Autor: urednik

Sarajevski bend Rock Redukcija odlučio nas je ponovo počastiti jednom muzičkom poslasticom i to tačno na godišnjicu od izlaska njihovog posljednjeg singla “Ma dobro je”. Riječ je ovaj put o remixu pjesme “Ma dobro je” koju su uz vokalnu podršku grupe Helem Nejse i Zlatana Karića uradili na početku pandemije prošle godine.

Autor koji je ovom remixu dao svoj kreativni pečat je Dj Muki Optimistic Remix – Muhamed Trnka.

Spot je radio Davor Tomić.

Ekipa muzičara koja je uz Helem Nejse i Zlatana Karića učestvovala u ovom projektu su  Jugo Emir – solo gitara /Letu Štuke, Bojan Crnogorac – bubanj /Konvoj/, Darko Beus – truba /Sarajevo Big Bend/ i stalni članovi RR, Darko Hrgić – bas, autor /Rock Redukcija/ i Jasmir Musabegović – gitara, autor /Rock Redukcija/.

Remix pjesme koja je obilježila prve dane izolacije zbog Korone ovaj put poziva na ples. Uskoro, nadamo se, i van kućna četiri zida.

Večeras će u 21 sat, na zvaničnom Youtube kanalu Festivala MESS https://www.youtube.com/user/FestivalMESS i Facebook profilu Festivala MESS https://www.facebook.com/festivalMESS, biti emitovana prva ovogodišnja online izložba fotografija u okviru Modula Memorije 2021. U pitanju je rad pod nazivom “Izbjeći rat” fotografa Luigija Ottanija i umjetnice Roberte Biagiarelli koja govori tekst koji je napisao poznati italijanski novinar Paolo Rumiz.

 “Izbjeći rat” je serija fotografija iz 2015. godine koje pokazuju kako izgleda balkanska ruta migranata koji na svome putu pokušavaju prijeći i grčko – makedonsku granicu. Luigi Ottani, jedan od najpoznatijih italijanskih fotoreportera, i Roberta Biagiarelli, multidisciplinarna umjetnica čija veza sa BiH traje već decenijama, stvorili su intenzivnu priču nastalu na jednom dijela izbjegličkog puta. Radi se o dragocjenom dokumentu koji za ideju ima pokrenuti konstruktivni dijalog o migracijama i granicama, a sa ciljem uspostavljanja slike neopterećene stereotipima i senzacionalizmom.

“2015. godine spas u bijegu od ratova u Evropi su pokušali pronaći žene, muškarci, maloljetnici, te cijele porodice koje su napustile svoje domove u pokušaju da spese svoje živote. Milioni izbjeglica nastoje pronaći svoje utočište u Evropi, ali ona ih dočekuje nespremna, podijeljena, nesposobna, rastrgana divljom sebičnošću i interesima. Njen odgovor je bodljikava žica, zatvaranje kopnenih granica i politika odbijanja. Jedno od simboličnih mjesta ovog egzodusa na balkanskoj ruti bila je i još uvijek je grčko-makedonska granica, tačnije gradovi Idomeni (Grčka) i Đevđelija (Makedonija) udaljeni nešto više od kilometra”, rekli su o ovoj izložbi Luigi Ottani i Roberta Biagiarelli.

Luigi Ottani, fotograf i publicist, rođen u Modeni 1965, posebno je posvećen “uličnoj fotografiji” i društvenim reportažama. Od 2000. godine do danas objavio je tridesetak fotografskih izdanja i autor je brojnih izložbi i instalacija. Među njegovim najpoznatijim reportažnim radovima su: priča o Sahelu u Eritreji, život u izbjegličkim kampovima Saharawi, poslijeratno razdoblje u Bosni, pošast dječje prostitucije u Kambodži, Šri Lanka pogođena tsunamijem, život u “mrtvoj zoni” u Černobilu, teška stvarnost talijanskih urbanih četvrti, etničke manjine kineskog Hunana, sjećanje na Beslan u Sjevernoj Osetiji, potres u Emiliji… Luigi Ottani jedan je od najpoznatijih italijanskih fotoreportera.

