Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Izložba The Smile of the Sphinx / Osmijeh Sfinge, koju kurira teoretičarka umjetnosti Ilari Valbonesi, u saradnji s galerijom Collegium artisticum Sarajevo i kustosicom Sanelom Nuhanović, uz podršku Austrijskog kulturnog foruma Sarajevo i Islandskog umjetničkog centra, okuplja umjetnička djela dvadeset i pet međunarodnih umjetnica koje se različito reflektiraju na jezik kao utjelovljeni odgovor na ”nesvodivu neobičnost” vlastitog tijela i pluralnog svijeta. Naslov izložbe potječe od poznate priče austrijske spisateljice Ingeborg Bachmann, objavljene 1949. godine.
Na izložbi učestvuju: Emily Bates (UK), Dalila Dalléas Bouzar (DZ), Selma Doborac (BiH), Esra Ersen (TUR), Jeanne Frank (FR), Ásdís Sif Gunnarsdóttir (ISL), Andrea Heyer (AT), Benedetta Jacovoni (IT), Adela Jušić (BiH), Natia Kalandadze (GEO), Annalisa Macagnino (IT), Leila Mirzakhani (IRN), Elly Nagaoka (SAD), Laura Palmieri (IT), Mila Panić (BiH), Elisabeth Penker (AT), Manja Ristić (SRB), Mirjana Rukavina (SLO), Alice Schivardi (IT), Selma Selman (BiH), Sigga Björg Sigurðardóttir (ISL), Tamuna Sirbiladze (GEO), Martina Vanda (IT), Borjana Ventzislavova (BGR) i Alexandra Wolframm (DE).
Srdačno pozivamo medije da zajedno s kustosicom Ilari Valbonesi prisustvuju stručnom obilasku izložbe u petak, 5. marta 2021, u 12.00 sati u galeriji Collegium artisticum, kao i zvaničnom otvorenju izložbe koje slijedi u 14.00 sati.
Ulaz je besplatan.
Napomena: Kako bi se ispoštovale propisane zdravstvene i sigurnosne mjere te obezbijedilo sigurno okruženje za javnost i uposlenike galerije, u galerijskom prostoru će biti dopušteno prisustvo najviše 30 posjetilaca u datom trenutku. Posjetioci moraju nositi maske za vrijeme obilaska izložbe i držati udaljenost od drugih posjetilaca najmanje 2 metra.
Almas je objavio novu pjesmu i spot „Krug za nas“ u kojem glumi genijalni Emir Hadzihafizbegović
Nova pjesma Almasa Smajlovića govori o generaciji čije su uspomene „sa licima“ rasute po svijetu i sjećanjima koja pokušavaju da ih vrate. Jedan od stihova kaže da život i „buku stvara“ pa je Almas Smajlović imao zadatak da tu „životnu buku“ uz pomoć pravih nota, pretvori u muziku , a tekst je napisao Bakir Hadziomerović sa kojim Almas vec dugo autorski radi .
„Krug za nas“ je Almasova šesta pjesma i još jedna stanica na putu ka prvom samostalnom albumu koji kasni u dolasku zbog problema izazvanim pandemijom. Novi album je svjesno usporio svoj put pa njegov dolazak u glavnu stanicu čeka neko bolje vrijeme i neke nove žive svirke. Nova pjesma „Krug za nas“ nije čekala na svoj TV spot. Emir Hadžihafizbegović, naš najnagrađivaniji pozorišni, televizijski i filmski glumac ovaj put nije imao zadatak da glumi. Kamera je samo zabilježila njegovo suočavanje sa vlastitim životnim uspomenama zabilježenim na fotografijama, trenutke putovanja u prošlost zabilježene na komadu izblijedjelog papira dimenzija 10×13.
Na Emirovom licu, čitamo o životu vrijednom življenja. Život je daleko više od uspomena, živimo ga sada i za ono što dolazi, ali ponekad je upravo povratak uspomenama dokaz da život vrijedi živjeti i čekati na još jedan krug. Pozivamo Vas, da prije nego pregledate svoje stare fotografije, preslušate i pogledate novi spot za pjesmu „Krug za nas“.
