Godišnja Šestoaprilska izložba, ili Salon „Collegium artisticum“ posjeduje karakter kolektivnosti kao vrijednost koju treba njegovati, u ime datuma kojem je posvećena, 6. aprilu 1945., Danu oslobođenja Sarajeva, i u ime sjećanja na bosansko-hercegovačku avangardu koju je predstavljala umjetnička grupa „Collegium artisticum“ (1939-1941). To je prilika da tri umjetnička udruženja Bosne i Hercegovine – Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera (ULUPUBIH), Asocijacija arhitekata (AABIH) i Udruženje likovnih umjetnika (ULUBIH) – zajednički organizuju izložbu stvarajući platformu za prezentaciju djela svojih članova. Nosilac organizacije i vizualnog identiteta ovogodišnje izložbe je Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti i diyajnera (ULUPUBIH).
Collegium artisticum je manifestacija koja okuplja najveći broj domaćih likovnih umjetnika na jednoj izložbi. Ove godine, radove izlaže 163 umjetnika: 43 člana ULUPUBIH-a (uz 10 novoprimljenih članova), 29 članova AABIH-a i 81 član ULUBIH-a. Izložba je selektivnog tipa, što znači da su umjetnički savjeti udruženja za izlaganje odabrali selekciju najboljih radova od onih koji su bili prijavljeni za izlaganje.
I ovogodišnja izložba “Collegium artisticum“ predstavlja djelimičan uvid u aktuelnu bosanskohercegovačku umjetničku produkciju i zbivanja na području likovne i primijenjene umjetnosti, dizajna i arhitekture. Kao i prethodnih godina dominira raznolikost koja proizlazi iz individualnih pristupa i senzibiliteta, a koja je rezultat pluralističke, heterogene i eklektične situacije.
U vremenu u kojem, kako većina smatra i ističe, ne postoji kritika i stručna valorizacija umjetničkih djela, ne postoji tržište, otkup djela, te da samo rijetki/e uspijevaju živjeti od svog rada, iznenađuje da umjetnici i umjetnice ipak pronalaze motivaciju, snagu, volju da stvaraju i predstavljaju svoja djela na izložbama … Ipak, treba istaći, da je jedna od vrijednosti ove izložbe dodjela nagrada i priznanja za najbolja ostvarenja prema odlukama stručnih komisija koje biraju udruženja, što, bez sumnje, predstavlja izvjestan dodatni poticaj umjetnicima/umjetnicama (naročito onima mlađe generacije), njihovim idejama i stvaralaštvu.
Na otvaranju će biti dodijeljena 3 Grand prixa, po jedan za svako udruženje. Osim toga, žiriji su dodijelili i pojedinačne nagrade ULUPUBIH u oblastima ilustracije, oblikovanja plakata, scenografije, oblikovanja keramike, modnog dizajna i produkt dizajna, dok su ULUBIH dodijelili nagrade za crtež, slikarstvo i vajarstvo. Arhitekte su nagradili izvedene radove kao i enterijer i ideju.
