Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

22. April: Dan planete Zemlje

Danas je Dan naše planete Zemlje. Ovaj datum po prvi put oblježavamo u izolaciji sa ciljem spriječavanja opasnog virusa koji je naizgled zaustavio gradove, države i cijelu planetu. Ali ona se i dalje okreće. I kada joj se vratimo sa našim uobičajenim ritmom ne zaboravimo da je zaštitimo. Podjećamo vas zašto trebamo da je čuvamo!

“U trenutku kada su nam kretanje i društveni kontakti ograničeni, primjećujemo da je boravak u prirodi okrepljujući. Priroda je mjesto beskrajnih pitanja i odgovora. Zato čuvajmo šumsko bogatstvo, čuvajmo malobrojne barske ekosisteme, kao i svu prirodu oko nas jer je ona preduslov našeg opstanka i blagostanja”,Aleksandra Anja Dragomirović, program Biodiverzitet i zaštićena područja

 

“Sagorjevanje fosilnih goriva zagađuje našu planetu, a Zemljina, kao i naša vlastita pluća apsorbuju svaku štetnu česticu od koje naš organizam postaje neotporan i slab. U isto vrijeme, Zemlji i njenim stanovnicima prijeti klimatska kriza koja dovodi u pitanje opstanak društva kakvo poznajemo. U doba kad je kompletno čovječanstvo u nezavidnoj situaciji, vrijeme je da se konačno izjasnimo: Stop prljavoj energiji, budućnost je obnovljiva!”, Igor Kalaba, program Energija i klimatske promjene

“Pustimo naše rijeke da teku slobodno, kako bi i dalje bile nepresušni izvor života, kao što su to bile i prije nas. Voda nije roba! Odbranimo rijeke!”,Redžib Skomorac, program Energija i klimatske promjene

“Rijeke su naš krvotok i neodvojivi dio svih nas. Ne smijemo dozvoliti da ih pojedinci zloupotrebljavaju. Čuvajmo naše izvore, rijeke, potoke, mora i okeane. Recimo NE zagađivanju voda. Recimo NE privatnoj eksploataciji izvorišta. Recimo NE malim hidro-elektranama!” Miloš Orlić, program Energija i klimatske promjene

“Čovječanstvo u svom prebrzom razvoju i eksploataciji svega na ovoj planeti zanemaruje zakone prirode i društvo iskorištava na najbrutalnije načine. Vrtoglavnom brzinom želi da stigne od tačke A do tačke B i nazad praveći ogromnu štetu koja ostaje budućim generacijama. Tek kada se dese pandemije i slične nedaće, uvidimo da moramo da usporimo ali da nastavimo kretanje čime čuvamo fizičko i psihičko zdravlje, a pored toga i resurse kojih je sve manje. E, tu uskače bicikl kao jedno od riješenja za spašavanje svijeta. Možda zvuči nerealno, ali probajte i uvjerite se!”, Tihomir Dakić, program Transport

“I ne zaboravimo da javni prostori, kao i priroda, pripadaju svim građanima. Zato treba da budemo odgovorni i da, kada uočimo problem, pokušamo da učinimo nešto kako bismo ga riješili. Ne dozvolimo da privatni interes bude važniji od javnog! Čuvajmo zelene površine, čuvajmo naše parkove, čuvajmo jedni druge!”, Dragana Skenderija, program Transport

 

 

“.. Jer na kraju dana svako od nas mora da ima, ne samo pravo, nego i obavezu i odgovornost prema našem zajedničkom domu, nebitno u kojoj državi ili na kojem kontinentu živimo. Živi u harmoniji sa prirodom i sačuvaj čitav jedan svijet puno stariji i mudriji od tebe samog, podijeli dužnost koju svi imamo i koju dugujemo Zemlji, jer je ona jedina planeta koju imamo. Sretan vam Svjetski dan planete Zemlje i čuvajte je, dugujemo joj to!”, Vanja Junuzović, pravnica.

Klimatske periferije u fokusu programa “Naša staništa”: retrospektiva Ursule Biemann i Carlosa Casasa

Tokom druge sedmice program „Naša staništa“ (Our Habitats) predstavlja radove dvoje umjetnika koje spajaju teme post-humanizma i klimatske pravde

Nakon sto je program otvoreni program Pravo Ljudski Film Festivala „Naša staništa“ tokom prve sedmice okupio preko 1800 ljudi, a svaki je film pogledalo preko 250, nastavljamo sa retrospektivama dvoje umjetnika koje povezuju udaljenost, oštrina zemlje, klime, vode, i klimatska pravda.

Ursula Biemann je umjetnica, spisateljica i video esejistica sa sjedištem u Zürichu u Švicarskoj. Njena pluralistička praksa obuhvaća niz medija, uključujući eksperimentalni video, intervju, tekst, fotografiju, kartografiju i materijale koji se susreću u visoko formaliziranim prostornim instalacijama. U svojim videozapisima Biemann isprepliće pejzaže s dokumentarnim snimkama, SF poezijom i akademskim nalazima kako bi pripovijedala kompleksnu i promjenjivu planetarnu stvarnost. Njeni nedavni istraživački radovi odveli su je u Amazonu i arktičku regiju, gdje istražuje klimatske promjene i ekologiju nafte i vode, iz čega će nastati Akustički ocean (2018.), Zakon šume (2014.) i Dubinsko vrijeme (2013.), koji su počevši od danas na programu „Naših staništa“.