Omladinski klub Novi Val održao je još jednu akciju čišćenja koja se održala u lokalnoj zajednici Stolac, u sklopu projekta Eko HUB Blagaj. Akcija se sprovela zajedno sa udruženjem za očuvanje prirodne sredine i razvoj turizma ”EkoTUR” Stolac i odredom izviđača ”Bregava”.
U toku ove akcije u gradskom parku skupljeno je ukupno 35 vreća smeća anorganskog i organskog otpada. Park je također uređen i očišćen od velikog grmlja koji se nakupljao dugo vremena.
Ovim putem se zahvaljujemo svim učesnicima koji su na bilo koji način doprinjeli realizaciji ove akcije
Svi učesnici su se strogo pridržavali svih epidemioloških mjera tokom realizacije akcije čišćenja.
Ovu akciju čišćenja su podržali naši partneri koji žele da doprinesu očuvanju i uređenju okoliša – Agrocentar Sjemenarna Mostar.
Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
U povodu 25.obljetnice okončanja opsade Sarajeva koja je trajala 1425 dana, te kao hommage svoj ubijenoj i djeci koja su preživjela istu, na glavnom ulazu teatra Am Stram Gram u Ženevi (Švicarska) postavljen je rad sarajevsko-ženevskog fotografa Andreja Đerkovića ”Dječje igre (Les Jeux d’enfants)”.
Teatar Am Stram Gram je internacionalni kreativni i multicisciplinarnicentar osnovan 1992.godine od strane Grada Ženeve, te kako je programski i koncepcijski posvećen djeci, logičan slijed bio je da se na 25-tu obljetnicu od okončanja 1425 dana opsade tokom koje je ubijeno 1601 djete, na glavnom ulazu teatra postavi Đerkovićev fotografski rad ”Dječje igre” iz njegovog ratnog ciklusa ”DUM DUM (1992-1996)”. Ime rada izvedeno je iz slike Pietera Brueghela (1560) na kojoj on pokazuje djecu zadubljenu u njihove igre s ozbiljnošću koju odrasli pokazuju u svojim važnijim zanimanjima, te je njegov moral da dječje igre u božjem umu imaju jednako značenje kao i aktivnosti njihovih roditelja.
Fotografija ”Dječje igre” urađena je u proljeće 1994.godine u prolazu tadašnje ulice Salvadora Aljendea na prvoj crti fronta prema okupiranoj Dobrinji 4. Djeca na fotografiji su iz četiri obitelji koje su ostale živjeti u polusrušenoj zgradi na tadašnjoj prvoj, a danas administrativnoj crti razdvajanja.Rad se od 2015.godine, nalazi u kolekciji Muzeja Ratnog djetinjstva u Sarajevu. Andrej Đerković rođen je 1971.godine u Sarajevu, gdje je završio Školu Primijenjenih umjetnosti. Član je Udruženja Likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH) od 2002. Samostalno izlagao u Sjevernoj Irskoj, Danskoj, Crnoj Gori, Kanadi, Švicarskoj, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Srbiji, Francuskoj, Hrvatskoj, Engleskoj, Makedoniji, Turskoj, Palestini, San Marinu, Sloveniji, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Urugvaju, Australiji, Belgiji, Alžiru, Gruziji, Kneževini Lihtenštajn, Portugalu, Libanonu, Albaniji, Švedskoj, Vatikanu, Meksiku, Brazilu i na Novom Zelandu i Kubi.
Jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Radovi mu se nalaze u kolekcijama Fototeca de Cuba La Habana, MACBA Barcelona, Museum für Kunst und Gewerbe Hamburg, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, Museo sperimentale di arte contemporanea MU.SP.AC. Aquila, Council of Europe Strasbourg, Old Arts Museum Belfast, Jewish Historical Museum Amsterdam, Olimpijski muzej Sarajevo, Muzej Jugoslavije Beograd, SCCA Centar za Suvremenu umjetnost Sarajevo, Muzej nevinosti Istanbul, Historijski Muzej Bosne i Hercegovine, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Photon Centar za Suvremenu fotografiju Ljubljana, Memorijalni Centar Srebrenica i drugi.Uradio je fotografske portrete Jeff Koons, Marina Abramović, David LaChapelle, Michelangelo Pistoletto, Emmanuelle Beart, David Byrne, Jean-Luc Godard, Isabelle Huppert, Bono Vox, Michel Hazanavicius, Sinéad O'Connor, Braco Dimitrijević, Catherine Deneuve, Jean-Hugues Anglade, Richard Galliano, Alfonso Cuarón, Rachid Taha, Sebastião Salgado, Yann Arthus-Bertrand, agnès b., MC Solaar, Vincent Perez, Christine and the Queens, Aslı Erdoğan, Costa-Gavras i drugi.
