Autor: urednik

Na redovnom festivalskom MESSpressu razgovarano je o projektu Dramadžiluk i drami „Tama na rubu grada“ te predstavi „Pod oba sunca“ u produkciji Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ iz Crne Gore u režiji Borisa Liješevića prema tekstu Ognjena Spahića, koja je na progamu 63. MESS-a večeras u 20 sati na sceni Pozorišta mladih Sarajevo.

Dario Bevanda, jedan od autora dramskih tekstova odabranih za scenska čitanja prvog Dramadžiluka istakao je važnost ovog programa za vidljivost savremenih dramskih tekstova. „Tama na rubu grada“ je tekst o dvije žene koje žive od čišćenja tuđih kuća i stanova koje u jednom stanu nalaze diktafon i kutiju sa starim audio kasetama zvučnih zapisa, koje je Stanar vodio tokom rata. „Mislim da su u Bosni i Hercegovini još uvijek nedovoljno zastupljeni suvremeni dramski pisci, pa se nadam da će i ovakav projekat promovirati njihov značaj. U pisanju ne razmišljam da li će doživjeti postavku na scenu iako sam se ranije time više opterećivao, a zapravo se više trudim da se bavim zanimljivim i aktuelnim društvenopolitičkim pitanjima“, istakao je Bevanda.

Predstava „Pod oba sunca“ nastala je po romanu Ognjena Spahića koji je po narudžbi pisao za „Zetski dom“. Dramaturgiju i dramatizaciju potpisuje Stela Mišković. „Ovo nije ljubavna predstava, ali je o ljubavi izmučenoj patnjom. Bilo je zadovoljstvo raditi na Ognjenovom tekstu u kojem smo trudili da zadržimo monološku formu“, istakla je Mišković.

„Nema razlike u kojoj je formi djelo nastalo ako sadrži onu dramsku esenciju u sebi i zbog toga sam se neizmjerno obradovao kad sam pozvan da radim ovaj uzbudljiv dramski tekst koji prikazuje raspad jednog sistema, a s njim i raspad ljudi, porodica i svjetova gdje najviše stradaju najmoralniji sinovi tog sistema“, objasnio je reditelj Boris Liješević.

Varja Đukić višestruko nagrađivana glumica prisjetila se i svojih prvih dolazaka na MESS 80-tih godina još kao studentica Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, te poslije i kao glumica u brojnim predstavama. „MESS je sinonim za teatar i Sarajevo i to ono Sarajevo koje je imalo kontinuitet teatra pod opsadom, što nama koji živimo ovaj poziv posebno znači“, rekla je Đukić. „Cijeli ansambl učinio je da nastane jedna kreacija kako bismo nadgradili Ognjenov roman, a posebno je teško raditi na tekstovima za koje vas veže lično iskustvo. Utoliko mi je dragocjeno što baš ovu predstavu igramo večeras“, objasnila je Đukić.

Posebno emotivno o Festivalu i Sarajevu je govorio i glavni glumac predstave, Srđan Grahovac, objašnjavajući da koliko se u BiH 90-ih dogodila eksplozija, u Crnog Gori je to više bila implozija. „Mi i dalje osjećamo te posljedica, toga svega što nije izašlo van, pa to sve i dalje bubri i iz toga ispadaju razni čirevi, zbog čega su ovakvi tekstovi važni“, istakao je Grahovac.

Zijah Sokolović i Maja Izetbegović razgovarali su jutros na festivalskom MESSpressu o predstavi „Ivanov“ Paola Magellija nastalu u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, dok su Sead Pandur i Adnan Kreso govorili o predstavi „Totovi“ u režiji Andrasa Urbana u produkciji SARTR-a. Obje predstave su večeras na programu 63. Festivala MESS u 19 sati i 30 minuta („Ivanov“, NPS) i u 22 sata (Totovi, SARTR). Zajedno sa predstavom „Noć s Aleksom“ čine bh. selekciju na 63. MESS-u.

Zijah Sokolović, četverostruki dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu MESS, nadahnuto je govorio o predstavi „Ivanov“, svojoj ulozi Grofa, te radu sa Magellijem i općenito o teatru danas. „Magelli je svjetski putnik u umjetničkom lutanju koji je stigao i u Narodno pozorište i postavio jednog neobičnog Ivanova. Trudio sam se da „Grofove“ iz izvedbi Kvrgića, Despota unesem u svoju izvedbu. Šebeljski je čovjek prošlog vremena, koji je, kako sam lik kaže, nekad bio „bogat, slobodan i ponekad sretan“. Ljudi danas uglavnom nisu ni bogati ni slobodni ni sretni, ali ono što ovaj lik ima je vrlina koje nedostaje i ovom vremenu – a to je ponos, nepristajanje na prodaju titule što zanimljivo rezonira sa današnjim vremenom kada se čini da je sve na prodaju. Zadovoljstvo je bilo raditi sa Paolom i cijelim ansamblom i nadam se da ću dio tog Grofovog ponosa očuvati i kao čovjek današnjice“, ispričao je Sokolović. Kako je istakao svijet se mijenja ali umjetnost ostaje. „Mi smo Čehovljevi likovi kojima je potrebno isprazno slavlje da bismo upotpunili vlastite praznine. Zato je važno raditi klasike koji su aktuelni i u današnjem vremenu“, zaključio je Sokolović