Roberta Biagiarelli, poznata italijanska glumica i multidisciplinarna umjetnica svoju karijeru započela je 1985. godine. 2002. je osnovala udruženje za kulturu “Babelia & C.” – u sklopu kojeg je realizovala brojne projekte. Svojom monodramom “A come Srebrenica” privukla je mnogo pažnje u Italiji. Predstava koja živi više od 20 godina i koja ima status kultne evropske predstave imala je više od 600 izvedbi. Roberta Biagiarelli je svojim aktivizmom i odlučnošću uspjela da osigura sredstva za obnovu Doma kulture u Srebrenici i pokretane niz kulturnih inicijativa koje su za cilj imale socijalizaciju mladih Srebreničana. Na desetu godišnjicu genocida u Srebrenici realizovala je i dokumentarni film “Suvenir Srebrenica”. Njena životna misija bazirana je na vjerovanju da “ako želimo da sačuvamo današnji svijet, moramo prihvatiti da onaj koji je drugačiji od nas isto tako može da bude nosilac dijela naše kulture, te moramo njegovati bogatstvo drugačijeg ako želimo da sačuvamo ovaj svijet.” Luigi Ottani i Roberta Bagiarelli su I autori knjige “Shooting in Sarajevo” za koju se nadamo da će biti predstavljena u Sarajevu čim se za to steknu normalni uvjeti.

Grupa Zoster objavila je video spot za pjesmu “Treba mi keš”, koja je drugi singl s njihovog novog albuma “Najgori”.

Muziku i tekst potpisuje frontmen grupe Mario Knezović, a aranžman Adis Sirbubalo. Video spot za pjesmu je radio vizualni umjetnik iz Sarajeva Enis Čišić.

“Album ‘Najgori’ imat će deset pjesama koje su koncepcijski povezane. Ovim singlom Zoster otkriva svog protagonistu i slaže mozaik albuma koji bi trebao ugledati svjetlo dana krajem 2021. godine”, naveli su.

Dodaju da je grupa Zoster prošle godine potpisala ekskluzivni ugovor s Croatia Recordsom za izdavanje albuma “Najgori” koji je sniman u Muzičkom centaru Pavarotti i u studiju Baraka u Mostaru.

Nakon dodjele ovogodišnje Nagrade rediteljici Jasmili Žbanić, od ove sedmice svi programi Modula Memorije 2021 bit će održani u online formatu. Večeras i u četvrtak bit će emitovana dva igrana filma; “Most” reditelja Hajrudina Šibe Krvavca bit će prikazan večeras na zvaničnom Youtube kanalu Festivala MESS https://www.youtube.com/user/FestivalMESS i Facebook profilu Festivala MESS https://www.facebook.com/festivalMESS u saradnji sa Filmskim centrom Sarajevo, a u četvrtak, 15. aprila, na Federalnoj televiziji sa početkom u 21 sat, bit će emitovan film “Za one koji ne mogu da govore” rediteljice Jasmile Žbanić.

Film “Most” je jedan od najznačajnijih filmova, ne samo reditelja Šibe Krvavca, već bosanskohercegovačke, ali i evropske kinematografije iz tog perioda. Ovaj film je uvršten u ovogodišnji program zbog svoje velike umjetničke vrijednosti, ali I zbog teme kojom se bavi kroz svoju priču. Veoma je važno da kroz ove programe sačuvamo antifašitičku ideju I njegujemo je I u novom vremenu.

Radnja filma “Za one koji ne mogu da govore” prati Kym, turistkinju iz australije, koja odlučuje otputovati u Bosnu. Turistički vodič je vodi u Višegrad, mali grad na granici Bosne i Srbiji. Nakon neprospavane noći u „romantičnom“ hotelu Vilina Vlas, Kym otkriva šta se tu dogodilo tokom prethodnog rata. Ona nakon toga više ne može biti obična turistkinja i njen život više nikada neće biti isti. Ovaj film je baziran na istinitoj priči, a glava protagonistkinja filma, Kym, igra samu sebe.

Čekanju se bliži kraj – premijera nove sezone popularnog animiranog serijala “Bruca Braca Bruda Brada” zakazana je za nadolazeću nedjelju (18. april) na Youtube BBBB kanalu. Epizode će se emitirati nedjeljom u 22 sata, tako da će jednostavnom pretplatom na Youtube kanal svi ljubitelji serijala dobijati obavještenja o dostupnosti novih epizoda.

Sezona naziva “Uzvraćaju udarac” je dosad produkcijski najkompleksniji projekt kolektiva Helem Nejse. Nakon numere “Runjav Nos”, najavljuje ga i trailer sezone.

“Za manje od godinu dana uspjeli smo producirati 160 minuta animiranog serijala. Trajanje epizoda je poraslo na 16 minuta, što nas je približilo industrijskom standardu. Ovo je plod dobrog tempa i uigranosti cijelog tima”, govore Helem Nejse i objašnjavaju kako nastaju scenariji epizoda: “Kreće se od osnovne ideje koja sadrži potencijal za razvijanje složenije radnje. Jednu epizodu smo napisali na osnovu diskusije o situacijama koje bi se mogle dogoditi Bruci, Braci, Brudi i Bradi u slučaju da odluče otići na more. Ideje se predlažu, slažu i odbacuju dok se ne konstruiše skelet scenarija. U prosjeku, naši scenariji imaju četiri verzije, a krećemo od makro ideje u prvoj verziji do definisanja najsitnijih detalja u posljednjoj.”

