Na Grani Zelenoj – Intervju o kvaliteti zraka – Martin Tais (video)

Svake godine u zimsko vrijeme, dramatične informacije, kruže medijima i društvenim mrežama ali u međuvremenu se ništa ne dešava bar kada su u pitanju oni koji su nadležni i odgovorni za ovakvu situaciju. Površnost koja je simptomatična za medije, organizacije civilnog društva ali i same građane, za rezultat daje tek malo do umjerenu paniku, do prvih proljetnih dana, kada se situacija sa zagađenjem stabilizuje. A onda se na probleme zaboravi do naredne zime. Dvije godine nakon našeg posljednjeg razgovora, pitamo Martina Taisa, Specijalistu za kvalitet zraka i klimatske promjene da li se situacija promjenila.

Ovaj video realiziran uz podršku fondacije Hainrich Boll.

Poziv za podnošenje prijedloga projekata

Fondacija za razvoj medija i civilnog društva „Mediacentar“ iz Sarajeva, upućuje poziv za podnošenje prijedloga projekata čiji je cilj izgradnja kapaciteta organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini radi promoviranja praksi i politika medijske i informacijske pismenosti na lokalnom nivou.
Ovaj poziv za podnošenje prijedloga projekata je dio regionalnog projekta Mediji za građane – građani za medije, koji se uz podršku Evropske unije realizuje u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji.
Poziv za podnošenje prijedloga projekata je otvoren za organizacije civilnog društva u Bosni i Hercegovini koje se bave programima za medije, obrazovanje, zagovaranje, javne kampanje i umjetnost ili razvojem digitalnih inovativnih projekata.
Podršku će dobiti dvije vrste projekata:
– LOT 1: Projekti unapređenja vještina medijske i informacijske pismenosti građana
– LOT 2: Kreativne inovacije – Projekti u oblasti umjetničke, medijske produkcije i produkcije u oblasti informacijskih tehnologija kojima se promoviraju inovacije i pristupačnost u obrazovanju iz medijske i informacijske pismenosti
Ukupan budžet za ovaj poziv za podnošenje prijedloga iznosi 20.000 eura, od čega 10.000 eura za svaki LOT. Budžet za pojedinačne projekte mora iznositi između 3.000 i 5.000 eura.
Trajanje predloženih projekata treba biti između 6 i 12 mjeseci. Aktivnosti mogu početi na dan potpisivanja ugovora i trebaju se završiti najkasnije do kraja maja 2020. godine.
Aplikacioni formulari:
Sljedeći dokumenti su informativne prirode i ne trebaju se slati uz aplikaciju:
Pitanja o ovom pozivu za podnošenje projektnih prijedloga se mogu slati najkasnije do 18.2.2019. isključivo putem mejl adrese: MIL@media.ba.
Rok za podnošenje projektnog prijedloga je 28.2.2019. do 23:59h.
Aplikacije treba poslati elektronskim putem na sljedeću e-mail adresu: MIL@media.ba
Informativni sastanak o ovom pozivu za podnošenje prijedloga će biti održan 31.1.2019. u 12h u hotelu Courtyard by Marriott (Konferencijska sala Dean), Skenderija 1, Sarajevo. 

Predstava Jedvanosimsoboakalomistobo u januaru u SARTr-u

  1. Januara u 20 sati na sceni Sarajevskog ratnog teatra, publika ponovo može pogledati predstavu “Jedvanosimsoboakalomistobo”. Autori teksta su Nejra Babić i Aleš Kurt, koji je ujedno i reditelj predstave.

Cijena ulaznica iznosi 10KM, a rezervacije se mogu obaviti pozivom na 033 664 070 ili slanjem poruke u inbox Fb. page-a https://www.facebook.com/sartr1992/. Omogućen je popust za studente i penzionere.

U predstavi igraju: Maja Salkić, Mirela Lambić, Amila Terzimehić, Alban Ukaj, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Saša Krmpotić i Anida Isanović. Dramaturgiju potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović i Nejra Babić. Kostimografiju potpisuje Melisa Musić Ajkunić, a scenografiju Vedran Hrustanović. Muziku za predstavu su radili Damir Nevesinjac i Basheskia.

Predstava je realizirana u okviru projekta „Kofer za sjećanja“ Studija lutkarstva Sarajevo kojeg podržava Vlada Švicarske.

