Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Istre u saradnji sa Gradom Sarajevom i Javnom ustanovom “Collegium artisticum“ Sarajevo organizuje selektivnu tematsku izložbu “PRANJE MOZGA – BRAINWASH“ koja će biti otvorena od 19. jula do 8. augusta 2023. godine.
Kustos projekta je Milan Marin, a na izložbi učestvuju članice i članovi HDLU Istre:
Aida Hebib Raguž, Aleksandra Rotar, Andrej Zbašnik, Branko Gulin, Branko Kolarić, Dražen Turković, Eugen Borkovsky, Fanita Barčot-Nikolac, Fernando Marcus, Fulvio Juričić, Heda Gaertner, Igor Gustini, Ivica Nikolac, Koraljka Jukić, Mariana Ban, Marlen Ban, Matea Zeman, Milan Marin, Miranda Legović, Mirjana Tomašević Dančević, Mirta Savani Profeta, Mladen Milotić, Monika Petrović, Nikola Ražov, Nora Xharrahi, Sanja Pereša Macuka, Sanja Simeunović Bajec, Saša Jantolek, Silvana Konjevoda, Silvia Golja, Tanja Pećanić, Tereza Vukić, Vedran Šilipetar i Željko Jerneić.
Živi vrag drži niti što nas miču
Mi ljubimo stvari sve gadnije i niže
Svakog dana Paklu za korak smo bliže
I ne gade nam se smradovi što niču.
(C. Baudelaire)
Naše vrijeme možemo okarakterizirati kao vrijeme interesa.
Istina kao kategorija postala je raritet. Manipuliranje informacijama dostiglo je nevjerojatne razmjere. Vladajuće strukture žele apsolutnu moć. Konstantnim širenjem strahova najvećem dijelu populacije oduzima se elementarna sloboda. Vlastito mišljenje podanika nije poželjno. Cilj je jasan, gubitkom slobode mišljenja i činjenja čovjek prestaje biti čovjek i postaje stvar. Pojedinci, pa cijeli narodi, postaju poslušnici vidljivih i nevidljivih struktura vlasti, te kvazielite kojoj su moć i vlastiti interes iznad svega pa i života milijuna ljudi. Nažalost, spremni su čak i ovaj prekrasan planet dovesti do ruba opstanka samo zbog očuvanja svojih pozicija moći.
A zapravo svi tako kratko gostujemo na ovom plavom planetu, što je u stvari najveća privilegija.
Dominantna smo vrsta. Možda smo to evolucijom stekli ili smo to pak bili od samog postanka. Za ovaj tekst to nije toliko važno koliko je zapravo važna naša odgovornost koju kao takva vrsta nosimo.
Očuvati ovaj svijet trebao bi biti imperative, kako zajednice tako i svakog njenog člana. Izgubimo li ga, alternative nema, svi ćemo nestati.
Umjetnost nije katalitična sila koja bi u političkom smislu mogla promjeniti svijet, ali ona je možda jedina koja u današnjem svijetu gradi mostove među ljudima, ona ne priznaje nacionalne barijere ni različite jezike. Njen jezik i njena poruka svima su razumljivi. Umjetnost ne poznaje mržnju niti neke vještački stvorene razlike među ljudima, ona je put ka najvišem dobru i jedina koja je ostala na barijeri ljudskosti.
Od dionika ovog projekta očekuje se da kroz izraz, stil i metaforu pošalju poruku: ljubavi, mira, zajedništva, altruizma i da ne postoje podjele na “mi” i “oni”, nego da smo jedno, da smo samo ljudi.
Milan Marin
