Autor: urednik

8.KNS MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI SUSRETI 2017

8. KNS MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI SUSRETI
27.-29.jula,2017.g. / Sarajevo, BiH
Udruženje za kulturu – “Nova svjetlost” (KNS) od 27-29.juli, 2017. godine organizuje međunarodnu kulturnu manifestaciju „8.KNS Međunarodni književni susreti-2017″. Javni poziv za prijavu neobjavljenih poetskih i proznih autorskih radova otvoren je do 01.03.–15.04.2017. godine.

CILJEVI MANIFESTACIJE SU:
– popularizacija pisane riječi;
– afirmacija književnog stvaralaštva mladih pisaca;
– prezentacija književnog stvaralaštva bh-dijaspore;
– promocija vrijednih i značajnih djela i angažmana na polju kulture, umjetnosti i pisane riječi;
– regionalna književna saradnja;
– međunarodna kulturna saradnja.

Organizator manifestacije „8.KNS Međunarodni književni susreti″ raspisuje:
JAVNI POZIV
za prijavu radova i učešće u programu manifestacije:
Uvjeti za prijavu:
I) OPĆI UVJETI:
A) Autorski rad/radovi (pjesme i kratke priče)
1. da je rad autorsko djelo;
2. da rad nije javno objavljivan u bilo kojoj formi – štampano ili virtuelno;
3. da tekst ne sadrži vulgarizme;
4. da tekst nije uvrijedljivog sadržaja;
5. da rad zadovoljava temeljne estetske i umjetničke norme.
B) Broj i obim radova:
a) poezija: maksimalno dvije pjesme / obim: bez ograničenja;
b) kratka priča: maksimalno dvije priče /obim: do tri strane “A4” formata, do 2.000 riječi;
Napomena: jedan autor može aplicirati sa maksimalno dva rada, i to: 
1) dvije pjesme 
2) dvije kratke priče.
3) jedna pjesma i jedna kratka priča
C) Podaci o autoru:
Uz radove autorica/autor navode podatke:
1. ime i prezime
2. datum I mjesto rođenja
3. kontakt adresa i telefon
4. kraća biografija
5. prigodna fotografija (nije obavezna).
II) KATEGORIJE
A) lokalitet
1. književnost BiH
2. književnost bosanskohercegovačke dijaspore
3. međunarodna književnost
B) starosna dob
1. mladi autori: da su napunili17 godina;
2. slobodna kategorija
C) mjesto boravka
1. književnost BiH:
– da je autor teksta iz BiH;
– da je tekst napisan na jednom od jezika govornog područja BiH.
2. Književnost iz dijaspore:
– da je autor teksta porijeklom iz BiH;
– da je tekst napisan na jednom od jezika govornog područja BiH.
3. Međunarodna književnost:
– da je tekst preveden na jedan od jezika govornog područja BiH.
D) izražajne forme
– poezija (pjesma, poema);
– proza (kratka kriča).
III) RADOVE SLATI:
– putem E-maila: 8knjizevnisusreti@gmail.com
Javni poziv je otvoren do 15.04.2017. godine.

