Za razliku od susjednih zemalja, u Bosni i Hercegovini se zatvorska kazna može otkupiti. Zbog toga osuđenici iz Srbije i Hrvatske koriste bh. državljanstvo da u ovu zemlju prenesu svoje kazne kako bi izbjegli zatvor.
S obzirom da susjedne zemlje ne nude osuđenicima mogućnost otkupa zatvorske kazne, njihovi osuđenici koriste bh. državljanstvo kako bi u BiH otkupili slobodu (Foto: CIN)
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Mirsad Zulić u susjednoj Hrvatskoj živi već pet decenija, ali se nikada nije odrekao bh. državljanstva. To mu se prošle godine i isplatilo.
On je u Hrvatskoj osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu zbog utaje poreza. Zahvaljujući državljanstvu, svoju kaznu je prenio u rodnu Bosnu i Hercegovinu (BiH) gdje je, umjesto da ode u zatvor, kaznu otkupio za 36.500 maraka.
Zulić je jedna od najmanje deset osoba koje su u zadnjih pet godina koristile bh. državljanstvo da presude izrečene u Hrvatskoj ili Srbiji prenesu u BiH kako bi izbjegli zatvor. Kazne od ukupno devet godina zatvora otplatili su sa oko 219.000 maraka, otkrivaju novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN). Predmete su prenijeli jer u tim zemljama osuđenici nemaju mogućnost da zatvorske kazne mijenjaju za novčane, što je u BiH moguće.
Srbija, odakle dolaze dva osuđenika, ne vidi u ovome ništa sporno, dok se Hrvatska, odakle su ostali, protivi ovakvoj praksi. Prema njihovoj ocjeni, BiH ne poštuje Sporazum o izvršenju sudskih odluka u krivičnim stvarima ni uvjete koje postave prilikom prepuštanja osuđenika − da se zatvorska kazna ne mijenja za novčanu.
Hrvatska je, bez obzira na mogućnost otkupa kazne u BiH, nastavila sa procesom izvršenja kazni za neke osuđenike. Jednog su uputili u zatvor, za jednim su raspisali potjernicu, a početkom oktobra ove godine za Zulića su izdali uhidbeni nalog.
Milionska utaja poreza
Mirsad Zulić je sredinom 2017. godine sa suprugom Eminom osuđen na Županijskom sudu u Bjelovaru u Hrvatskoj za gospodarski kriminal. U presudi je navedeno da su supružnici preko svojih trgovačkih firmi „Trio tim nekretnine“ i „Tim Klub“ utajili oko 260.000 KM poreza.
Supruga je dobila uvjetnu kaznu od jedne godine zatvora i obavezu da vrati novac, a Zulić je dobio godinu dana zatvora. On je zatražio da zatvorsku kaznu prenese u BiH.
U telefonskom razgovoru sa novinarkom CIN-a je rekao da mu zamjena zatvorske za novčanu kaznu nije bila krajnja namjera. “Kad su me kaznili, ja sam tražio, prvenstveno, da bih tamo ležao. Međutim, poklopilo se tako da mogu platiti“, rekao je Zulić.
Njegov predmet je stigao u Kantonalni sud u Bihaću, s čijeg područja Zulić potječe. Hrvatsko Ministarstvo pravosuđa je pristalo na to, uz uvjet da se zatvorska kazna ne mijenja za novčanu.
Međutim, Sud u Bihaću je potvrdio presudu iz Hrvatske, a potom i prihvatio zahtjev Zulićeve odbrane da zatvorsku kaznu promijeni u novčanu.
„Živim u Hrvatskoj već 50 godina, ali nisam se nikada htio bosanskog državljanstva odreći i, eto, to mi se isplatilo“, rekao je Zulić. On je svoje firme ugasio, a Hrvatska dug za porez još nije naplatila.
