Intervju s Dijanom Đurić, psihološkinjom: Na panedmiju COVID-19 ljudi reaguju na različite načine

razgovarala: Lana Jajčević, Fondacija Udružene žene

Zbog pojave pandemije virusa COVID-19 nalazimo se u nesvakidašnjoj situaciji koja utiče na cjelokupno društvo. Za očekivati je da će se nemali broj ljudi koji su zaraženi ili su bili u kontaktu sa zaraženima naći u samoizolaciji, a time i prekidu svakodnevnih rutina. Takođe, svi su morali promijeniti svoje životne i radne navike i, za dobrobit društva, provoditi dosta vremena u kući. Provođenje dužeg vremena zatvoreni u kući s ograničenim izvorima, zanimacijama i društvenim kontaktima može imati posljedice na psihičko zdravlje. O tome kako trenutna situacija utiče na ljude i kada se trebamo obratiti stručnim osobama za psihološku pomoć, razgovarale smo sa Dijanom Đurić, predsjednicom Društva psihologa Republike Srpske.

Da li i na koji način trenutno vanredno stanje i pandemija korona virusa utiče na ljude?

Na ovo pitanje ne postoji generalni odgovor. Ljudi reaguju na različite načine zavisno od prethodnih iskustava, doživljenih trauma, očekivanja,  kapaciteta da se nose sa stresom. Prisutnan je strah koji varira od onog visokog intenziteta do realne, objektivne  zabrinutosti. Isto se odnosi i na mjere vanrednog stanja. Ljudi ga mogu prihvatiti i pokušati izvući najbolje iz situacije, kao što je druženje sa članovima porodice, vrijeme za sebe, bavljenje hobijima i slično ili mogu očajavati zbog mogućnosti koje su u ovim uslovima ograničene.

Koja su to stanja, ponašanja, situacije kada bi se osoba trebala obratiti stručnim licima za psihološku pomoć?

Ukoliko osoba osjeća snažan strah, konstantnu zabrinutost, ima problema sa spavanjem, ima fizičke reakcije pri pomisli na mogućnost zaraze, promjene rasploženja, potrebno je da se obrati za stučnu pomoć. Takođe, ukoliko osoba ima problema u snalaženju u novonastaloj situaciji, ukoliko ima problema sa organizacijom vremena ili su se problemi javili u partnerskim odnosima ili zbog provođenja dosta vremena sa djecom i slično, može se obratiti  za psihološko savjetovanje i podršku.

Kako se manifestuju posljedice vanredne situacije na izložene kategorije stanovništva (radnici i radnice u trgovini, zdravstveni radnici i radnice, novinari i novinarke,…)

Navedene kategorije su izloženije riziku, jer su u kontaktu sa većim brojem ljudi i njihov rad se kosi sa geslom „ostanite kod kuće“. To sigurno kod njih izaziva konstantnu anksioznost. Kod radnika i radnica iz ovih oblasti, pored ovog prisutna je i anksioznost zbog iznenadnog smanjenja prihoda, time i plaća kao i rizik od otpuštanja. Ono što bi sigurno njima moglo pomoći u ovoj situaciji bilo bi obezbijeđivanje bar djelimične ekonomsku sigurnost, ali i pružanje psihološke podrške u smislu koliko je značajan njihov rad i  priznanja da su oni  naši heroji jer unatoč izloženosti riziku savjesno obavljanju svoje poslove.

Da li će se naši životi promijeniti nakon što pandemija prođe?

Životi će se promijeniti na nekoliko mjeseci do godinu dana, možda za to vrijeme usvojimo neke navike. Možda će kao posljedica ove pandemije biti zastupljenija online nastava, odnosno korištenje interneta u obrazovnim institucijama. Pored toga, ostaće neke navike kao npr. druženje sa članovima porodice, bavljenje povrtlarstvom, možda netko zadrži praksu tjelovježbe u kući i slično. To je također individualno i svatko će se usmjeravati u skladu sa prethodnim interesima i sistemom vrijednosti.  Definitivno će trebati vremena za ekonomski oporavak koji će uticati na naše načine života. S druge strane, ljudi brzo zaboravljaju i vjerovatno će nas opet povući konzumerizam.

