Plesni performans „touch of MADNESS“ u Sartr-u

U petak, 09. i subotu, 10. juna u 21:30 sati na sceni Sarajevskog ratnog teatra, premijerno pred sarajevskom publikom, izvodi se plesni performans „touch of MADNESS“. Ulaz na performans je slobodan.

Autori plesnog performansa su Nemanja Mutić i Katharina Maschenka Horn, muškarac i žena, Bosanac i Njemica, glumac i plesačica..

Bazirano na njihovim vlastitim životnim iskustvima, oni kreiraju slike i situacije iz današnjeg svijeta i vremena u plesnom performansu “touch of MADNESS”. Katharina i Nemanja dijele, suprostavljaju i preispituju tradiciju i kulturu iz kojih dolaze, provociraju stavove i uvjerenja jedno kod drugog u kontekstu trenutnih političkih i socijalnih situacija u njihovim zemljama.

Muziku za „touch of MADNESS“  kreiraju Jan Günther i Jan Novosel.

Predstava “touch of MADNESS”  je kreirana od januara do marta 2017. godine u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Njemačkoj, a od marta do juna 2017., će biti igrana u ovim zemljama.

Koncept / Režija / Koreografija/ Izvođenje: Katharina Maschenka Horn

Koncept / Režija / Koreografija / Izvođenje: Nemanja Mutić

Muzika: Jan Günther I Jan Novosel

Dizajn svjetla: Sanja Gergorić

Fotografija: Emilien Leonhardt

Završena selekcija za 45. Teatarski festival BiH FEDRA Bugojno 2017

  1. Teatarski festival BiH FEDRA Bugojno 2017.

IZVJEŠTAJ SELEKTORA

Za ovogodišnju FEDRU u Bugojnu od strane amaterskih kazališta/pozorišta i amaterskih kazališnih/pozorišnih grupa nominirano je petnaest predstava.

Zbog kašnjenja prijava i nemogućnosti dogovora oko termina igranja predstava MTM Mostar kao i činjenice da MTM nije dostavio video snimke, predstave nisu selektirane.

U Zvanični program Festivala, delegiram sljedećih sedam predstava:

 

  1. STUDENTSKO POZORIŠTE BANJA LUKA

“Tetovirani Isus”,

Režija: Aleksandar Pejaković

Adapt. A. Pejaković, po motivima iz proza Mirka Kovača.

Heterotopija zatvora je mjesto slobode od ludila okolo njega. Pejaković je pričom o Isusu u dimu banjalučkih ćevapa, po motivima i idejama iz proza Mirka Kovača, pokazao kako se na prostoru Balkana od pamtivijeka ništa ne mijenja i kako se jedan te isti prostor nasilja, manipulacije i neslobode stalno ponavlja, samo u različitim varijetima i manifestacijama. Predstava je precizno režirana, generalno dobro glumljena i, naravno, sasvim aktuelna. Nizom dobrih dramaturških intervencija u Kovačevim tekstovima, te interesantnim rediteljskim rješenjima Studentsko pozorište iz Banjaluke donosi jednu svježu i zanimljivu predstavu.

TEATAR FEDRA BUGOJNO

“Posljednja porodica”

Režija i tekst: Vahid Duraković

Porodica je neupitno polazište i počivalište civilizacije. I kao koncept i kao izvedba, u formi u kojoj se pojavljuje posljednjih par stotina hiljada godina, ona je patrijarhalna, po sebi konzervativna i samodovoljna tvorevina. Na jedan način, ona štiti, na drugi način ona manipulira i guši svoje članove. Kako god bilo, i ma koliko ona bila konceptualno stara ljudska izmišljotina, pitanja koja postavlja svojim članovima uvijek su nova i uvijek su etičkog, odnosno, moralnog porijekla: ko donosi odluke, kako se one realiziraju, ko se brine, ko je unutar nje, i za nju, bolji, ko je narušava itd, itd. Sva se ovakva i slična  pitanja najmanje dupliraju i intenziviraju onda kada se unutraporodična komunikacija izvrgne pogledu društva spektakla. Zašto je ovdje u pitanju posljednja porodica, o tome sasvim uvjerljivo i dramski relevantno govori bugojanska predstava.

Groteska, smijeh i apsurd, samo su efekti i posljedice sukoba na relaciji društvo-porodica.