Pomoćnik ministra pravde BiH Nikola Sladoje tvrdi da je zamjena zatvorske kazne za novčanu u preuzetim predmetima suprotna međunarodnim sporazumima (Foto: CIN)
Nikola Sladoje, pomoćnik ministra pravde u BiH, kaže da se ovo nije smjelo dogoditi jer je suprotno međunarodnim sporazumima. On objašnjava da se prema Evropskoj konvenciji o transferu osuđenih osoba zatvorska kazna ne može mijenjati za novčanu. U Sporazumu o izvršenju sudskih presuda, koji je BiH potpisala sa Hrvatskom, mogućnost zamjene zatvorske kazne se ni ne spominje.
Navedeno je samo da se kazna izvršava prema zakonima države koja je preuzima. Međutim, sudije zaključuju da kaznu mogu mijenjati, ako osuđenik to traži, jer je tako definisano bh. zakonima.
Suada Kasum, sutkinja Kantonalnog suda u Bihaću koja je radila na Zulićevom predmetu, ne vidi da je bilo šta pogrešno uradila. Objašnjava da se rukovodila Krivičnim zakonom Federacije BiH koji propisuje mogućnost zamjene zatvorske kazne novčanom.
Prema njezinom mišljenju, Zulić od nje nije dobio nikakvu milost. Ona smatra da Hrvatska i nema pravne podloge za postavljanje uvjeta prilikom prosljeđivanja predmeta.
„Ako je bude bilo, spremna sam robijati“, rekla je Kasum. Ipak, prije nego je odlučila o Zulićevom zahtjevu, sutkinja se obratila bh. institucijama sa molbom da upoznaju Hrvatsku sa domaćim zakonodavstvom i provjere da li susjedi ostaju pri svojim uvjetima ili povlače zahtjev. Hrvatska je zadržala isti stav ali je sutkinja Kasum 2018. godine prihvatila zahtjev Zulićevog advokata u pogledu zamjene kazne. „Ja nemam pravnog osnova u zakonu Federacije da ga odbijem“, kaže sutkinja Kasum.
Hrvatska nema mogućnost otkupa kazne u svom zakonodavstvu. Nakon što su dobili informaciju da je Zulić svoju kaznu u rodnoj zemlji otkupio, obavijestili su Ministarstvo pravde BiH da tu presudu ne smatraju valjanom.
„Za njih je Zulić lice koje nije izdržalo kaznu zatvora“, rekao je Sladoje iz Ministarstva pravde BiH.
CIN otkriva da je hrvatsko Ministarstvo pravosuđa obavijestilo Županijski sud u Zagrebu da izvršenje presude u BiH ne smatra valjanim pa je ovaj sud izdao uhidbeni nalog za Zulićem. Ako ga policija ne nađe u Hrvatskoj, mogu raspisati potjernicu. Zulić je u telefonskom razgovoru rekao da je na relaciji Hrvatska−Njemačka, gdje će pokrenuti novi posao.
Iz Ministarstva pravosuđa Hrvatske su u dopisu za CIN naveli da se ovakva praksa i ranije dešavala. Zato su od 2014. godine u molbama počeli stavljati i napomenu da predmete ustupaju uz uvjet da se zatvorska kazna ne mijenja za novčanu. Tačnu statistiku o broju takvih predmeta nemaju, ali tvrde da ih je 20-ak.
„U većini slučajeva osobe su i dalje nedostupne hrvatskim pravosudnim tijelima jer se nalaze u BiH“, navedeno je u dopisu.
Prema istraživanju CIN-a, od ostalih sedam osuđenika, koji su pored Zulića u zadnjih pet godina u BiH zamijenili zatvorsku kaznu novčanom, u Hrvatskoj su prihvatili izvršenje presude za petericu, jednog su poslali u zatvor, a za jednim je izdata potjernica. U Ministarstvu pravosuđa Hrvatske ne žele govoriti šta utječe na njihovo različito postupanje u ovakvim predmetima.
