Autor: urednik

Zijah Sokolović i Maja Izetbegović razgovarali su jutros na festivalskom MESSpressu o predstavi „Ivanov“ Paola Magellija nastalu u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, dok su Sead Pandur i Adnan Kreso govorili o predstavi „Totovi“ u režiji Andrasa Urbana u produkciji SARTR-a. Obje predstave su večeras na programu 63. Festivala MESS u 19 sati i 30 minuta („Ivanov“, NPS) i u 22 sata (Totovi, SARTR). Zajedno sa predstavom „Noć s Aleksom“ čine bh. selekciju na 63. MESS-u.

Zijah Sokolović, četverostruki dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu MESS, nadahnuto je govorio o predstavi „Ivanov“, svojoj ulozi Grofa, te radu sa Magellijem i općenito o teatru danas. „Magelli je svjetski putnik u umjetničkom lutanju koji je stigao i u Narodno pozorište i postavio jednog neobičnog Ivanova. Trudio sam se da „Grofove“ iz izvedbi Kvrgića, Despota unesem u svoju izvedbu. Šebeljski je čovjek prošlog vremena, koji je, kako sam lik kaže, nekad bio „bogat, slobodan i ponekad sretan“. Ljudi danas uglavnom nisu ni bogati ni slobodni ni sretni, ali ono što ovaj lik ima je vrlina koje nedostaje i ovom vremenu – a to je ponos, nepristajanje na prodaju titule što zanimljivo rezonira sa današnjim vremenom kada se čini da je sve na prodaju. Zadovoljstvo je bilo raditi sa Paolom i cijelim ansamblom i nadam se da ću dio tog Grofovog ponosa očuvati i kao čovjek današnjice“, ispričao je Sokolović. Kako je istakao svijet se mijenja ali umjetnost ostaje. „Mi smo Čehovljevi likovi kojima je potrebno isprazno slavlje da bismo upotpunili vlastite praznine. Zato je važno raditi klasike koji su aktuelni i u današnjem vremenu“, zaključio je Sokolović

Sa Pozorišnih igara u Jajcu predstava se vratila sa nagradom za najbolju predstavu, za najboljeg glumca Aldina Omerovića, za najbolju glumicu Maju Izetbegović, te za kostimografiju koju potpisuje Lejla Hodžić. „Drago mi je što smo lik Saše postavili u moje godine i kako bi Saša u ovim godinama promišljala sve svoje odnose. Divno je bilo surađivati i sa Paolom i sa Ziketom, i mislim da je riječ podrška ključna za ovaj cijeli projekat, što i jeste najveće bogatstvo za nas umjetnike i umjetnice“, istakla je Maja Izetbegović. Maja je učesnica i novog programa Dramadžiluk u kojem je čitala dramski tekst „Tama na rubu grada“ Darija Bevande. „Sretna sam što učestvujem u prvom Dramadžiluku i to baš na Darijevom tekstu jer smo zajedno studirali i već sam igrala u jednom komadu postavljenom prema njegovom tekstu. Nama je bilo vrlo značajno, uzbudljivo i novo iskustvo“, ispričala je Izetbegović.

„Groteska i satira omiljeno su igralište za glumce da otkrivaju svoje druge strane i izađu iz zone komfora i još od Akademije sam priželjkivao da radim na ovakvoj predstavi kao što su „Totovi“, rekao je Sead Pandur.  Za rad sa Andrasem kaže da je iznimno intenzivan, ali i vrlo prijatan, Pandur je posebno izdvojio sjajan dramaturški rad kolegice Vedrane Božinović, koja je upravo poznavajući glumački habitus napravila dramaturgiju tako da sve funkcionira na sceni. „Ovo je nešto drugačija predstava od onoga što je publika navikla u Urbanovoj režiji, to je jedan klasičan komad ali sa elementima Andrasevog rediteljskog potpisa koji su, ipak, prepoznatljivi publici“, objasnio je Adnan Kreso o predstavi „Totovi“.

Jedan od najboljih evropskih ali i svjetskih reditelja, Litvanac Oskaras Koršunovas, razgovarao je danas na redovnom festivalskom MESSpressu s novinarima, zajedno sa članovima ansambla predstave „Othello“ koja će biti izvedena večeras u Narodnom pozorištu Sarajevo u okviru 63. Festivala MESS.

Ovo je sedmi put da postavlja Šekspirovo djelo te je objasnio zašto u ovom legendarnom dramskom piscu iznova nalazi inspiraciju za svoj rad. „Šekspir u svojim djelima oslikava i današnje vrijeme, a rijetko ga se sreće na teatarskim scenama jer nije politički korektan. On je višeslojni autor, koji se bavi suštinom i dubinskim pogledom na realnost, a ideologije današnjice stvari gledaju prilično površno, sve je osmišljeno za brzu upotrebu i vrijednost svega opada“, ističe Koršunovas. Prema njegovim riječima Šekspira možemo gledati i kroz prizmu ljubavi, konflikt stare i nove epohe. „Živimo u svijetu u kojem je taj konflikt intenzivan, ne samo fizički nego i metafizički, duhovnom, emotivnom, to su te matrice Šekspira zbog kojih mi je kao umjetniku uvijek zanimljivo raditi na njegovim tekstovima“, zaključio je.