Sa Pozorišnih igara u Jajcu predstava se vratila sa nagradom za najbolju predstavu, za najboljeg glumca Aldina Omerovića, za najbolju glumicu Maju Izetbegović, te za kostimografiju koju potpisuje Lejla Hodžić. „Drago mi je što smo lik Saše postavili u moje godine i kako bi Saša u ovim godinama promišljala sve svoje odnose. Divno je bilo surađivati i sa Paolom i sa Ziketom, i mislim da je riječ podrška ključna za ovaj cijeli projekat, što i jeste najveće bogatstvo za nas umjetnike i umjetnice“, istakla je Maja Izetbegović. Maja je učesnica i novog programa Dramadžiluk u kojem je čitala dramski tekst „Tama na rubu grada“ Darija Bevande. „Sretna sam što učestvujem u prvom Dramadžiluku i to baš na Darijevom tekstu jer smo zajedno studirali i već sam igrala u jednom komadu postavljenom prema njegovom tekstu. Nama je bilo vrlo značajno, uzbudljivo i novo iskustvo“, ispričala je Izetbegović.

„Groteska i satira omiljeno su igralište za glumce da otkrivaju svoje druge strane i izađu iz zone komfora i još od Akademije sam priželjkivao da radim na ovakvoj predstavi kao što su „Totovi“, rekao je Sead Pandur.  Za rad sa Andrasem kaže da je iznimno intenzivan, ali i vrlo prijatan, Pandur je posebno izdvojio sjajan dramaturški rad kolegice Vedrane Božinović, koja je upravo poznavajući glumački habitus napravila dramaturgiju tako da sve funkcionira na sceni. „Ovo je nešto drugačija predstava od onoga što je publika navikla u Urbanovoj režiji, to je jedan klasičan komad ali sa elementima Andrasevog rediteljskog potpisa koji su, ipak, prepoznatljivi publici“, objasnio je Adnan Kreso o predstavi „Totovi“.

Jedan od najboljih evropskih ali i svjetskih reditelja, Litvanac Oskaras Koršunovas, razgovarao je danas na redovnom festivalskom MESSpressu s novinarima, zajedno sa članovima ansambla predstave „Othello“ koja će biti izvedena večeras u Narodnom pozorištu Sarajevo u okviru 63. Festivala MESS.

Ovo je sedmi put da postavlja Šekspirovo djelo te je objasnio zašto u ovom legendarnom dramskom piscu iznova nalazi inspiraciju za svoj rad. „Šekspir u svojim djelima oslikava i današnje vrijeme, a rijetko ga se sreće na teatarskim scenama jer nije politički korektan. On je višeslojni autor, koji se bavi suštinom i dubinskim pogledom na realnost, a ideologije današnjice stvari gledaju prilično površno, sve je osmišljeno za brzu upotrebu i vrijednost svega opada“, ističe Koršunovas. Prema njegovim riječima Šekspira možemo gledati i kroz prizmu ljubavi, konflikt stare i nove epohe. „Živimo u svijetu u kojem je taj konflikt intenzivan, ne samo fizički nego i metafizički, duhovnom, emotivnom, to su te matrice Šekspira zbog kojih mi je kao umjetniku uvijek zanimljivo raditi na njegovim tekstovima“, zaključio je.

Glumica Digna Kulionyte koja tumači lik Desdemone istakla je da je za nju rad na ovoj predstavi bio kao prolaz u stvarni svijet teatra kroz koji su vidjeli kako se radi na velikim profesionalniim produkciijiama budući da su nedavno diplomirali na Akademiji. „Zahvaljujući činjenici što smo imali mnogo vremena za rad na predstavi mogli smo sve slojeve teksta da preradimo u cijelom tijelu i duhu, a potom je počela magija na sceni“, objasnila je Kulionyte. Saulius Ambrozaitis, koji tumači lik Jage, objasnio je kako su se spontano kolege na sceni igrale kolutovima za kablove kada je Oskaras rekao „To je to!“ i potom su tražili sve veće i veće. „Iz te spontane igre na sceni gigantski kolutovi su počeli diktirati sam tok predstave, a Oskaras je ovo sve već vidio i prije nego smo počeli raditi na sceni. Zbog činjenice da smo sve ovo radili u doba pandemije, učinilo nas je to jačim i usmjerenim ka jednom cilju“, objasnio je Ambrozaitis.

„Sa promjenom vremena mijenja se i pozorište, u pozorištu se ne govori o estetici ali se govori o etici, totalni režiserski teatar nestaje, postaje dinosaurus, i možda predstavljam posljednju generaciju tog teatra. Večerašnja predstava je režisersko pozorište koje govori na jeziku teatra, to je pozorište koje koristi metafore, koje stvara koncepciju, ono što je novo su ljudi, oni čine suvremeni element u predstavi koja nije teatar radi teatra nego govori o aktuelnim stvarima koje se vide kroz lik Otela“, izjavio je Koršunovas.

Festivalska publika imala je već četiri puta gledati njegova ostvarenja, a 2001. osvojio je nagradu za najboljeg mladog reditelja za „Majstora i Margaritu“. Potom je 2003. osvojio nagradu kritike za „Cara Edipa“, dok je 44. Festival MESS 2004. otvoren predstavom „Romeo i Julija“. Posljednji put Korušnovasova produkcija predstavila se 2016. predstavom „Galeb“. „Hvala što ste nas ponovo pozvali na Festival MESS i drago mi je da sam opet u Sarajevu, jer Sarajevo ima posebno mjesto u mom srcu. Bio sam u poslijeratnom vremenu i to mi je jako važno!“, poručio je Oskaras Koršunovas na kraju MESSpressa.