Carlos Casas (Barcelona, Španjolska) je reditelj i umjetnik čija praksa obuhvaća film, zvuk i vizualnu umjetnost. Poput Ursule Bimann, Casas istražuje „geografske periferije“, najmanje naseljena, najsiromašnija mjesta na planetie, kreirajući zapise o načinima preživljavanja unutar u ekstremnim klimatskim uvjetima na zemlji. O „Trilogiji o kraju“, Carlos kaže:

Trilogija je posvećena najekstremnijim sredinama na planeti, a zanimalo me je kako živjeti u ovim krajevima i pokušao samuhvatiti stilove života koji nestaju. Zanimao me je kolektivni imaginarni prostor i njihova mitska ideja o kraju svetu. Zanimali su me pejzaži, mjesta koja su na određeni način nosila osjećaj „kraja“, usljed napuštenosti, udaljenosti, oštrine zemlje i naravno životnih uslova, mjesta koja bi na neki način mogla predstavljati post-apokaliptični scenarij budućnosti i na istodobno izvjestan arhaični civilizacijski osjećaj.

Program „Naša staništa“ nastao je kao rezultat saradnje, podrške i solidarnosti autora i autorica koji su tokom proteklih godina bili dio Pravo Ljudski Film Festivala. Kuratori programa su Diogo Pereira i Kumjana Novakova, a projekcije su svaki dan u 18h na zvaničnom vimeo kanalu i Facebook stranici Pravo Ljudski Film Festivala. Sve su projekcije otvorene. Dobrodošli/e!

Za više informacija o programu i programskim sadržajima pratite pravoljudski.org i hashtage #ourhabitats, #imaginenewworld i #pravoljudski na društvenim mrežama.

USAID i UNICEF dostavljaju komunikacijsku opremu centrima za mentalno zdravlje

Direktorica USAID za BIH, gdja Nancy J. Eslick i Predstavnica UNICEF-a BiH dr. Rownak Khan, uručile su donaciju od 44 seta tableta i mobilnih telefona, Federalnom ministarstvu zdravstva. Oprema će biti distribuirana u sva 44 Centra za mentalno zdravlje Federacije BIH, sa namjerom da se unaprijedi efikasnost komunikacije stručnjaka za mentalno zdravlje i građana, koji imaju potrebu za ovim vidom podrške, zbog situacije u kojoj su se našli tokom COVID- 19 pandemije.

“Centri za mentalno zdravlje u domovima zdravlja u Federaciji Bosne i Hercegovine  prilagodili su svoj rad novonastaloj situaciji i stavili se od početka građanima i građankama na raspolaganje za psihološku podršku putem telefona za vrijeme i poslije radnog vremena, a oni centri koji su bili u mogućnosti organizirali su ovu podršku tijekom 24 sata pa i vikendom. Svaka podrška u nastojanjima da potrebna psihološka i svaka druga pomoć dođe do svakog od velike je koristi, posebno u jednoj ovakvoj situaciji. Vjerujem da će donirana oprema olakšati rad na terenu u direktnom kontaktu s onima kojima je pomoć potrebna.”, rekao je dr.Vjekoslav Mandić, Ministar zdravstva Federacije BIH.

Ova donacija je dio sveobuhvatnog odgovora USAID-a i UNICEF-a na COVID-19 krizu, kako bi se pomoglo ugroženoj populaciji i institucijama na svim nivoima vlasti u BiH. USAID je donirao 500.000 dolara, putem kojih će UNICEF koordinirati odgovor na krizu, pružajući institucijama i građanima pomoć u komunikaciji o rizicima i zaštiti, psihosocijalnu podršku, nabavku higijenskih setova i opreme, te promociju odgovornog ponašanja za sve kategorije stanovništva.

“Ova sredstva su dio donacije od 1.2 miliona dolara, koje je USAID dodijelio BIH, kako bi pomogli napore države da se izbori i adekvatno odgovori na krizu. Ovim sredstvima obezbijedićemo unapređenje rada laboratorija, detekcije slučajeva zaraze, monitoring, te tehničku podršku institucijama u prevenciji širenja zaraze i tretmanu bolesnih. Također, sredstva su namijenjena za bolju informisanost javnosti, angažovanje ljudi u lokalnim zajednicama u jačanju odgovora na pandemiju. Od pošetka pandemije Vlada SAD izdvojila je oko 500 miliona dolara za borbu protiv pandemije u oko sto zemalja svijeta.”, rekla je Nancy Eslick, direkorica USAID-a u BIH.

Roditelji i djeca suočavaju se sa velikim smetnjama u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Zatvaranje škola, zabrana kretanja, neophodnost tjelesne distance, izolacija i očekivanje ekonomskih posljedica, predstavljaju veliko opterećenje za porodice.