Što se tiče psihološke pomoći nakon pandemije, potrebe će biti veće. Građani i građanke su bili u stanju adaptacije na vanredne mjere, sada su adaptirani i cilj svih je izbjeći zarazu. U ovim trenucima smo još u fazi akutnog stresa i svakodnevna borba za život u ovim uslovima i uspostavljanje i održavanje rutine drže hormone stresa na visokom nivou. Kada opasnost  prođe ljudi se mogu osjećati iscrpljeno, zabrinuti za egzistenciju,  javljati će se pitanja o smislu života. Neki će izgubiti bliske osobe i to će sve biti sadržaji za koje će trebati psihološka pomoć.

Za Inicijativu Građanke za ustavne promjene razgovarala Lana Jajčević, Fondacija Udružene žene

Šesnaest muzičara iz tri zemlje ujedinjeni u muzičkoj kreaciji

United Guitar Brothers of Quarantine spontani je projekat grupe muzičara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore koji je jučer u eter pustio šestominutni uradak nastao u uslovima izolacije. U kreiranju ovog uratka učestvovali su Mario Puhalović, Josip Vukoja, Hamdija Salihbegović, Branimir Beneš, Tonči Toto Rubić, Darko Juričić, Ivan Peso Kozina, Kristijan Đuranović, Damir Malovan, Jan Ivelić (drum solo), Ante Martinović (bass solo), Ilija Utrobičić, Zoran Jukanović, Luka Biljak i Dado Rakić, a video je sklopio Ignjac Božić.

Ideja je počela inicijalnim videom koji je na svom Facebook profilu objavio splitski gitarista Mario Puhalović i u kojem je pozvao prijatelje da na njegovu matricu dodaju svoje gitarski rifove. “Na to su se zakačili Ivan Peso Kozina, Darko Juričić i Branimir Beneš sa svojih par prijedloga. Uključio se i Josip Joco Vukoja sa melodijom i ubacio drum loop, a nakon toga je Ante Martinović dao prijedlog bass gitare i krenula je ozbiljna svirka. Kako se kolege gitaristi iz videa poznaju i privatno i putem Facebooku, a većina posjeduje i svoj studio, počeli su slati svoje melodije i improvizacije“, naveli su muzičari te izrazili nadu da će ovih šest minuta makar malo oraspoložiti građane koji se nalaze u izolaciji.

Dokazali smo da i u kućnim uslovima ljudska kreativnost nema granica i sigurno ćemo i u budućnosti kreirati nešto novo“, kazali su muzičari.

Predstava BO Bo i Zu, prvi dan u vrtiću

U subotu 18. aprila u 11h preko YouTube kanala Sarajevskog ratnog teatra, publika će moći pogledati predstavu „BO-BO I ZU, prvi dan u vrtiću”. Link će biti dostupan 24h!

BO-BO I ZU, PRVI DAN U VRTIĆU kao što i naziv kaže, radi se o likovima BO-BO i ZU koji polaze u vrtić. To je, kako djeci, tako i roditeljima, veoma poseban dan, ispunjen jakim emocijama i zato se zauvijek pamti. Režiju za predstavu potpisuje Belma Lizde-Kurt, a uloge ostvaruju Maja Zećo, Merima Lepić-Redžepović i Hana Zrno.

 Ova predstava na najmlađu publiku nastoji utjecati muzikom, smijehom i govorom, koji je na tragu individualnog govora, baziranog na govor tijela i emocije. Također, ova predstava pokušava komunicirati sa publikom koja još „ne govori”, pokušavajući se osloniti na sposobnosti teatra i na taj način pomoći i odraslima da progovore jezikom djece.

 

 

 

 

 

 

Na Grani Zelenoj – Emir Zulejhić urednik portala raskrinkavanje.ba

Ekipe “Raskrinkavanja” i “Istinomjera” svakodnevno prate i provjeravaju informacije koje se pojavljuju u medijima, na društvenim mrežama, te kroz izjave zvaničnika/ca.