Glumica Digna Kulionyte koja tumači lik Desdemone istakla je da je za nju rad na ovoj predstavi bio kao prolaz u stvarni svijet teatra kroz koji su vidjeli kako se radi na velikim profesionalniim produkciijiama budući da su nedavno diplomirali na Akademiji. „Zahvaljujući činjenici što smo imali mnogo vremena za rad na predstavi mogli smo sve slojeve teksta da preradimo u cijelom tijelu i duhu, a potom je počela magija na sceni“, objasnila je Kulionyte. Saulius Ambrozaitis, koji tumači lik Jage, objasnio je kako su se spontano kolege na sceni igrale kolutovima za kablove kada je Oskaras rekao „To je to!“ i potom su tražili sve veće i veće. „Iz te spontane igre na sceni gigantski kolutovi su počeli diktirati sam tok predstave, a Oskaras je ovo sve već vidio i prije nego smo počeli raditi na sceni. Zbog činjenice da smo sve ovo radili u doba pandemije, učinilo nas je to jačim i usmjerenim ka jednom cilju“, objasnio je Ambrozaitis.

„Sa promjenom vremena mijenja se i pozorište, u pozorištu se ne govori o estetici ali se govori o etici, totalni režiserski teatar nestaje, postaje dinosaurus, i možda predstavljam posljednju generaciju tog teatra. Večerašnja predstava je režisersko pozorište koje govori na jeziku teatra, to je pozorište koje koristi metafore, koje stvara koncepciju, ono što je novo su ljudi, oni čine suvremeni element u predstavi koja nije teatar radi teatra nego govori o aktuelnim stvarima koje se vide kroz lik Otela“, izjavio je Koršunovas.

Festivalska publika imala je već četiri puta gledati njegova ostvarenja, a 2001. osvojio je nagradu za najboljeg mladog reditelja za „Majstora i Margaritu“. Potom je 2003. osvojio nagradu kritike za „Cara Edipa“, dok je 44. Festival MESS 2004. otvoren predstavom „Romeo i Julija“. Posljednji put Korušnovasova produkcija predstavila se 2016. predstavom „Galeb“. „Hvala što ste nas ponovo pozvali na Festival MESS i drago mi je da sam opet u Sarajevu, jer Sarajevo ima posebno mjesto u mom srcu. Bio sam u poslijeratnom vremenu i to mi je jako važno!“, poručio je Oskaras Koršunovas na kraju MESSpressa.

Drugu noć Festivala MESS održana je festivalska premijera predstave „Alice u krevetu“, prema tekstu Susan Sontag, a u režiji Zoltána Balázsa, kojom koproducenti Scena MESS, SARTR i Maladype teatar obilježavaju 90 godina od rođenja Susan Sontag, i 30 godina od premijere predstave „Čekajući Godoa“  koju je režirala u opkoljenom Sarajevu. Produkcija će biti predstavljena na Budimpeštanskom proljetnom festivalu 2024. U predstavi glume Snežana Bogićević, Ana-Mia Karić, Kemal Rizvanović, Sanjin Arnautović, Matea Mavrak, Hana Zrno i Enes Kozličić. Kostimografiju potpisuje Ljiljana Majkić, aranžman i korepeticiju Tijana Vignjević, a dramski predložak Susan Sontag prevela je Senada Kreso.

U režiji Zoltána Balázsa koji potpisuje i dramaturgiju i scenografiju, predstava je dinamična posveta Sontaginim humanitarnim naporima u Bosni i Hercegovini i njenom nepokolebljivom vjerovanju u jednakost. „Veliko zadovoljstvo je raditi sa ljudima u SARTR-u, sa kolegama iz Festivala MESS a posebno raditi na tekstu velike Susan Sontag, koji je prilično zahtjevan i trebalo je otkrivati njegovu višeslojevitost i višeznačnost. Glumci su to odmah prepoznali i uložili su svu kreativnost u proces i drago mi je da imamo atipičnu teatarsku predstavu u kojoj vjerujem da će publika prepoznavati sve simbole i apstrakcije koje smo povezali i sa govorom tijela i drugim elemetima“, izjavio je Zoltán Balázs.

Drama, za koju je Sontag rekla da odražava “tugu, ljutnju i maštu”, spaja Alice James sa Carrollovom Alice. „Prvi put sam čitala tekst koji je napisala još 1991, inspirisana stvarnom Alice James i ovo nije historijski komad nego egzistencijalizam kojim se Susan prirodno bavila jer je bila genijalac. Sa Zoltánom smo radili prvi put nešto što možda nije blisko kulturi našeg pozorišta i bio je to izuzetan trening i intelekta i tijela i taj proces je bio spoznaja sebe samoga“, objasnila je Snežana Bogičević, koja tumači ulogu Alice.

Noć ranije na otvaranju Festivala Nihad Kreševljaković, također jedan od producenata ove predstave, istakao je kako je Susan Sontag svojim boravkom u opkoljenom Sarajevu ukazala na važnost umjetnosti, umjetnika i umjetnica, intelektualaca i intelektualki u dramatičnom vremenu. „Smatram da je jako važno da mlade generacije saznaju više o Susan Sontag, o njenim idejama i njenom zalaganju za mir. Da to ne bude samo ime trga, već da zaista proniknu u to kako je ona razmišljala i kako danas glumci tumače te njene ideje“, izjavila je ranije kreativna producentica predstave Sylvia Huzsár.

Prva repriza na repertoaru SARTR-a i Festivala MESS je u ponedjeljak, 02. oktobra u 20 sati, a ulaznice i za ovu izvedbu su odavno rasprodane.

Ranije danas u okviru MESS OFF programa prikazani su filmovi Pjera Žalice „Godot Sarajevo“ i Nihada Kreševljakovića „Don't cry for me, Sarajevo“ koji su približili rad Susan Sontag na predstavi „Čekajući Godoa“ prije 30 godina u opkoljenom Sarajevu.