“Ovakve situacije uzrokuju anksioznost, stres i depresiju, kako kod odraslih tako i kod djece i mladih. Upravo zbog toga, jedan od naših prvih odgovora u ovoj krizi, jeste da omogućimo građanima efikasniju psihosocijalnu podršku, putem telefona ili online. Zahvaljujući donaciji USAID-a , centri za mentalno zdravlje biće bolje opskrbljeni da pruže pomoć svima kojima je potrebna, a sve kako bi se smanjio nivo rizika koji ovakva situacija ima za mentalno zdravlje. Tokom ovog teškog perioda, telefonski ili online razgovori sa stručnjacima, najbolja su rješenja za očuvanje mentalnog zdravlja i psihosocijalnu podršku za svakog kome je potrebna.

Veoma je važno da se ovakva podrška nastavi pružati i nakon popuštanja mjera, u fazama tranzicije i poslije pandemije.”, rekla je dr. Rownak Khan, Predstavnica UNICEF-a za BiH.

Ovakvi setovi opreme biće donirani i za 28  centara za mentalno zdravlje u Republici Srpskoj.

Uz podršku USAID-a, UNICEF također investira u kapacitete za krizno komuniciranje u vladama FBiH i RS. Paralelno, u toku je istraživanje znanja, stavova i praksi stanovništva, na osnovu čijih će se rezultata razviti sadržaji, sa posebnim fokusom na programe za djecu, koji će se emitovati na televizijskim kanalima i online.

Dan planete Zemlje sa osvrtom na zloupotrebe pandemije COVID-19

Vanredna situacija izazvana pandemijom COVID-19 u Bosni i Hercegovini, zaustavila je  društveni život, ali ne i uništavanje prirodnih dobara radi koristoljublja i bogaćenja pojedinaca  eksploatacijom prirode. Tako se gradnja malih hidroelektrana čak intenzivira i to na netaknutim planinskim rijekama poput Bjelave, Vrhovinske rijeke i gornjeg toka Prače, pri čemu je postojanje neophodnih dozvola u najmanju ruku upitno, a legalnost gradnje u domenu pretpostavki.

Iz Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine koju čini preko 30 ekoloških organizacija iz cijele BiH upozoravaju da investitori koriste priliku dok su inspekcije fokusirane na spriječavanje širenja virusa, te da naše rijeke i potoke pregrađuju i stavljaju u cijevi i time sebi pribavljaju finansijsku korist na štetu svih građana u BiH.  Istovremeno, uslijed vanredne situacije, građani su onemogućeni da javno djeluju. Pored toga, i susjedna Hrvatska je takođe iskoristila krizu izazvanu pandemijom da napravi korak naprijed ka otvaranju skladišta nuklearnog otpada na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, i to na svega nekoliko stotina metara od rijeke Une i vodozaštitne zone izvorišta vode Novog Grada.

“Oko Sarajeva se ubrzano mijenjaju regulacioni planovi, skriveno od javnosti, koji omogućavaju nastavak uništavanja vodozaštitne zone, što će trajno ugroziti izvore pitke vode za polumilionski grad. To je vjerovatno tek početak, a vakuum u javnom životu omogućava polutajno pustošenje naših prirodnih resursa, pri čemu mi nemamo nikakvog načina da učestvujemo kroz javne rasprave i uvide, kao ni da to spriječimo. Zaštita prirodnih resursa, a naročito čiste vode koja je temeljni uslov našeg opstanka, naročito u situacijama širenja zaraznih bolesti, mora postati prioritet vlasti u BiH”, ističe Anes Podić iz Eko akcije.

Iz Koalicije za zaštitu rijeka stoga BiH pozivaju nadležne, i to prije svega premijere i predsjednike FBiH i RS da bezuslovno i hitno proglase moratorij na izgradnju malih hidroelektrana i na izdavanje novih koncesija. Poticaji malim hidroelektranama moraju biti ukinuti, a sredstva prikupljena od naknada za obnovljive izvore energije usmjerena na oživljavanje sada prijeko potrebne domaće proizvodnje bez štete po okoliš.  Istovremeno se mora najstrožije zaštititi pravo na čistu vodu i onemogućiti privatizacija vodnih resursa i vodoopskrbe, a stanovništvu garantovati pravo na pitku vodu kao jedno od temeljnih ljudskih prava.

“Ujedno, zahtjevamo pravično pooštravanje preventivnih mjera i kazni u cilju smanjenja prostora za neosnovano bogaćenje, kriminal i zelenaški oportunizam pojedinaca te postupanje nadležnih u skladu sa zakonom, ustavnim i moralnim načelima, kako bi se spriječilo nekontrolisano uništavanje životne sredine bez posljedica. Vanredno stanje ne smije biti izgovor, već povod za solidarnost i racionalno korištenje naših resursa”, kazao je Redžib Skomorac iz Centra za životnu sredinu.

Vijesti sa svih strana svijeta govore o gotovo potpunom zaustavljanju društvenih i ekonomskih aktivnosti uslijed pandemije koronavirusa. Pandemija je, kako objašnjavaju naučnici, dobrim dijelom uslovljena i narušenom ravnotežom između ljudskih zajednica i prirodnog okoliša. Naučnici i aktivisti već decenijama upozoravaju da čovječanstvo ugrožava i planetu i vlastiti opstanak.