Tokom trajanja vanrednog stanja zbog novog koronavirusa, na portalu www.easkrinkavanje.ba možete čitati dnevno ažuriran pregled raskrinkanih dezinformacija, te izjava i najava zvaničnika/ca u BiH vezanih za epidemiju koronavirusa COVID-19. Intervju sa Emirom Zulejhićem vodio Mirza Ajnadžić.

 

Ovaj video realiziran uz podršku fondacije Hainrich Boll.

Poziv mladim autorima/kama na KONKURS / NATJEČAJ za dodjelu književne nagrade “Mak Dizdar”

Festival kulture “Slovo Gorčina” raspisuje KONKURS / NATJEČAJ za dodjelu književne nagrade “Mak Dizdar” za prvu neobjavljenu zbirku poezije mladom pjesniku/mladoj pjesnikinji.

Pravo učešća na konkursu/natječaju imaju autori i autorice do 35 godina starosti koji pišu na bosanskom, hrvatskom, srpskom ili crnogorskom jeziku i nemaju objavljenu zbirku pjesama.

Nagrade:

  • Prva nagrada: € 500, statueta Gorčina i objavljivanje nagrađene zbirke pjesama
  • Druga nagrada: € 250
  • Treća nagrada: € 150

Rukopisi se dostavljaju elektronskom poštom, u .pdf formatu, na e-mail adresu rukopisi@slovogorcina.ba. Rok za dostavu je 31. maj/svibanj 2020. godine. Unutar rukopisa ne smiju biti navedeni ime i prezime autora/autorice, a svi lični, kao i kontakt podaci dostavljaju se u popratnom e-mailu.

Proglašenje pobjednika konkursa/natječaja i dodjela nagrade “Mak Dizdar” održat će se u sklopu festivala, 24. jula/srpnja 2020. godine, a tada će biti promovisana i zbirka poezije prošlogodišnjeg dobitnika nagrade “Mak Dizdar” Vernesa Subašića, „Papagaj sloboda“.

„Moj poetski svijet u kojem sam živio bio je zatvoren, pjesme je čitao mali broj ljudi. Ova nagrada mi u tom smislu znači „otvaranje“ prema široj čitalačkoj publici, jer ona podrazumijeva štampanje i izdavanje knjige, što je za mene mnogo vrednije od novčane nagrade. Ovog ljeta očekujem da „Papagaj“ napusti svoju krletku i konačno se vine do publike.“- kaže Subašić.

Slovo Gorčina je manifestacija koja nudi priliku za okupljanje sa sadržajima koji mogu biti i poezija, i muzika, i slika, i film, i filozofija, i istorija i svi drugi mediji ljudskog duha. Cilj manifestacije je duhovno povezivanje prožeto zajedništvom u svemu onome što je lijepo i korisno i oživljavanje ideje Maka Dizdara da na jednom festivalu, pod stolačkim svodom, dovede  cjelokupno naše umjetničko stvaralaštvo.

„Festival kulture „Slovo Gorčina“ prevazilazi granice definisanja jer se na jednom mestu u toku tri dana dešava sve što pod kulturom zamišljamo. Svaki gost festivala može da pronađe svoje utočište u vidu predivne prirode, izložbi, predavanja, diskusija, muzičkih događaja i svakog oblika književnog izraza.

Nagrada „Mak Dizdar“ 2018. godine za mene je bila zastava na vrhu jednog kreativnog brega. Označila je preokret u intimnoj istoriji stvaranja i otvaranja ka drugim vrstama kreativnih svetova pa i novoj zbirci pesama. Divno je izaći iz sopstvenih stvaralačkih zidova i podeliti ljubav prema kulturi i umetnosti. Svako ko je okrenut duhovnom rastu i deljenju suočava se sa preispitivanjem svoje uloge u društvu. Međutim, u prilikama kao što je Festival kulture „Slovo Gorčina“, svaka sumnja se otklanja i učesnici i gosti iz deobe dobijaju dovoljno energije do sledeće slične prilike.

Pored fizičkog oblika koju nagrada „Mak Dizdar“ ima, ona svakog učesnika i gosta ovog Festivala postavlja na značajno mesto u tradiciji svestranosti i prevrednovanja šumova svakodnevice.“- zaključuje Željana Vukanac, autorica zbirke „Prostori“, koja je 2019. godine promovisana na „Slovu Gorčina“.

