Autor: urednik

Piše: Dejan Tovilović, Capital.ba za Centar za životnu sredinu

Početak kraja ere uglja polako, ali sigurno zahvata sve više zemalja širom Evrope. Nedavne vijesti o prestanku podrške projektima fosilnih goriva jedne od najvećih investicionih banaka na svijetu, Evropske investicione banke, potvrđuje činjenicu da je finansiranje i investiranje u projekte uglja, odnosno termoelektrana trenutno vrlo neizvjesno i nesigurno. Uprkos tome, strukture vlasti u Bosni i Hercegovini ne razmatraju vlastita ubjeđenja kada je u pitanju neodrživi rad rudnika i termoelektrana.  Jedan od primjera lošeg poslovanja, negiranja i zatvaranja očiju naočigled sve većih dugovanja i poslovnih minusa je Rudnik i termoelektrana „Ugljevik“.

Rudnik i Termoelektranu „Ugljevik“ u 2019. su pratile brojne afere po pitanju javnih nabavki i kadrovske politike a prema svemu sudeći ni finansijski izvještaj na kraju godine nije nešto na šta će biti ponosni.

Nakon što su u polugodišnjem izvještaju prikazali dobit od 1,36 miliona maraka stvari su za samo tri mjeseca krenule nizbrdo pa je u devetom mjesecu prijavljen gubitak od 913.567 maraka.

Obaveze preduzeća su dostigle cifru od 178,7 miliona KM, od čega su dugoročne 119,9 miliona KM.

U posljednjih pet godina, najvećih državni proizvođač električne energije u Srpskoj je samo 2016. godine imao pozitivan poslovni rezultat ali je i pored toga broj zaposlenih konstantno rastao i zaključno sa krajem avgusta ove godine iznosi 1.943.

Međutim loši rezultati nisu zabrinuli upravu koja ne pokazuje volju za „stezanje kaiša“. Tako su trenutno u postupku javne nabavke poslovnih poklona koje će platiti preko 50.000 maraka.

Od dobavljača traže da im isporuče muške i ženske kožne novčanike, kaiše, torbice, svečane kravate od mikrofibera i slično. U ovoj godini samo za nabavku kolača potrošili su 40.000 maraka.

Podsjećamo, njihovim radom nije bio zadovoljan ni Luka Petrović, direktor Elektroprivrede Republike Srpske koji je još krajem 2018. godine podnio krivičnu prijavu protiv rukovodstva RiTe Ugljevik a zbog nesavjesnog poslovanja. Uprava je navode iz prijave nedugo zatim negirala.

Kako bi popravili loš imidž koji su imali u javnosti, raspisuju javnu nabavku neposrednog marketinga koji će platiti preko 20.000 maraka. Taj posao je dobila banjalučka „Alternativna televizija“.

Prijava za sumnjive nabavke

Pored brojnih problema u poslovanju Transparency international u BIH uputio je u aprilu ove godine prijavu Agenciji za javne nabavke BIH zbog sumnje da su svjesno izbjegavali primjenu transparentnog postupka prilikom saradnje sa preduzećem Građapromet iz Bijeljine.
Od njih se godinama kupovala roba široke potrošnje, a da ni jednom nije raspisan transparentan postupak javne nabavke. Uprava Rudnika sklopila je 73 puta ugovor do 6.000 KM i izbjegla raspisivanje tendera, iako je dijeljenje nabavki zakonom zabranjeno.

Problemi se redali kao na traci

Problemi za RiTe Ugljevik u 2019. su se redali kao na traci a novi je došao u vidu presude Okružnog suda u Bijeljini koji je utvrdio da je Nadzorni odbor preduzeća nezakonito smijenio Đorđa Popovića sa mjesta direktora tog preduzeća, zbog čega je poništena odluka o njegovom razrješenju.
Popović je smijenjen nakon prošlogodišnjih izbora, kada se sa još nekoliko direktora našao u grupi „mangupa“, kako ih je nazvao tadašnji predsjednik RS Milorad Dodik.
On je na sudu uspio da dokaže da njegova smjena nije bila zakonita, sud je naložio da se vrati na posao, ali je Nadzorni odbor RiTE „Ugljevik“ po skraćenom postupku, u februaru donio  novu odluku o razrješenju. Sud je i tu odluku ocijenio kao nezakonitu.  Pored ovog spora, Popović sa ”RiTE Ugljevik” vodi još jedan spor u kojem potražuje oko 36.000 KM.