Poduzetnik iz Splita Ante Madunić je uspio u BiH otkupiti zatvorsku kaznu, zahvaljujući činjenici da mu je Vijeće ministara BiH dodijelilo bh. državljanstvo dok je bio pod potjernicom (Foto: Slobodna Dalmacija)
Adresa koja život znači
Kao ni Hrvatska, ni Srbija u svom zakonodavstvu nema mogućnost zamjene zatvorske kazne za novčanu, ali ne pravi problem što njeni osuđenici u BiH to rade. Prema njihovom tumačenju, prema bilateralnom Sporazumu o međusobnom izvršenju sudskih odluka koji je na snazi skoro 15 godina, BiH može preuzete presude izvršiti prema svojim zakonima.
U Ministarstvu pravde Srbije su objasnili da ne znaju koliko je takvih slučajeva bilo jer ponekad samo dobiju informaciju da je njihova presuda u BiH prihvaćena, ali ne i kako je izvršena.
Zamjena zatvorske kazne za novčanu propisana je krivičnim zakonima na svim nivoima u BiH. Ova zakonska odredba je vremenom mijenjana i ni dan-danas pravila nisu ujednačena u cijeloj zemlji.
U FBiH, Brčkom i na nivou BiH propisano je da će kazne do jedne godine biti zamijenjene za novčane svakom osuđeniku koji to zatraži. Za FBiH i Brčko je određena cijena od 100 KM po danu zatvora, a na Sudu BiH ona može biti i niža, zavisno od primanja osuđenika.
Donošenjem novog krivičnog zakona 2017. godine u Republici Srpskoj je izbrisana mogućnost zamjene kazne u ovom entitetu, ali se još mogu mijenjati kazne do pola godine za djela počinjena prije donošenja ovog zakona.
Prema istraživanju CIN-a, u posljednjih pet godina su bila dva osuđenika čiji su predmeti prebačeni u BiH na Osnovni sud Brčko distrikta. Jedan od njih je Dušan Bokan, osuđen u aprilu 2016. godine u Beogradu na šest mjeseci zatvora zbog prevare. Zajedno sa nekolicinom drugih osoba lažno je prijavljivao saobraćajne nesreće kako bi naplatio novac od osiguranja.
On je imao svoje preduzeće u Novom Sadu, predstavništvo u Sarajevu, a vlasnik je i firmi „Omorika-Reciklaža“ i „Omorika-P.E.T“ u Doboju. Bokan je prebivalište prijavio u Brčkom pa je njegov predmet otišao na tamošnji sud.
To je bila sigurna varijanta jer su u Distriktu, kao i u FBiH i na razini BiH, sudije obavezne prihvatiti zahtjeve osuđenika da plate zatvorske kazne novčanim. U Republici Srpskoj je to tek mogućnost koja zavisi od sudije i to za kazne do šest mjeseci i za djela koja su se dogodila do ljeta 2017. godine, kada je ova mogućnost izbrisana iz zakona.
Krajem 2017. Osnovni sud u Brčkom je priznao izvršenje šestomjesečne zatvorske kazne koju je Apelacioni sud u Beogradu izrekao Bokanu, ali je nakon toga usvojio njegov zahtjev da zamijeni kaznu. Platio je 18.000 maraka. Odštetu osiguravajućoj kući koju je prevario nije izmirio.
Predsjednik Osnovnog suda Brčko distrikta Jadranko Grčević kaže da ne provjeravaju da li osuđenik zaista i stanuje gdje je prijavljen: “Možete misliti, kada bi mi to sve provjeravali, ne bi došli do postupka”.
Iz Javnog registra su odbili dostaviti podatke da li Bokan još uvijek stanuje na adresi u Brčkom ili mu je adresa samo trenutno poslužila za otkup kazne.
Bokan izbjegava kontakt sa novinarima, a njegov advokat Petko Budiša tvrdi da ne zna gdje mu klijent živi. On kaže da je taj predmet završen jer je novac uplaćen: “Na taj način se i puni budžet. Platio! On je ispunio svoju obavezu”.