 

Festival MESS od danas pokreće digitalnu MESS Bibiloteku

U okviru kampanje #duringthisMESSmoveless, kao još jedan od online kulturnih sadržaja, Festival MESS od danas pokreće digitalnu MESS Bibiloteku na svome Facebook profilu te Issuu profilu, a koja će biti dostupna svima.

Prva knjiga koju će publika imati priliku pogledati i pročitati jeste foto-monografija autora Hidajeta Delića, “Žene opkoljenog Sarajeva”. Knjiga je dvojezična, dakle izdata je na bosanskom i na engleskom jeziku, a od danas je dostupna na https://issuu.com/fest…/…/mess2017_monografija_hd_digital.

Publikacija ovih fotografija u formi monografije pokušaj je da se tematizira uloga žene pod opsadom te bi trebala biti primjer, motivacija i inspiracija da se ta tema što dublje istražuje i da joj se dodijeli mjesto i pažnja koju zaslužuje u našem društvu i vremenu u kojem živimo. Osim fotografija na kojima su Sarajke, u knjizi se nalazi i poezija bh. pjesnikinja i književnica, kao i odlomci tekstova iz knjige „2. Maj 1992. Bio je lijep i sunčan dan…“, a koje su pisale bh. umjetnice.

“Hidajet Delić je kao fotoreporter svakodnevno bilježio sve ono što se događalo u opsjednutom gradu. Prosto ne postoji priča koja se ne bi mogla ispričati kroz njegov fotoarhiv. Gledajući te ratne fotografije složili smo se da bi najbolje bilo ispričati priču o Sarajkama. Naime, u svom tom užasu koji se, sa svakom novom fotografijom, ukazivao pred našim očima, gotovo da su nas zbunjivale žene. Izgledale su poput neke protuteže svemu tome. Istovremeno, u njihovim očima ste mogli pročitati suštinu cijele priče o opsadi! Sve što želite, ili ne želite, da znate o opsadi možete vidjeti u njihovom pogledu. Hidajet je, prisjećajući se nekih od situacija, govorio kako su žene u periodu opsade uvijek izgledale sređene, lijepe i uredne i kao da su time prkosile situaciji u kojoj su se našle.” – Nihad Kreševljaković

Aktivnosti Festivala MESS možete pratiti na web stranici www.mess.ba,  te na Facebook, Instagram ili Twitter profilu Festival MESS.

CIN / “Vatrogasci tražili čizme, a dobili metlarice”

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Projekt prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva između Bosne i Hercegovine (BiH) i Crne Gore koštao je oko 340.000 KM. Veći dio tog novca je potrošen na seminare, konferencije, promotivne i ostale aktivnosti, a manji na vatrogasnu opremu. Dio kupljene opreme vatrogasci ne koriste, a za vatrogasne čizme nije bilo novca.

Projekt je sa oko 320.000 KM finansirala Delegacija Evropske unije za BiH dok je ostatak novca dalo Ministarstvo sigurnosti BiH koje je projekt provodilo u saradnji sa Institutom za zaštitu od požara i eksplozija iz Sarajeva (INZA).

Državno tužilaštvo smatra da je prilikom potrošnje novca došlo do zloupotrebe jer je nabavljena oprema koja nije odgovarala zahtjevima i potrebama vatrogasaca. Krajem prošle godine, zbog načina na koji se trošio novac iz ovog projekta, podignuta je optužnica protiv tadašnjeg ministra sigurnosti Dragana Mektića, pomoćnika ministra iz Sektora za zaštitu i spašavanje Samira Agića, šefa Kabineta Igora Golijanina i direktora INZA-e Edina Garaplije.

Optužnica je potvrđena, ali je suđenje stalo zbog pandemije coronavirusa. Optuženi tvrde da nisu krivi. Mektić je na suđenju izjavio da je proces protiv njega montiran.

Početkom aprila ove godine u BiH su gorili požari na području desetak općina. Najteže je u Hercegovini za čije vatrogasce je nabavljana oprema iz ovog projekta.

