Autor: urednik

Projekcija dokumentarnog filma „Memoirs of a Massacre“ – Sjećanje na masakr, britanske rediteljice Nicky Bolster, bit će održana u ponedjeljak 09. oktobra u kino sali Općine Novi Grad sa početkom u 19 sati. Film donosi detalje o masovnom ubistvu više od 1000 mirnih demonstranata na trgu Rabaa u Kairu koji su se 14. avgusta 2013. godine okupili kako bi pružili podršku tadašnjem, prvom i jedinom, demokratski izabranom predsjedniku Egipta, dr. Mohamedu Morsiju. Film je premijerno prikazan početkom avgusta u prostorijama Britanske akademija filmske i televizijske umjetnosti (BAFTA), a od tada je uspio osvojiti i nagradu za najbolji dugometražni dokumentarac na Sweden Film Awards. Ulazak na sarajevsku projekciju je slobodan.

Pozivajući sve građane Sarajeva da pogledaju film, bivši predsjednik Egipatske unije u Bosnu i predstavnik Egipćana u Bosni i Hercegovini, Farid Al-Zayat, istakao je da je maskrom na trgu Rabaa u Kairu egipatska demokratija otišla u prošlost. „Sve do danas, odgovorni za zločin koji je trajno uništio brojne egipatske porodice nisu odgovarali pred zakonom. Ove lične priče želimo podijeliti sa bh. javnošću koja iz svog iskustva vrlo dobro zna kako je preživjeti zločin i čekati na pravdu“, kazao je Al-Zayat te dodao da će nakon projekcije filma biti održana i panel diskusija na kojoj će se dati širi društveno-politički kontekst ovog slučaja.

„Učesnici na panel diskusiji bit će historičar, producent i scenarist Nihad Kreševljaković te kao poseban gost dr. al-Moncef al-Marzouki, aktivista za ljudska prava i predsjednik Tunisa u periodu 2011-2014“, naveo je Al-Zayat i pozvao građane da se aktivno uključe u diskusiju.

Nakon intervjuisanja više od 200 svjedoka, organizacija Human rights Watch je u avgustu 2014. godine objavila izvještaj u kojem je slučaj okarakterizirala kao „zločin protiv čovječnosti“. Na desetu godišnjicu masakra izvještaj je objavila i organizacija Amnesty International nazvavši ga „Egipatska decenija srama“. O slučaju za koji do danas niko nije odgovarao, pisali su i poznati svjetski mediji kao što su Al Jazeera, Deutsche Welle, The Guardian te The Washington Post.

„Memoirs of a Massacre“ donosi svjedočanstva očevidaca koji su prisustvovali događaju među kojima su ključni britanski tjelohranitelj Craig Summers, koji je na trgu bio sa snimateljem koji je upucan, te fotograf agencije Associated Press, Mosa'ab Elshamy, koji je fotografisao masakr. U filmu između ostalih još govore i novinar The New York Times, David D. Kirkpatrick, član britanskog parlamenta, Crispin Blunt, te aktivistica za ljudska prava i autorica izvještaja Human Right Watch o Rabaa masakru, Sarah Leah Whitson.

„Udruženje dijaspore Egipta u Bosni i Hercegovini“ organizuju projekciju i panel diskusiju u Sarajevu kao gradu kojeg vide kao prijestolnicu multikulture i suživota i gradu koji je nažalost doživio slična iskustva nasilja i nepravde u svojoj bliskoj prošlosti. Događaju će prisustvovati istaknute ličnosti iz raznih oblasti kulture i umjetnosti, mislioci i udruženja te branioci ljudskih prava i sloboda u BiH i regionu.

Na posljednjem festivalskom MESSpressu razgovarano je o predstavama „Wakatt“ i „Gidionov čvor“ koje su večeras na programu Festivala MESS. Večerašnja izvedba „Gidionovog čvora“ (18 sati, Pozorište mladih) bit će prevođena na znakovni jezik, dok je „Wakatt“ u 19 sati i 30 minuta na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.

Serge Aime Coulibaly, jedno od vodećih imena u polju savremenog plesa na afričkom kontinentu danas, sa svojom trupom Faso Danse Theatre predstavit će se u 19 sati i 30 minuta predstavom „Wakatt“ na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Riječ je o predstavi koja propituje kompleksne savremene izazove: nacionalizam, klimatske promjene i još mnogo toga. „Otvaramo brojna pitanja aktuelna u današnjem svijetu, svijetu u kojem je Planeta spaljena i na sceni imamo pepeo i istopljeno zlato i gledamo takmičenje ljudi u pohlepi, koji uvijek žele više i koji gledaju kako da maksimalno iskoriste sve resurse ne brinući o okolišu“, pojasnio je Coulibaly. Predstava ima dva dijela, u prvom se otvaraju mnogi problemi, da bi se potom krenulo u potragu za novom humanošću. “To je okosnica naše trupe, da se ne bavimo različitim stilovima koliko iskrenim dijalogom sa ljudima kroz pokret“, istakao je reditelj i koreograf Coulibaly.

