Autor: urednik

Otvaranje izložbe skulptura i slika Aleksandre Kokotović, VID’ MU GLAVE: UDUBLJIVANJE U SLOŽENOST LJUDSKOG ŽIVOTA u srijedu 07. februara 2024. u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine.

Ova eklektična izložba služi kao dirljiva refleksija o zamršenosti ljudskog postojanja i našem dubokom odnosu sa prirodnim svijetom. Metalne skulpture nekonvencionalnih ljudskih glava simbolizuju višestruku prirodu naše svijesti, pri čemu svaka glava predstavlja jedinstveni aspekt ljudskog iskustva. Slike na platnu, lanu i juti sa svojim kompleksnim prikazom glava, pružaju vizuelno istraživanje zamršene tapiserije misli, emocija i identiteta koji nas definišu.

Nasuprot tome, apstraktne skulpture metalnog drveća uvode apstraktnu perspektivu, izazivajući gledaoce da razmišljaju o suštini samog života. Oni evociraju ideju da, kao što drveće stoji kao nijemi svijedok protoka vremena, naša ljudska iskustva su protkana širim ritmovima prirode.

Spajanjem ovih naizgled različitih elemenata, izložba nas podstiče da razmislimo o dubokim vezama između naših unutrašnjih svijetova i šireg univerzuma. Poziva gledaoce da krenu na putovanje samootkrivanja i ekološke svijesti, na kraju podvlačeći duboko ukorenjenu harmoniju između čovječanstva i prirodnog carstva.

BIOGRAFIJA

Aleksandra Kokotović je rođena u Sarajevu.

Diplomirala je na Accademia del Lusso. Član je ULUS-a i ULUBIH-a.   

Priredila je 48. samostalnih izložbi i učestvovala na 90 kolektivnih izložbi po Sjedinjenim Američkim Državama, Poljskoj, Engeskoj, Libanu, Egiptu, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Jordanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Albaniji, Litvaniji, Bugarskoj, Bangladešu, Sjevernoj Makedoniji, Maldivima…              

Predstavljala je Bosnu i Hercegovinu na velikoj međunarodnoj izložbi “Each for Equal – Art Connects Women”, u Dubaiju, od 3. – 31. marta 2020. godine, na kojoj je učestvovalo 100 umjetnica iz 100 različitih zemalja svijeta.    

Izabrana je od strane JAA, Jacksonville Aviation Arts and Culture Program, da samostalno izlaže na internacionalnom aerodromu u Džeksonvilu, na Floridi (koji je CNN izabrao za najbolji aerodrom u USA zbog umjetnosti), u sklopu Haskell galerije, u saradnji sa Muzejom moderne umjetnosti Jacksonville, od aprila do oktobra prošle 2022. godine.

Aleksandrini radovi dio su privatnih i javnih kolekcija širom svijeta.

Živi i radi na Floridi, u Beogradu i Londonu.

www.alexakoko.com

http://www.aleksandrakokotovic.art

Osvrt na roman Knjiga oblika i praznine Ruth Ozeki

PIŠE: Petra Amalia Bachmann

Četvrti roman kanadsko-američke autorice Ruth Ozeki naslova Knjiga oblika i praznine bez ikakvoga pretjeranog uljepšavanja i bez oklijevanja govori o odrastanju, tuzi, nemoći, mentalnim izazovima i društvenome padu, čime privlači čitatelje svih uzrasta, stvarajući književno iskustvo koje nadilazi generacijske granice.

Što biste rekli da vam se iznenada obrati tenisica? Ili pak staklena kugla? Upravo se s time suočava trinaestogodišnji Benny Oh nakon nenadane smrti oca. Svakodnevni predmeti iz njegove okoline odjednom zveče, brbljaju, žale se. Dok neki samo traže pažnju i suosjećanje, drugi ga čak dovode u nevolje. Na početku romana u retrospektivi saznajemo vrlo toplu priču o Bennyjevoj nekoć vrlo sretnoj obitelji, obitelji koja se pretvorila samo u sjećanje. Protagonista prate i opsjedaju riječi i zvukovi, a majka Annabelle, pak, u svojoj tuzi postaje sakupljačica te sebe i sina uzaludno pokušava utješiti bespotrebnim kupovinama. Ona se ne može odreći stvari, dok Benny ne može utihnuti glasove. Na koncu njihova prljava kuća završi pretrpana smećem i stvarima i protagonist se nađe na psihijatrijskome odjelu gdje mu se jedna za drugom lijepe razne dijagnoze te mijenjaju popratne terapije.

Četvrti roman kanadsko-američke autorice Ruth Ozeki naslova Knjiga oblika i praznine bez ikakvoga pretjeranog uljepšavanja i bez oklijevanja govori o odrastanju, tuzi, nemoći, mentalnim izazovima i društvenome padu, čime privlači čitatelje svih uzrasta, stvarajući književno iskustvo koje nadilazi generacijske granice. U ovome romanu sve posjeduje svoj jezik, sve je sačinjeno od riječi koje pišu Bennyjevu knjigu života.