 

  1. AMATERSKO POZORIŠTE GRAČANICA

“Maratonci trče počasni krug”

Režija: Mirela Trepanić

Tekst: Dušan Kovačević

Gračaničko amatersko pozorište, u posljednje vrijeme vođeno režijskim uradcima Mirele Trepanić, navikava nas na to da će publika ostati zadovoljna, da će njihov (ma koji) komad na jedan “uvrnut” način, preko komedije i groteske komunicirati i sa vremenom i sa publikom, odnosno i sa društvenim i sa recepcijskim okvirom unutar, ili, u kojem igraju. Preko komedije, dinamične glumačke igre, često i igračkih tačaka, publika se aktivno “drži” komada o čijim značenjima će tek naknadno morati misliti. Tako su i sa izborom i načinom na koji je Kovačevićev teksta adaptiran, Trepanićeva i njen ansambl na tragu onog tipa kazališta i kazališne tradicije koji putem humora, groteske i sarkazma, prevlači glazuru zabave, a da pritom ni jedan segment idejnoga ili kritičko-manifestacionog plana komada ne bude zanemaren.

 

HRVATSKO AMATERSKO KAZALIŠTE TRAVNIK

“Pobuna u kokošinjcu”

Režija i adaptacija: Anto Bilić

Po animiranom filmu Petera Lorda “Chiken Run”, 2000. godine

Travničani nisu podlegli, a mogli su, u nas uobičajenoj, a često i sasvim nepotrebnoj prilagodbi teksta “za naše podneblje”, prilagodbi koja često u našim pozorištima hoće da se predstavi kao vrijednost “po sebi”, kao vješta “adaptacija” ili “dramatizacija”. Pri većini takvih intervencija rezultat nije ni blizu onome o čemu su autori prije sanjali, pa tako dobijamo najčešće sasvim nepotrebne adaptacije Šekspira (Hamleta) na osmanskom/turskom dvoru, ili Godota na auto otpadu i slično. Reditelj Ante Bilić je poštovao filmski predložak, iako to, naravno, nije morao, i napravio sa svojim mladim glumcima komad koji na svim nivoima dramske potrebe i dramske efektivnosti govori o “kokošinjcu” u kojem svi živimo i o potrebi za pobunom, a koja ne bi bila tek “hedonistička revolucija”.

O kakvoj se “revoluciji” kod Travničana radi, govori ovaj dobro “upakovani” dramski komad.

 

  1. HKUD “DINARA”, LIVNO

“Žaba”

Režija: Dinko Periša

Tekst: Dubravko Mihanović

Tekst mladog hrvatskog dramatičara Dubravka Mihanovića (r. 1975.) “Žaba” iz 2004. godine je socijalna drama sa jakim emotivnim nabojem i mogu je igrati samo zreli glumci. Takvima se upravo pokazuju članovi Kazališne scene “Cleuna” iz HKUD-a “Dinara” iz Livna. Utemeljen na izvrsnom tekstu, sa svim elementima koji dramski tekst po klasičnim definicijama treba imati, ovaj je komada mimetička slika stvarnosti tranzicijskih zajednica kojima se prelazak u bolji život dešava kao pad u gori od onoga koji su imali prije tranzicije. Iako se oficijelna društvena nastojanja kroz političke i ideološke upute žele predstaviti kao nužna i u svakom slučaju progresivna, Mihanovićev tekst govori i neophodnim unutarnjim tranzicijama koje se nikako ne dešavaju. Tako je, zapravo, unutarnji svijet njegovih likova samo model za vanjski svijet zajednice u kojoj oni nastoje (pre)živjeti .

Livanjska predstava sve ove ključne vrednote Mihanovićeva teksta uspijeva sačuvati i istaknuti.

 

TEATAR TOTAL VISOKO

“Ćelava pjevačica”

Režija: Jasenko Muzaferija

Tekst: Eugene Ionesco

Kako se lik Ćelave pjevačice nigdje u Ionescovoj drami ne pokazuje, tako se i visočka predstava nastoji baviti onim što u njegovu tekstu “ne postoji”. Upravo je to ono na čemu se teatar apsurda i temelji – naime, na bavljenju besmislom, na odustvu koncepta, na nemogućnosti komunikacije, na stalnom očuđenju percepcije, kako bi rekli ruski formalisti, i sličnim metodama kojima se svijet prikzuje u “svom odsustvu”, u odsustvu svakog smisla.

