Autor: urednik

PROLJEĆE U BUYBOOKU 21–28. 4. 2016.

Iako izdavačko-knjižarska kuća Buybook ove godine ne izlazi na 28. Sarajevski sajam knjiga, naši čitaoci i ljubitelji knjige neće ostati razočarani ovom odlukom.

Za svoju publiku pripremili smo specijalni program PROLJEĆE U BUYBOOKU koji će se održati u periodu između 21–28. aprila 2016. U tim danima u našim knjižarama u Sarajevu i Tuzli, koje će raditi do kasnih večernjih sati, svi Buybookovi naslovi bit će dostupni po značajnim popustima (30–50 %), a imat ćemo i prigodne popuste i na ostala izdanja koja se mogu naći kod nas u prodaji.

Kao i svake godine Buybook dočekuje proljeće s brojnim novim, dugo očekivanim i odličnim naslovima. Ovaj put izdvajamo sljedeće: “Krvnikov trag“ Juliana Borgera, “Kako su nastali Ratovi zombija“ Aleksandra Hemona, “Smiješne ljubavi“ Milana Kundere, “Dvije godine, osam mjeseci i dvadeset osam dana“ Salmana Rushdieja, “Zeko koji želi zaspati“ Carl-Johana Ehrlina, “Ukulele jam“ Alena Meškovića, “Dnevnik iz Guantanama“ Mohamedoua oulda Slahija, “Male crvene stolice“ Edne O'Brien, “Istorija bolesti“ Tvrtka Kulenovića, drugo prošireno izdanje knjige “Oranje mora“ Abdulaha Sidrana.

Ovaj period koji se naslanja na Svjetski dan knjige i autorskih prava, ispunit ćemo brojnim promocijama, pa ćemo tako prvu noć PROLJEĆA U BUYBOOKU, četvrtak, 21. aprila 2016. dočekati s Alenom Meškovićem, uz promociju njegove knjige “Ukulele jam“. Zatim, u petak, 22. aprila 2016. slijedi promocija knjige “Gramatika Bosne 2“ Muhameda Hamidovića, a istu noć u saradnji s BAM Asocijacijom i JU Bibliotekom Sarajeva organizujemo u Multimedijalnom centru Mak predstavljanje knjige “Putovanje bez Johna“ Geerta Maka, uz Amera Tikvešu i prevodioca knjige Gorana Sarića.

“Proljeće u Buybooku“ zatvaramo u četvrtak, 28. aprila 2016, jako iščekivanom promocijom knjige “Krvnikov trag“ u prisustvu autora Juliana Borgera. Julian Borger, britanski urednik i novinar lista Guardian, donosi priču o Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju i o tome kako su počinioci ratnih zločina na Balkanu pohvatani u najuspješnijem lovu na čovjeka u historiji. Pored Borgera na promociji će učestvovati Florence Hartmann, Senada Kreso, Edina Bećirević i Haris Pašović.

IZLOŽBA DJELA JOVANA BIJELIĆA IZ KOLEKCIJE UMJETNIČKE GALERIJE BIH – ŠKOLSKI PROGRAM

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine nakon taktilne izložbe “Dotakni umjetnost: Touch nije samo screen” nastavlja s projektom “Školski program”. Naime, od danas u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine možete pogledati još jednu izložbu u sklopu “Školskog programa”. Ovaj pute je riječ o izložbi velikog slikara Jovana Bijelića (1884. godine, Revenik, Bosanski Petrovac – 1964. godine, Beograd) kojeg su proslavili njegovi bosanski pejzaži.

Na izložbi je izloženo 18 ulja na platnu iz fundusa Umjetničke galerije BiH. Za najmlađe učenike osnovnih škola ovo je prilika da saznaju šta je to portret, akt, pejzaž, mrtva priroda, te da se upoznaju i informišu o slikarskim pravcima.

Autorica postavke je viša kustosica, Dragana Brkić – Hodak.

Organizovane posjete učenika s nastavnicima razredne nastave i likovne kulture su besplatne. Moguće je organizovati i likovne radionice za zainteresovana školska odjeljenja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jovan Bijelić (Revenik, Bosanski Petrovac  1884. – Beograd 1964.)

Osnovnu školu završio je u Bosanskom Petrovcu, nekoliko razreda gimnazije u Sarajevu gdje je prve pouke o slikarstvu dobio od slikara Ferdinanda Velca,  da bi potom dvije godine privatno učio slikanje kod Čeha Jana Karela Janevskog u prostorijama Zanatske škole u Sarajevu.

Slikarsku akademiju u Krakovu pohađao je u periodu 1909-1913. Sljedeće 1914. na nagovor profesora boravio je sedam mjeseci u Parizu pohađajući „Ecole de la Grande Chaumiere”, potom 1915. odlazi  kod Vlahe Bukovca na Akademiju u Prag. U periodu 1915-1919.radio je kao profesor crtanja u Bihaću, gdje je slikao sezanističko-impresionističke predjele i portrete. Od 1919. radio je kao scenograf Narodnog pozorišta u Beogradu i u ovom gradu živio je do svoje smrti. Bio je izvrstan pedagog i kroz njegov atelje-privatnu slikarsku  školu na krovu Druge gimnazije u Beogradu prošla je čitava plejada mladih slikara.

