” Poem’ a “

0

Video kolumna je plod inspiracije neuhvatljive u njenom nastajanju. Neobjašnjive i nedokučive. Bez pretenzije da uči, ruži i bude shvaćena. Trenutak uhvaćen i uokviren.

 

 

STILSKE VJEŽBE

0

Zadala se svekolika javnost bosanskohercegovačka. Digla se i kuka i motika da na društvenim mrežama, demokratskom javnom prostoru u kojem svako ima mogućnost da kaže šta misli, izrazi svoje mišljenje.

Prvi put u novijoj istoriji, historiji a bogami i povjesti,  jedan klinički centar i to njegov urgentni odjel ne radi dva dana u sedmici. Planirano da ponedjeljkom i petkom pacijente prima druga bolnica, te da u skladu sa svojim kapacitetima izvrši procjene da li će hitne slučajeve hospitalizirati na svojim odjelima ili će biti prevezeni na neku od klinika (ali ne i na urgentni odjel) ove prve navedene.

Iz ove „drugonavedene“ bolnice upozoravaju da nemaju kapacitete Urgentnog odjela za prijem 200 pacijenata dnevno koliko ih prolazi kroz KUM, te da se time može ugroziti zdravlje i životi ljudi.

Ko je kriv, kome ispostaviti račun, od koga tražiti odgovornost?

 

Zadala se svekolika javnost bosanskohercegovačka. Digla se i kuka i motika da na društvenim mrežama, demokratskom javnom prostoru u kojem svako ima mogućnost da kaže šta misli, izrazi svoje mišljenje.

Prvi put u novijoj istoriji, historiji a bogami i povjesti,  naša zemlja se nije plasira u finale Eurosonga. Većina smatra da su naši predstavnici mogli ostvariti i bolji nastup, te da je nedostatak energije i  scenskog nastupa doprinio ovakvom konačnom ishodu. Javnost dovodi u pitanje i dovođenje pjesme o ljubavi u vezu sa problemom izbjeglica kojima je Evropa životni cilj, ali i Evropu koja im bodljikavim žicama ograničava ulaz. Mnogi smatraju da je i sve ono što je prethodilo samom odlasku na ovo takmičenje itekako uticalo na konačan, negativan ishod.

Ko je kriv, kome ispostaviti račun, od koga tražiti odgovornost?

 

Zadala se svekolika javnost bosanskohercegovačka. Digla se i kuka i motika da na društvenim mrežama, demokratskom javnom prostoru u kojem svako ima mogućnost da kaže šta misli, izrazi svoje mišljenje.

Prvi put u novijoj istoriji, historiji a bogami i povijesti, predsjednik nekog nivoa vlasti (u ovom slučaju entiteta) primi direktore kladionica. Iste one čije „firme“ ne plaćaju porez na dobitke do 100 KM što na mjesečnom nivou čini „uštedu“ kladionicama i „štetu“ entitetu i do 20 miliona KM.  Direktori izraze pritom još i nezadovoljstvo odnosom medija i javnosti, ali izraze spremnost da pomognu pri izradi zakonskih regulativa. Istovremeno iz parlamentarne procedure biva povučen Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak kojima su se kladionice trebale dodatno oporezovati.

Ko je kriv, kome ispostaviti račun, od koga tražiti odgovornost?

 

Zadala se svekolika javnost bosanskohercegovačka. Digla se i kuka i motika da na društvenim mrežama, demokratskom javnom prostoru u kojem svako ima mogućnost da kaže šta misli, izrazi svoje mišljenje.

Prvi put u novijoj istoriji, historiji a bogami i povjesti,  naša zemlja radi na intezivnoj racionalizaciji školstva. Namjera je da se izmjenama i dopunama Pedagoških standarda i normativa, obrazovanje i dalje drži pod „kontrolom“, da se na štetu obrazovanja i svih onih kojih se ono tiče, naprave određene uštede u budžetu a ne uradi ništa na poboljšanju kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa. Iz ove priče o reformi u potpunosti su isključeni svi slojevi društva kojih se to direktno tiče: roditelji, djeca, prosvjetni radnici, struka, jedinice lokalne samouprave.

Ko je kriv, kome ispostaviti račun, od koga tražiti odgovornost ?

 

– Tata, šta su prioriteti?