VIŠE O PREDSTAVI:

Piše: Nejra Babić, autorica teksta

ČESTITAMO NA POSTOJANJU

Pisati tekst o  stanju u državi u kojoj  već svi o tome pričaju, čitaju, pišu kolumne, raspravljaju, polemišu, svađaju se, šute, vrište, protestuju, odustaju od protesta,  je ubacivanje mozga u bubanj  veš mašine. Tema o kojima bi se moglo pisati je milon, apsurdnih situacija još više. Najzanimljiviji dio čitavog procesa prije pisanja je samo istraživanje, jer je to dovelo do nekih scena koje moja mašta nikada ne bi mogla ni izmisliti. Od Izvještaja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice „o odlivanju pameti i ogromnom finansijskom resursu koje iseljeništvo predstavlja za razvoj domovine“ do ispovijesti žene koja je nakon poroda iz bolnice otpuštena kao muško, pa sve do spiska zvaničnih zanimanja u Bosni i Hercegovini na kojoj se nalazi i Direktor službe drugdje nerazvrstan.

Moja sreća u svemu tome je što tekst nisam pisala sama nego zajedno sa rediteljem Alešom Kurtom koji je davao ideje i smjernice snalaženja u ludilu tema kojima bi se mogli baviti. Krenuli smo od pokušaja definisanja toga ko smo zapravo, da bi prešli na postratni period i beskonačnu tranziciju i došli u sadašnjost u kojoj dosta vremena provodimo na šalterima, nezaposleni i umorni čekajući da nam padnu avioni sa neba kako bi pobjegli iz domovine. Jer istina je da je vrlo često jedva nosimo sebe a kamo li situaciju u kojoj se nalazimo.  Ali ne možemo svi ni otići. Onima koji ostaju, čestitamo na postojanju.

Piše: Aleš Kurt, autor teksta i reditelj predstave

Ojha

Ova režija je nastavak rada na prožimanju drevnog i današnjeg.  Radi se o socijalnoj komediji, a ona je po svojoj suštini crna, s tim što ova nije baš crna, nego više tamno siva. Smatram da teatar treba da bude socijalno angažiran i da se zaista bavi problemima društva koji nam najviše smetaju da živimo.  Pa eto, ova predstava se upravo bavi takvom tematikom. Pored toga ona je u potpunosti uronjena u teatarske kodove od antičkog doba do danas. Nije nam namjera bila da bilo kome ugađamo. Više smo tu da potaknemo na dobro. Da poučimo. I zabavimo. Ako se to još može.

 

Odgajane smo da neprestano postavljamo pitanja i tražimo odgovore

preuzeto sa: www.http://lgbti.ba

Emina i Esma jedne su od onih filmskih sestara – najboljih prijateljica koje, iako ih trenutno dijele hiljade kilometara, ne mogu zamisliti dan jedna bez druge. Tako je bilo gotovo oduvijek, a činjenica da je Emina lezbijka ni u jednom trenutku njihovog odrastanja nije na to uticala. No, klasičnog autiranja u njihovom slučaju nije bilo. Za serijal Porodica progovara, ove dvije djevojke govorile su o svojim iskustvima prihvaćanja, iskakanja iz društvenih normativa i važnosti podrške unutar porodice.

Piše: Lamija Begagić

Radeći za serijal Porodica progovara, gotovo po pravilu bih razgovore sa svojim sagovornicima i sagovornicama i njihovim sestrama i braćom otvarala pitanjem o razvoju njihovog odnosa, neovisno o seksualnim orijentacijama. I opet gotovo po pravilu, svi su odnosi evoluirali kako su braća i sestre odrastali, postajući, baš kao i u Emininom i Esminom slučaju, od zakletih neprijateljica u djetinjstvu najbolje prijateljice u mladosti.

Esma: Između mene i Emine je pet godina razlike. Ja sam starija sestra i naravno da mi je tih pet godina u djetinjstvu bila ogromna razlika. Ja sam imala 12, ona 7, nervirala me i smarala kao i svaku tinejdžerku mala sestra. Uz to, dosta smo različite i karakterom, Emina je bila mamina maza, odlična i mirna učenica, jako poslušna, a ja baš i nisam bila neka cvjećka (smijeh), naprotiv, bila sam buntovna, na momente i problematičnog ponašanja. No, danas smo najbolje drugarice iako je Emina u BiH, a ja u dalekoj Kini.  