Bio je član Grupe umjetnika, Grupe slobodnih, Grupe šestorica i jedan od idejnih pokretača i dugogodišnji sekretar grupe Oblik. U toku šest stvaralačkih decenija ostavio je više stotina ulja na platnu, mnoštvo crteža, pastela i akvarela. Ogledao se i u istorijskom i crkvenom slikarstvu. Bavi se ilustracijom i napisao je desetak pripovjedaka. U toku dvije decenije bavljenja scenografijom scenski je uobličio više desetina predstava. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su Oktobarska nagrada  grada Beograda, Nagrada grada Bihaća, Sedmojulska nagrada Srbije za životno djelo. Bio je akademik, član SANU od 1963.

U njegovom rodnom gradu Bosanskom Petrovcu, gdje je proveo djetinjstvo, otvoren  je 1972. Spomen-muzej Jovan Bijelić,  kao depadans Regionalnog muzeja Pounja u Bihaću. Ovaj muzej je nakon rata ponovo otvoren za javnost septembra 2005.

U Bijelićevom opusu jasno  se izdavajaju tri perioda. Prvi bi se mogao nazvati kubističkim (do 1925.) drugi realističkim, a od 1930. nastupa treća – fovistička faza. Jovan Bijelić je u svom slikarstvu rezimirao jedno doba prešavši konceptualni raspon od impresionizma , sezanizma i kratkotrajne avanture u duhu slikara Kandinskog ili Marka, preko postkubističkog, zatim tradiocionalnog realističnog perioda do svoje ekspresionističke, prvo figurativne, a zatim na gotovo apstraktne faze. Svim tim pravcima stvaralačke volje i osjećajnosti dao je gotovo najsnažniji izraz. U njegovom ogromnom opusu ima slika čiju snagu i akteulnost prije njega niko nije dosegao.  Dok je reputaciju pojedinaca vrijeme ozbiljno načinjalo, njegovu je znatno uvećalo.

MILAN RAKOVAC, pisac Istre

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i Izdavačka kuća VBZ Zagreb s velikim zadovoljstvom Vas pozivaju na književnu tribinu:
MILAN RAKOVAC, pisac Istre
ponedjeljak, 18.4.2016. u 19.00 sati
Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH
Povodom objavljivanja autorovih izabranih djela, na književnoj tribini govore:
Ferida Duraković, Ahmed Burić, Đorđe Krajišnik i Šejla Šehabović.
1

MILAN RAKOVAC, (12. 12. 1939., Rahovci kraj Poreča).

Hrvatski romanopisac, pjesnik, publicist i novinar. Osnovnu školu i gimnaziju polazi u Puli i Zagrebu. Diplomirao na Vojnopomorskoj akademiji u Divuljama. Po završetku vojne službe obnaša političke dužnosti u Puli i Rijeci. Bio glavnim urednikom pulskog dnevnika Glas Istre. Većinu radnog vijeka do umirovljenja proveo na Televiziji Zagreb (Hrvatskoj televiziji) kao urednik i autor zapaženih dokumentarnih filmova, reportaža i interviewa. Trajno prisutan u javnom i kulturnom životu s temama istarskog i uopće “jadranskog” identiteta, granica, hrvatsko-talijansko-slovenskih odnosa, povijesti fašizma i antifašizma. Aktivan u redovima Čakavskog sabora, Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika, član uredništava časopisa Istra, Nova Istra, La Battana, kolumnist Glasa Istre i dr. Utemeljitelj i programski voditelj međunarodnih pograničnih susreta Forum Tomizza (Umag, Kopar, Trst). Suautor ili autor monografija, tekstova pjesama popularne glazbe (Franci Blašković, Tamara Obrovac), prevoditelj s talijanskog jezika (F. Tomizza, Bolji život; P. Parovel, Izbrisani identitet, A. Vivante, Jadranski iredentizam i dr.). Autor je scenarija za filmove redatelja V. Fulgosija Grgo gre u Pazin (Televizija Zagreb, 1983) i Na istarski način (Adria film, Zagreb, 1986). Više je njegovih tekstova doživjelo i kazališna uprizorenja (‘Riva i druži, 2010,  Blak, 2015).

Ideološki se R. formirao na spoju nasljeđenog istarsko-narodnjačkog i komunističkog antifašizma te vrijednosti liberalne demokracije i multikulturalizma, uz anarhističke obrate i kritiku neoliberalne    paradigme, ostajući jednim od najistaknutijih zagovornika interkulturalnog dijaloga i kritičarem nacionalističkih redukcija, kako u Istri tako i u široj regiji. Kao književnik i društveni komentator R. se formira na čitalačkim opsesijama svog naraštaja šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, na tragovima američkog zrelog modernizma (realizam, tehnika struje svijesti i socijalni pesimizam Johna Dos Passosa) i tradicije domaćih srednjostrujaških prerada ekspresionističke avangarde (Krleža i dr., sve do vokabulara tzv. proze u trapericama), osiguravajući regionalnom zaokupljenošću i lingvističkim odabirima svoju izdvojenu poziciju u korpusu hrvatske suvremene književnosti. Forsirajući neoavangardno (ili blago konkretističko) iskustvo jezika, razara vlastiti ili nasljeđeni dijalektalni izričaj, upuštajući se u igru, kalambur, invenciju, kako u poeziji, tako i u prozi. Provokacija, slojevita jezična igra, (re)konstrukcija hibridne pograničnosti, gorka humornost u analizi sudbine “malog” pojedinca u zagrljaju “velike” povijesti te politička intervencija u polje književnosti ostaju njegovim trajnim literanim preokupacijama.