Nabavka vatrogasne opreme je pokrenuta 2016. godine na zahtjev Sektora za zaštitu i spašavanje pri Ministarstvu sigurnosti BiH kojim rukovodi Samir Agić. Prije toga su Federalna uprava civilne zaštite i Republička uprava civilne zaštite dostavile Ministarstvu spisak opreme koja je potrebna vatrogascima: naprtnjače, kacige, vatrogasna uniforma – košulje, hlače i jakne, a posebno vatrogasne čizme.

“Čizme su vam osnovni artikl za vatrogasce, pogotovo na ovim terenima gašenja šumskih požara gdje on često mora da pretrčava preko gareži i ponekad prolazi i kroz plamen, čizme su vrlo bitne“, rekao je Omer Nezirić iz Službe za civilnu i protivpožarnu zaštitu Jablanice.

Sektor za zaštitu i spašavanje je napravio specifikaciju za javnu nabavku. Uz vatrogasnu uniformu na listu za nabavku dodali su i metlarice za gašenje požara koje niko nije ni tražio, dok su čizme propustili staviti na spisak. Ugovor za isporuku robe u vrijednosti 125.000 KM je zaključen sredinom juna 2017. godine sa firmom „Teh-projekt Inženjering“ iz Hrvatske.

Roba je isporučena u augustu 2017. vatrogascima Trebinja, Mostara, Stoca, Konjica, Bileće, Gacka, Čajniča, Foče, Jablanice i Ravnog.

Prema navodima iz optužnice, svaka vatrogasna jedinica je tada dobila po 18 kompleta vatrogasne odjeće: rukavice, kaciga, opasač, naprtnjača, megafon i po 27 komada metlarica. Čizme nisu dobili.

infografika

„Imamo neku osnovnu opremu“, kaže Nezirić.

Pomoćnik ministra sigurnosti Samir Agić kaže da čizme nisu kupljene jer su skupe. Koštaju oko 300 KM i za njih bi trebalo dodatnih 54.000 KM.

„Svaki vatrogasac nastoji da bude Fahrudin Solak – šminker. E, to ne može”, kaže Agić.

U optužnici je navedeno da osim što vatrogasci nisu dobili što im treba, isporučena oprema odstupala je i u pogledu veličine, bila je skuplja od one na tržištu, a nešto od te opreme je namijenjeno za industriju, a ne za vatrogasce.

Komandir Vatrogasne jedinice iz Mostara Petar Jurić rekao je u julu 2019. godine istražiteljima da kacige nisu stavili u upotrebu jer nisu kupljene za sve vatrogasce. Kako imaju 68 vatrogasaca, a dobili su 18 kaciga, nisu znali kako podijeliti pa su čekali da od svog novca dokupe ostatak.

„Metlarice nikada nismo koristili“, potvrdio je Jurić u kratkoj izjavi za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Slično je istražiteljima rekao i tadašnji komandir Vatrogasne jedince iz Trebinja Tripo Ćuk. Objasnio je da su dobivene kacige namijenjene za građevinare, a ne za vatrogasce: „Naprtnjače koje su nam podijeljene su najlošijeg kvaliteta i rijetko se koriste, odnosno na istim naprtnjačama su već nakon prve upotrebe otišle mlaznice“.

Na upit novinara zašto su metlarice kupljenje ako se ne koriste, Agić je odgovorio da vatrogasci pretjeruju i da su one pogodne za gašenje.

„Čime će gasiti kamen, popišat će se?“, ljutito je odgovorio Agić.

On smatra da je nabavljena adekvatna oprema, s obzirom na ograničen budžet kojim su raspolagali.

Stanovništvo i vatrogasci u zajedničkoj akciji

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo su proteklog vikenda posjetili vatrogasce u Konjicu i s njima obišli požarišta u ovoj općini. Nedima Makana, stručnog saradnika za vatrogasce i protivpožarnu zaštitu Općine, zatekli su na zgarištu iznad sela Ovčari.