U povodu 100 godina Švicarske Asocijacije Fotografske umjetnosti uvršten je u monografiju „PHOTO SUISSE 1906-2006“. Uvršten je u “Leksikon Sarajeva”. Surađivao sa Benetton, agnès b. i Swatch. Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa ̋The Certificate of Appreciation ̋ Agencije Američke Vlade za informisanje (USIA).
Živi u Ženevi, gdje je Istaknuti član lokalne fotografske scene, te je do sada samostalno izlagao u značajnijim ženevskim galerijskim prostorima kao što su Galerie Atmosphère, L'Almacen, Centre d’art Contemporain (CAC), Marina Abramovic MAI Genève, Galerie Archigraphy, Galerie Jan Ken Poi, Théâtre Saint-Gervais, Papiers Glacés, Cinélux, L’Usine, Galerie Archigraphy, Chateau Carton, Galerie Ruine, Galerie Gavroche, Musée d'art moderne et contemporain (MAMCO), kao i u Centre de la Photographie, gdje se zajedno sa Musée international de la Croix-Rouge et du Croissant-Rouge, njegovi radovi nalaze u kolekciji ovih eminentnih institucija.
Omladinski klub Novi Val nastavlja dalje sa akcijama čišćenja, slijedeća će se održati ponovo sa lokalnom zajednicom Stolac, u sklopu projekta Eko HUB Blagaj. Akcija će se sprovesti zajedno sa udruženjem za očuvanje prirodne sredine i razvoj turizma ”EkoTUR” Stolac, odredom izviđača ”Bregava” Stolac i Gradskim orkestrom Stolac.
Akcija čišćenja će se održati 27.02.2021 (Subota), sa početkom u 10:00 h na lokaciji Stolac – „Gradski park“.
Akciji čišćenja se mogu pridružiti svi ostali građani koji žele da na ovaj način doprinesu očuvanju okoliša. Za sve građane iz Blagaja koji žele da se pridruže ovoj akciji neka se jave na Facebook stranicu Eko HUB Blagaj, kako bi se dogovorili za prevoz.
Ovu akciju čišćenja su podržali naši partneri koji žele da doprinesu očuvanju i uređenju okoliša – Agrocentar Sjemenarna Mostar.
U slučaju vremenskih nepogoda, akcija čišćenja će biti odgođena gdje će se u dogovoru sa predstavnicima lokalne zajednice Stolac odrediti novi datum.
Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
U povodu 25. obljetnice zvaničnog okončanja opsade Sarajeva, ova iznimna minimalistička izložba predstavlja dva istaknuta bosanskohercegovačka fotografa koji su tokom svog višedecenijskog druženja ostavili trag na sarajevskoj i internacionalnoj fotografskoj sceni, Dejana Vekića i Andreja Ðerkovića. Naziv izložbe se naslanja na kultnu pjesmu Milana Mladenovića, pa tako ova simbolična postavka vizualno aludira na tekst iste, maestralno opisujući taj pred/post/ratni triptik koji su Vekić i Ðerković, svaki ponaosob, kao dio jedne cjeline (pre)živjeli i kao takva se ona ujedno i ukazuje pred vama u vidu fotografsko-slikovnih triptika. Odnos između ova dva umjetnika je svojevrsna protuteža suvremenom čitanju lokalnog odnosnog sustava baziranog na (po)ratnim poznanstvima koji su većinom (bili) ovisni od subjektivnog postavljanja međuodnosa, a ne od prirodne i kontinuirane koherentnosti kao što je to slučaj kod ova dva vrsnika, prijatelja i školska druga. Iz svog impresivnog portfolija, oni su selektovali po tri fotografije koje prikazuju intimnu viziju njihove nepojmljive ratne realnosti.Pusti oči da vide, još ovaj put EKV