Pored Esme i Emine, njihovu porodicu čine još i tata, mama i pas. Roditelji znaju da je Emina lezbijka, kao što znaju i da je Esma panseksualna i možda u startu jesu bili pomalo zbunjeni činjenicom da je Esma bila s djevojkama, dok je trenutno u dugogodišnjoj vezi s muškarcem, ali danas prihvataju sve što donosi sreću njihovim kćerkama.

Esma: Emina i ja smo oduvijek bile eskperimentalne osobe, odgojene smo da budemo radoznale, postavljamo pitanja i tražimo odgovore na njih. Nijednom nismo imale taj trenutak autovanja koji je mnogima važan kad se izgovori, zato što naša porodica ne funkcioniše tako. Naučene smo da volimo i poštujemo, nebitno koga, kako i gdje. Voli se osoba. Nikada se nismo morale pravdati niti objašnjavati svojim roditeljima ni za šta, pa tako ni za to. Međutim, mi smo imale sreće. Da li je našim roditeljima bilo poputno svejedno? Ne, naravno. Zato što je ovo BiH, zato što se plaše za našu sigurnost.

Slaže se sa Esmom i njena mlađa sestra, potcrtavajući da sa sestrom ipak dosta razgovara o svojim vezama, dok je mama, za koju je isto dosta vezana, prihvata, ali ne govori mnogo.

Emina: Odrastale smo u liberalnijem okruženju, pa među nama dvjema generalno nikada nije bilo tabu tema. Sestra je znala za skoro sve moje djevojke, a neke od njih je i upoznala. Doduše, samo joj se jedna svidjela! (smijeh). Mama, s druge strane, zna, ali kod nje više važi princip: Znam, ali šutim. Upoznala je samo jednu moju djevojku i prihvatila je kao dio porodice, rekavši mi ono što svako dijete želi čuti od roditelja, čak i ako zvuči kao floskula: Ako si ti sretna, i ja sam! 

U procesima priprema za autiranje, kao i u procesima prihvatanja sebe, mnoge LGBT osobe i članice i članovi njihovih porodica zatraže stručnu pomoć psihologa ili psihoterapeuta. Emina i Esma tvrde da za tim nisu imali potrebe, a tome imaju zahvaliti prije svega svojim roditeljima. Nisu istraživale, u smislu da su čitale stručne tekstove, nit su tražile psihološku pomoć iz prostog razloga što, kako tvrdi Emina, kao da iko istražuje kako se zabavljati sa osobom suprotnog spola, pa zašto bismo onda istraživali isto to, samo sa istim spolom!

No, ove dvije djevojke svjesne su da nije svima tako lako i da žive u svojevrsnom balonu.

“Važan je odgoj i atmosfera u porodici, a i karakter, dakako, igra ulogu”, objašnjava starija sestra Esma, dodajući: “Ja sam takva da nikome ‘ne polažem račune’, pa sam tako gledala i na autiranje, zašto imam ikome objašnjavati da sam se zaljubila u curu, pa u dečka, osim ako neko pita iz radoznalosti, a ne s namjerom da osuđuje.”

Mlađa sestra, pak, nije baš tako lako i bezbolno prošla kroz proces samoprihvaćanja.

Emina: Ja sam malo drugačija i generalno mi je trebalo dosta dugo da prihvatim to što osjećam, i da doživim te simpatije i privlačnost koju gajim prema djevojkama kao nešto što je dio mene. Prvu sam djevojku imala u osmom razredu i mislim da tada nisam nikome smjela reći, dok to nisam procesuirala sa sobom. Tek negdje sredinom srednje škole sam shvatila da to jesam ja i da je to sasvim okej. Tad nekad je i Esma „sabrala dva i dva“, kad su djevojke počele češće da cirkulišu kroz moj život (smijeh).

“Sve porodice nisu iste”, kaže Esma i dodaje da bi voljela da sve makar malo nalikuju njenoj kako bi lezbejke, gej muškarci i trans osobe dobile ljubav i podršku kakvu zaslužuju.

Esma: Naši roditelji, ponajviše mama, su oduvijek imali iskren odnos s nama i mnogo smo teških trenutaka prošli skupa i to nas je mnogo ojačalo. Tako da stvari poput toga s kim ćemo biti u vezi, da li pušimo travu, da li izlazimo i pijemo, s kim se družimo nikada nisu bili strašni i nepremostivi problemi već teme za konstruktivan razgovor u kojem je, naravno, dolazilo i do svađa i nesuglasica, ali se ipak pričalo.