Zafalilo im 10 miliona KM

Da se nalaze u teškoj finansijskoj situaciji uprava je potvrdila raspisivanjem tendera u kojem su tražili tri kredita za finansiranje obaveza preduzeća.
Zahtijevali su da im se četiri miliona KM isplate za 15 dana, tri miliona u roku od mjesec i još tri miliona u roku od 45 dana od dana sklapanja ugovora o kreditiranju.
Prema posljednjim podacima kredit u kojem je RiTe samo za kamate trebao da plati skoro milion maraka, nije realizovan.

Budućnost skupa i neizvjesna

RiTe Ugljevik će u narednih dvadeset godina morati da izdvoji 460 miliona maraka za troškove postrojenja za odsumoporavanje dimnih gasova na elektrani a koje će od narednog mjeseca biti pušteno u probni pogon.
U pitanju je sistem koji bi trebao da eliminiše 98 odsto sumpor dioksida iz dimnih gasova elektrane a u koji je uloženo 160 miliona maraka kreditnih sredstava koja tek treba da dođu na naplatu.

Novo postrojenje povećava troškove za skoro 36 miliona KM

Termoelektrana u Ugljeviku inače košta privredu BiH više od 2,1 milijardi KM godišnje. To je polovina ukupnih šteta od zagađenja iz termoelektrana u BiH, piše u Studiji Energetske zajednice iz 2013. godine. U istom dokumentu stoji da će novo postrojenje za odsumporavanje povećati godišnje troškove RiTe  za skoro 36 miliona KM, jer će uz godišnju ratu kredita od 11 miliona  maraka biti potrošeno i oko 24,7 miliona maraka za upravljanje novim postrojenjem i njegovo održavanje.

Kako su nam rekli u RiTE, operativni troškovi sistema na godišnjem nivou će iznositi oko 15 miliona maraka.
Ovo znači da će do 2039. godine kada je predviđen prestanak rada elektrane samo u ove svrhe biti uloženo 300 miliona maraka.
“To će srazmjerno uticati na povećanje proizvodne cijene električne energije iz ovog proizvodnog objekta”, rekli su za CAPITAL u RiTE Ugljevik.
Ovo bi bile sigurno loše vijesti za domaćinstva i privredu kojoj je prije nekoliko mjeseci povišena cijena struje.
Treba imati u vidu da ovo energetsko postrojenje proizvodi više od trećine električne energije u Srpskoj što znači da je gotovo nemoguće da dođe do  povećanje proizvodne cijene a da sa druge strane cijena za krajnjeg potrošača ostane nepromjenjena.  Bitno je naglasiti da je ovo poskupljenje samo refleksija stvarne cijene električne energije dobijene iz uglja. Ova cijena je bila održavana vještački niskom kroz prikrivanja stvarnih troškova zagađenja, ignorisanja troškova lošeg poslovanja, korupcije, prekomjernog i stranačkog zapošljavanja.

 Černobil Evrope

Termoelektrana u Ugljeviku jedan je od najvećih zagađivača zraka u Evropi a od posljedica njenog rada godišnje umre ili se razboli na stotine ljudi. Početkom ove godine su objavljeni podaci prema kojima ovo postrojenje emituje više sumpor dioksida (SO2) nego sve njemačke elektrane na ugalj zajedno. (https://www.env-health.org/wp-content/uploads/2019/02/Chronic-Coal-Pollution-report.pdf)

Samo u 2016. godini su otrovne emisije iz TE „Ugljevik“ “prouzrokovale 635 smrtnih slučajeva, 1.689 slučajeva bronhitisa kod djece i odraslih, 494 hospitalizacije i 192.236 izgubljenih radnih dana.