Budući da su pripreme počele još u doba covida, iznimno je bilo zahtjevno raditi na postavci ovog djela. „Otkrivali smo i sebe kroz ovaj proces, natjerani da se naviknemo na nove okolnosti u kojima smo otkrili velikodušnost koja dolazi od brige za druge. Važno nam je da sa smo osmislili govor tijela koji će svima razumljiv“, istakao je Ahmed Soura, jedan od aktera predstave. „Iskrenost nam je važna jer svaki izvođač donosi i dio sebe na scenu i tako se direktno ostvaruje kontakt s publikom. Afrika jeste važan dio predstave, ali ovo nije neka egzotična predstava samo zato što smo afrički umjetnici, mi smo dio svijeta kao cjeline koji našoj publici nudimo jedinstveno iskreno ljudsko iskustvo“, zaključio je Coulibaly.„I kao umjetnica i kao majka imala sam potrebu da ovaj tekst i adresiramo aktuelna pitanja nasilja u školama, bullyinga, da dotaknemo svakoga ko je imao problem sa obrazovnim sistemom. Ovo je hrabra predstava, koja je uzdrmala većinu ljudi koji su je pogledali, a među njima je bilo mnogo roditelja, prosvjetnih radnika, srednjoškolaca, osnovaca“, istakla je Selma Alispahić, rediteljica predstave i glavna glumica. Posebno se osvrnula na činjenicu da je ovo prvi put da radi duodramu nakon dvadeset i jedne godine izvođenja jedne od najboljih predstava „Ay, Carmela“ sa pokojnim kolegom Draganom Jovičićem. „Ne može mi niko nadoknaditi gubitak partnera kao što je bio Dragan, zbog toga sam dobro promislila prije nego sam se odlučila za duo dramu, jer tu se ogleda istinsko partnerstvo, povjerenje i poštovanje među kolegama. Džana je sjajna glumica i zadovoljstvo je bilo raditi s njom što je nekad ličilo na pravu jazz seansu u radi i igranju i u toj ljepoti. Napravila sam predstavu koju bih i ja voljela pogledati u vremenu kad ovakvi formati iščezavaju sa scene. Dali smo glas onima koji šute i naš rad sigurno nije uzaludan“, zaključila je Alispahić.

Na redovnom festivalskom MESSpressu razgovarano je o projektu Dramadžiluk i drami „Tama na rubu grada“ te predstavi „Pod oba sunca“ u produkciji Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ iz Crne Gore u režiji Borisa Liješevića prema tekstu Ognjena Spahića, koja je na progamu 63. MESS-a večeras u 20 sati na sceni Pozorišta mladih Sarajevo.

Dario Bevanda, jedan od autora dramskih tekstova odabranih za scenska čitanja prvog Dramadžiluka istakao je važnost ovog programa za vidljivost savremenih dramskih tekstova. „Tama na rubu grada“ je tekst o dvije žene koje žive od čišćenja tuđih kuća i stanova koje u jednom stanu nalaze diktafon i kutiju sa starim audio kasetama zvučnih zapisa, koje je Stanar vodio tokom rata. „Mislim da su u Bosni i Hercegovini još uvijek nedovoljno zastupljeni suvremeni dramski pisci, pa se nadam da će i ovakav projekat promovirati njihov značaj. U pisanju ne razmišljam da li će doživjeti postavku na scenu iako sam se ranije time više opterećivao, a zapravo se više trudim da se bavim zanimljivim i aktuelnim društvenopolitičkim pitanjima“, istakao je Bevanda.

Predstava „Pod oba sunca“ nastala je po romanu Ognjena Spahića koji je po narudžbi pisao za „Zetski dom“. Dramaturgiju i dramatizaciju potpisuje Stela Mišković. „Ovo nije ljubavna predstava, ali je o ljubavi izmučenoj patnjom. Bilo je zadovoljstvo raditi na Ognjenovom tekstu u kojem smo trudili da zadržimo monološku formu“, istakla je Mišković.

„Nema razlike u kojoj je formi djelo nastalo ako sadrži onu dramsku esenciju u sebi i zbog toga sam se neizmjerno obradovao kad sam pozvan da radim ovaj uzbudljiv dramski tekst koji prikazuje raspad jednog sistema, a s njim i raspad ljudi, porodica i svjetova gdje najviše stradaju najmoralniji sinovi tog sistema“, objasnio je reditelj Boris Liješević.

Varja Đukić višestruko nagrađivana glumica prisjetila se i svojih prvih dolazaka na MESS 80-tih godina još kao studentica Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, te poslije i kao glumica u brojnim predstavama. „MESS je sinonim za teatar i Sarajevo i to ono Sarajevo koje je imalo kontinuitet teatra pod opsadom, što nama koji živimo ovaj poziv posebno znači“, rekla je Đukić. „Cijeli ansambl učinio je da nastane jedna kreacija kako bismo nadgradili Ognjenov roman, a posebno je teško raditi na tekstovima za koje vas veže lično iskustvo. Utoliko mi je dragocjeno što baš ovu predstavu igramo večeras“, objasnila je Đukić.

Posebno emotivno o Festivalu i Sarajevu je govorio i glavni glumac predstave, Srđan Grahovac, objašnjavajući da koliko se u BiH 90-ih dogodila eksplozija, u Crnog Gori je to više bila implozija. „Mi i dalje osjećamo te posljedica, toga svega što nije izašlo van, pa to sve i dalje bubri i iz toga ispadaju razni čirevi, zbog čega su ovakvi tekstovi važni“, istakao je Grahovac.