Ono čemu Muzaferijina “prilagodba” (adaptacija) teži jeste pokušaj da se unutar toga apsurda svijeta iznađe stajalište sa koga se o njemu, ipak, može nešto suvislo reći. Ovo je jedan od inventivnijih načina čitanja Ionesca.

 

GRADSKO POZORIŠTE TREBINJE

“Pisac porodične istorije”

Režija: Slobodan Marunović

Tekst: Ljubomir Đurković

Đurkovićev komad u deset slika precizno skicira temelje jedne obiteljske propasti i nemilosrdno anticipira kuda spoj patrijarhalne učmalosti, historijske ukletosti i socijalne izzglobljenosti vodi, a vodi ne samo ka disfunkcionalnoj obitelji, nego ka disfunkcionalnosti cijelog društva koje je na konceptu takve obitelji utemeljeno. Ideja koja je još prije tridesetak godina u Đurkovićevu tekstu bila sasvim nova i, rekao bih, prilično prognostička (iza propale obitelji dolazi propalo društvo), pokazala se i ništa manje vrijednom i danas. Stisnute socijalnim, potom, etičkim i etno-nacionalnim konceptima, dominirajućim u prostoru Zapadnog Balkana i danas, zapadnobalkanske obitelji nemaju mogućnost preživjeti sam krah društvene zajednice kao takve. Ako je nekada, prije tridesetak godina, od kada datira ovaj tekst, disfunkcionalna, u biti, tragična obiteljska priča naznačavala i dolazak takve zajednice, danas je obrnuto. U ovakvim okvirima, u ovakvim (našim!) zajednicama obitelj nema nikakvih šansi za preživljavanje. Rat je, svakako, izvjestan!

Sve ove vrednote teksta trebinjski glumci su uspjeli istaći, podcrtati i nadograditi svojom scenskom igrom.

 

NAPOMENA:

PREDSTAVE KOJE NISU USPJELE UĆI U SELEKCIJU ZA FEDRU 2017. IMALE SU JEDNU JEDINU MANU U TOME ŠTO SU GORE POBROJANE BILE BOLJE.

 

 

Nedžad

Otpor zbog gradnje hidroelektrane Medna ne jenjava

Povodom 5. juna, Svjetskog dana životne sredine i Dana rijeke Sane, Koalicija za Sanu organizovala je sedmu godinu zaredom protestni izlet na izvorima ove prelijepe rijeke. Koalicija ponovo apeluje da se izvori Sane trebaju očuvati, uprkos započetoj izgradnji hidroelektrane „Medna“.

Koalicija za Sanu koju čine 23 udruženja ljubitelja prirode i sporta, zajedno sa Opštinom Ribnik već godinama pokušava da spriječi ovaj zločin protiv prirode i građana.

“Od Sane ne odustajemo. Iako se hidroelektrana gradi, nismo digli ruke od ljudi koji žive uz Sanu i njenih prirodnih vrijednosti koje imaju evropski i svjetski značaj. Učesnici protesta iz Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa, Fojnice, Mostara, Banjaluke, Prnjavora i drugih mjesta su danas bili oduševljeni ljepotom Sane, ali i razočarani i bijesni zbog gradnje hidroelektrane”, izjavio je Goran Krivić, koordinator Koalicije za Sanu.

Da podsjetimo, investitor “LSB Elektrane” iz Banjaluke pod okriljem “Interenergo” d.o.o. Ljubljana vlasništva austrijsko-njemačke kompanije Kelag International, gradi malu hidroelektranu “Medna” na samim izvorima rijeke Sane. Nakon svih argumenata koje preko osam godina koristimo i naglašavamo, Koalicija za Sanu je 2016. godine izradila i Studiju ekonomske opravdanosti i tako dokazalai ekonomsku neisplativost ovog projekta i negativan finansijski efekat po budžet opštine i Republike Srpske u iznosu od preko milion maraka.

“Na ovogodišnjim protestima pridružili su nam se i aktivisti iz Koalicije za zaštitu rijeka BiH koji su poručili da su planovi za izgradnju preko 300 hidroelektrana i davanje naših najvažnijih prirodnih resursa pod koncesiju pljačka naroda Bosne i Hercegovine”,dodao je Viktor Bjelić ispred Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine.

Nakon osam godina borbe i pored izgradnje hidroelektrane Medna, nije kasno da se sačuvaSana. Danasnadležnim institucijama i investitorima u Austriju i Njemačku šaljemo poruku da će hidroelektrana Medna biti zapamćena kao jedan od najvećih promašaja i zločina nad prirodom i ljudima.