Odgovor finansijskih i političkih elita uvijek je bio da ekonomija mora rasti i da nije moguća bilo kakva brza i korjenita transformacija ka društveno i ekološki prihvatljivim modelima globalne ekonomije.

Prethodnih sedmica uvjerili smo se u suprotno – najboljim odgovorom na krizu javnog zdravlja širom svijeta pokazuju se rješenja zasnovana na solidarnosti, opštem interesu, javnim ulaganjima i smanjenje potrošnje. Čak i u samom okolišu ima naznaka da je ograničenje ljudskog uticaja blagotvorno – u mnogim gradovima je zrak čistiji no ikad u zadnjih nekoliko decenija.

“Lekcije iz ove epizode istorije čovječanstva, koliko god zastrašujuća pandemija bila, ukazuju na mogućnost neke drugačije budućnosti, bolje i za okoliš i za ljudsko društvo. Ne smijemo dopustiti da mi u BiH, umjesto da učimo nove, ponavljamo stare lekcije u kojima je svaka kriza prilika za bogaćenje manjine na štetu većine koja pri tome nema mogućnost da javnim okupljanjem iskaže svoje nezadovoljstvo i zabrinutost”, zaključuje Anes Podić.

“Biti novinarka u doba korone – Otkaz pred penziju ili iscrpljujući rad na dva fronta”

U doba bivše Juge majke su govorile kćerima da treba da “uče školu” i zaposle se, ne samo zato da bi imale “svoj dinar”, nego i da bi “izašle iz kuće”. Izaći iz kuće, makar i u fabričku halu, bio je veliki korak za žensko čovječanstvo. Jer, to je značilo i živjeti svoje parče vremena.

Istovremeno  je i rođena i sintagma “pravi posao za ženu”.  Između ostalog, “pravi posao za ženu” je bio onaj sa fiksnim radnim vremenom i to po mogućnosti što kraćim, kako bi zaposlena žena mogla kod svoje kuće napraviti ručak i obaviti druge “ženske poslove”. Tako je žena, čak i ako je izašla iz kuće, ipak ostala tamo gdje je, po patrijarhalnom obrascu, njeno mjesto – u kući.

Ali, krajem jugo ere, osamdesetih godina prošlog vijeka, dogodio se proces koji je dobrano uzdrmao patrijarhalnu tvrđavu.  Žene su okupirale novinarstvo! Ušle su, dakle, u profesiju, koja nikako nije “pravi posao za ženu”: em tu nema radnog vremena, em žena novinarka živi istinski van kuće, u javnosti, propituje i proziva najmoćnije face u društvu, misli svojom glavom i glasno govori i piše ono što misli.

Baš u to vrijeme, dakle prije skoro 40 godina, u novinarsku profesiju su stupile i dvije novinarke sarajevskog “Oslobođenja”, koje su nedavno, u doba korone, prvo vraćene u kuću, a onda  – dobile otkaz. U kući će, po svemu sudeći, i ostati. Jer, ko će danas, kada medijima prijeti kolaps zbog ekonomske krize izazvane epidemijom, na posao primiti veteranke u kasnim pedestim godinama života.

U “Oslobođenju”, od početka epidemije korona virusa, bez posla ostalo tidesetak novinara i novinrki, što stalno zaposlenih, što hororaraca. Prvo su ih poslali da rade od kuće, a onda su im telefonom javili da kod kuće i ostanu, jer su tehnološki višak. Zaposleni u ovoj medijskoj kući tvrde da su u tom talasu otpuštanja žene izvukle deblji kraj, a najgore su prošle novinarke pred penzijom – one koje su u ratu radile pod paljbom granata i doslovno životom branile „svoju redakciju“.

U „Oslobođenju“ kažu da se ne zna da li je gore onima koji su dobili otkaz, ili onima koji su otkaz izbjegli. Jer, oni koji su ostali, radiće duplo više i to za minimalnu platu od 600 maraka. Ili u prevodu za 300 evra. I to od kuće, trošeći svoju struju, internet, telefonske impulse.

Talas otkaza u najstarijim novinama u BiH, tvde poznavaoci medijskih prilika, tek je početak potopa, koje čeka medije u Bosni i Hercegovini. Još desetak medijskih kuća je, kao upozoravaju iz Udruženja BH novinari, počelo otkazivati ugovore novinarima i novinarkama, ili su najavili da će to učiniti. Što je najgore, te ih okreuten mjere prema kolegama, po svemu sudeći, neće spasiti od potopa.

Na listi za otkaze sve su češće i mlade novinarke, kojima se honorarni status produžava unedogled, jer poslodavci u BiH, pa i oni u medijskim kućama, izbjegavaju da „za stalno“ zaposle žene i djevojke, koje, koliko sutra, mogu otići na porodiljsko. Njima poslodavci ne moraju dati ni otpremninu, čak ni formalni otkaz: samo im ne produže ugovor i – gotovo.