Nedim Makan

Nedim Makan, stručni saradnik za vatrogasce i protivpožarnu zaštitu Općine Konjic, kaže da vatrogascima treba „Air Tractor“ – avion koji može gasiti nepristupačne terene zahvaćene požarom ili helikopteri koji nose vedra sa vodom (Foto: CIN)

On kaže da im oprema koju su dobili preko ovog projekta dobro koristi: „Evo, ova oprema što je na meni, naravno, i ostali šljemovi, opasači, brentače (op. a. naprtnjače sa vodom) i metlarice – sve to mi koristimo“.

Za metlarice kaže da ih podijele stanovništvu kada se gase požari: „Malo su teške, mi to ne nosimo. (…) Stanovništvo to većinom koristi, ali to je u vatrogasnoj jedinici“.

Makan kaže da bi vatrogascima najviše pomoglo da država nabavi „Air Tractor“ – avion za gašenje nepristupačnih terena ili helikoptere koji nose vedra sa vodom.

„Prije par godina, gdje su gasili helikopteri Oružanih snaga i piloti koji su pod navodnicima „ludi“, (…) to je neko savršenstvo gdje oni nama najviše pomognu“, opisuje on.

U Profesionalnoj vatrogasnoj jedinici u Konjicu ima 14 vatrogasaca. Makan kaže da to nije dovoljno za općinu od 1.660 kvadratnih kilometara i da ne mogu sami gasiti požare. U tome im pomažu lokalna udruženja građana i stanovništvo.

Dok je razgovarao sa novinarima, Makanu je zazvonio telefon. Mještani udaljenog zaseoka naselja Klis su mu javili da se vatra približava kućama. „Evo, bacam ljude s jednog kraja na drugi kraj opštine. Sat vremena ima voziti s kamionom da spasimo kuće“, komentariše Makan.

Tamo u šumi iznad kuća Jelića širio se gust bijeli dim. Čule su se motorne pile i vika mještana. Oni su se sami organizovali i nekoliko dana pokušavaju spriječiti širenje požara. Mještani skoro da nemaju nikakvu opremu, a neki od njih su gasili požar obučeni u majice kratkih rukava, trenirke i patike. Grabljama su pravili zaštitnu liniju duž požara, a manju vatru su gasili vodom iz naprtnjača i običnih flaša ili zemljom koju su nabacivali golim rukama.

Konjički vatrogasci su pomogli mještanima da zaštite kuće. Ako noć donese vjetar, požar bi se mogao ugasiti samo iz zraka.

Seminari i promotivni materijal

Veći dio novca iz projekta prekogranične saradnje, nešto manje od četvrtine miliona maraka, potrošen je na: finansiranje „ljudskih resursa“, organizaciju seminara o požarima, eksperte sa ličnim poznanstvima u Ministarstvu sigurnosti BiH čije su dnevnice koštale i više od 1.000 maraka, štampanje promotivnog materijala pri čemu dio nikada nije ni odštampan.

Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić je krajem januara 2020. godine suspendovao Samira Agića sa mjesta pomoćnika ministra zbog optužbi za zloupotrebu položaja. Odluku je stavio van snage krajem marta zbog „ekstremno teških” zadataka sa kojima će se suočiti Ministarstvo u borbi protiv coronavirusa. Ovu odluku je podržalo i Tužilaštvo BiH. Agić će opet biti suspendovan po prestanku stanja prirodne ili druge nesreće na području BiH.

Samir Agić kaže da je utrošak novca pratila Evropska unija. Aplikaciju su radili partneri iz Crne Gore – Ministarstvo unutrašnjih poslova i Fondacija za razvoj sjeverne Crne Gore (FORS) – koji su za provedbu projekta u Crnoj Gori dobili oko 200.000 eura.

Na pitanje da li su od novca za BiH mogli odvojiti više za vatrogasnu opremu, Agić je odgovorio: „ Kupljeno je i više nego što su mogli dobiti“.

U međuvremenu požare diljem BiH vatrogasci gase opremom koju imaju.

Direktor Federalne uprave za civilne poslove Fahrudin Solak kaže da se radi na vrlo nepristupačnim terenima – brdima, šumama te pojedinim lokalitetima koji se nalaze i blizu miniranih područja.

„Za ovakve požare koji odu u nepristupačan teren jedina je oprema naprtnjača i sav onaj drugi alat, znači, za probijanje, presijecanje, to da pokušavamo presjeći i šumu sa motorkama da napravimo prirodnu prepreku“, kaže Solak.