IV) SELEKCIJA RADOVA
– Izbor prispjelih poetskih i proznih radova za uvrštavanje u zajedničku zbirku učesnika manifestacije vrši tročlani žiri u sastavu: Ibrahim Osanbašić-predsjednik, Mersida Sadiković-Osmanbašić-član i Džabir Sedić-član.
– Radovi autora koji ne zadovoljavaju uvjete javnog poziva neće biti razmotreni. Za izabrane radove predviđena su priznanja, uvrštavanje u tradicionalnu zajedničku zbirku i program manifestacije.
-Izabrani radovi se štampaju na bosanskom jeziku.
– Promocija zbirke planira se u sklopu Centralne manifestacije, 29. jula, 2017.g.
– Rezultati izbora biće objavljeni na web-stranici organizatora manifestacija (www.kns.ba) do 15.05.2017. god.
Napomena:
1. Aplikacijom na ovaj javni poziv autori su saglasni da se njihovi aplicirani autorski radovi mogu objaviti u prigodnim zbirkama u izboru i izdanju organizatora manifestacije, na bosanskom jeziku.
2.Na web-stranici udruženja (kns.ba) evidentiraju se prispjele aplikacije.
3. Organizator manifestacije ne preuzima obavezu da prispjele radove objavi na web-stranici udruženja (kns.ba), već vrši odabir za prezentaciju.
4. Organizator raspolaže mogućnošću da reducira programske aktivnosti u slučaju ako blagovremeno ne obezbjedi adekvatnu podršku za realizaciju planiranih aktivnosti.
5. Dodatne informacije na tel.: 00387 61 524 505
Ibrahim Osmanbašić
predsjednik udruženja
Sarajevo, 27.02.2017.god.
Udruženje za kulturu-Nova svjetlost (KNS) od 27-29.07.2017.god. organizuje kulturnu nanifestaciju “8. KNS MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI SUSRETI-2017” u okviru koje želi pomoći mladim autorima da objave svoju prvu knjigu.
Ciljevi projekta “PRVA KNJIGA” su:
– afirmacija književnog stvaralaštva nove generacije bosanskohercegovačkih pisaca;
– poticanje autorskog izražaja mladih autora u BiH i dijaspori;
– podrška u objavljivanju prve knjige talentovanih autora iz BiH i dijaspore.
Organizator manifestacije“8.KNS MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI SUSRETI” raspisuje:
Javni poziv – „PRVA KNJIGA“
za prijavu prve neobjavljene knjige mladih autora 
I)Opći uvjeti za prijavu:
– da autorsko djelo/knjiga nije objavljena;
– da je djelo napisano na jednom od jezika govornog područja BiH;
– da djelo nije uvredljivog sadržaja;
– da autor/-ica ima od 18-30 godina;
– da je autor/-ica državljanin BiH.
II) Osnovni podaci o autoru:
– ime i prezime;
– datum i mjesto rođenja;
– kontakt adresa i telefon;
– kraća biografija 
-prigodna fotografija (nije obavezna)
III) Izražajne forme:
– zbirka poezije,
– zbirka kratkih priča
– zbirka/knjiga proze i poezije

IV) Broj i obim aplikacija
– jedan autor/autorica mogu aplicirati sa jednim neobjavljenim djelom/knjigom.
– obim knjige: do 60 strana / A4 format
Napomena:
– objavljene knjige koje ne zadovoljavaju uvjete neće biti razmatrane;
– autor/-ica dostavlja lektorisano djelo/knjigu u elektronskoj verziji;
– aplikacijom na ovaj javni poziv autor je saglasan da se knjiga objavi u izdanju organizatora manifestacije.
V) Radove slati:
– putem E-maila: 8knjizevnisusreti@gmail.com
– putem web-stranice udruženja: www.kns.ba

VI) Rok za dostavljanje aplikacija:
Javni poziv je otvoren do 15.04.2017. godine.
VII) Izbor autorskog djela/knjige za objavljivanje/štampu
– Izbor jednog uspješnog autorskog djela/knjige za objavljivanje/štampu vrši tročlani žiri u sastavu: Ibrahim Osanbašić-predsjednik, Mersida Sadiković-Osmanbašić-član i Džabir Sedić-član;
– Autoru knjige se dodjeljuje tradicionalno priznanje manifestacije “KNS PERO”, za kategoriju mladi autori;
– Rezultati izbora biće objavljeni na web-stranici organizatora manifestacija (www.kns.ba) do 15.05.2017. god.
VIII) Uvjeti za objavljivanje izabrane knjige:
– izdavač knjige je Udruženje za kulturu “Nova svjetlost” (KNS) u tiražu od 100 primjeraka;
– autor djela potpisuje ugovor sa izdavačem za prvo izdanje i zadržava autorska prava.
Kontakt telefon za dodatne informacije: 061 524 505
NAPOMENA:
Organizator raspolaže mogućnošću da reducira programske aktivnosti u slučaju ako blagovremeno ne obezbjedi adekvatnu podršku za realizaciju planiranih aktivnosti.
Ibrahim Osmanbašić
predsjednik udruženja
Sarajevo, 27.02.2017.god.