“Crno i bijelo bio je očiti estetski izbor kako bi se napravila distanca od stvaranja slika koje čine dio “suvremenih afektivnih ekonomija, podržavajući sve, od humanitarne pomoći do održive politike straha” (Steyerl & Lind, 2008, pp. 11–26). Vekić je stvorio crno-bijelu seriju pod naslovom KaoSarajevo [ChaoSarajevo ili Kao da je Sarajevo]. Neke bi se scene smatrale običnim, da se nisu odvijale u dehumaniziranoj ratnoj stvarnosti. Napetost između uobičajenog života i ratnih prilika ono je što ove slike čini simptomatskim, suprotstavljajući stvarnosti koje se ne mogu pomiriti. Dokumentiranjem određenih situacija, Vekić je pokušao, kako je gore rečeno, uhvatiti trenutke mirnoće – “neku vrstu smirenosti usred kaosa” – poput ostataka mirnog svakodnevnog života i prikazati snažnu spremnost njegovih sugrađana da izdrže i prežive. Hommage izdržljivosti građana Sarajeva u nepodnošljivim okolnostima, također se može naći u seriji Andreja Đerkovića pod naslovom DUM- DUM. Jedna od ovih fotografija prikazuje skupinu ljudi koji čekaju svoj red za punjenje kanistera vodom. Slika reda i strpljenja proturječi kaotičnom i razornom ratnom ozračju i svjedoči koliko su mnoge komšijske zajednice bile samoorganizirane i disciplinirane tokom rata u svojim strategijama preživljavanja. Sarajevski filozof Fehim Hadžimuhamedović (2008), umjetničku je praksu u ovim okolnostima definirao kao ‘kulturu u postajanju’ – generiranje etičkih vrijednosti pred totalnim socio-kulturnim kolapsom”.
Branka Vujanović, ekstrakt iz teksta “Photography as Cultural Symptomatology within a Post-Yugoslav Condition: The Case of Sarajevo” (Art – Ethics – Education, Brill, 2020). Plakat i pozivnicu za ovu simboličnu i introspektivnu postavku, uradila je Andrejeva i Dejanova razredna drugarica i kolegica, akademska dizajnerica Marina Glavanović.
Ðerković i Vekić su dugogodišnji članovi Udruženja Likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH), te su dobitnici više značajnih nacionalnih i internacionalnih nagrada za svoj rad. Ispred Bosne i Hercegovine bili su selektovani za internacionalnu platformu “Posljedice – mijenjanje kulturnog pejsaža (tendencije u angažiranoj post-jugoslavenskoj suvremenoj fotografiji 1991-2012)”, te su im radovi pod komisarijatom Branke Vujanović u periodu 2012-2014, bili postavljeni u Narodnom Muzeju Slovenije u Ljubljani, Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, Narodnom Muzeju Crne Gore na Cetinju, Collegium Artisticumu u Sarajevu, Galeriji Remont u Beogradu, Pordenone ARte COntemporanea (PARCO 2) i u zvaničnom programu “Monat der Fotografie” u Beču. Zajedno su, u selekciji Dunje Blažević i Kathy R. Huffman, izlagali 1997.godine na Prvoj Godišnjoj izložbi Sarajevo Centra za Suvremenu umjetnosti (SCCA), te pod komisarijatom kustosice Asje Mandić na izložbi “U potrazi za identitetom 1992-2002” u organizaciji sarajevskog ARS AEVI Muzeja Suvremenih umjetnosti, pri kojem je Andrej jedan od osnivača kolekcije Muzeja, dok je Dejan dugogodišnji fotograf ovog značajnog projekta. Njihovi radovi se nalaze u “Sarajevo Collezione per l'Aquilla”, kolekciji darovanoj obnovljenom Eksperimentalnom muzeju Suvremene umjetnosti (Museo Sperimentale d'Arte Contemporanea) u italijanskom gradu L'Aquila, koji je teško oštećen u potresu 2009.godine.