Vijeće Ministara BiH je 10. aprila ove godine donijelo odluku o traženju međunarodne pomoći u gašenju požara. U saopćenju je navedeno da su nam potrebne letjelice sa posadama. U pomoć su pristigle letjelice iz Crne Gore jer BiH nema svoje.

Novi spot Insane Insan “Virus”

Od Kelna preko Ibice i Pariza do Sarajeva. Najnoviji spot benda “Insane Insan” za pjesmu VIRUS, (koja je snimljena prije tačno godinu dana), prikazuje svakodnevnicu članova internacionalnog benda za vrijeme “Covid-Lockdowna” i donosi svjetlo na kraj tunela sa tekstom od Nine koja nam stize iz obala Rein-a.
“Spreman si za nove izazove. Gdje će te put odvesti, kada nemaš cilja? Budi spontano, svakako ništa ne ide po planu. “go with the flow” nemoj biti dosadan. Okreni se za 180 stepeni, živi slobodno, čilaj i uživaj u svakom danu. Nećeš ništa propustiti, moraš dopustiti da se stvari odvijaju. Sve će biti uredu, samo se opusti.”
“Odlučili smo snimiti low-fi spot za ovu pjesmu, koju smo premijerno predstavili na našem koncertu “Grlom u jagode” prošlog maja, u zemljama u kojima se trenutno nalaze naši članovi. Nina u Kelnu, Duco na Ibici, Thomas u Parizu i ostali u Sarajevu”, kaze Tayfun Kesgin i dodaje: “Pjesma se već prije godinu dana zvala Virus i tekst Nininog repa dobro se uklapa u situaciju u kojoj se svi nalazimo i daju nam iskru nade.”
Premijera spot-a zakazeno je za veceras od 8.30 na youtube kanalu insane insana.

Kada sve stane, u poljoprivredi “show must go on”

Zadruga AgroDar se nije predala pandemiji COVID-19, sjetva i obuka poljoprivrednika uz podršku Sweden/USAID FARMA II projekta nastavljaju se prema planu

Rano je jutro i kao i obično Aldin Kuduzović stiže na posao. “Čak i kada sve stane, poljoprivreda mora ići,” kaže Aldin koji predvodi AgroDar, specijalizovanu poljoprivrednu zadrugu koja okuplja preko 1,000 proizvođača kornišona i maline, te sakupljača samoniklog kestena, u bihaćkom regionu.

Striktan raspored uzgoja

“U poljoprivrednoj proizvodnji postoji određeno vrijeme kada se stvari moraju raditi, kada određeno voće i povrće raste, i mi se moramo držati tog rasporeda,” kaže Aldin i napominje da oni nisu mogli dozvoliti COVID-19 pandemiji da poremeti njihov rad.

Kada je izbila pandemija, AgroDar se upravo bavio distribucijom sadnog materijala i pružanja obuke o novim metodama uzgoja kornišona i maline, koju oni realizuju uz podršku Sweden/USAID FARMA II projekta.

“Uspjeli smo pružiti obuku o uzgoju maline grupi od 200 od planiranih 300 proizvođača maline, a obuku o uzgoju kornišona prošlo je nekih 100 od ukupno 500 poljoprivrednika sa kojima je i dalje trebamo uraditi,” objašnjava Aldin. Od kada je počela pandemija oni ne mogu organizovati grupne obuke i sada idu u pojedinačne posjete farmerima i održavaju obuku i dostavljaju sadni materijal.

“Nas četiri inžinjera pružamo obuku,” kaže Aldin. “Radimo i vikendima tako da sedmično uspijemo obići od 50 do 100 poljoprivrednika.”

Ovo od Aldina i njegovih kolega iziskuje dodatne napore ali striktan raspored se mora pratiti. “Kornišoni se moraju saditi krajem aprila, početkom maja, a beru se u julu, kao i malina, manje više. Sakupljanje kestena se radi u septembru, pa za to ima vremena.”