Bezrezervna podrška porodice Emini i Esmi olakšala je i probleme koje su imale u široj zajednici, izvan kuće.

Esma: Nažalost, još kako ih je bilo. Ja sam tokom odrastanja mnogo problema imala sa okruženjem: s prijateljima, poznanicima, u školi… Tada sam nalazila neke svoje mehanizme da se s tim nosim, ali sa ove distance tek uočavam da sam prošla kroz dosta omalovažavanja, vrijeđanja i diskriminacije. To bi mogao biti i neki moj savjet za kraj ovog razgovora svim LGBT osobama: da ostanu psihički jaki, da se ne obaziru na te stvari već isključivo na svoju ličnu sreću jer sve bude i prođe. Odrastanje i prihvatanje samog sebe je teško. Priznati samom sebi da si „drugačiji“ je teško. Ali svako je drugačiji na neki način. Seksualna orijentacija, boja kose, tetovaže, marama ne čine osobu.

“Budite dobri, srećni i voljeni”, s lakoćom izgovara Esma, i dodaje: “Mir dođe vremenom.”

Na takvu njenu poentu ovom našem razgovoru, ni Emina, a ni mi, nemamo šta dodati osim joj se zahvaliti na savjetima, iskrenosti, otvorenosti i podršci koju pruža svojoj mlađoj sestri, ali i svim svojim LGBT prijateljicama i prijateljima.

 

Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora.

Zatvaranje manifestacije „Pokloni čaroliju nekome“

Zatvaranje omiljene dječije zimske manifestacije na Vilsonovom šetalištu planirano je za nedjelju, 27. januara u 12 sati, kada će ujedno i početi humanitarni bazar pod nazivom „Pokloni čaroliju nekome“.

Načelnik Općine Novo Sarajevo, Nedžad Koldžo, u nedjelju će uručiti diplome za sve polaznike škole klizanja, za koju je kao i prethodnih godina, novac osigurala ova Općina.

Kako je najavljeno, u 12 sati posjetitelji će moći uživati u nastupima šest vrtića JU Djeca Sarajeva – Košuta, Rosica, Kekec, Zvončić, Mašnica, te Aprilski cvjetovi, kojim će se simbolično otvoriti humanitarni bazar Udruženja Pomozi.ba na lokaciji Ledene čarolije. Općina Novo Sarajevo uručit će 65 paketića i ruksake za korisnike usluga Pomozi.ba.

Organizatori pozivaju građane da se u nedjelju, u 12 sati, odazovu donošenjem slatkih i slanih peciva za prodaju, te da kupe izložene proizvode po simboličnim cijenama. Sav prihod uputit će se za pomoć u radu najpoznatijoj humanitarnoj organizaciji u BiH, Pomozi.ba.

Na ovaj način organizatori su željeli da se duh čarolije širi i da se pomogne onima kojima je to najpotrebnije.

Od otvaranja, 28. decembra, na Ledenoj čaroliji Općine Novo Sarajevo oko 300 djece završilo je besplatnu školu klizanja. Dnevno je lokaciju posjećivalo i do 500 klizača i drugih posjetitelja, koji su uživali u bogatom kulturno zabavnom programu.

Za vrijeme trajanja raspusta na Čaroliji su održane i brojne edukativne, sportske, zabavne i interaktivne radionice. Mališani su pokazali ogroman interes za preko 20 radionica, među kojima su muzičke i plesne radionice, literarne, te radionice udruženja DogsTrust, Gorska Služba Spasavanja – stanica Sarajevo, Crveni križ Novo Sarajevo, Eko policije, Udruženja Pričalice, Mozgaonica i drugim.

Sedmično su, osim navedenog, održavane i sportske, te likovne radionice, u kojima su učestvovali čak i najmlađi posjetioci. Mnogi od učesnika interaktivnih radionica osvojili su vrijedne LEGO nagrade.

Medijsku pažnju i pažnju javnosti privukla je izložba „Oči – ogledalo duše“, autorice Nisrin Panjeta.

Svakodnevno su na Ledenoj čaroliji provođene humanitarne aktivnosti u svrhu prikupljanja sredstava za pomoć udruženjima Pomozi.ba i Obraduj nekoga.

Izložba “Koraci u tišini”

28.01.2019. godine, će u Historijskom muzeju BiH biti otvorena izložba „Koraci u tišini“ umjetnice Arme Tanović Branković. Otvorenje izložbe će biti upriličeno u 19:00 sati.

