“Pisma slušalaca” – Svi mi imamo loptu i gubimo tri poena razlike …

Piše: Alija Ljevo

Za moj tekst je možda već i prekasno. Dok ovo pišem, evropski prvak, simbol košarke i ponos svakog Sarajlije, ali i svakog državljanina naše zemlje vjerovatno broji svoje posljednje dane. KK Bosna je na izdisaju, ali nije mrtva. Na aparatima je, ali još diše.

KK Bosna, košarkaški div koji  je pokorio Evropu, što iz ove perspektive zvuči potpuno nestvarno  je, zahvaljujući njegovim Sarajlijama, ponovo ogrnuo onaj stari šarm i izgledao moćno kao nekad. Ponovo se Šeherom i dvoranom koja nosi ime po njenom najvećem sinu prolomilo „Igraj Bosno, ale, ale!“. Na dva sata, Bosna  je ponovo bila mlada, lijepa i moćna. Ali, samo na dva sata…

KK Bosna se nakon završetka utakmice i pražnjenja sale morala, nažalost, vratiti u realnost, zajedno sa svima nama koji je volimo. A realnost je surova. Boli, peče, ujeda. Realnost govori da od najveće sportske romanse ovog grada i države nije ostalo ništa i da će za koji dan naša Bosna nositi ime
KK Royal, čime će nestati i zadnji trag da je Bosna nekad bila tu. Biće Bosne, u srcima onih koji su se uz nju veselili, plakali, bili ponosni…ali nikad  posramljeni.
Posramila se njihova Bosna njih, jer su je besramno i zlobno, za ruku odveli u najdublji ponor. Biće Bosne u sjećanju svih onih koji su gledali Kinđeta, Varajića, Markovića…ali neki novi klinci nikad neće dobiti priliku da vide, osjete i zapamte šta je Bosna.
Realnost kaže da nema nade.

Ali srce, duša, neki vražji ponos u meni ne da Bosnu!
Nešto u meni odbija da odustane. Jer, ako Bosna prestane postojati, to nije samo gašenje jednog velikog košarkaškog kluba. To je i gašenje hiljada dječijih snova. Ako pustimo Bosnu, to je šamar za našu ljudskost. Gašenje Bosne će svima nama uprljati obraz. Umiranjem Bosne, svi ćemo pasti na velikom životnom ispitu. Svi smo odgovorni.

Prijatelji, građani Sarajeva, Manijaci i Pitari, svi vi koji Bosnu osjećate svojom…situacija nije sjajna. Finiš je utakmice, pet sekundi do kraja svi mi imamo loptu i gubimo tri poena razlike. Prijatelji, zabijmo tu trojku i odvedimo našu Bosnu makar u produžetke. A ona će onda već nekako naći način da pobijedi. Mora, zbog svih nas.

Mala scena „Sead Bejtović Malecni“

Pozorište mladih Sarajevo nakon dugo godina otvara Malu scenu Pozorišta mladih koja će biti nazvana po prvaku Pozorišta mladih Seadu Bejtoviću, poznatom po nadimku Malecni

Dana 24. novembra 2016. obilježava se godišnjica smrti prvaka našeg Pozorišta i doajena bh. glumišta Seada Bejtovića, koji je od svoje sedme godine vezan za Pozorište mladih, a stariji ljubitelji teatra pamte njegove uloge kao što su Klaun (Bajka iz kofera), Arsa (Nušić, «Vlast»), Mačak Džingis-Kan, Prospero (Bura, Šekspir), Vuk Bubalo (Ćopić), Kralj Ubu, Ibi u lancima (Alfred Žari), Sreski načelnik (Analfabeta), I opet Nušić (Darko Lukić); Vladimir (Čekajući Godota, Beckett); Otac (Spašeni za dlaku, Tornton), Zeus (Odiseja, Goran Babić), Likovi u Kad bi ovo bila predstava, Imširević, Stanac (Novela od Stanca, Držić)…

bremenski plakat
bremenski plakat

Mala scena  „Sead Bejtović Malecnisvečano će biti otvorena premijernim izvođenjem predstave za djecu Bremenski Muzikanti, u kojoj igraju Aldin Tucić i Rijad Gvozden. U stvaranju predstave učestvovali su studenti Odsjeka za dramaturgiju ASU Sarajevo Nedžma Čizmo, Ajla Medanhodžić i Hamza Demirović, dok su lutke i scenografiju napravili studenti Internacionalnog univerziteta u Sarajevu: Amna Bajrić, Bedrija Šahbaz, Benjamin Šehić, Emina Avdibegović, Fatih Er, Samir Leskovac, Zehra Šarić. Predstavu je režirala Belma Lizde Kurt.

Premijera je zakazana za četvrtak, 24.11. u 18:00 na Maloj sceni Pozorišta mladih.

„Tramvaj zvani žudnja“ ponovo na sceni Sarajevskog ratnog teatra

Drama „Tramvaj zvani žudnja“, napisana 1947. godine, možda je i najpoznatije djelo čuvenog američkog dramatičara Tennessee Williamsa. Popularnost širom svijeta stekla je istoimenom filmskom adaptacijom režisera Elia Kazana iz 1951. godine, u kojoj su glavne uloge igrali Marlon Brando i Vivien Leigh. Također, po motivima ovog dramskog teksta Woody Allen, 2013. godine, stvara film „Blue Jasmine“.

Predstava koja se i nakon više od pet decenija čini aktualnom, dijelom je zasebnog teatarskog programa “Teatarski opservatorij”, a koji je Sarajevski ratni teatar pokrenuo sa ciljem afirmiranja mladih umjetnika/ica, glumaca/ica i reditelja/ica.  

Tennessee Williams: „Tramvaj zvani žudnja“

Igraju: Dina Mušanović, Staša Dukić, Igor Skvarica, Alban Ukaj

Režija: Dina Mušanović, Staša Dukić, Adi Hrustemović, Alban Ukaj

Mentor: Alen Muratović

Dramaturg: Adnan Lugonić

Kostimografkinja: Lejla Hodžić

Dizajn plakata: Haris Jusović

Izvršni producent: Kerim Mašović

Produkcija: Sarajevski ratni teatar, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo i Otvorena scena Obala
Program: Teatarski Opservatorij

Na prošlogodišnjem Internacionalnom teatarskom festivalu MESS predstava je dobitnik nagrade “Rejhan Demirdžić” za najboljeg/u mladog/u glumcu/glumici koja je pripala Staši Dukić. Predstava je također gostovala i na Internacionalnom festivalu studentskih i diplomskih predstava Your Chance u Moskvi.

Termin igranja je zakazan za utorak, 22. novembar u 20h.

Broj mjesta je ograničen, a rezervacije se mogu obaviti svakim radnim danom pozivom na broj 033 664 070. Blagajna SARTR-a će raditi od 18h do 20h na dan predstave.