Odvedi danas jedno dijete u teatar

Danas je Svjetski dan teatra za djecu i mlade. Tim povodom večeras počinje MAT fest broj 7 koji će trajati 8 dana i publici ponuditi isto toliko predstava. Prvi dan festivala publika će imati priliku uživati u interaktivnoj predstavi Teatra u obrazovanju “Hoću letjeti”. Sve predstave igraju se na Memorijalnoj sceni 2532 sa početkom u 19,30 sati. Povodom ovog dana porukom se obrazila i predsjednica Međunarodne asocijacije teatara za djecu i mlade Yvette Hardie. Njena poruka glasi:

Djeca ne mogu sama ići u teatar. Svjetski dan teatra za djecu i mlade, koji se obilježava svake godine 20. marta, poziv je odraslima da prepoznaju da o njima ovisi hoće li se djeca susresti s umjetnošću, osobito s teatrom. Zato je naša poruka “Odvedi danas jedno dijete u teatar”.

Teatar se događa u određenom vremenu i prostoru, pa je po svojoj prirodi nepostojan i ovisan o trenutku. Upravo su nevidljivi odnosi koji se u tom trenutku stvaraju ono što otvara ljudsko srce, usađujući u njega sjeme empatije i razvijajući mladice znatiželje i istraživanja koje mogu utjecati na razvoj čitavog našeg ljudskog bića i budući smjer našeg života.

Međutim, da bi se publika povezala s teatrom i shvatila ga, i ona treba uložiti napor. Gledanje predstave nije pasivna, primateljska uloga nego aktivnost koja zahtijeva pažnju, angažman, otvorenost, znatiželju i kritičko mišljenje. Ona traži potpun angažman, ne samo intelektualni, nego i fizički, emocionalni i, neki bi rekli, duhovni. Za vrijeme takvog angažmana istovremeno se stimuliraju brojna osjetila, a iskustvo je bogatije, snažnije i transformira nas u većoj mjeri.

Mnogi roditelji shvaćaju vrijednost čitanja, bez obzira čitaju li i oni sami. Razumiju i prepoznaju funkcionalnu vrijednost čitanja i njegovu sposobnost da djeci i mladima bude pasoš kroz stvaran život u nova carstva. Shvaćaju da se od čitanja ne smije odustati iako početak može biti zahtjevan i neuspješan, da djeca možda neće uživati u onome što čitaju odnosno onome što im se čita i da čitanje nudi raznovrsne sadržaje, koje ne treba ograničavati u smislu oblika i teme. Razumiju da je čitanje ključ koji mladim ljudima može otključati čitave svjetove, da misao pročitana u knjizi može odrediti smjer u životu… Roditelji nastoje pronaći knjigu koja će toliko zaokupiti maštu djeteta da ono ni ne osjeti da uči čitati. Zašto se na isti način ne promatra i iskustvo ‘čitanja’ teatra?

Od teatra se ne smije odustati nakon jednog lošeg iskustva. Ne smije ga se stavljati u kalupe i ograničavati se na određene teme, izbjegavajući raznolikost. Gledanje predstave može nam donijeti napor i frustraciju, ali i ugodu i bogatstvo doživljaja. ‘Čitatelju’ može trebati dosta vremena da u potpunosti prepozna višeslojne znakove, osjećaje i značenja koji su prikazani. Međutim, kada destilira svoje iskustvo, gledatelj može istinski, novim očima i na nov način vidjeti predmete, osobe, odnose, veze i znakove te otkriti i protumačiti što oni znače za njega. Tako predstava postaje jedinstveno iskustvo stvaranja osobnog značenja, koje zahtijeva angažman, a kvaliteta tog angažmana povećava se s vremenom kako se djeca i mladi navikavaju na iskustvo gledanja predstave.