Jedna od vodećih evropskih organizacija koja se bavi zaštitom životne sredine i zdravlja ljudi, “Alijansa za zdravlje i životnu sredinu”, termoelektranu je nazvala “Černobilom Evrope”.

Tužba od 770 miliona eura visi nad glavom

Pored stotina miliona maraka koje će biti uložene u smanjenje zagađenja, RiTE Ugljevik bi mogao da izazove nove glavobolje građanima zbog tužbe od 770 miliona eura a koju je pokrenulo Elektrogospodarstvo Slovenije.
Naime, Slovenci traže da im se isplati odšteta na ime sredstava koja su uložili u izgradnju Termoelektrane Ugljevik prije rata, a koja je trebalo da im se vrate kroz isporuku struje do koje nije došlo, a sve po tadašnjem Sporazumu o recipročnom unapređenju i zaštiti investicija.
Postupak je pokrenut 2016. godine a prema nekim procjenama realno je da će biti okončan tokom 2022. godine.
“Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, Elektroprivreda RS i Ministarstvo industrije i rudarstva su preduzeli sve moguće radnje u pravcu prikupljanja relevantne dokumentacije potrebne advokatskom timu”, poručuju iz RiTE Ugljevik.
Ne treba ignorisati ni ostale tužbe kojih je zaključno sa oktobrom ove godine 22 a u kojim se od RiTE potražuje iznos od 10,37 miliona maraka.

CZZS: Rješavanje samo dijela problema

U Centru za životnu sredinu kažu kako će se i pored ogromnih ulaganja potencijalno riješiti samo dio problema kada je zagađenje u pitanju, pri tom veoma kasno, što je samo još jedan simptom nedostatka planskog i pravovremenog pristupa u razvoju elektroenergetskog sektora. Bez obzira na upotrebu tehnologija za prečišćavanje dimnih plinova i dalje postoji problem s emisijama iz rudnika (uzurpacija i degradacija šuma, emisije prašine i zagađenje površinskih i podzemnih voda), deponovanjem šljake i pepela, te emisijama gasova staklene bašte iz termoelektrane.

„Ovi problemi su posljedica višedecenijskog zanemarivanja suštinskih problema, te zastarjelog pristupa razvijanju elektroenergetskog sektora. Decenije trovanja naše sredine i građana su nas sustigle, ali isto tako i ekonomske posljedice, što vidimo ne samo u dugovima koji rastu iz dana u dan, već i u investicijama koje bi bila daleko isplativije da su izvršene na vrijeme. Međutim, sad je vrijeme da se okrenemo budućnosti i prihvatimo činjenicu da dolazi nova energetska epoha – energija iz obnovljivih izvora je sve pristupačnija, a porezi na ugljen dioksid uništavaju bilo kakvu ekonomsku računicu termoelektrana“, navode iz Centra za životnu sredinu .

Za razvoj alternativnih mogućnosti potreban je plan energetske tranzicije na državnom nivou u kojem će se detaljno isplanirati prelazak na obnovljive izvore energije. Pritom, posebnu pažnju treba usmjeriti na socioekonomske posljedice koje će takva tranzicija imati na stanovništvo koje trenutno zavisi od termoelektrana.

Sve gore pobrojano pokazuje kako je proizvodnja električne energije iz uglja pored brojnih ekoloških i zdravstvenih posljedica koje sa sobom nosi, postaje više ekonomski neisplativa u poređenju sa sve prihvatljivijom cijenom proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije.

No, i  pored toga, Bosna i Hercegovina  planira da u narednim godinama uloži milijarde maraka u prljavu energiju, samo prividno se izjašnjavajući za prihvatanje evropske legislative i pristupanje Evropskoj Uniji, dok ta ista Evropa  upravo okreće leđa projektima zasnovanim na fosilnim gorivima.