Ponekad nam upravo podsjetnici, poput ove izložbe i trebaju da se u nasrtajima svakodnevne agresivne retorike uvjerimo da zajedništvo, međusobni dijalog i želja za ostvarivanjem nekih trajnijih i humanijih vrijednosti među nama još uvijek postoje. Za one koji se osjećaju i misle na taj način, tri strukovna bosanskohercegovačka udruženja predstavljaju pravu adresu, a njihova zajednička izložba koja svoje trajanje bilježi još od 1975. godine najbolji je povod za uspostavljanje i barem na trenutke dijeljenje jednog, od sumorne svakodnevnice drugačijeg ambijenta.“
“Sinan Alimanović je iznimno jaki igrač ne samo jazz glazbe u Bosni i Hercegovini, nego je jedna od ključnih europskih pijanističkih figura, osobito po unikatnom poimanju američkog jazza i njegove interpretacije i percepcije u Europi. Ta glazbena istraživanja idu od toga da je Alimanović profesor na Sarajevskoj muzičkoj akademiji pa do odličnih solo koncerata i onih u formi trija ili kvarteta. Pravi glazbeni groove, taj jazzistički „zlatni gral“, nije lako pronaći. Neki se, istina, rode s njim, a neki prožive ovozemaljski život vječito tragajući. Oni sretnici, pojedinci, ili cijeli bandovi, koji su to uspjeli, i kojima svirka ide tako dobro da ne treba ništa mijenjati, imaju „ono nešto“, riječima neobjašnjivo, ali dušom i svim osjetilima prepoznatljivo od prvog trenutka kad čujete njihovu glazbu.” –Dinko Husadžić Sansky (jazz kritičar)
Sinan Alimanović International Band aktivan je u različitim formama od 1980. godine. U toku rada, Sinan Alimanović bilježi saradnje sa mnogim muzičarima evropske i američke jazz scene. Samo neki od njih su: Randy Brecker, Harvie S, Gianni Basso, Vaclav Zahradnik, Eric Klainschuster, Duško Gojković, Alex Blake, Bobby Sanabria, Aladar Pege, Csaba Deseo, Jim Mullen, Robert Balzar, Barbara Hendricks, Miljenko Prohaska, Ladislav Fidri i mnogi drugi.
Sinan Alimanović (Pijanist, orguljaš, kompozitor, dirigent, aranžer, bandleader, profesor) Rođen je u Leskovcu 1954. godine. Muzičku karijeru počinje sa rock, jazz, rock – jazz sastavima kao i velikim orkestrima nastupajući širom bivše Jugoslavije. Bio je član Revijskog orkestra RTV Priština. 1979. godine prelazi u Sarajevo gdje postaje član ritam sekcije, aranžer, kompozitor i dirigent Big Band –a RTV Sarajevo. Ubrzo postaje član rock’n’roll grupe Indexi. Na festivalu Vaš Šlager Sezone osvaja nagradu za aranžman pjesme Betonska brana. Band napušta 1983. ali im se ponovo pridružuje 1997. godine. Zajedno realiziraju drugi studijski album Kameni cvjetovi i dva, dvostruka live albuma. Dva puta je bio član EBU / UER Public Jazz Orchestra kao jedini predstavnik Jugoslavije. 1988. godine u Radencima osvaja prestižnu nagradu za muzičku obradu pjesme Oj golube, moj golube koju je izveo sa Big Bandom RTV Sarajevo. 80’ u Sarajevu otvara prvi jazz klub: Jazz Club Međunarodnog Prijateljstva, koji je uvršten u mapu svjetskih jazz klubova. Pet puta je bio dirigent i aranžer na Eurosongu. Na prvom takmičenju Made in New York Jazz Competition izabran je među pet najboljih jazz kompozitora svijeta. Uvršten je u svjetski jazz arhiv: Jazz Music Archives, kao i na stranicu svjetskih savremenih kompozitora: Musicaneo. O njegovom stvaralaštvu snimljen je dokumentarni film u tri dijela: Sinan Alimanović – Jazz muzičar. Sada je profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.