Roman je prožet humorom i dosjetljivosti, jezično-glazbenim poigravanjima s apsurdom, ali i optimizmom te suptilnim parodijama, a upravo je glavna karakteristika ovoga romana višeglasje. Tako nam se, usred šarolikog kolaža koji tvori ovaj roman, ponekad javlja Benny u prvome licu, a ponekad s nama razgovara i sama knjiga koja ima itekako izraženu ćud. S Bennyjem razgovaraju i druge knjige, ne samo ova koju držimo u rukama. On se najbolje osjeća u knjižnici u kojoj vrijeme provodi čitajući Borgesa i družeći se s marginalcima. Očara ga mlada beskućnica Alef koja obožava Waltera Benjamina i posvuda sa sobom nosi nebinarnog tvora po imenu PAZ. Uz nju, zbliži se i sa Slavojem Bocarom, starim pijancem u invalidskim kolicima koji tvrdi da je slavni slovenski pjesnik i provodnik istine o stvarima. Roman kao da briše granice između stvarnosti i mašte, osobito kada su u pitanju vrlo osebujni likovi. Doima se da likovi u romanu plove svijetom izgrađenom na idejama dok zajedno doživljavaju pomalo nestvarne avanture. Voze se kombijem gradom, istražuju prostorije u knjižnici, traže materijal za čitanje i papire za pisanje vlastitih priča. Benny se u tim zajedničkim trenutcima skriva od onoga stvarnijeg svijeta i vlastitih glasova. Djevojka Alef protagonistu ovoga romana pokazuje svijet u kojemu ima mjesta i za ranjivost i za neobičnosti, a pitanja poput što je stvarno i što je normalno provlače se svakim retkom ovoga romana. Naposlijetku, što je, u njegovome životu kako je ovdje predstavljen, uopće stvarno? Je li i cijela njegova krhka zavjera protiv stvarnosti uopće stvarna? Za autoricu Ruth Ozeki, zen budistkinju, možda je odgovor da jedino prolaznost može biti stalna.

Muzej ratnog djetinjstva (MRD) raspisuje konkurs za stipendiju “Lejla Hairlahović-Hušić” koja se dodjeljuje jednom godišnje kandidatkinji ili kandidatu u spomen na prerano preminulu istraživačicu MRD-a. Inspirisani Lejlinim uvjerenjem da je obrazovanje temelj društva, stipendiju smo
osnovali s ciljem podrške istraživačicama i istraživačima.
Stipendiju dodjeljujemo u saradnji sa Fondacijom “Lejla Hairlahović-Hušić”.
Vrijednost stipendije za 2024. godinu iznosi 3.000,00 KM i dodjeljuje se jednokratno.
Na konkurs se mogu prijaviti doktorantice i doktoranti državljani Bosne i Hercegovine ili strani državljani koji istražuju na prostoru Bosne i Hercegovine, a koji rade istraživanja iz oblasti antropologije, arheologije, psihologije, pedagogije, historije, sociologije, lingvistike, književnosti, filozofije, historije umjetnosti, prava, politologije i žurnalistike.
Ugovorom će biti precizirano dostavljanje dokaza o realizovanom istraživanju. Utrošak sredstava dodijeljene stipendije neće biti potrebno pravdati.
Odluku o dodjeli stipendije donosi stručni žiri koji imenuje Muzej ratnog djetinjstva.
Svoju prijavu sa naznakom “Prijava za stipendiju Lejla Hairlahović-Hušić” pošaljite do 16. februara

2024. na info@warchildhood.org.
      Uz vlastite kontakt podatke, potrebno je priložiti sljedeće:
       Kratki sažetak/prijedlog istraživačkog projekta za koji biste kao poticaj iskoristili stipendiju
      (do 3.000 znakova);
       Profesionalnu biografiju;
       Jednu akademsku preporuku.
      Stipendija će biti dodijeljena do kraja februara 2024. godine kada će biti objavljeno ime dobitnice
      ili dobitnika.
      Za sve upite možete nam se obratiti na info@warchildhood.org do 12. februara 2024. godine.

Lejla Hairlahović-Hušić je rođena 1983. godine u Cazinu. Diplomirala je engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Tuzli i dobitnica je Srebrene i Bronzane plakete Sveučilišta u Tuzli.

Postdiplomski studij završila je u Sarajevu u Centru za interdisciplinarne studije, a doktorske studije završava na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zagrebu.

Bila je članica Hrvatskog etnološkog društva, istraživačica u Muzeju ratnog djetinjstva i Memorijalnog centra Srebrenica, profesorica engleskog jezika, te saradnica mnogih novinskih agencija.

Radila je u obrazovanju i za obrazovanje koje je bilo njena najveća ljubav.