Napomena: Ovaj članak je dio serije nastale u saradnji Centra za životnu sredinu i portala Capital.ba. Serija spaja istraživačko novinarstvo i rad Centra na promociji transformacije elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine, a u saradnji sa brojnim partnerskim organizacijama, regije Zapadnog Balkana, Evrope i svijeta. Članci su još jedan u nizu doprinosa kampanje „Stop Prljavoj Energiji, jer budućnost je obnovljiva“, koja ima za cilj da skrene pažnju građana, stručnjaka, nadležnih institucija i drugih društvenih aktera na zabrinjavajuće stanje životne sredine i neodrživost postojećih energetskih sistema u Bosni i Hercegovini.  Stavovi i zahtjevi proistekli iz kampanje, usmjereni prema nadležnim institucijama u BiH, jesu sljedeći:
* očekujemo da institucije konačno počnu da poštuju preuzete međunarodne obaveze u oblasti energije i zaštite životne sredine,
* tražimo da se u ekonomskim analizama novih energetskih proizvodnih kapaciteta predstavljaju stvarne cijene korištenih izvora energije (u koje je uključena i šteta nanesena zdravlju stanovnika i životnoj sredini) pri odlučivanju o novim projektima.
* Da prestanu sa planovima izgradnje novih TE već da se okrenu ka energetskoj efikasnosti i obnovljivim izvorima energije, vodeći se principima pravedne tranzicije

Vesna Kerkez, mondo.ba za UNICEF

Uvodna radionica sektora socijalne i dječije zaštite u Zajedničkom programu Vlade Švicarske i UN-a za smanjenje rizika od katastrofa

Poplave koje su 2014. godine pogodile Bosnu i Hercegovinu ostavile su neizbrisiv trag na cijelu zemlju. Ova katastrofa odnijela je sa sobom brojne ljudske živote, domove velikog broja građana, a ostavila uništenu infrastrukturu, devastirana imanja i ljude u izuzetno ranjivom položaju, kojima je neophodna pomoć. Poplave su takođe direktno ugrozile i živote 60.000 djece. Različite analize ove katastrofe, čije posljedice su i danas vidljive, pokazale su da poduzete preventivne akcije nisu bile dovoljne, kao i da postoji jaz između onoga što je moglo biti učinjeno i onoga što je stvarno urađeno.

U okviru Zajedničkog programa „Smanjenje rizika od katastrofa za održivi razvoj u Bosni i Hercegovini“, kojeg finansiraju Vlada Švicarske i Ujedinjene nacije (UN), a provode UN agencije: UNDP , UNICEF, UNESCO, UNFPA, organizovana je uvodna radionica za predstavnike radnih grupa u sektoru socijalne i dječije zaštite. Radionicu je organizovao UNICEF uz prisustvo Centara za socijalni rad, službi civilne zaštite, opštinskih/gradskih službi i uprava, te NVO sektora iz Bihaća, Sanskog Mosta, Kaknja i Kalesije. „Zajednički program Švicarske i UN-a za smanjenje rizika od katastrofa je nova paradigma posmatranja prirodnih katastrofa i kriznih situacija. Ranije su pravljeni određeni planovi spašavanja i donesene mjere u slučaju nepogoda, međutim, u savremenom svijetu na ovaj sektor se gleda preventivno. To znači da se traže načini da se preventivno smanje rizici od katastrofa i ublaže njihove posljedice. Nakon 2014. godine mi više ne moramo nikoga da ubjeđujemo da je ovo važna tema na koju posebno treba obratiti pažnju“, kaže Selma Kazić, šefica programa socijalne zaštite, UNICEF.

