodiruje, daje vam modne savjete, koje grudi da staviš… Prosto je izgledalo kao da vam odjednom oduzimaju tjelesni integritet i prisvajaju ga. Jednom prilikom mi se čak i prije tranzicije dogodilo da mi je, nakon što sam se prvi put autovala, jedna aktivistkinja rekla kako ću za nju uvijek ostati prelijepi Nenad… Pretpostavljam da možda nekome sa strane ovo zvuči kao idealna situacija, ali zaista je u mom slučaju bio prisutan osjećaj neadekvatnosti, podijelila je i Hana Konatar, trans aktivistkinja.

Kao što je i rečeno, dokazivanje postojanja nekog specifičnog obrasca posramljivanja, tjelesnog ili sveopćeg diskreditiranja unutar same LGBTIQA zajednice, vjerovatno bi zahtijevalo poveći uzorak i veću analizu kulturnog i političkog miljea. No, ono što se svakako da zaključiti jeste da je taj fenomen vidljiv i unutar iste i da izaziva vrlo neprijatna osjećanja. Pored tjelesnog posramljivanja, zanimljivo bi svakako bilo preispitati možda i fenomen posramljivanja femininiteta kod muškaraca od strane muškaraca, potražiti oblike suptilnijeg diskreditiranja, preispitati seksualne uloge i sve možda manje normirane oblike rodnih izražaja koji načelno u društvu bivaju tretirani kao manje vrijedni. Ono što se svakako da zaključiti jeste da su postojani izvjesni standardi, norme i očekivanja i unutar same LGBTIQA zajednice, te da određena odstupanja i neadekvatnosti ponekad bivaju i artikulisana, što izaziva nimalo prijatan osjećaj, a često vodi i razvijanju određenih mentalnih poteškoća, ali i psihosomatskih. Kako je sram često preplavljujući osjećaj, neracionalan, događa se da uglavnom gubeći sliku o sebi, gubimo i osjećaj vrijednosti, te je svakako u skladu sa tim poželjno potražiti pomoć – prijateljsku ili stručnu, obratiti se nekom od servisa koji nudi mogućnost vršnjačkog savjetovanja. Odnosno, pokušati artikulisati osjećanja, te u sigurnim okolnostima raditi na njima. Sram može da bude prilično nezahvalna blokada koja umije da sabotira dugi niz godina ukoliko se ne radi na njoj. Uz svu odgovornost zajednice, jednako je bitno da i za sebe nađemo načina da unaprijedimo kvalitet svog života kako bismo mogli/e ostvariti svoje potencijale.

Pošto je u pitanju osjećaj koji u potpunosti poništava našu vrijednost kao individue, onda i posljedice mogu biti teške. Bitno je osobi ukazati na to šta sve ona ima, koji su joj kapaciteti i dobre strane. Na taj način možemo adekvatno raditi sa stidom/sramom i krivicom. Treba samo biti svjestan/na da je to dugotrajan proces, ali u svakom slučaju vrijedi i za samu osobu, a i za njenu ili njegovu okolinu, zaključuje za kraj Zvjezdana.

[1] Tognacci, S. (2016), Psihologija srama: Glavni psihologijski i kulturološki vidovi

[2] Dutina, S. – Pravda za medije: Zašto ne volimo svoje telo? Dostupno na: https://www.psihobrlog.com/klinicka-psihologija/pravda-za-medije-zasto-ne-volimo-svoje-telo/

DJ KRUSH uskoro u Sarajevu!

U sklopu programskog serijala Sarajevo Intergalactic Sessions, 7.aprila nastupa legendarni japanski DJ producent koji 23.marta kreće na evropsku promotivnu turneju svoja dva albuma, “Kiseki” i “Cosmic Yard”. U regionu Balkana, upravo Sarajevu je pripala čast ugostiti DJ KRUSHA koji će na ovoj turneji proslaviti punih 25 godina svoga djelovanja na svjetskoj muzičkoj sceni.

Nakon prvog programa slijede još dva izuzetna dogadjaja različitih žanrova sa DJ producentima koji su takodjer ostavili neizbrisiv trag u čudesnom svijetu elektronske muzike – LTJ BUKEM & MC LOWQUI, te naposlijetku serijala i nevjerovatni LEFTFIELD.