Valentina Mišljenović, novinarka „EuroBlica“, vratila se sa porodiljskog odsustva prije dvije godine. Danas, kao i mnogi drugi novinari i novinarke, radi od kuće. Majka je dvoje male djece, djevojčica od tri i pet godina. Pošto vrtići u doba epidemije ne rade, i djeca su kod kuće, to jest „usred redakcije“, i to prave male redakcije,  jer je i Valentinin suprug je novinar koji radi od kuće.

„Rad od kuće ponekad znači i da ne mogu ustati od laptopa čak i ako dijete pored mene plače. Malom djetetu je, naravno, teško objasniti, zašto mama, iako je kod kuće, nema vremena. U ovakvoj situaciji se ni obaveze prema poslu, ni prema djeci, ne mogu zanemariti, a ni ispuniti kako valja, pa konstantno imam ružan osjećaj podijeljenosti i nedovoljnosti. To je recept za haos“, kaže Valentina.

Istinsko bavljenje novinarstvom, koje podrazumijeva promišljanje, analizu, razmišljanje unaprijed i postavljanje pravih pitanja u pravo vrijeme, u takvoj situaciji  je, dodaje ona, nemoguća je misija.

„Imam osjećaj da sjedim negdje na margini, dok život prolazi mimo mene i da svoj profesionalni zadatak ne ispunjavam kako bi trebalo, a taj osjećaj je u novinarstvu jako bitan, jer novac za mene, kao ni za druge kolege i koleginice, sigurno nije motiv za bavljenje ovim poslom“, kaže Valentina.

Pošto žene čine većinu zaposlenih u novinarskom esnafu, mnoge mlade novinarke se danas bore sa problemima, koje opisuje Valentina. Pored svih drugih problema, koje one dijele za kolegama muškarcima, poput opasnosti od zaraze na radnom zadatku, otežanog protoka informacija, straha od gubitka posla ili smanjenja plate zbog krize, rad od kuće je za novinarke, pogotovo  ako su majke, najteži izazov.

Od kuće, naravno, rade i novinari muškarci, ali to ipak nije isto. Što zbog patrijarhalnog nasljeđa, što zbog obaveza koje su žene, pod uticajem tog nasljeđa, nametnule same sebi, od žene se, ako je u kući, čak i kad je istovremeno na poslu, očekuje da bude i majka, domaćica, kuvarica, čistačica. Dakle, da radi na dva fronta.

Situaciju dodatno otežava to što servisi, koji su bili podrška porodicama, u doba korone ne rade. Zatvoreni su vrtići, linije za porizvodnju gotove hrane u supermarketima, servisi za čišćenje i peglanje odjeće. Ni na usluge „baka sevisa“ ne može se računati, jer je kontakt sa starijim osobama, u cilju očuvanja njihovog zdravlja, krajnje nepoželjan. Servisi za čišćenje i pospremanje stavnova takođe ne rade, a i „tete“ koje su ovakve usluge nudile u oblasti „sive ekonomije“, obustavile su rad, zbog opasnosti od zaraze. Zatvorene su i igraonice, djeca ne idu ni u školu, pa roditelji koji rade od kuće treba da istovremeno budu i – pomoćni učitelji i učiteljice i da sa svojom djecom prate nastavu na daljinu.

Mnoge zaposlene žene, pa i novinarke, koje zbog pojačane odgovornosti u doba epidemije rade više nego ikad, na izmaku su snaga. Na nogama ih drži još samo nada da će uskoro „i ovo proći“.

Ali, ozbiljni analitičari i analitičarke upozoravaju da nas najgore tek čeka: kada epidemija prođe i kad se počnu zbrajati ekonomski, ljudski, socijalni i psihološki gubici. Paragraph

Ili, kako napisa Ljela Gačanica, aktivistkinja incijative „Građanke za ustavne promjene“:  „Šta nas čeka kada padnu maske, one koje nas štite od korona virusa, jer sve su druge maske u BiH odavno pale? Da li će budućnost u BH biti ženskog roda?“

Za Helsinški parlament građana Banja Luka i Inicijativu Građanke za ustavne promjene napisala Milkica Milojević