Dejan Vekić rođen 1971. godine u Sarajevu. Završio Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, te diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Fotografijom se bavi od 1987. Do početka rata, radio je u foto studio Photo Design, kada je postao članom Državne Komisije za istraživanje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Fotografije su mu objavljivane u časopisima Los Angeles Times, Wired Japan, De Standaard, New York Magazine, Bussines Magazin, Elle, Futura, Goteborg Post, Fantom slobode, La Libre, Telegram, Dagens Nyheter, Gudbrandsdølen Dagningen, Aftenposten, Oslobođenje, Pogledi, L'Architecture d'aujourd'hui, Ouvest France, Dani, Cineaste i drugi. Kroz rezidentni program, krajem devedesetih boravio je u Nacionalnoj školi fotografije u Arles (Francuska). Radio je na Oskarom nagrađenom filmu Ničija zemlja, nakon čega se njegova suradnja sa Danisom Tanovićem nastavila i u filmovima L’Enfer (2004), Triage (2008), Cirkus Kolumbija (2009), Bagage (2011), Epizoda u životu berača željeza (2012) i Tigrovi (2013). Kao oficijelni fotograf bio je angažovan u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine i na projektu Ars Aevi. Predavao je fotografiju i digitalnu postprodukciju na Američkom univerzitetu u Bosni i Hercegovini. Živi i radi kao samostalni fotograf u Den Haagu.
Andrej Ðerković rođen 1971.godine u Sarajevu. Završio je Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Radovi mu se nalaze u kolekcijama Fototeca de Cuba Havana, MACBA Barcelona, Museum für Kunst und Gewerbe Hamburg, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine Sarajevo, Council of Europe Strasbourg, Old Arts Museum Belfast, Jewish Historical Museum Amsterdam, Musée des beaux-arts La Chaux-de-Fonds, Olimpijski muzej Sarajevo, Muzej nevinosti Istanbul, Centre de la Photographie Genève, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Memorijalni Centar Srebrenica, Muzej Jugoslavije Beograd, Muzej Ratnog Djetinjstva Sarajevo i drugi. Surađivao sa kompanijama Benetton, agnès b. i Swatch. Fotografije su mu objavljivane u La Stampa, La Repubblica, El País, Le Monde, Liberation, Belfast Telegraph, British Journal of Photography, La Vanguardia, Exibart, Artribune, Liberazione, Marianne, Publico, Berner Woche, La Depeche, Le Temps, Le Matin, Radikal, Hurriyet, Tages Anzieger, Mladina, Zarez, Feral Tribune, Jutarnji list, Pobjeda, Odjek, Fantom slobode, Ukrayinska Pravda, Sineast i drugi. Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa ˝The Certificate of Appreciation˝ Agencije Američke Vlade za informisanje (USIA). Živi u Ženevi.
Poticanje i stimulisanje projekata podizanja svijesti o zaštiti okoliša od strane civilnog društvo i privrednih subjekata kao i organizacija kampanja i stimulisanje debate o politikama u ovoj oblasti, te modernizacija nastavnih planova i programa osnovnih i srednjih škola u skladu sa programom Eko škole koji provodi Centar za promociju civilnog društva, uvršteni su, upravo na prijedlog Centra za promociju civilnog društva, u Strategiju razvoja Federacije BiH 2021 – 2027 usvojenu u četvrtak, 18.2.2021. godine.
Ovaj veliki korak za razvoj svijesti građana i građanki o važnosti zaštite okoliša proizvod je kako višegodišnjeg rada Centra za promociju civilnog društva na jačanju uloge civilnog društva u kreiranju javnih politika, tako i konkretno rada projekta „Misli o prirodi!“ na jačanju uloge civilnog društva u pitanjima iz oblasti zaštite okoliša te posebno programa Eko škole u okviru njega.
Savjetnica za zaštitu okoliša na projektu „Misli o prirodi!“ Sabina Jukan, je kroz tematsku grupu „Okoliš, komunalna infrastruktura i upravljanje prirodnim resursima“ započela sa doprinosom izradi Strategije razvoja FBiH 2021 – 2017.
„Radeći na pripremi različitih alata za podršku školama u oblasti zaštite okoliša uvidjela sam da je u cilju podizanja svijesti o zaštiti okoliša i razvoja zelenih vještina potrebno modernizirati nastavne planove i programe osnovnih i srednjih škola. Mi smo taj proces modernizacije nastavnih planova i programa utvrdili u skladu s prethodno definiranim programom Eko škole, kako bi se kontinuirano provodile aktivnosti vezane za zaštitu okoliša koje bi bile inkorporirane u sve segmente odgojno obrazovnog rada škola. Vlada FBiH prepoznala je da se kroz program Eko škola mogu unaprijediti planovi u školama, te je uvrstila to u Strategiju“, kazala je Jukan.