Izvoz se nastavlja

AgroDar je osnovan 2012. godine i od tada raste i po broju članova i po veličini proizvodnje. Sada proizvode oko 2.000 tona kornišona, 200 tona maline i sakupljaju 200 do 500 tona kestena. Gotove sve proizvode izvoze u Evropsku uniju, uglavnom u Njemačku, Italiju, Austriju i Sloveniju, ali i u Tursku.

“U Njemačku izvozimo 95 odsto kornišona, a preostalih pet idu na druga tržišta. U kontaktu smo sa našim kupcima koji su još jednom potvrdili njihove narudžbe i sa kojima smo potpisali ugovore. Kao što sam rekao, kada sve stane u poljoprivredi show must go on, a za nas je jako bitno održavati odnose sa našim kupcima i sretni smo što smo u ovakvoj poziciji.”

Sweden/USAID FARMA II projekt sada Aldinu pomaže da neophodno znanje prenese poljoprivrednicima, dok je 2017. projekt podržao AgroDar pri kupovini hladnjače čime im je omogućeno da povećaju proizvodnju i kapacitete za obradu i skladištenje voća i povrća nakon berbe, uglavnom malina i prerađenog kestena, koji se zamrzavaju prije izvoza.

Nema dokaza da BCG vakcina štiti ljude od infekcije virusom COVID-19

Nema dokaza da be-se-že vakcina (Bacille Calmette-Guérin – BCG) štiti ljude od infekcije virusom COVID-19. Trenutno se provode dvije kliničke studije koje se bave ovim pitanjem i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) će razmotriti dokaze kada oni budu na raspolaganju. U nedostatku dokaza, WHO ne preporučuje BCG vakcinaciju za potrebe prevencije zaraze COVID-19. WHO i dalje preporučuje neonatalnu BCG vakcinaciju u zemljama i područjima u kojima postoji visoka incidencija tuberkuloze.

Postoje eksperimentalni dokazi iz ispitivanja provedenih na ljudima i životinjama da BCG vakcina ima nespecifične efekte na imuni sistem. Ovi efekti nisu u dostatnoj mjeri okarakterizirani i njihov klinički značaj nije poznat.

Svjetska zdravstvena organizacija je 11. aprila 2020. ažurirala svoje tekuće razmatranje dokaza iz glavnih baza naučnih podataka i registara kliničkih studija pretragom uz korištenje izraza na engleskom, francuskom i kineskom jeziku za COVID-19, koronavirus, SARS-CoV-2 i BCG.

Pretraga je dovela do tri rada koja su postavljena na internet prije neovisne recenzije, u kojima autori porede incidenciju slučajeva COVID-19 u zemljama u kojima se koristi BCG vakcina sa zemljama u kojima se ona ne koristi i primjećuju da zemlje koje rutinski koriste ovu vakcinu kod novorođenčadi imaju manje prijavljenih slučajeva zaraze COVID-19 do sada. Takve ekološke studije su sklone značajnoj pristranosti zbog brojnih varijabli posredne povezanosti (eng. confounders), uključujući i demografske razlike i teret bolesti, stope testiranja na infekciju virusom COVID-19 i fazu pandemije u svakoj zemlji.

Pretraga je također dovela do dva registrirana protokola za klinička ispitivanja koja za cilj imaju proučavanje efekata BCG vakcine koja je data zdravstvenim radnicima koji direktno rade sa pacijentima koji su oboljeli od COVID-19.

BCG vakcina sprečava teške oblike tuberkuloze kod djece i preusmjeravanje zaliha te vakcine može dovesti do toga da se novorođenčad ne vakcinišu, što pak može dovesti do porasta broja bolesnih i smrtno stradalih od tuberkuloze.6-8 U nedostatku dokaza, WHO ne preporučuje BCG vakcinaciju za potrebe prevencije zaraze COVID-19. WHO i dalje preporučuje neonatalnu BCG vakcinaciju u zemljama i područjima u kojima postoji visoka incidencija tuberkuloze.

 

WHO kontinuirano pažljivo prati situaciju u smislu promjena koje mogu utjecati na ove privremene smjernice. Ukoliko se bilo koji faktor promijeni, WHO će objaviti ažurirane smjernice. U suprotnom, ovaj sažetak prestaje da važi dvije godine nakon objavljivanja.