URiRuBiH povodom odluke Vlade FBiH

Poštovani,
Bili smo vrlo neprijatno iznenađeni odlukom Vlade Federacije da u rebalansu budžeta za 2020. godinu izbriše transfer udruženjima građana iz oblasti kulture. Ova odluka pokazuje da u vanrednoj situaciji ugroženosti naše
države i svih njenih građana vaša vlada smatra da je kultura ta koja vam je nevažna, i čija ćete sredstva– a u kontekstu cijelog budžeta, ove godine čak 11% većeg od prošlogodišnjeg, sredstva za navedeni trasfer su minorna – prva oteti umjetnicima i preusmjeriti u druge svrhe. Još gora je spoznaja da se radi upravo o udruženjima građana, u kojima često prihode ostvaruju nezavisni umjetnici i kulturni djelatnici, koji su se u doba pandemije našli u situaciji egzistencijalne ugroženosti.
U suradnji s kolegama i kolegicama iz Udruženja filmskih radnika već smo vam se obratili dopisom u kom smo skrenuli pažnju na probleme s kojima se susreće filmska produkcija i druge umjetničke produkcije, i posebno tešku
situaciju nezavisnih umjetnika koji nisu u radnom odnosu i koji su se zbog zabrane djelatnosti našli u teškoj finansijskoj situaciji. Zabrana rada, za koju još ne znamo koliko će potrajati, duboko ugrožava i sva pozorišta u FBiH, koja ne igraju, ne rade nove predstave, a veliko je pitanje koliko će vremena trebati da se publika vrati u pozorišta i nakon završetka zdravstvene krize. Već smo u tom dopisu istaknuli koliko je važno da se ove godine raspišu svi redovni konkursi za kulturu na nivou FBiH i koliko će ključni oni biti za nastavak rada, produkcije, pa i sam opstanak naše branše. Nažalost, prvom odlukom o ukidanju transfera za udruženja građana u kulturi potpuno ste ignorisali naš apel.
Zbog te odluke, ali i zbog neophodnosti hitnih odluka Vlade i Ministarstva u cilju zaštite umjetnika i kulturnih  institucija u Federaciji BiH, zahtijevamo hitne akcije na sljedećim poljima:

– Hitno stavljanje van snage odluke o brisanju transfera udruženjima građana iz oblasti kulture iz Budžeta FBiH za 2020. godinu
– Javne garancije da će svi drugi planirani konkursi, transferi, fondacije i svi drugi oblici finansiranja kulture u budžetu FBiH ostati u 2020. godini u redovnom kapacitetu

– Plan podrške pozorišnim ustanovama i firmama u oblasti filmske i televizijske produkcije u periodu trajanja i nakon završetka epidemiološke krize
– Sistem podrške nezavisnim umjetnicima, među njima pozorišnim, filmskim i televizijskim rediteljima, i to kroz:
– Hitne jednokratne pomoći u socijalnom kapacitetu
– Sistem stipendija i umjetničkih rezidencija
– Osmišljavanje novih formi ugovora s umjetničkim organizacijama – narudžbe i ugovore za razvoj pozorišnih i filmskih projekata, ugovore za prikupljanje umjetničke građe, ugovore za online pripreme projekata i sl.

Napominjemo da kao Udruženja stojimo na raspolaganju za evidentiranje i prikupljanje podataka o našim članicama i članovima – rediteljima i rediteljicama, autorima, snimateljima, filmskim radnicima, nezavisnim umjetnicima i umjetnicama, koji bi primili jednokratnu pomoć.
U situaciji u kojoj sve evropske zemlje pronalaze načine da podrže umjetnike, svjesne da je umjetnost i kultura jedan od temelja njihovog socijalnog kapitala, želimo vjerovati da će i vaša Vlada postupati vođena takvim uvjerenjem.

Srdačan pozdrav,
Udruženje Redateljica i Redatelja u Bosni i Hercegovini
Udruženje filmskih radnika u BiH
Asocijacija snimatelja u BiH
Sarajevo Film Festival

IT Girls Go Online svake srijede i subote

Povodom Međunarodnog dana djevojčica i djevojaka u informaciono – komunikacijskim tehnologijama (IKT), koji se obilježava 23. 4., u skladu sa okolnostima nastalim zbog COVID – 19 pandemije, IT Girls inicijativa je subotu, 18. 4. 2020. godine, zvanično pokrenula kampanju IT Girls Online. Imajući u vidu nužnost prilagođavanja aktivnosti i navika digitalnom okruženju,  u subotu su organizovana dva interaktivna webinara u nizu zanimljivog online sadržaja koji će IT Girls plasirati svake srijede i subote u narednom periodu.

Webinaru Cyber sigurnost sa Liorom Aminom Beriša, stručnjakinjom za informacijsku sigurnost, pridružili su se mladi, ali i roditelji, te nastavnice i nastavnici kako bi saznale/i više o najboljem modelu prepoznavanja, prevencije i prijave online nasilja.

“Internet bi trebao biti siguran, neutralan i otvoren prostor za sve grupe koje koriste njegove dobrobiti, ali se s masovnom upotrebom IKT-a u online sferu transformiraju sve predrasude i opasnosti iz opipljivog i materijalnog života”, rekla je Liora Amina Beriša, problematizirajući rizike kojima su mladi ljudi i ranjive kategorije društva izloženi na internetu.

Veliki broj učesnika/ca odazvao se i treningu Projektni menadžment u IT-u, Dio 1. sa Jasnom Pleho, doktoricom nauka iz oblasti primijenjene vještačke inteligencije, docenticom iz oblasti informatike i predavačicom za projektni menadžment i agilni projektni menadžment sa više od 20 godina iskustva.

“IT Girls trebaju znati zašto je projektni menadžment važan i na koji način možemo primjeniti različite metodologije, Waterfall, Scrum, Kanban i Lean”, rekla je Jasna Pleho, ističući da su webinari u okviru IT Girls Go Online kampanje prilika da učesnice i učesnici uživaju u kvalitetno provedenom vremenu, te da zajedno proširujemo svoje znanje učeći jedne/i od drugih.