Uvrštavanje navedenih prijedloga veliki je korak ne samo za rješavanje pitanja zaštite okoliša već i civilno društvo u cjelini.
„Ovaj uspjeh podstrek je za CPCD, ali i za cjelokupno civilno društvo u Bosni i Hercegovini. On predstavlja dokaz da aktivna participacija građana i građanki, stručnjaka/inja i organizacija civilnog društva u procesima donošenja odluka ima efekta i može rezultirati unapređenjem Strategija i drugih dokumenata od značaja koji kroje našu budućnost“, poručila je direktorica Centra za promociju civilnog društva Aida Daguda.
Eko škole jedan su od nekoliko segmenata trogodišnjeg projekta „Misli o prirodi!“ koji provodi Centar za promociju civilnog društva, uz finansijsku podršku Švedske.
U okviru programa Eko škole ostvarena je saradnja sa 36 osnovnih i srednjih škola iz 29 lokalnih zajednica iz BiH kojima su ponuđeni resursi – znanje kroz učešće na konferencijama, edukacijama i drugim projektnim aktivnostima, kao i materijalni resursi za unapređenje rada na zaštiti okoliša. Odabrane škole trenutno su u fazi pripreme za implementaciju Certifikacijskog mehanizma Eko škola u BiH nakon čega će biti i službeno akreditovane kao Eko škole.
Osnovni cilj Certificiranog mehanizma Eko škola u BiH je uključiti očuvanje okoliša na principima održivog razvoja u rad odgojno-obrazovnih institucija u BiH, preko implementacije aktivnosti koje će uvesti vidljive promjene stavova i ponašanja u svakodnevnom životu i radu učenika/ica i uposlenika/ica škole, ali i šire društvene zajednice, a što je od sada dio i službene Strategije razvoja FBiH.
Rock bend Emir & Frozen Camels imaju novu pjesmu imena “Rat za ljubav”. Radi se o pjesmi koja žestokim i prepoznatljivim zvukom podsjeća na “smrznute kamile” s početka njihove karijere. Pjesma je snimljena u američkom studiju “Definition Media” na Floridi, dok miks i produkciju potpisuje nedavno preminuli hrvatski producent Miro Vidović.
“Pišući ovu pjesmu kroz glavu mi je puno puta prošla misao kako živimo u podneblju i vremenu u kojem se priča o ratu non stop vrti na sve strane i gdje je riječ “rat” nekako oduvjek utkana u svaku poru našeg društva i života. Onda mi je palo na pamet da je vjerovatno jedini rat vrijedan ratovanja, naše energije, pa i života. ustvari rat za ljubav. Ono što ovu pjesmu na personalnom nivou čini preposabnom za mene je fakt da je ovo zadnja pjesma koju je u svom životu miksao i producirao moj nedavno prerano preminuli prijatelj Miro Vidović”, riječi su autora pjesme “Rat za ljubav” Emira Bukovice.
Pjesma “Rat za ljubav” je dobila i interesantan video spot koji je režirao talentirani Jasmin Jatić, iza kojeg stoji puno dobrih video spotova, između ostalih i oni za Darka Rundeka i Zabranjeno Pušenje. Spot osim benda prikazuje i govori o nekim trenutnim neuralgičnim svjetskim temama, od korone, preko požara u Australiji, proteklih izbora u Americi, do događanja na Balkanu itd. Spot je i svojevrsni “In Memoriam” hrvatskom producentu Miru Vidoviću koji je i ranije miksao i producirao neke od najpoznatijih pjesama benda Emir & Frozen Camels, kao što su “Alina (No Pasaran)”, “Jedina” itd.
Info centar Evropske unije u Bosni i Hercegovini poziva zainteresovane pojedince, lokalne samouprave, nevladine i eko organizacije i udruženja, te predstavnike poslovnog sektora u BiH da nam se pridruže na online edukativnoj radionici „Zelene vještine: za promjenu i održivost“.