AKTUELNOST PROPADANJA BH. DRUŠTVA KAO INSPIRACIJA

Iako ga često karakterišu kao bh. odgovor na South Park, Helem Nejse ne smatra da serijal “Bruca Braca Bruda Brada” mora pratiti dešavanja na sedmičnom nivou da bi bio aktuelan jer vrijeme u Bosni i Hercegovini na određeni način stoji posljednjih trideset godina.

“Aktuelnosti jesu važne kao materijal za oblikovanje fikcije koja ne bježi od bavljenja stvarnošću, ali ne robujemo praćenju aktuelnosti na sedmičnom nivou. Na ovim prostorima ideje devedesetih su aktuelnost i dan-danas. Nama je najinspirativnija aktuelnost permanentnog propadanja bosanskohercegovačkog društva od rođenja nas do rođenja animiranog serijala”, napominju članovi Helem Nejsea.

UMJETNOST KAO ANALIZA, NE KRITIKA

Autori serijala ne odbacuju značaj televizijske distribucije i govore da su trenutno i u tim pregovorima, ali da je odluka o emitovanju i distribuciji putem novih medija kakvi su Youtube i društvene mreže prirodna jer su to alati komunikacije publike i njih. 

Raduje činjenica da su nove epizode serijala satkane od pronicljivog humora, te da se Helem Nejse nisu samocenzurisali uprkos kritikama od, kako oni kažu, “kulturno-umjetničke raje”.

“Jeste li primijetili da se javni prostor pretvorio u utakmicu koja se svodi na što skandalozniji pristup izražavanju mišljenja? Taj naopaki svijet treba znati uhvatiti da bi ga se predstavilo onakvim kakav zapravo jeste. Nemamo nikakav problem s tim da naš humor bude i provokativan, pa čak i da s vremena na vrijeme zaboli, jer samo tako će dotaći tamo gdje treba.

Raja koja ima običaj sebe kititi “kulturno-umjetničkom” odrednicom, što im valjda daje pravo da društvo posmatraju sa visine, zna nam uputiti kritike i zamjeriti na “promociji klošarluka i papanluka”. Mi se bavimo umjetnošću, a umjetnost ne diskriminira, ne moralizira i ne osuđuje, nego pokušava razumjeti. Mi pokušavamo shvatiti motive četvorke iz Švrakinog i razloge zašto su oni to što jesu, da bismo možda jednog dana shvatili zašto je bh. društvo ovakvo kakvo jeste”, govore Helem Nejse.

PROKLETSTVO SARAJEVSKOG HUMORA

Animirani serijal kolektiva Helem Nejse inspiraciju crpi iz sarajevskog mentaliteta i sa ulica grada. Sarajevski humor je specifičan, slažu se Helem Nejse. Međutim, oni i napominju da glorifikacija donosi određeni niz problema.

“Humor se pretvara u suprotnost kada od njega zidamo spomenik. Sarajevo pomalo kuburi i sa svojom reputacijom dežurnog komičara među gradovima bivše Jugoslavije. Tome smo posvetili i jednu od epizoda u novoj sezoni. Na formiranje ličnosti u Sarajevu humor ima iznimno značajnu ulogu, ali je problem što se time jačaju i stereotipi koji onda postaju izvozni proizvod za regionalno tržište. Time smo vječno na gubitku jer nam je sav kulturni identitet baziran na zajebanciji. A humor je, da citiramo jednog lika iz BBBB-a, “vrlo eksplozivan, humor nije zajebancija.””, zaključuju Helem Nejse.

Zenica Podcast Meet Up-i, iako su tek zaživjeli, probudili su veliki interes mladih u Zenici. Nakon drugog po redu Podcast MeetUp-a, na kojem su članovi sarajevskog benda Helem Nejse otkrili kako uspješno realizuju Helem Nejse Rejdio Šou, ekipa koja stoji iza projekta Podcast Jam: First Station Zenica priprema Zenica Podcast MeetUp #03. Sve su to aktivnosti koje imaju za cilj umrežavanje mladih i formiranje prve omladinske podcast platforme u Bosni i Hercegovini.