Svake srijede i subote svi zainteresirani se mogu pridružiti IT Girls Go Online seriji webinara, intervjua i drugog edukativnog online sadržaja o raznovrsnim temama kroz koje svoje iskustvo i znanje dijele stručnjakinje iz IKT sektora.  Naredni webinar se održava u srijedu, 22.04., a Nedima Džaferagić i Nađa Firdus Kreso pričat će o tome kako se pripremiti za intervjuu i dobiti posao iz snova.

Online sadržaj je posebno namijenjen mlađoj populaciji zainteresovanoj za razvoj karijere u oblasti tehnologija, a u pripremu istog su uključene istaknute IKT stručnjakinje iz Bosne i Hercegovine.

IT Girls djeluje od 2015. godine kao zajednička inicijativa agencija Ujedinjenih nacija (UNICEF, UNDP i UN Women) uz podrsku Vlade Švedske, sa ciljem ohrabrivanja djevojčica i žena da istražuju karijere u informaciono-komunikacijskom sektoru.

Predstava NARODNA DRAMA na online repertoaru SARTRa

U srijedu 22. aprila u 18h, putem YouTube kanala Sarajevskog ratnog teatra SARTR-a, publika će moći pogledati predstavu “Narodna Drama”, autorice Olge Dimitrijević, a u režiji Bobana Skerlića.
Link će biti dostupan 24h!
U predstavi igraju\Fatima Kazazić, Darja Badnjević, Davor Sabo, Mirsad Tuka, Sead Pandur, Maja Salkić, Vedrana Božinović, Kenan Kojić.
Dramaturzi predstave su Dubravka Zrnčić-Kulenović i Nejra Babić, muziku je komponirala Irena Popović Dragović. Scenografiju potpisuje Sabina Trnka, kostimografiju Adisa Vatreš Selimović, a asistent režije je Emin Hajrić.

O TEKSTU „NARODNA DRAMA“

Olga Dimitrijević kroz tekst „Narodna drama” govori o ljubavi i slobodi, temama koje se tiču svih nas. Ovaj dramski komad napisan je 2009. godine i već tada je bio umjetnički provokativan, zbog Olginog pionirskog poduhvata – uvođenja teme istospolne ljubavi u domaću dramsku literaturu. Forma i jezik „Narodne drame” veoma su inspirativni za rad sa glumcima, jer predstavljaju spoj realističnih dijaloga i masovne bujica poezije, te muzičkog narativa.

„U ovom komadu se svi vole, i Anka i Branka, i roditelji i djeca, i iz najveće ljubavi, a zbog društvenih normi, povređuju jedni druge. Samim tim ovo je i duboko politički komad, koji svoju politiku ne artikuliše jezikom dnevne politike nego sasvim drugačije, kroz prikazivanje širokog emotivnog spektra u određenom kontekstu.“ – autorica Olga Dimitrijević.

 komad, koji svoju politiku ne artikuliše jezikom dnevne politike nego sasvim drugačije, kroz prikazivanje širokog emotivnog spektra u određenom kontekstu.“ – autorica Olga Dimitrijević.

 

 

Redovna imunizacija od vitalnog značaja za vrijeme pandemije COVID-19

Pandemija COVID-19 snažan je podsjetnik da zarazne bolesti ne poznaju granice. Sve su zemlje ranjive, bez obzira na nivo prihoda ili jačinu njihovih zdravstvenih sistema. Širom Evrope, gdje desetine miliona ljudi već sedmicama žive u izolaciji, a više od 100,000 njih je izgubilo bitku sa zarazom, brzina i razornost novog virusa korona u potpunosti su uništili živote.

Hitna potreba za vakcinom protiv COVID-19 podvlači ključnu ulogu imunizacije u zaštiti života i ekonomije. Kako naučnici širom svijeta rade na razvoju vakcine protiv novog virusa, a zdravstveni kapaciteti jedva uspijevaju da odgovore na COVID-19, značaj nacionalnih programa redovne imunizacije su kritičniji nego ikad prije. Vlade širom regije moraju iskoristiti svaku moguću priliku kako bi zaštitile ljude od mnogih bolesti za koje su vakcine već dostupne.

Kada se propusti redovna imunizacija, povećava se rizik od epidemija bolesti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u 2018. godini oko 527,000 djece u Evropi propustilo je prvu dozu vakcina protiv ospica. Godinu dana kasnije, 2019., virus ospica otvorio je jaz u imunitetu u Evropi, zarazivši više od 100,000 ljudi svih generacija. Zaštita djece, adolescenata i odraslih od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom je neophodna za održivost zdravstvenih sistema.

“Znamo da je ranjivost na zarazne bolesti bilo gdje u svijetu prijetnja javnom zdravstvu”, rekla je Afshan Khan, regionalna direktorica UNICEF-a za Evropu i Srednju Aziju. „Ključno je da se redovni programi imunizacije nastave i tokom ove krize, a da se adekvatno zaštite zdravstveni radnici i pojedinci koji primaju vakcine. Prioritet treba da budu najugroženija djeca koja su u prošlosti propustila redovne imunizacije.”