Online radionica je zamišljena kao trening i razmjena iskustava o zelenom razmišljanju kako bismo upoznali koncept zelenih vještina s ciljem stvaranja radne snage potrebne za održivi razvoj. Radionica „Zelene vještine: za promjenu i održivost“održaće se online u četvrtak, 25. februara sa početkom u 13 sati na online platformi Zoom i putem FB live na stranici Info centra EU u BiH. Govornici na webinaru su korisnici EU projekata koji su proveli projekte iz ove oblasti: Nadira Berbić (CENER21); Erna Kurtović Gabela (ENOVA), Snežana Mišić Mihajlović (ANALITIKA), Slaviša Jelišić (LIR EVOLUTION), te Sanda Midžić Kurtagić (Univerzitet u Sarajevu / CENER21). Neke od tema radionice su: Šta su zeleni poslovi? Zašto zelena radna mjesta moraju postati centralna tema u nacionalnim strategijama? Koji su sektori vodeći u stvaranju zelenih radnih mjesta? Kako vlade mogu podržati radnike tokom zelene tranzicije? Šta su ključne socijalne zaštite dok se profili posla mijenjaju ili preusmjeravaju na nove zelene sektore? Kako kompanije mogu voditi tranziciju zelenih radnih mjesta i kako “odlazak” u zeleno može učiniti kompaniju konkurentnijom? Prema Zelenoj agendi Evropske unije i Zelenoj agendi za Zapadni Balkan, zelene vještine su znanje i sposobnosti za izvođenje i rješavanje problema u zelenim zanimanjima. Uključuju način razmišljanja, znanje, sposobnosti i stavove koje pojedinac ima i u skladu s kojim živi, radi, razvija se i podržava održivo okruženje s učinkovitim resursima.
Zoom link:
EU Info is inviting you to a scheduled Zoom meeting.
Topic: Do you have a green skills for transformations? Time: Feb 25, 2021 01:00 PM WarsawJoin
Ovaizložba poziva na ujedinjenje i šalje snažnu poruku. Jedan svijet. Jedna porodica. Jedna vrsta. Jedna vjera – humanost.“, riječi su kojima je autor Zoran Milišić, u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti otvorio svoju izložbu fotografija „Mirrors of Me / Ogledala mene“. Izložbu sačinjavaju snažni portreti lica migranata, ljudi koji žive u uslovima ispod ljudskog dostojanstva, ali i portrete običnih ljudi sa drugih dijelova naše planete. Postavka koju čini 45 recentnih fotografija napravljenih u posljednjih 20 dana u BiH i Srbiji, bit će postavljena do 24. februara.
„Za razliku od fotografija čijije fokus na grotesknosti uslova u kojima migranti žive, ova serija predstavlja poziv svima nama da osjetimo jedni druge duboko u sebi i usudimo se krenuti na jedno snažno i transformirajuće iskustvo unutrašnje spoznaje“, istakao je Milišić te se posebno zahvalio Sarajevskoj tribini koja je pružila nesebičnu podršku u produkciji izložbe.
„Nadam se da će ova izložba probuditi javnost da damo dio sebe ovim ljudima.Upravo zato što su isti kao i mi, što je njihova bol i naša bol, što je njihova sreća i naša sreća, i što su njihove aspiracije i naše aspiracije da živimo u miru, blagostanju, ljubavi i samoostvarenju kao ljudska bića dostojna postojanja na koje svi imamo pravo samim rođenjem na ovoj planeti“, dodao je Milišić. U kreiranju fotografija korištena je digitalna i analogna fotografija uz fokus na analogne objektive zbog vjerodostojnosti prenošenja energije sadašnjeg trenutka u 2D format fotografije. Jer život nije digitalan već analogan.
Zoran Milišić neko je ko svu svoju stručnost, talente i svestranost koristi da bi poboljšao i uljepšao živote ljudi oko sebe i svijet u kojem živi. Rođeni je Sarajlija. Godine 1993. migrirao u Australiju gdje je postao uspješan IT stručnjak. Nakon skoro pogubnog trenutka za njega, Zoranov život pravi oštar zaokret. On tada počinje istraživati kineziologiju kao prirodnu i neinvazivnu metodu liječenja. Posljednjih 20 godina svakodnevno uspješno radi sa ljudima primjenjujući svoja znanja iz ove oblasti. Vrstan je poznavalac čovjeka i njegovih izazova na sva četiri nivoa našeg bića. Međunarodno je nagrađivan fotograf, nekadašnji reprezentativac u biciklizmu, suprug, otac troje djece, Mohanji Acharya i Mai-Tri praktičar.