Izložba je sačinjena od slika koje predstavljaju interpretaciju pojedinih bosanskohercegovačkih književnika i njihovih dijela. Između riječi i slike, kadra i impresije slike Arme Tanović Branković, posmatrača pozivaju da o književnosti razmišljaju kao o mehanizmu putem kojeg se mogu pratiti historijski i društveni procesi. Izložba „Koraci u tišini“, koja tematizira ulogu žene u društvu, realizirana je u tehnici asemblaža, čiji elementi pomažu da se svijet narativa sjedini sa svijetom umjetnice. Slike Arme Tanović Branković nisu ni ilustracija, ni portreti, već interpretacija i vizuelni refleks, koji u preplitanju sa ličnom prošlošću umjetnice pozivaju na nova iščitavanja starih i poznatih priča. One nas ujedno pitaju: može li nam i u kojoj mjeri književnost pomoći da se obračunavamo sa ličnom/kolektivnom prošlošću?

Izložba je prodajna, a sav prihod od njihove prodaje ide u humanitarne svrhe.

Arma Tanović Branković rođena je 1978. godine u Sarajevu, BIH, gdje je završila osnovnu i Srednju umjetničku školu. Diplomirala je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, na odsjeku Gluma u klasi profesora Admira Glamočaka, te na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Radoslava Tadića, na Nastavničkom odsjeku. Magistrirala je na Filozofskom Fakultetu na odsjeku Komparativna književnost pod mentorstvom profesora Dr. Dževada Karahasana i na Katedri za historiju umjetnosti pod mentorstvom Senadina Musabegovića. Trenutno je na doktorskom studiju iz oblasti Kreativne pedagogije.

Docentica je na Akademiji scenskih umjetnosti. Osim pedagoškog rada i glume, bavi se slikarstvom i redovno izlaže na godišnjim izložbama ULUBIH.

U saradnji sa akademskom slikarkom, dizajnerkom i likovnom kritičarkom i dizajnericom, Aidom Pašić snimila je video rad “Derbi” koji je premijerno prikazan u okviru izložbe mladih umjetnika u Accessu 2003., a zatim na festivalima: Urban Fest – Sarajevo 2003, Forbiden fruit of civil society-Osijek 2003., DU monde aux balkans – Tuluz, Grenobl- Francuska, te  na Internacionalnom  simpoziju umjetnosti «Nine Dragon Heads «,Koreja.  2004. godine u okviru Festivala Sarajevo, Sarajevska zima publici  se predstavila sa video radom “Mahrem” na izložbi «Žene vole razlike». Ovaj rad je, potom  otvorio F.A.K.I. Festival u Zagrebu. Njen treći video projekat (takođe rađen sa Aidom Pašić) “Tanatus”  prikazan je na prestižom Bijenalu mladih umjetnika Mediterana u Napulju 2005., te na Bijenalu u Aleksandriji. Kao prvi asistent sarađivala je sa priznatom holandskom umjetnicom Ann Verhoizen na projektu “Genesis 3”. Autor je izložbe “Predmeti ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995”. Uradila je dva performansa “Samo jednom sam dijete” posvećena promovisanju hraniteljstva kao oblika staranja za djecu bez roditelja, za koje je napisala tekstove bazirane na dokumentarnim ispovjestima majki hraniteljki i djece odrasle u hraniteljstvu i gdje je tumačila ulogu Vanje Elezović.

Izložba “Tri života Sarajevske hagade”

Povodom obilježavanja 131. godišnjice od osnivanja, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, uz podršku UNESCO-a i Ambasade SAD-a u BiH, najavljuje izložbu Tri života Sarajevske hagade.

Izložba rasvjetljava i prati put Sarajevske hagade od srednjovjekovnog Kraljevstva Aragon, preko Italije do Sarajeva gdje je rukopis kupljen od strane Zemaljskog muzeja krajem 19. stoljeća.

Izabrane stranice Sarajevske hagade kao i komparativni materijal koji čini arhivska građa, stranice drugih srednjovjekovnih rukopisa te predmeti iz arheološke i herbarijske zbirke, pružaju uvid u okolnosti i razloge nastanka ovog enigmatičnog jevrejskog rukopisa. Izložbu upotpunjuju minerali od kojih se prave boje korištene za oslikavanje srednjovjekovnih rukopisa, te dokumenti o putovanju Sarajevske hagade u Beč, gdje je po prvi puta izvršena njena stručna analiza.