Ukoliko tokom ovih nepredljivih vremena, lokalne mjere reakcija na COVID-19 uzrokuju privremene prekide redovne imunizacije, zemlje bi trebale planirati ponovno uspostavljanje kalndara imunizacije što je brže moguće, nakon što se situacija stabilizira.

Zemlje trebaju biti spremne vakcinisati one sa većim rizikom i osigurati da svi, uključujući i one koji su najviše marginalizirani, imaju jednak pristup vakcini protiv COVID-19, kada postane dostupna.

„Mi možemo spriječiti daljnji utjecaj COVID-19 na naše zdravstvene sisteme osiguravajući da pojedinci svih dobnih skupina budu vakcinisani prema kalendaru imunizacije. Pozivam zemlje da nastave sa imunizacijom i zahtijevima za vakcinisanje, čak i u ovim teškim trenucima. Prioritiziranje imunizacije je jedno od četiri moja vodeća područja i središnja je vizija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za zdravlje u novom evropskom programu rada“, rekao je dr. Hans Henri P. Kluge, regionalni direktor WHO-a za Evropu.

WHO i UNICEF će nastaviti podržavati napore vlada da ojačaju svoje programe imunizacije, uključujući i kroz strateško planiranje pravičnog pružanja imunizacije, jačanje nadzora nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinama, kao i kroz uključivanje zajednice i obrazovanje.

Kako koračamo ka novoj budućnosti, vakcine će i dalje služiti kao temelj zdravlja i dobrobiti za sve. Kroz solidarnost, zajedničko djelovanje i neumornu posvećenost da nikoga ne izostavimo, možemo zajedno stvoriti zdraviju budućnost.

 

#VakcineDjeluju

Bend BalkanEros Banditos u kućnoj izolaciji obradio magičnu grčku pjesmu Misirlou

Iz kućne izolacije, na sebi svojstven način oglasio se i bh. Bend BalkanEros Banditos. Oni su procijenili da je baš sada pravi trenutak da započnu svoj dugo planirani projekat “Ostali – Muzika nacionalnih manjina BiH”. Kako su najavili na svojoj zvaničnoj Facebook stranici, plan im je da na svoj način snime po jednu pjesmu svakog manjinskog naroda, kojih u BiH, prema zvaničnim podacima OSCE-a živi ukupno 17. Pjesme će izvoditi žene, pripadnice tih manjinskih naroda.

BalkanErosi su projekat započeli čuvenom pjesmom “Misirlou”, hitom koji će prepoznati svi koji su pogledali Tarantinov Pulp Fiction. Manje je poznato da je to zapravo pjesma koju su do sada izvodili brojni narodi – Grci, Jevreji, Arapi, Perzijanci, Turci, Armenci, Indijci, Egipćani i mnogi drugi. Najstariji poznati snimak pjesme je grčka rebetiko verzija, a datira iz 1927. Zbog toga i zbog činjenice da pjesma sigurno potiče s istoka Mediterana, momci iz benda smatraju da nisu pogriješili što su odlučili da pjesmu otpjeva Grkinja. Tako im se u početku realizacije projekta pridružila magična Dafné Kritharas, umjetnica porijeklom iz Grčke, koja trenutno živi i muzicira u Parizu.

“Ako, u ovom trenutku ljudske istorije, išta trebamo naučiti, to je da volimo i poštujemo druge, da pazimo druge, da mislimo malo više o njima, a malo manje o sebi. Vjerovatno je zbog toga ovaj naš projekat čekao nekoliko godina, da bi dočekao baš ovaj trenutak. Uspjelo je jer smo se sada, kao nikad prije, oslonili jedni na druge. Ideja koja nas je vodila bila je, prije svega, da naučimo i sebe i druge koje sve nacionalne manjine žive u BiH, te da opomenemo i sebe i druge koje i kakve narode diskriminira državni ustav. Sudeći po pjesmama kojim su nam otvorili svoju dušu, jer pjesmom se to najbolje radi, riječ je o velikim narodima i velikom bogatstvu koje imamu u našoj državi.”, rekao je Haris Abdagić, osnivač i lider benda BalkanEros.

Bend ovih dana obilježava devet godina od nastanka i prve svirke u kultnom sarajevskom klubu Sloga. Do danas su objavili dva albuma, odsvirali brojne koncerte i ostvarili zapažene saradnje sa drugim umjetnicima. U svim svojim aktivnostima demostrirali su autentičnost i dokazali da je njihov slogan “La Musique Speaks Tutto Linguae” (Muzika govori sve jezike) itekako istinit, što dokazuju i novim projektom kojeg realizuju iz kućne izolacije. Što se tiče projekta “Ostali”, uskoro možemo očekivati još mnogo modernih izvedbi tradicionalnih pjesama Bugara, Mađara, Rumuna, Roma, Jevreja, Makedonaca, Crnogoraca i ostalih manjinskih naroda naše države. Do tada, uživajte uz Misirlou i magiju koju je u autentičnu izvedbu BalkanErosa unijela Grkinja anđeoskog glasa.