Petar Peco Petej rođen je 1949. u Splitu. Muzikom se počeo baviti 1962. godine kada je kao trinaestogodišnjak počeo svirati bubnjeve u grupi Kondor, a dvije godine kasnije u grupi Delfini. U ljeto 1971. godine prvi put svira sa grupom Indexi, nakon čega odlazi na Akademiju u Graz, gdje studira klasični klavir i jazz bubnjeve. Od 1973. godine počeo je surađivati sa Dadom Topićem i grupom Time. Od 1975. godine živi u Londonu, te surađuje sa muzičarima i bandovima, kao što su: Traffic, Joe Cocker, Albert Lee, Stevie Winwood itd. Također, u istom periodu, osnovao je i vlastitu grupu Throat, s kojom snima jedan album. U međuvremenu, postaje član grupe Foundations u koju dovodi i Dadu Topića, a onda se 1982. godine vraća u Zagreb i postaje član Velikog plesnog orkestra Televizije. Od 1995. godine ponovo se pridružuje Indexima, te zajedno realiziraju album “Kameni cvjetovi”. U kontekstu jazz muzike, Petar Peco Petej ostvaruje saradnje sa muzičarima, kao što su: Jim Mullen, Boško Petrović, Ladislav Fidri, Sinan Alimanović, Super Session, Krešimir Remeta, Sedak Benčić, Miljenko Prohaska i mnogi drugi.
Edvin Hadžić rođen je 1980. godine u Tuzli, u muzičkoj porodici. Sa 13 godina počinje svirati bass gitaru te prve studijske snimke bilježi kao pop i funk/disco basista krajem 90’ u rodnom gradu. 2001. godine odlazi u Graz gdje pocinje svirati kontrabas kao svoj drugi instrument. Tako se i rađa interes za jazz muziku, te po dolasku u Sarajevo postaje aktivan na klupskoj jazz sceni, naročito sa bendom Sarajevo Jazz Guerrilla. Jedan je od vodećih ljudi na polju World Musica, te zadnjih deset godina intenzivno radi na aranžiranju sevdaha kroz projekte sa Damirom Imamovićem, Amirom Medunjanin i ansamblom Halka. Živi i radi u Sarajevu, kao studijski i session muzičar a ostvario je saradnje sa vrhunskim muzičarima i kompozitorima: Dino Merlin, Amira Medunjanin, Maya Sar, Damir Imamović, Nermin Puškar, Nguyen Le, Stoyan Yankoulov, Michael Schiefel, Letu Štuke, Zoster, Elvir Laković Laka, Darko Rundek, Mostar Sevdah Reunion, Marija Šestić, Boško Jović, La Cherga i mnogi drugi.
Lejla Alimanović rođena je 1987. godine u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (2012), završava drugi ciklus studija, na temu: “Uticaj jazza na savremenu književnost”. Predstavljala je BiH na Bijenalima mladih umjetnika Evrope i Mediterana u kategoriji književnosti (2011). Gostovala je na poetskom festivalu Poetske noći u Velestovu, Ohrid (2012). Objavila je i objavljuje stručne radove, kao i recenzije jazz nosača zvuka u časopisima i na web portalima: Izraz, Odijek, Slovo, jazz.hr. U okviru galerije savremene umjetnosti – Charlama, realizirala je samostalnu izložbu fotografije i performans “My Funny Valentine” (2011). Kratki, narativni film, “Is This Not Symbiosis?”, predstavila je u Muzeju savremenih umjetnosti u Rimu – MACRO (2011). Uređivala je i vodila radio emisiju o jazzu, “‘Round Midnight” (Radio 202, eFM Studentski radio – 2009; 2010; 2011). Trenutno uređuje radio emisiju o jazzu, “Jazz in Action”, za BHR1. Organizirala je festival za mlade neafirmisane umjetnike: “(R)Evolucija – Krik Kulture” (2010). Na Internacionalnom festivalu Sarajevska Zima selektorica je muzičkog (2013; 2014; 2015; 2016) i književnog (2015; 2016) programa. Trenutno je doktorantica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek: Književnost i kultura, sa doktorskom tezom: “Mogućnost nove cjelovitosti kroz komparativnu estetiku: čitanje muzike – slušanje književnosti”. Nastupa kao gost pjevač sa Sinan Alimanović International Bandom, te ostvaruje suradnje sa muzičarima, kao što su: Sinan Alimanović, Petar Peco Petej, Ratko Divjak, Vladimir Kostadinović, Jim Mullen, Dinko Šimunović, Saša Borovec.