– To ti je kad slažeš stvari po važnosti.

– A je l’ o važnosti lažeš sebe ili druge.

Skratio sam ti tekst

0

U BiH  vakcinacija je obavezna za djecu i mlade određenog uzrasta protiv 10 infektivnih bolesti koje su : tuberkuloza, hepatitis B, difterija, veliki kašalj, tetanus, dječija paraliza, infekcije uzrokovane hemofilusom tipa B, morbili, rubeola i parotitis.

Zakon predviđa i kaznu za roditelje ili staratelje koji djetetu ne omoguće imunizaciju protiv određene zarazne bolesti. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti u Federaciji BiH, predviđa novčane kazne koje se kreću od 100 do 2.000 KM (50 do 1.000 eura).

„Posljedica nevakcinacije, drastičnog pada kakvog smo svjedoci u posljednje vrijeme je mogućnost pojave bolesti koje su bile već na rubu iskorjenjenja. Posljednjih desetak godina je došlo je do slabije pokrivenosti imunizacijom dovela je do pojava epidemija.“ – ističe dr Smail Zubčević, neuropedijatar, dodajući da to nije samo slučaj u nerazvijenim zemljama poput naše već i u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Švicarskoj, Izrealu …

„ Nagomilali su se problemi tokom godina i mislim da su udruženja pedijatara pozvana da ih počnu riješavati, naravno u saradnji sa vlastima u zdravstvenom sistemu.  Nivo zdravstvene zaštite djece je niži nego ranije i da smo došli u situaciju da imamo više teških i zapuštenih bolesti „

Kaže predsjednica Udruženja pedijatara RS dr Jelica Predojević-Samardžić.

Prema riječima  Gorana  Čerkeza  pomoćnika  federalnog ministra za međunarodnu suradnju i kordinaciju razvoja strategija evidentno je da problem postoji ali da ovaj trend nije specifičan samo za BiH, već da je to slučaj i u regionu ali i u Evropi.

„ Problem postoji i ne trebamo zabijati glavu u pijesak kao nojevi i razmišljati kako unaprijediti situaciju. Razloga ima više. Jedan od njih je i nabavka vakcina. Mi smo mala tržišta ovdje i imamo problem sa proizvođačima na čije liste ne možemo da dođemo. Zakon o nabavkama je, recimo propisivao jednogodišnju nabavku vakcina. Unaprijedili smo i taj segment, pa je sada propisana nabavka na tri godine. Naravno tu je i još sijaset problema, od pedijatara, do uslova u kojim rade pa sve do velikog broja informacija koje su sada svima dostupne.“

U BiH posljednjih godina sve je prisutniji „antivakcioni pokret“ koji putem medija i društvenih mreža intezivno radi na kampanji  koja poziva roditelje da  samoinicijativno prestanu vakcinisati djecu zbog mogućih komplikacija nakon vakcinisanja. Za sada izostaje adekvatan odgovor iz zdravstvenog sektora ili bar istog inteziviteta.

Da bi stanovništvo bilo zaštićeno od zaraznih bolesti, neophodno je da bude vakcinisano od 93 do 95% stanovništva. Ukoliko je procenat vakcinisanih niži, to je veći rizik od širenja zaraznih bolesti. Statistika pokazuje da se u BiH smanjuje stopa vakcinisane djece. Podaci Zavoda za javno zdravstvo FBiH i Instituta za javno zdravstvo RS-a pokazuju da je vakcinisanost stanovništva na pojedine bolesti ispod 90%, a kod revakcinacije taj postotak je ispod 70%.

dr Željko Rončević, pedijatar pojašnjava da vakcinacija i imunizacija nisu potpuni sinosnimi ali jesu slični. Vakcinacija može dovesti do imunizacije ali i ne mora, jer određeni postotak onih koji su primili vakcinu nisu stekli imunitet za tu bolest. Postotak takvih je vrlo mali 3 – 4 %.

„ Treba otvoreno govoriti o tome  jer se ne  treba plašiti. To je mnogo manji procenat od od procenta koji se javlja kod epidemija.“

vakcinacija-djece

„Ima i kontraindikacija za imunizaciju i sa tim treba upoznati roditelje. Treba otvoreno reći koji je rizik za one koji dobiju vakcinu i kakvi su rizici mogući ukoliko se ne dobije vakcina. Veliki problem je što pojedini mediji neodgovorno plasiraju informacije bez prethodne provjere sa stručnim osobama i institucijama. A danas svako ima pristup i mogućnost da plasira informacije ili putem medija ili putem društvenih mreža.“ – zaključuje Goran Čerkez.