„S obzirom da se ovi događaji realizuju kako bi se podcasteri povezali i razmjenjivali iskustva koja se tiču svih aspekata u kreiranju ovakvih sadržaja, očekujemo da će podcast scena u Bosni i Hercegovini uveliko da se unaprijedi i da postane vidljivija i prepoznatljivija“ –izjavio je Ernad Bihorac, direktor Udruženja za brigu i opšta prava djece “Naša djeca” Zenica.

Cilj projekta Podcast Jam: First Station Zenica je, između ostalog, da afirmiše pozitivne priče mladih, te da ih podstakne da kreiraju multimedijalne sadržaje i govore o autentičnim i zanimljivim temama. Upravo o takvim temama, u svom podcastu govori host RadiYo Active Podcasta, Kemal Alijagić.

„Do sada obrađene teme uključuju značaj edukacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, cyberbullying u BiH, utjecaj umjetnosti na razvoj čovjeka. U nastavku se planiramo fokusirati na slične teme kojima se ne posvećuje dovoljno medijskog prostora“ – pojasnio je Alijagić.

U narednom periodu, ekipa iz Zenice planira ugostiti poznate podcast hostove iz naše zemlje (ali i regije). Zbog velikog interesa mladih, a u skladu sa COVID-19 uputama nadležnih kriznih štabova, buduće Podcast Meet Up-e svi zainteresovani moći će pratiti i u live prenosima na društvenim mrežama RadiYo Active Zenica.

„Ovo je period u kojem svi moramo biti odgovorni i paziti jedni na druge, ali također ne možemo dozvoliti da sve stane. Zato ćemo omogućiti svim mladima u BiH da naše Meet Up-e prate online“ – zaključio je Ernad Bihorac, direktor Udruženja za brigu i opšta prava djece “Naša djeca” Zenica.

Zenica Podcast Meet Up-i rezultirat će i prvim PodCast Festom Zenica 2021 koji će biti održan na ljeto ove godine.

Više informacija o Zenica Podcast Meet-Up’s možete pronaći prateći Radio Active Zenica na društvenim mrežama, kao i na Youtube kanalu.

Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Andrej ÐerkovićBraco Dimitrijević I met at 11.21 am, Sarajevo 2002Le CommunCentre de la photographie GenèveŽeneva, Švicarska07.-31.April 2021.

Kao dio platforme koju ženevski Centar za fotografiju (Centre de la photographie Genève) trenutno provodi o značaju institucije posvećene fotografiji na području suvremene umjetnosti i u neposrednoj blizini Muzeja i Centra za suvremenu umjetnost, rad umjetnika Andreja Đerkovića pod nazivom „Braco Dimitrijević I met at 11.21 am, Sarajevo 2002“, postavljen je na zajedničkoj zgradi ove tri institucije.
Ovaj “site-specific” efemerni rad se odnosi na čuvenu seriju “Slučajni prolaznik” Ðerkovićevog poznanika i sugrađanina Brace Dimitrijevića, jednog od pionira konceptualne suvremene umjetnosti. Suštinom ljudskog ponašanja i čitanja svakodnevnog okružja, u Đerkovićevom radu dolazimo do propitivanja mekanizama promovisanja određenih ideja/osoba, koji su kulturološki instalirani u prilično zatvorenom i kalvinističkom ženevskom suvremenom društvu. Proces ove intervencije u javnom prostoru se u stvari odvija u suprotnom pravcu od izvornog rada Brace Dimitrijevića, čija je ideja bila da analizira određena ponašanja javnosti koja je portretisane subjekte automatski “čitala” kao poznate ličnosti iz politike i medija, što isti izvorno nisu.

U ovom radu odnosne estetike, ženevskoj se javnosti na čitanje daje baš suprotno, jer je portretni subjekt u ovom slučaju, nitko drugi do sam Braco Dimitrijević. Ðerkovićev portret jednog od najpoznatijih suvremenih svjetskih umjetnika, pod komisarijatom uglednog likovnog kritičara i direktora ženevskog Centra za fotografiju Joerga Badera, postavljen na fasadi zgrade “Le Commun”, kompleksu u kojem se nalaze Muzej i Centar za Suvremenu umjetnost (Musée d'art contemporain MAMCO / Centre d'art contemporain CAC), zapliće monumentalno sa svakodnevnim, kroz ideju medijske dogme i (predra)suda prema umjetničkom djelu u izravnoj i snažnoj maniri. Istovremeno, on propituje stanje kulturološke svijesti lokalnog kulturnog miljea o nukleusu radova ženevskog Muzeja Moderne i Suvremene umjetnosti (MAMCO) u čijoj se kolekciji među autorima, nalazi i sam Braco Dimitrijević. Ovim primjerom pretvaranja umjetnosti u ponašanje, dolazimo do toga da isto postaje ekvivalent umjetnosti, tj. vlastito samoposmatranje postobjektne umjetnosti.
“Slučajni prolaznici, taj moj, uslovno rečeno, “prvi” rad, uvijek je negdje, uvijek ga se prikazuje. Nemam nikakav odnos prema tome, osim što sam u posljednje vrijeme postao manje strog prema sebi, manje kritičan. Ako ja mogu sresti slučajnog prolaznika čiju sam sliku postavio na zagrebački Trg republike ili na Champs-Elysees, to znači da mogu sresti i sebe!?”