Izložbom se podcrtava ne samo umjetnička i estetska posebnost Sarajevske hagade, specifičnosti koje je izdvajaju unutar brojem skromnog korpusa drugih srednjovjekovnih sefardskih hagada, već i, u širem smislu, njena kulturno-historijska važnost i uloga knjige u duhovnom životu Jevreja uopšte.

Poseban segment izložbe čine dosadašnja izdanja Sarajevske hagade, uključujući prvo iz 1898. godine te posljednje štampano 2018. godine, čiji je izdavač, po prvi puta samostalno, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.

Autori izložbe Tri života Sarajevske hagade su dr. Aleksandra Bunčić i dr. Mirsad Sijarić.

Izložba će biti otvorena u prostorima Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i dostupna javnosti od petka, 1. februara 2019. godine, od 15h. Promocija novog izdanja Sarajevske hagade održat će se isti dan u 19:00h.

 

 

“CABAres CABArei” u CKM-u

Javna ustanova Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo, u petak 25. januara ugostiće Zijaha  Sokolovića, jednog od najznačajnijih i najzanimljivijih autora neviđene teatarske energije, sa predstavom “CABAres CABArei”, sa početkom u 19.30 sati.

CABAres CABArei je forma pozorišta u kojoj se preispituje kriza srednjih godina, odnosno trenutak kada čovjek podvuče crtu, htio ili ne, pa preispituje sve što mu se dogodilo, sve što mu se događa i što će mu se dogoditi. Sokolović govori o upoznavanju, o iskustvu, o običnom danu, o uspjehu i neuspjehu, o dogovaranju, o borbi mišljenja, o hrani, o zdravom razumu, o vožnji autom, o budućnosti, o pozorištu kao frižideru zabluda, o mediokritetima, o rodbini, o zaostalosti, o pomirenju sa životom, o budalama, a sve u jedinstvenoj i neponovljivoj interpretaciji ovog legendarnog glumca…

O predstavi…

…Zijah A.Sokolović govori i igra sve moguće, majstorskom mimikom i potpunim vladanjem glasom vodi gledaoce od neukrotivog smijeha do ledene užasnutosti, poigrava se osjećajima i mišljenjem publike do ivice izdržljivosti, dok igrajući prepliće dvije velike, za svakog značajne teme, ljubav i smrt…

Rapa Šuklje, 31.03.1993, DNEVNIK, Ljubljana

https://www.facebook.com/centarkultureSarajevo/videos/2018398484946083/

 

Koncert OP. 2 Ivana Čavlovića na Muzičkoj akademiji

U četvrtak 24. 1. 2019. u 19.30 u koncertnoj sali Muzičke akademije bit će održan drugi po redu cjelovečernji koncert novih djela Ivana Čavlovića u izvedbi članica Gudačkog kvarteta aMAS, Tamare Arsovski, Alme Dizdar, Aide Dajić i Belme Alić, te pijanista Mirona Konjevića i Zerine Šabotić.

Čavlovića javnost poznaje više kao vodećeg bh. muzikologa, a kako njegov kompozitorski opus raste, i njegova djela postaju sve prisutnija u javnim prostorima bh. kulture. O koncertu sam autor kaže sljedeće: “Ovo je drugi koncert, nazvao sam ga Koncert op. 2, u organizaciji moje „Fondacije Čavlović“. Slučajno i/ili namjerno, svejedno, s mojim djelima. Produkcija mojih novih djela je vulkanska, da li u boljini, ne znam, ali naprosto moram u vlastitoj organizaciji obavijestiti publiku da sam na stvaralački na nov način živ. No, neki od narednih koncerata bit će posvećeni izvedbama muzike drugih autora, puno mlađih od mene, s muzikom koja zaslužuje umjetničku autorsku pažnju. Naravno, sve ovisi od fondova na koji moja „Fondacija“ prijavljuje svoje projekte. Jedan od sljedećih koncerta bit će pozivni i, nadam se, nagradni.”