Ustavni sud Republike Hrvatske nedavno je donio odluku da samostalno odlučivanje roditelja o tome hoće li ili ne vakcinisati svoju djecu nije njihovo ustavno pravo. Prema rješenju ovog Suda, djetetovo pravo na zdravlje važnije je od prava roditelja na izbor.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) svrstala je BiH u kategoriju rizičnih zemalja za pojavu „divljeg polio virusa“ koji izaziva dječiju paralizu. U toj kategoriji BiH je zadnje dvije godine.

  • Tata, skratio sam ti tekst, što si ostavio mami da pregleda.
  • Šta si ti skratio, srećo tatina. Baš da pogledam …

U BiH  vakcinacija je obavezna za djecu i mlade određenog uzrasta protiv 10 infektivnih bolesti koje su : tuberkuloza, hepatitis B, difterija, veliki kašalj, tetanus, dječija paraliza, infekcije uzrokovane hemofilusom tipa B, morbili, rubeola i parotitis.

Zakon predviđa i kaznu za roditelje ili staratelje koji djetetu ne omoguće imunizaciju protiv određene zarazne bolesti. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti u Federaciji BiH, predviđa novčane kazne koje se kreću od 100 do 2.000 KM (50 do 1.000 eura).

Fakat je besmislenije

0

Ovih dana dvije su nevladine organizacije na dvije odvojene lokacije imale svoje aktivnosti. Jedna od njih je u Sarajevu organizovala radionicu sa mladima iz Austrije, Makedonije i BiH na kojoj se učilo o radijskom izvještavanju, programima za montažu, produkciji audio priloga i istraživačkom novinarstvu. Nakon Beča, Skoplja ova sarajevska radionica treća je od ukupno 5 koliko će ih biti do kraja projekta. Dvadesetak mladih ljudi na ovaj način, pored edukacije i iskustva imaju priliku da putuju i vrijeme provode družeći se i uživajući.

Druga nevladina organizacija je u Višegradu imala je manifestaciju kojoj su prisustvovali članovi i simpatizeri povodom 70 godina od hapšenja Dragoljuba Draže Mihailovića te su tim povodom održali smotru, s prigodnim folklornim motivima i nošnjom, parastos kao i tradicionalno polaganje cvijeća i vijenaca na centralni spomenik u Višegradu.

U čemu je razlika između ove dvije nevladine organizacije,  pored toga što je u osnovi primjetno da je jedna organizovala edukativnu radionicu a druga paradnu manifestaciju ?

Sarajevska je dosta mlađa sa priličnim iskustvom iz svoje oblasti, bez redovnog budžeta, izložena čarima tržišne ekonomije i prepuštena varljivoj sreći na domaćim i međunarodnim pozivima na projekte.

Višegradska ima višedecenijsku tradiciju, mnogo veće članstvo, još veći broj simpatizera. Stabilan izvor finansiranja, dotacije iz opštinskog budžeta.

Prve,  niti jedan medij nije nazvao kako bi eventualno uradio članak, crticu, vijest barem o onom što je tema četvorodnevne radionice. Nisu im bili zanimljivi ni studenti iz Makedonije, BiH i Austrije kao ni gostujući profesor iz Austrije sa sjajnim iskustvom i primjerima iz svoje dugogodišnje prakse.

Drugi su dobili svu medijsku pažnju, jer gotovo da niti jedan relevantan medij iz BiH nije propustio priliku da pošalje svoju ekipu u Višegrad.

Šta je im je pak zajedničko ?

I jedna i druga nevladina organizacija su dio bh civilnog društva.

Ujedinjene nacije, u mnogim od svojih rezolucija i konvencija, priznaju ulogu civilnog sektora u promociji razvoja društva, zaštite okoline  i  ljudskih  prava,  demokratije  i  dobrog  upravljanja.

Procjenjuje se da u BiH trenutno egzistira preko 12.000organizacija. Sektor nevladinih  organizacija  uključuje  veliki  broj  ljudi  koji  su  posvećeni ovim ciljevima.

