Dokumentarni film “Čovjek – Zakon” nastao je kao dio istraživanja o pravima osoba sa intelektualnim poteškoćama. 2009. godine Ombudsmani za ljudska prava su u svom istraživanju utvrdili da je stanje u Zavodima za brigu o osobama sa poteškoćama u razvoju jako loše. Također prilagođavanje sistema socijalne zaštite je jedan od osnovnih uslova na putu BiH ka EU. Istraživanje kao i film producirano je uz pomoć Internews-a BiH.
Autor: urednik
Mladi o nasilju „govore“ u slikama
Promocijom knjige „Sve što (ne)želimo znati“ Elme Softić-Kaunitz i Pavla Kaunitza i izložbom odabranih radova konkursa „Probudi, pokreni, promijeni!“ TPO Fondacija u Sarajevu 9. decembra završila je ovogodišnju kampanju 16 dana aktivizma.
Knjiga „Sve što (ne)želimo znati“ sadrži priče i stripove o prepoznavanju nasilja u svim njegovim formama, posljedicama i postupcima sprječavanja nasilja. Prevelik prag tolerancije na nasilje i dalje je prisutan u našem društvu ali je nerijetko evidentan i nedostatak blagovremene reakcije što za posljedicu ima uništenje pojedinca, razor porodice i nezdrava zajednica. Recenzent knjige, Adnadin Jašarević kaže da je „riječ o štivu napisanom i za odrasle ili relativno odrasle osobe, već izgrađenih ili usvojenih principa i vrijednosti“. Autorski dvojac je u saradnji sa TPO Fondacijom prije dvije godine, koristeći se stripom kao medijem, osmislio je tinejdžerku Niru koja prolazi kroz različite neugodne situacije, i suočava sa različitim vidovima nasilja i stereotipa.
U okviru kampanje 16 dana aktivizma TPO Fondacija već tri godine raspisuje konkurs za strip tematizira nasilje. Strip se pokazao kao medij kroz koji mladi lakše „progovaraju“ o temama koje su tabuizirane. Ove godine mladi autori, učenici srednjih i osnovnih škola, poslali su veliki broj radova i time odgovorili na temu „Probudi, pokreni, promijeni!“ u čijem je središtu zapravo nasilje. Od mladih je traženo da se zapitaju koliko često su svjedočili neljudskosti, nepravdi i nasilju u školi i izvan nje i kako su se tada osjećali, kako su reagovali i na koji način. Cilj konkursa bio je senzibilizirati mlade da promišljaju o različitim vrstama nasilja: fizičkom i verbalnom nasilju, nasilju nad djevojčicama, ženama, vršnjačkom nasilju, nasilju u porodici, nad osobama s invaliditetom itd., i drugim koja dodatno okupiraju naše živote putem audio-vizuelnih i online medija, i da pokušaju pronaći načine za efektivno suprotstavljanje nasilju.
Članovi žirija, koji u skoro istom sastavu radi već tri godine, prilikom ocjene radova uzimao je u obzir cjelokupnu ideju – od detekstiranja problema do ponuđenog izlaza iz neugodne situacije a ne samo tehničku izvedbu crteža. Prema iskustvu žirija, stariji u radovima već tematizuju neke složenije strukuralne oblike nasilja u porodici, rodno nasilje pa čak sve više i internet nasilje ali i borbe. Učenici osnovnih škola tematizuju vršnjačko nasilje oni koji se dešava za vrijeme odmora i u učionici.
Posebnu nagradu žirija dobio je Milenko Bogdanović iz Prijedora, dok je na petom mjestu je Mevludina Subašić, učenica JU gimnazija Musa Ćazim Ćatić iz Tešanja. Četvrto mjesto osvojile su Nives Saračević i Berina Kapetanović iz JU gimnazije Meša Selimović iz Tuzle. Na trećem mjestu je Hana Voloder iz Treće gimnazije iz Sarajeva. Drugo mjesto pripalo je Elmi Nukić, JU Gimnazija Živinice iz Živinica. Prvo mjesto ovogodišnjeg konkursa pod nazivom „Probudi, pokreni, promijeni!“ pripalo je Amini Ganić, JU Gimnazija Dobrinja iz Sarajeva.
U ovogodišnjoj kampanji, ne uključujući programe u ostatku godine, TPO obrazovne aktivnosti je sprovela u 24 osnovne i srednje škole u tri kanton Sarajevskom, Tuzlanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. U saradnji s ministarstvima obrazovanja, nastavnicama i nastavnicima okupili smo preko 500 mladih u školama i senzibilizirali ih za pitanja vršnjačkog i rodno zasnovanog nasilja. Druženja su nastavljena i na Filozofskom fakultetu u Zenici gdje su predstavnici TPO Fondacije s mladim razgovarali o sreteotipima, predrasudama i posljedicama koje oni ostavljaju za društvo.