Ivan Čavlović rođen je u Kruharima, Sanski Most, 1949. Profesor je emeritus Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Jedan je od osnivača i pokretača Muzikološkog društva FBiH, časopisa Muzika, Institituta za muzikologiju i Centra za muzičku edukaciju Muzičke akademije, festivala Majske muzičke svečanosti, Sarajevo Chamber Music Festivala, stručnih i edukativnih projekata. Djelovao je kao član mnogih organa i tijela Muzičke akademije i Univerziteta u Sarajevu

Muzikom se počeo baviti od rane mladosti, a nakon završene Gimnazije, diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli i Muzičkoj akademiji u Sarajevu na kojoj je i magistrirao i doktorirao. Počeo je komponovati vrlo rano, ali tek u prvoj deceniji 21. stoljeća njegov kompozitorski rad postaje ozbiljan i s relevantnim umjetničkim rezultatima. Dosada je napisao 7 knjiga, 3 monografske brošure i preko 200 stručnih i naučnih radova, komponovao je 42 kompozicije različitih namjena i izvođačkih sastava, od solo instrumenta do opere atrakcija, napisao je nekoliko kratkih priča i jednu novelle. Kao nastavnik na Muzičkoj akademiji odgojio je brojne diplomante i magistrante i doktoranate, 5 asistenata i 4 docentice.

Radio je kao nastavnik muzičkog odgoja u Osnovnoj školi u Starom Majdanu kod Sanskog Mosta (1972–1973), nastavnik gitare u Osnovnoj muzičkoj školi u Vogošći (1976–1978), a od 1978 do 2010. prolazi sva akademska zvanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.

Dobitnik je nagrade „Vlado Milošević” AMUS-a za muzikološki rad (2017).

Izvođači su eminentni akademski muzičari s kojima je Čavlović već sarađivao.

Gudački kvartet aMAS djeluje već izvjesno vrijeme (od 2016), uspješno i poticajno za kompozitore i publiku. Članice kvarteta su: Tamara Arsovski violina I, Alma Dzdar violina II, Aida Dajić viola, Belma Alić violončelo. Održao je brojne koncerte u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Zagrebu… i pobrao lijepe kritike domaće i zagrebačke štampe i publike. Kvartet je moćan promotor umjetničke muzike i inspirator za kompozitore i, najvažnije, donosilac sreće za publiku koja entuzijastički posjećuje njihove koncerte i uživa u njihovoj svirci. Večerašnji koncert je nastao kao plod interakcije jednog kompozitora i kvarteta i, nadamo se, publike koja će prihvatiti njihovu interpretaciju kompozitorskih viđenja zvuka i filozofije muzike, uostalom, i života samog.

Tamara Arsovski, violina. Diplomirala (2014) i magistrirala (2016) na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi prof. Violete Smailović. Radila je u Sarajevskoj filharmoniji (2014–2016). Trenutno je asistentica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu (od 2017). Usavršavala se na brojnim masterima u zemlji i inostranstvu. Članica je nekoliko ansambla koji aktivno djeluju na promociji muzike sa značajnim umjetničkim rezultatima. Djeluje i kao solistica s publičkim uvjerenjem da će njena umjetnička karijera teći uzlaznim tokom do nekog vrhunca koji bi zadovoljavao svjetske kriterije.

Alma Dizdar, violina. Diplomirala (2015) i magistrirala (2018) na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi prof.  YeonJu Jeong. Studirala je master studij na Ithaca Collegu (New York) u klasi prof. dr. Calvina Wiersme. Usavršavala se na masterima svjetski poznatih violinista. Nastupala je kao solistica i u ansamblima u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Italija, SAD. Osvojila je nekoliko nagrada na violinskim takmičenjima. Angažovana je kao asistentica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu  (od 2018).

Aida Dajić, viola. Diplomirala (2014) u klasi prof. Dejana Mlađenovića i magistrirala (2016) u klasi prof. Pavela Kondruševića na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Djeluje u Sarajevskoj filharmoniji i kao asistentica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu (od 2018). Usavršavala se na masterima u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je brojnih nagrada na domaćim i stranim takmičenjima i muzičkim festivalima. Učestvuje u radu domaćih i evropskih ansambala.

Belma Alić, violončelo. Diplomirala (2004), magistrirala (2007) i doktorirala (2016) na temu Nove tehnike u literaturi za violončelo solo 20. i 21. stoljeća na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi prof. Yevgenyja Xaviereffa. Pohađala je brojne seminare i kurseve za violončelo i kamernu muziku kod istaknutih violončelista i pedagoga. Vanredna je profesorica na predmetima Violončelo i Kamerna muzika za gudače na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Brojne su njene nastavne, umjetničke i organizacijske aktivnosti u kojima se pokazuje kao agilni propagator umjetničke muzike. Sarađivala je sa istaknutim umjetnicima i ansamblima širom Evrope. Organizirala je brojne koncerte aMAS-a i Gudačkog orkestra Muzičke akademije u Sarajevu izvodeći probranu solističku i/ili orkestarsku literaturu počesto i prvi put izvedenu u Sarajevu. Organizira i koncerte s djelima bih. autora namjenski pisanih za nju ili ansamble u kojima  djeluje. Jedan od takvih koncerata je i ovaj večerašnji s kojim Belma slavi 20 godina umjetničkog rada.