Prema njenim riječima, jako je važno da Bosna i Hercegovina iskoristi svoje resurse, svoju pamet i da sami kreiramo sopstvena rješenja. „Ta rješenja trebaju biti lokalna, i trebaju biti sistemska. To je ono što je nama, u stvari, krajnji cilj. Trenutno se fokusiramo na rad sa lokalnim zajednicama, ali nam je cilj da utičemo i na politiku i na zakone iz ove oblasti, na budžete i da kroz izrade standardnih operativnih procedura za Centre za socijalni rad i Civilnu zaštitu stvorimo koordinisano sistemsko rješenje koje će biti održivo i dugotrajno“, istakla je Selma Kazić. Brojni su razlozi zbog kojih je potrebno ulaganje u smanjenje rizika od katastrofa u BiH. Među najvažnijim su veća učestalost, nepredvidivost i intenzitet prirodnih opasnosti u BiH, nedostaci u insitucionalnoj i međuresornoj koordinaciji, nedovoljna analiza i mapiranje rizika, kao i činjenica da danas skoro 280.000 djece živi u područjima sa visokim rizikom od poplava i klizišta.

„U situacijama kada treba da izdvajate sredstva za različite prioritete, pitanje preventivnog djelovanja na prirodne katastrofe nekako uvijek bude skrajnuto. Ali, zahvaljujući misiji UN-a u BiH i UN-ovim agencijama, kao i Vladi Švicarsskeprepoznata je važnost ovog pitanja, a projekat je naišao i na interesovanje domaćih nadležnih institucija. Složena organizacijska kombinatorika BiH će, zahvaljujući svemu ovome, ipak naći način da se uveže u cjelinu, jer katastrofe ne poznaju granice, nacije, vjere ni religije“, istakao je profesor Draško Gajić, konsultant UNICEF-a. U toku radionice, učesnici iz centara za socijalni rad, civilne zastite, opštinskih/gradskih službi i uprava, te NVO sektor imali su priliku da se upoznaju sa osnovama uloge socijalne zaštite u kriznim situacijama, kako bi se unaprijedila njihova međusobna saradnja, koordinacija, te pripravnost centara za socijalni rad za odgovor i oporavak ugroženog stanovništva. Učesnici su takođe imali priliku da podijele i uporede iskustva.

Penzionisani pripadnik CZ Maglaj Nijaz Delić kazao je da je katastrofa iz 2014. imala takve razmjere da službe Civilne zaštite nisu mogle adekvatno da odgovore na nju. „Tek kada smo analizirali studiju poplava u Maglaju došli smo do pravih činjenica i pokazatelja. Naime, procjena nivoa pripravnosti sasvim je drugačija od onoga kako bi moglo i trebalo biti. Katastrofe ne možemo spriječiti, ali možemo na vrijeme da poduzmemo neophodne mjere da se ublaže. Takođe, izuzetno je važno da se tačno zna ko šta radi i na kom nivou“, kaže Nijaz Delić.

Mirsad Šehić, komandir starješina vatrogasne jedinice u službi CZ Bihać također je naglasio važnost jasne podjele odgovornosti u sistemu upravljanja rizicima od katastrofa: „Ovo je veoma važno za grad Bihać, jer je suština ove platforme premještanje fokusa zaštite i spašavanja sa isključivo službe civilne zaštite na sve ostale aktere kojih se tiče. Jedna od najvećih prepreka za uspješno djelovanje je neuvezanost sistema odgovornosti, počev od krovnih ministarstava, prema nižim razinama.

„Smanjenje rizika od katastrofa za održivi razvoj u Bosni i Hercegovini“ je zajednički program Vlade Švicarske i Ujedinjenih nacija (UN) u vrijednosti od 8,4 miliona KM. Cilj programa je rješavanje ključnih prioriteta u oblasti smanjenja rizika od katastrofa (DRR) koje su utvrdile lokalne vlasti, te relevantna resorsna ministarstva u različitim sektorima: zaštita i spašavanje, obrazovanje, socijalna i dječja zaštita, zdravlje i poljoprivreda. Program stavlja poseban naglasak na poboljšanje lokalnih mehanizama koordinacije u području smanjenja rizika od katastrofa, kao i na afirmaciju procesa strateškog planiranja informiranog rizicima, s naglaskom na najugroženije kategorije stanovništva.