”BAJKA KOJU IDIOT PRIČA” – Večeras u Kamernom teatru 55
U Kamernom teatru 55, će biti izvedena predstava pod nazivom ”BAJKA KOJU IDIOT PRIČA”. Predstava je inspirisana skicama za dramu Lane Bastašić.
”Bajka koju idiot priča” zamišljena kao ozbiljna komedija, ozbiljno napravljena kao jedna vrlo neozbiljna komedija. Mitovi, legende, kultne ličnosti, nebeske sekretarice, Mali Princ i jedan veliki birokratski nesporazum, samo su djelić kaleidoskopa neispričane Bajke. Ko je priča, i kome? Dođite i sami otkrijte.
U predstavi igraju: Zana Marjanović, Vanesa Glođo, Dragan Jovičić, Admir Šehović i Moamer Kasumović.
Ne preostaje vam ništa drugo, nego da dođete u Kamerni teatar 55 u ponedjeljak, 12. decembra u 20:00 sati i sami se uvjerite u maštovitost ove predstave.
O predstavi :
BAJKA KOJU IDIOT PRIČA govori o izgubljenom identitetu. Nepoznati čovjek se budi na onom svijetu i shvata da se ne sjeća ko je. Prilaze mu Bog i predstavnici raznih ideologija i svjetonazora i pokušavaju ga obrlatiti da ode sa njima. Da pristane na njihova pravila. Da zaboravi ko je i prihvati nametnutu i ponuđenu verziju sebe i svjetonazora. Da se potčini. Da se odrekne sebe. Borba traje do samoga kraja, a rezultat je u najmanju ruku neočekivan. Barem po bogove.
Kriza identiteta je, za mene, jedna od najvećih posljedica događanja iz bliske prošlosti Bosne i Hercegovine, najveći uzrok stagnacije u sadašnjosti i velika kočnica za budućnost. Ovaj komad je priča o tome. Priča o čovjeku koji se ne sjeća svog identiteta i o nečovjecima koji mu ga nameću. Glavni lik je personifikacija Bosne i Hercegovine, koja pokušava da počne jedan bolji život, konstantno ometana svojatanjima s raznih strana. Na putu do sebe susreće raznorazne ideologije, zablude, ideje, da bi na kraju shvatio da pripadnost radi pripadnosti ne može i neće dovesti do životnog ispunjenja i društvenog progresa.
Predstava “Bajka koju idiot priča” je bajka za odrasle kroz koju fantastični ansambl, na zabavan način, kroz cirkuske tačke, pjesme i koreografije, nudi pozitivno razrješenje za našu budućnost.
Mišljenja sam da u moru loših stvari, koje nam se konstantno dešavaju, pozorište ne smije kroz patnju, prijetnje i zastrašivanja pričati o problemima kojih su već svi svjesni. Pozorište, ali i kultura generalno, moraju biti ispušni ventil današnjih generacija. Moraju biti mjesta i platforme koje su kao sigurna kuća za sve one koji žele da pogledaju i dožive nešto ljepše od trenutne situacije u kojoj se nalaze, ali i shvate da je to ljepše moguće ukoliko to svi zajedno dovoljno želimo. A svi to želimo, kako god se zvali i kome god pokušavali da pripadamo.
Emir Kapetanović
reditelj
Teatar je magičan. To je svijet u koji se može ući jedino kroz ogledalo. Tu je, a nije. Postoji, a nestvaran je. Ako se lik udari u predstavi, ostaće mu modrica i u stvarnom životu, a opet, nije se udario glumac, već tamo neki poznati neznanac. Neki IKS.
Htjeli smo da vam ispričamo jednu bajku. Htjeli smo je početi sa ‘bio jednom jedan…’. Ali nije bio… i nije bio samo jedan. Jer je živio ovdje. A ovdje ne možeš biti. Moraju te prvo svrstati. U ove, ili one. Njihove, ili naše. Moraš znati da li mučeš, ili mekećeš.Da li laješ, ili blejiš.
I uvijek moraš znati koja ti je omiljena boja. Jer, ne daj Bože, da je ona druga. Ta ne valja. Tako da vam ovdje ne možemo ispričati bajku. Nemoguće je. A, opet, moramo.
Htjeli smo je ispričati hrabro, iskreno i maštovito, a onda su nam rekli da ovdje nema budžeta za takve stvari. Da vam ovdje ne možemo ispričati bajku. Nemoguće je, a opet moramo. To je nešto što je jače od nas. To je teatar. A on je magičan.
Vedran Fajković
dramaturg