Teatarska pismenost nije prazna fraza, niti ideja koju treba ograničiti samo na ljubitelje teatra. To je bitan i univerzalan prozor u čitanje svijeta. To je vještina koja je itekako potrebna u svijetu koji je sve manje gostoljubiv za djecu, u kojem su djeca sve više lišena samopouzdanja i zanemarena zbog siromaštva, rata, sukoba ili progonstva. Ta djeca moraju postati naša kolektivna odgovornost.

Pred umjetnicima i aktivistima u umjetnosti zadatak je da se pobrinu da svi odrasli koji su sposobni odvesti dijete u teatar, shvate svoju odgovornost prema djetetu koje se bez njihovog zalaganja možda nikada neće susresti s teatrom, i da se potrude da sva djeca postanu teatarski pismena kao što se inače zalažu za njihovu pismenost.

Promocija knjige Andreja Nikolaidisa

Promocija knjige Andreja Nikolaidisa:

 Mađarska rečenica

 srijeda, 22. 3. 2017. u 19:30 sati

Knjižara Buybook, Radićeva 4, Sarajevo

 Na promociji učestvuju:

Andrej Nikloaidis, Kristina Ljevak i Ahmed Burić

 

Izdavačka kuća Buybook vas sa zadovoljstvom poziva na promociju knjige Mađarska rečenica Andreja Nikolaidisa, crnogorskog pisca bosanskohercegovačkog porijekla, autora kojeg s razlogom smatraju začetnikom savremene crnogorske književnosti. Nikolaidis dolazi u Sarajevo na promociju svoga novog romana koji je krajem 2016. godine objavljen u izdanju sarajevskog Buybooka i cetinjskog Otvorenog foruma. Promocija će se održati u srijedu, 22. 3. 2017. u 19:30 sati, a razgovor s autorom vodit će Kristina Ljevak i Ahmed Burić.

Sve dobre priče su u najmanju ruku dvosmislene i blagoslovene nedostatkom dokaza, sjeća se pripovjedač Mađarske rečenice kako mu je govorio prijatelj Joe, centralna ličnost romana Andreja Nikolaidisa koji je u jednoj rečenici ispisao najmanje dvosmislenu priču, obilježenu ironijom prema pošastima današnjice i autoironijom kojom su pisci “našeg“ jezika bili rijetko skloni.

Nikolaidis je ispisao po više osnova nesvakidašnje djelo, postavljajući ga visoko iznad dnevnoprigodničarske retorike tokom predstavljanja mučne teme izbjeglištva. Roman je imaginarna povijest balkanskih i evropskih izbjeglištava 20. i 21. vijeka ispisana kroz dvije sudbine – naratorovog prijatelja Joea i velikog jevrejsko-njemačkog filozofa Waltera Benjamina, čijim je djelom i tragičnim krajem Joe opčinjen. A njihove izbjegličke priče, baš kao što je to slučaj sa većinom takvih iskustava, slične su; bilo da je riječ o onima koji na grčkim ostrvima još uvijek u neizvjesnosti očekuju trenutak odlaska na neka konačna odredišta ili ih je na nekoj od evropskih ruta dočekala žičana ograda, ili su oni koji su početkom devedesetih odlazili iz Bosne i Hercegovine, u neizvjesnost Crne Gore koja je deportovala izbjeglice i stvarala topovsko meso dželatima od kojih neke Nikolaidis u Mađarskoj rečenici opisuje.

Mađarska rečenica, protegnuta baš kao i izbjegličke priče, napisan je u jednoj rečenici koju narator misli u vozu na relaciji Budimpešta – Beč. S ovakvim postupkom “izaći na kraj“ zaista mogu rijetki te se Nikolaidis novim naslovom iznova potvrđuje kao jedan od najznačajnijih književnika prostora kojeg nazivamo regija.