Braco Dimitrijević, DANI (Sarajevo), April 2001.

Andrej Đerković rođen je 1971.godine u Sarajevu, gdje je završio Školu Primijenjenih umjetnosti. Član je Udruženja Likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH) od 2002. Samostalno izlagao u Sjevernoj Irskoj, Danskoj, Crnoj Gori, Kanadi, Švicarskoj, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Srbiji, Francuskoj, Hrvatskoj, Engleskoj, Makedoniji, Turskoj, Palestini, San Marinu, Sloveniji, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Urugvaju, Australiji, Belgiji, Alžiru, Gruziji, Kneževini Lihtenštajn, Portugalu, Libanonu, Albaniji, Švedskoj, Vatikanu, Meksiku, Brazilu i na Novom Zelandu i Kubi.

Jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Radovi mu se nalaze u kolekcijama Fototeca de Cuba La Habana, MACBA Barcelona, Museum für Kunst und Gewerbe Hamburg, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, MU.SP.AC. Aquila, Council of Europe Strasbourg, Old Arts Museum Belfast, Jewish Historical Museum Amsterdam, Olimpijski muzej Sarajevo, Muzej Jugoslavije Beograd, SCCA Centar za Suvremenu umjetnost Sarajevo, Muzej nevinosti Istanbul, Historijski Muzej Bosne i Hercegovine, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Photon Centar za Suvremenu fotografiju Ljubljana, Memorijalni Centar Srebrenica i drugi.

Uradio je fotografske portrete Jeff Koons, Marina Abramović, David LaChapelle, Michelangelo Pistoletto, Emmanuelle Beart, David Byrne, Jean-Luc Godard, Isabelle Huppert, Bono Vox, Michel Hazanavicius, Sinéad O'Connor, Catherine Deneuve, Jean-Hugues Anglade, Richard Galliano, Alfonso Cuarón, Rachid Taha, Michèle Laroque, Sebastião Salgado, Yann Arthus-Bertrand, agnès b., MC Solaar, Vincent Perez, Christine and the Queens, Aslı Erdoğan, Costa-Gavras i drugi.  U povodu 100 godina Švicarske Asocijacije Fotografske umjetnosti uvršten je u monografiju „PHOTO SUISSE 1906-2006“. Uvršten je u “Leksikon Sarajeva”. Surađivao sa Benetton, agnès b. i Swatch. Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa  ̋The Certificate of Appreciation ̋ Agencije Američke Vlade za informisanje (USIA). Živi u Ženevi.

U programu Proljetnog izdanja Sarajevo Film Festivala, koje se održava online, od 9. do 17. aprila na Ondemand.kinomeetingpoint.ba, su i dva dokumentarna filma: “Mala djevojčica” Sébastiena Lifshitza i “Jedna od nas” Đure Gavrana.

Više o programu festivala pročitajte ovdje 

MALA DJEVOJČICA

Francuska, 2020, 85 min.

Režija: Sébastien Lifshitz

Sasha ima sedam godina i oduvijek je znala da je djevojčica, iako je rođena u tijelu dječaka. U njenom svakodnevnom životu u školi, na plesnim treninzima i dječjim zabavama okolina je tretira različito od druge djece, no Sashina porodica vodi neumornu bitku da omogući da njena različitost bude prihvaćena i da je ljudi oko nje razumiju.

JEDNA OD NAS

Hrvatska, 2020, 51 min.

Režija: Đuro Gavran

Na proslavi petnaestogodišnjice mature kolege iz razreda prisjećaju se srednjoškolskih dogodovština. Kako večer odmiče, sljedovi hrane i pića se nižu, razgovori su sve otvoreniji, ali jednu temu s nelagodom izbjegavaju, sve dok ih alkohol ne ohrabri da započnu razgovor o šokantnom pismu koje su svi primili. Pismu u kojem njihova kolegica iznosi svoju mučnu ispovijest o brutalnom zlostavljanju koje je proživljavala kao dijete i srednjoškolka.