 

LTJ BUKEM & MC LOWQUI :

http://www.kupikartu.ba/karte/event/3352/ltj-bukem-mc-lowqui

LEFTFIELD DJ SET: 

http://www.kupikartu.ba/karte/event/3351/leftfield-dj-set

Grace Jones dolazi na EXIT!

Jedna od najvažnijih svjetskih umjetnica savremenog doba, revolucionarna muzička ikona, supermodel i filmska zvijezda, istinski besmrtna – jedna, jedina i neponovljiva Grace Jones dolazi na EXIT! Ova nesvakidašnja ličnost nam dolazi iz najviše i posljednje klase “vanzemaljaca”, od kojih su mnogi na Zemlji ostavili neizbrisiv trag i nažalost otišli – Bowie, Prince i Michael Jackson, mijenjali su svijet sa njom. Na glavnoj pozornici festivala pokazaće da je još prije Madonne, Lady Gage i Rijane, kojima je bila najveći uzor, prva uvela avangardnu umjetnost i visoku modu u svjetske muzičke tokove. Nenadmašni “Vogue” proglasio ju je “ultimativnom modnom muzom”, a muzički autoritet “Rolling Stone” za “neodoljivu umjetnicu, modnu ikonu i simbol”. Nakon premijere na filmskom festivalu u Torontu, dugo snimani dokumentarni film o životu fascinantne art-rok aristokratkinje, “Grace Jones: Bloodlight & Bami”, imaće i svoju bioskopsku premijeru ovog proljeća, upravo pred njenu turneju sa kojom dolazi na tvrđavu!

Jamajčanka iz visokog društva, karijeru počinje kao supermodel u Parizu i Njujorku, radeći okružena modnim kolosima kao što su Yves St. Laurent, Karl Lagerfeld, Kenzo Takada i Giorgio Armani, a lično Issey Miyake je uzima je da mu bude vodeći model na historijskoj reviji u Tokiju 1976. godine. Njeno lice krasi naslovnice magazina “Vogue” i “Elle”, a fotografišu je lično Helmunt Newton i Guy Bourdin! Grace se ubrzo našla u zavodljivom vrtlogu najglamuroznije diskoteke svih vremena, njujorškog Studija 54, gdje su njeni najveći fanovi tamošnja zvjezdana klijentela, prije svih dvojica velikih umjetnika 20. stoljeća, Andy Warhol i Keith Haring, te brojni glumci i disko magnati, zauvijek očarani njenom, gotovo božanskom pojavom. Ipak, nju kao živo umjetničko djelo stvarao je njen saputnik i čuveni francuski umjetnik Jean Paul Goude, koji je njenu divlju i nezadrživu energiju, urođenu androgenost i nadljudskost pretvorio u neiscrpni niz nezaboravnih scenskih i televizijskih nastupa (“One Man Show”, 1982), te fotografija koje će još stoljećima krasiti galerije, muzeje i udžbenike historije umjetnosti. Među njima je i, kako je mediji nazivaju, „jedna od najpoznatijih fotografija u historiji pop kulture“, naslovna strana kompilacijskog albuma „Island Life“, ali i čitava plejada drugih, ručno manipulisanih fotografija u vrijeme kada je “fotošop” označavao zanatsku radnju na uglu, a ne svemoćni softver. Rijetko poznato je i da je upravo zbog ljubavi sa Goudom, odbila glavnu ulogu u kultnom filmu Ridlija Scotta – “Blade Runner”!

Spoj glamura i nezadržive sile skovan je u riječi “glamazonka” koja najbolje opisuje nepatvorena autentičnost i snagu dostojnu ratnice koju Grace igra uz Švarcenegera u filmskoj sagi o Konanu ili pak fatalne Bond žene koja može da savlada i jednog agenta 007. Nevjerovatna Grace svoju mentalnu i fizičku spremnost i danas sa lakoćom prikazuje na najvećim svjetskim festivalima i pozornicama, u scenski raskošnim nastupima koji izazivaju nepodijeljeno divljenje kod publike. Nakon njenog nastupa na prošlogodišnjem Wilderness festivalu u Velikoj Britaniji, ugledne novine Telegraph savršeno su sumirale neiscrpnu energiju kosmičke Grace, sa zapažanjem da sa lakoćom vrti hulahop punih 20 minuta bez prestanka, dok istovremeno pjeva i publici predstavlja svoj vrhunski bend!