O AUTORU:

Andrej Nikolaidis je rođen 1974. u Sarajevu. Napisao je romane Mimesis, Sin, Dolazak, Odlaganje. Parezija, ogled Homo Sucker: Poetika Apokalipse i još nekoliko knjiga. Dobitnik je nagrade Evropske unije za književnost 2011. Njegovi romani objavljeni su na četrnaest evropskih jezika, između ostalih engleski, njemački, italijanski i turski.

Knjiga se može naći u prodaji u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba po cijeni od 15,00 KM. Knjiga će na promociji biti dostupna po promotivnoj cijeni.

 

O Mađarskoj rečenici Andreja Nikolaidisa

SVE DOBRE PRIČE SU DVOSMISLENE

Sve dobre priče su u najmanju ruku dvosmislene i blagoslovene nedostatkom dokaza, sjeća se pripovjedač Mađarske rečenice kako mu je govorio prijatelj Joe, centralna ličnost novog romana Andreja Nikolaidisa koji je u jednoj rečenici ispisao pa najmanje dvosmislenu priču, obilježenu ironijom prema pošastima današnjice i autoironijom kojom su pisci “našeg“ jezika bili rijetko skloni.

Vješto odmičući se od perspektive žrtve jer kako piše danas svi sa najvećom strašću brane svoj status žrtve, kao da je biti žrtva samo po sebi najveća vrlina, koja u sebi objedinjava i vrijednošću nadzilazi sve drugo Andrej Nikolaidis ispisao je po više osnova nesvakidašnje djelo, postavljajući ga visoko iznad dnevnoprigodničarske retorike tokom predstavljanja mučne teme izbjeglištva.

Ova knjiga je imaginarna povijest balkanskih i evropskih izbjeglištava 20. i 21. vijeka ispisana kroz dvije sudbine – naratorovog prijatelja Joea i velikog jevrejsko-njemačkog filozofa Waltera Benjamina, čijim je djelom i tragičnim krajem Joe opčinjen. A njihove izbjegličke priče, baš kao što je to slučaj sa većinom takvih iskustava, slične su; bilo da je riječ o onima koji na grčkim ostrvima još uvijek u neizvjesnosti očekuju trenutak odlaska na neka konačna odredišta ili ih je na nekoj od evropskih ruta dočekala žičana ograda, ili su oni koji su početkom devedesetih odlazili iz Bosne i Hercegovine, u neizvjesnost Crne Gore koja je deportovala izbjeglice i stvarala topovsko meso dželatima od kojih neke Nikolaidis u Mađarskoj rečenici opisuje.

Mađarska rečenica, protegnuta baš kao i izbjegličke priče, uistinu je nastala u jednoj rečenici. S ovakvim izborom “izaći na kraj“ zaista mogu rijetki te se Nikolaidis novim naslovom iznova potvrđuje kao jedan od najznačajnijih književnika prostora kog nazivamo regija.

Svjestan da za razliku od nekih drugih vidova umjetnosti koji u savremenom izrazu ne iziskuju elementarno zanatsko predznanje, za razliku od pisanja koje podrazumijeva barem poznavanje slova, pripovjedač Mađarske rečenice “zagovara“ konceptualnu književnost, usmeno kazivanje knjige pred publikom, odnosno prepričavanje a ne pisanje koje bi moglo kazivaoca odvesti u neke svjetske dvorane, na atraktivne destinacije, gdje bi se progovorilo o pravima različitih kategorija obespravljenih. Književnost unosi klasu u lifestyle piše Nikolaidis i daje odgovor na sveprisutno skribomanstvo… Ironizira dominantni diskurs rodne, gender i ostalih politika u službi lične afirmacije ili finansijkog boljitka koji je daleko od istinske potrebe za borbu namijenjenu obespravljenim po rodnoj osnovi.

Stipendije, rezidencije, internacionalna čitanja, letovi vladinim avionom, visoke dnevnice i honorari, najbolje hotelske sobe i pića te “prljave ruke“ kad se ima dodira s vlašću i na najnižim nivoima dio su onog pominjanog autoironijskog… učešće u bilo kojoj strukturi moći, na bilo kojoj, ma kako niskoj razini, a biti pisac prilično je niska razina, služenje zlu, a budući da je tako, sve nagrade, kao i društveno poželjne vrline, poput požrtvovanosti ili radišnosti, posve su bezvrijedne, jer je posve svejedno hoćeš li zlu služiti predano ili nevoljno.