Zerina Šabotić, klavir. Diplomirala (2018) na Muzičkoj akademiji u klasi prof. Dragana Opančića. Trenutno je u istoj klasi student Drugog ciklusa studija. U sklopu studijskog programa CEEPUS studirala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi prof. Rite Kinke. Usavršavala se u majstorskim radionicama poznatih klavirskih pedagoga. Kao srednjoškolka i studentica nastupala je na brojnim takmičenjima, festivalima, imala nekoliko pojedinčanih i grupnih nastupa u zemlji i inostranstvu i pokazala se kao pijanistica na koju sarajevska muzička scena treba računati. Ovaj koncert s njenim značajnim angažmanom potvrđuje opredijeljenost ka muzici kao vastitom putu i životnoj filozofiji.

Miron Konjević, klavir. Diplomirao (2016) i magistrirao (2018) na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi prof. Svetlane Chlaidze. Takođe, diplomirao (2012) i magistrirao (2014) kompoziciju u klasi prof. Asima Horozića. Trenutno je apsolvent na Master studiju Odsjeka za klavir, smjer korepeticija. Uključen je u brojne muzičke projekte u BiH i Srbiji i gotovo nemirno i s velikom znatiželjom otkriva tajne muziciranja klavira i čembala, solističke i kamerne muzike u klasama brojnih pedagoga i umjetnika. Jedan je od mladih muzičkih poslenika koji daje znatan obol našoj praksi umjetničke muzike.

IVAN ČAVLOVIĆ: KONCERT OP. 2

PROGRAM

Gabrijelovi snovi Fragmenti za gudački kvartet (12 min)

Izvodi: Gudački kvartet AMAS; Tamara Arsovski violina I,  Alma Dizdar violina II, Aida Dajić viola, Belma Alić violončelo

Dijalog I za violinu i violončelo (8 min)

Izvode: Aida Dajić violina, Belma Alić violončelo

Sonata Tamara za violinu i klavir (25 min)

Izvode: Tamara Arsovski violina, Zerina Šabotić klavir

Sonata glosa sinfonica za violončelo i klavir (25 min)

Izvode: Belma Alić violončelo, Zerina Šabotić klavir

Kontrasti Elegični rondo za violu i klavir (17 min)

Izvode: Emina Dajić viola, Miron Konjević klavir

Trio za violinu, violončelo i klavir (20 min)

Izvode: Tamara Arsovski violina, Belma Alić violončelo, Zerina Šabotić klavir

Ukupno: 107 minuta

Objavljen album ansambla CORONA

Izdavačka kuća Gramofon objavila je album Ženskog vokalnog ansambla Corona.

Iako je riječ o ansamblu koji je duže od dvije decenije aktivan na međunarodnoj muzičkoj sceni kroz nastupe na festivalima i samostalnim koncertima u Hrvatskoj, Srbiji, Francuskoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj i Tunisu, ovo je njihov prvi album.

Ansambl je osnovan prije 27 godina kao sekcija Akademskog kulturnog centra Seljo. Osnovao ga je Slobodan Dodo Kovačević, a već više od 20 godina voditeljica ansambla je Tijana Vignjević dok ansambl već desetak godina radi u sastavu: Tijana Vignjević, Anida Isanović, Adelita Kadić, Dunja Kazić, Ajla Smajlović, Vanesa Poturović, Esma Cerkovnik i Darja Softić-Kadenić.

Album naslovljen Corona sadrži 13 pjesama sa područja Balkana snimljenih je u periodu od 2015. do 2017. godine u produkciji Gramofona. Producent je Edin Zubčević, ton majstor Eric Bajramović, mastering je radio Vlado Džihan u Milkshop Studiju, a dizajn Ajna Zlatar.

U digitalnom izdanju album je dostupan u više od 130 online prodavnica i na brojnim streaming servisima poput Deezera, iTunesa, Spotifyja ili Tidala. Do sada su objavljena tri singla Corone sa ovog albuma: Gusta mi magla padnala, Evo srcu mom radosti, Adio kerida, a Gramofon će uskoro izdati album Corone i u CD formatu.