Kao nevladina organizacija obje su  u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama registrovane kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, te samim tim kroz svoje osnivačke akte i dokumente  uređuju sistem upravljanja i organizovanja.

I jedna i druga su imale incident.

U Višegradu je jedan od učesnika napao novinare.

U Sarajevu je jedan od učesnika u želji da bude dobar domaćin, ostavivši auto na nedozvoljenom mjestu a upaliviši signalizaciju, izašao u susret gostima kako bi im pomogao oko stvari, ostao bez auta kojeg je pokupio „pauk“.

Napadač na novinare je uhvaćen i priveden, Protiv njega je kako mediji izvještavaju pokrenut postupak.

Učesnik ove druge radionice, uredno je platio kaznu za nedozvoljeno parkiranje ali i troškove odvoženja njegovog auta. O tome mediji nisu izvjestili.

Zakonodavne institucije, nikada nisu pokrenule zakon kojem bi  preispitala ideološka opredjeljenja  organizacija ali je očigledno da se zakoni uredno primjenjuju i odnose na sve.

Što nije slučaj s medijskim interesom i onim što navodno javnost zanima u smislu društvenih prioriteta.

– Fakat te ne kontam drago dijete, Kako možeš do besvjesti gledati likove na youtobe-u kako igraju igrice ? Fakat je besmisleno.

– Ko mi kaže. Neko ko u 21 vijeku gleda postrojavanje četnika, vrteći sve moguće dnevnike koji postoje na televiziji. Fakat je besmislenije.

Osmomartovska

0

8martovska_zoka_catic

Ona je Žena.
Muža još uvijek nije našla. A traži ga…
Ljubavni oglas?
Traži ga godinama već. Živjela je u jednom selu. Danas sa sinom živi u jednom od kolektivnih centara.
Jednom od 121, koliko ih ima u zemlji što je predala aplikaciju za EU.
Ona jedna od 7.247. Dijete jedno od 702.
Aneks 7 Dejtonskog sporazuma.
Onaj Aneks koji je za Međunarodnu zajednicu gotov, a za naše vlasti Aneks koji se podrazumijeva.
Odnosno podrazumijeva se u onolikoj mjeri koliko treba postaviti svog Ministra u resor koji
podrazumijeva izbjeglice i ljudska prava.
Toliko.
Ne razumijemo mi to.
Na putu ka Evropi bespotrebno je skretati po kojekakvim vukojebinama.
Nemamo vremena.
Trasa se zna. Koridor V c. A njena kuća nije ni blizu.
Pa opet, ona bi se vratila.
Bez obzira što joj je možda prvi komšija krvnik. Ili, krvnik prvi.
Sigurno.
Ništa nije sigurno. Ni održivo.
Ono što vidi ona, gledamo i mi. A ne vidimo.
Ne želimo.
Kakve veze ima ova priča sa osmim martom?
Ima.
Taman onoliko koliko bilo ko i bilo šta u ovoj zemlji ima veze s njom i njenom sudbinom.
A ima. U zemlji.
Samo ga još uvijek traži. U jednoj od masovnih grobnica.

Osmi mart.
Ustavne promjene.
Zakon o radu.
Evroatlanske integracije.
Referendum.
Stabilne koalicije.
Sistem koordinacije.

Bit će. Sve će biti.
Samo da ga nađe.
Njega jednog, među najmanje 7.000 što ih traže.

– (Igra Minecraft iz kojeg „izranja“ sa pitanjem) Tata, a je l’ mama ne slavi Dan žena jer, kako ona kaže, ljudskih prava nema ni na mapi?

– Pa, mama je ljuta zbog površnosti i licemjerja. I zbog onih čija se prava najviše gaze, a ne znaju ni da ih traže ni da ih uzmu. Sva aktivistička zalaganja za ljudska prava su uglavnom samo forma bez suštine. Evo vidiš i sam, izbjeglice, LGBT osobe, radnici, djeca s poteškoćama, osobe s invaliditetom, mnoge žene … Toliki ljudi, a da ništa ne mogu popraviti za svoj život, kamoli tuđi. (A tek za tuđu smrt – mrmlja sebi u njedra) Zato kaže da ljudskih prava nema ni na mapi.

– (Igra Minecraft i kao malo odsutno) A je li probala na Google Earth ?