Mađarska rečenica ispričana je u dahu, na jednom putovanju vozom, možda sličnom onim vozovima u kojima je Joe godinama neuspješno tražio oca, nestalog u minulom ratu. Zahvaljujući pripovjedačkom umijeću Nikolaidisa, dobićemo želju da sjednemo u taj voz te porazgovarati s njim ili njegovim prijateljem Joem, ako to nisu jedna te ista osoba, te razmotrimo odnos prema Evropi i odnos te stare gospođe prema temama koje bi trebale da je se tiču; poželićemo porazgovarati o puno kompromisa, popuštanja, puno straha i malo nade kroz koje se odvija istorija, o hipohondriji kao krajnjem dometu liberalne demokratije, o tome kako kad žalimo za drugim u osnovi žalimo za sobom.

Nijedna rijeka nije dovoljno lijepa za zaustavljanje lične namjere da vlastiti život skončamo u njoj. Ne uspijeva to ni Dunavu u kom je Joe završio svoj život. Ni poneki raskošni dijalog, iskra istinskog razumijevanja među sagovornicima nisu dovoljno opravdanje da bismo prihvatili tu formu razgovora, uzdignutu na pijedestal kakofoničnog društva u kojem najčešće ne postoji namjera van one da pred publikom slušamo vlastiti glas.

Treba čitati, poručuje nam Andrej Nikolaidis, a ljudi kao da iz tih poruka iščitavaju obrnuto, da treba pisati i pričati, što glasnije i uvjerljivije, braneći neosnovanim argumentima jednako neosnovane vlastite stavove, jer čovjeku koji čita ne pada na pamet da sluša nadmene budale koje traže da se njihovo mišljenje uvaži, jer čovjeku koji čita, naviklom na monolog, znanje i vještinu, buka budala u razgovoru smeta, ometa ga u čitanju, ometa ga u mišljenju, koje je iz dijaloga takođe prognano, jer ljudi koji neprekidno govore nemaju kad misliti, pa se misao u svijet koji grca pod tiranijom ignorancije, što je pravo ime za takozvanu demokratiju i takozvano javno mnijenje, ne uspijeva probiti, a i zašto bi…

Na jednom od brojnih internacionalnih skupova kojima je cilj bio razgovor o nacionalnim književnostima, govorilo se o mađarskoj rečenici, sjeća se narator dok voz tutnji kroz predgrađe Beča, o njegovanju kulta mađarske rečenice koja je zgodna metafora za život, i sam dugačak i nepregledan, lišen mjere, život koji je mogao biti ispričan i proživljen drugačije, sa preciznijom interpunkcijom, sa tačkama i novim redovima, jer strepnja zahtijeva tačke, zahtijeva uskličnike, život ispričan bez ponavljanja i sa manje viškova, sa više svijesti i manje sna, mislim dok voz stiže na bečki Hauptbahnhof, napisao je Nikolaidis na kraju djela koje je pored literarne vrijednost podsjetnik na obavezu djelovanja i mišljenja van stereotipa, a koja podrazumijeva da izbjeglica a priori ne želi biti žrtva niti nužno biti angažovan na loše plaćenim manuelnim poslovima.

Može on biti i konobar u ulcinjskom kafiću i slušati predfajrontske ispovijesti lokalnih gostiju, a može biti i pisac, kao što njegovi junaci jesu, i kao što i sam jeste. I zato je po ko zna koji put važno reći da je najbolje pisati o onome o čemu se i najbolje zna. Uz talenat koji bi se još uvijek trebao podrazumijevati i koji se u Nikolaidisovom slučaju apsolutno podrazumijeva. I neka bude tako, dok nam književnost još uvijek nije postala konceptualna.

Kristina Ljevak