Samo izuzetni umjetnici se neprestano transformišu i fasciniraju, a Grace Jones je tu pravi ekspert! Karijeru počinje rušeći dotadašnje stereotipe o tome kako bi manekenka trebalo da izgleda, ali ubrzo otkriva svoju pravu ljubav – muziku. Već 1977. izdaje prvi od deset studijskih albuma, uz kultni disko hit „I Need A Man“, te fantastičnu obradu „La Vie En Rose“ čuvene  Edith Piaf! Nakon disko ere, njeno jamajčansko srce pronalazi se u saradnji sa čuvenim rege tandemom Sly & Robbie koji kreiraju ultimativni hit „Pull Up to the Bumper“ sa kojim provodi čak sedam sedmica pri vrhu Billboard top liste. Ubrzo slijedi i famozni “Libertango” Astora Piazolle čiju čuvenu temu obrađuje u velikom hitu “I've Seen That Face Before”.

Ovu laskavu titulu obično dijele muškarcima, ali za Grace Jones se može reći da je istinska „renesansna žena“, koja je svojom svestranošću uticala na savremenu kulturu, ali i cjelokupno društvo, prije svega kao vizija samostalne i uspješne tamnopute žene. Dodatni efekat na društvo imala je i njena strastvena veza sa čuvenim nordijskim ljepotanom i akcionim glumcem Dolphom Lundgrenom, koju su smatrali pravom paradom nadljudske ljepote zbog zapanjujućih fotografija u Plejboju iz objektiva velikog Helmuta Newtona! Veza sa Šveđaninom, koji je zahvaljujući njoj od izuzetno obrazovanog momka iz njenog obezbjeđenja stigao do statusa holivudske zvijezde, Grace je završila u svom stilu, upadajući u njegovu hotelsku sobu i mašući pištoljem, i to na čoveka kojeg se u tom trenutno pola svijeta plašilo zbog uloge Ivana Draga iz serijala o Rokiju! Njena komandujuća pojava srušila je zidove do tada ograničenog pojma ženstvenosti, rase, ali i rodnih stereotipa koje bi rušila kroz svoju androgenost i tako istovremeno snažila cijelu LGBTQ zajednicu čija je ikona i dan danas.

Kako bi svjetska muzička scena, ali i savremena umjetnost generalno izgledali bez njenog uticaja, gotovo je nezamislivo, jer su nebrojeni umjetnici upravo Grace navodili ili kao uzor, ili kao inspiraciju. Mediji su pisali o pokušajima Lady Gage da ostvari saradnju sa Grace Jones, koja je to odbila uz jasnu poruku: “Mlade pop zvijezde izigravaju pionire bez da stvarno nešto rizikuju”. Bilo da su u pitanju muzičke ili modne transformacije, provokacije ili upečatljivi nastupi, jedna stvar je sigurna – Grace je to prva uradila i ovogodišnji EXIT biće životna prilika da se ova, prava historijska ličnost i savremena ikona doživi u svom punom sjaju na našoj najvećoj koncertnoj pozornici.

EXIT festival biće održan od 12. do 15. jula na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu i predstaviće neke od najtraženijih svetskih zvijezda kao što su Migos, David Guetta, Ziggy Marley, Fever Ray, LP, Alice Merton, Nina Kraviz, Richie Hawtin, Adam Beyer b2b Ida Engberg, Maceo Plex, Solomun, Amelie Lens, Ben Klock, Jax Jones, Ofenbach, Mahmut Orhan, Carl Craig, Tale of Us, Sevdaliza, Burak Yeter, Madball, Brujeria, Ofenbach, Slapshot, Dog Eat Dog, Slaves, Idles, Asphyx, Bombers i mnoge druge. Ulaznice po promotivnoj cijeni sa 60% popusta od finalne, za 115 KM prodaju se u sistemu kupikartu.ba, a na sajtu zvanične turističke agencije exittrip.org dostupni su i turistički paketi koji pored ulaznica, sadrže i opcije za smještaj i prevoz do EXIT festivala.