#6 Politika si ti – Nazivi ulica spomenici (h)istorijskog revizionizma

0

U novoj epizodi emisije „Politika si ti“ bavili smo se izmjenama naziva ulica kroz ideološki, nacionalni i kulturološki kontekst. Nazivi ulica su nešto sa čim se svakodnevno susrećemo i što svakodnevno pominjemo. Svako od nas ima adresu stanovanja ili prebivališta, idemo u posjetu prijateljima ili porodici koji žive na određenoj adresi, takođe i institucije koje posjećujemo se nalaze na određenim adresama. Ono o čemu često ili uopšte ne razmišljamo jesu poruke koje nam šalju nazivi ulica. Kada prolazimo nekom ulicom, zapitamo li se ko je osoba po kojoj ta ulica dobila ime i zašto je baš ona zaslužila da se po njoj nazove ta ulica. Sa našim sagovornicima – Srđanom Šućnjicom, političkim analitičarem, Arminom Galijaš istoričarkom iz centra za jugoistočne studije u Gracu, Milenkom Radivojcem iz komisije za imenovanje neimenovanih ulica i gradskih trgova Prijedor i Igorom Motlom, profesorom iz Prijedora razgovarali smo o tome kakvu poruku šalju političke sturkute izmjenom naziva ulica, da li nam nameću identitet i istoriju brišući one dijelove koje ne odgovaraju vladajućim strukturama, kako teče sam proces izmjene naziva ulica u Republici Srpskoj i kako promjene naziva ulica mogu uticati na poimanje društva u kome živimo. Proces izmjene naziva ulica nije nešto što se dešava samo kod nas, sve svjetske vlade nakon stupanja novog političkog sistema kroz izmjene naziva ulica, trgova i javnih institucija pokušavaju na određen način da pošalju poruku.

Video reportaža “Dobrodošli ste”

0

U utorak, 05.06.2018. u Historijskom muzeju BiH otvorene su dvije  izložbe,  „People of Sarajevo“ i „The Balkan Route“.

Fotografkinja Imrana Kapetanović donosi priče naših novih sugrađana, dok izložba Marka Đurice prikazuje svakodnevne probleme i situacije ljudi koji se kreću „balkanskom rutom“. Nakon otvorenja izložbi održan je i  koncert podrške na kojem su svirali Dubioza Kolektiv i Helem Nejse.

Pored izložbe i koncerta građanke i građani Bosne i Hercegovine su imali  priliku da uruče novčane donacije organizaciji Pomozi.ba, koja od februara ove godine na različite načine podržava više od 1000 ljudi. Sve druge donacije i dalje se mogu se direktno predati u prostorijama Pomozi.ba. Za eventualne novčane uplate van BiH informacije možete potražiti na www.pomozi.ba.

U video govore: Elma Hašimbegović – Historijski muzej BiH i Imrana Kapetanović – fotografkinja, Adnan Tatarević – Udruženje Pomozi.ba  i Brano Jakubović – Dubioza Kolektiv.

Peticiju podrške možete potpisati na:

https://www.change.org/p/governments-of-balkans-refugee-welcome-balkans?recruiter=862914812&utm_source=share_petition&utm_medium=email&utm_campaign=undefined

Obilježen 05. juni Svjetski dan okoliša

0

Njemačka razvojna organizacija GIZ u saradnji sa fondacijom Henrich Böll svečano je obilježila 05. juni Svjetski dan okoliša. Poseban fokus ovogodišnjeg događaja je na temama biodiverziteta, sa naglaskom na zaštiti pčela i polinacije i održivoj urbanoj mobilnosti.

Tim povodom u Sarajevu je organizovano Filmsko veče namjenjeno podizanju javne svijesti o značaju zaštite okoliša. U kinu Cinema City prikazana su dva filma, jedan na temu održive urbane mobilnosti, „Biciklom protiv automobila“ reditelja Frederika Gerttena, a drugi na temu pčela i polinacije, „Više od meda“ reditelja Markusa Imhoofa. Izložbu slika na ovu temu priredili su partneri iz bosanskohercegovačkih nevladinih organizacija koje se bave ovom problematikom.

“Kolica za Sarajevo”

0

Njemačka organizacija “Kolica za Sarajevo” u saradnji sa organizacijom Servis centar DAJTE NAM ŠANSU i ove godine vrši podjelu ortopedskih pomagala za djecu iz cijele BiH. Već godinama brojni stručnjaci za adaptaciju ortopedskih pomagala (kolica, sjedalica, stajalica) za djecu, koriste svoj godišnji odmor i dolaze u zadnjoj sedmici mjeseca maja, da budu na raspolaganju roditeljima djece sa poteškoćama, te im poklanjaju ali i prilogođavaju ortopedska pomagala zašto postoji velika potreba jer u BiH gotovo da ne postoji ova vrsta pomoći koja je prijeko potrebna. Servis centar “Dajte nam šansu” pruža podršku porodicama djece i osoba s poteškoćama u razvoju na nivou KS bez obzira na dob, stepen i vrstu poteškoće. Od maja 2014. godine pruženo je više od 25.000 besplatnih usluga za 460 registriranih porodica koje koriste usluge tog centra. Sve usluge Servis centra su besplatne.

 

Reportaža o “ilegalnoj izložbi” – “Vahida se vraća”

0

Izložba o Vahidi Maglajlić “Ime traži školu”, čiji su autori Arijana Forić-Kurtović i Enes Kurtović, je mobilna izložba koja dolazi na vrata osnovnih i srednjih škola BiH, te učenike i učenice upoznaje sa životom i naslijeđem narodne heroine Vahide Maglajlić, koja je bila simbol antifašističkog mišljenja i djelovanja. Više o izložbi, koja je gostovala u Bosanskoj Krupi i Sarajevu, pročitajte na linku Školegijuma i pogledajte video o gerilskom postavljanju ove izložbe u novembru 2017. u Spomen parku Vraca u Sarajevu.

Na Grani Zelenoj (2018) – “Pravo na okupljanje”

0

U BiH građani se susreću sa nizom problema koji im otežava organizovanje protesta. Od administrativnih poteškoća, prebacivanja odgovornosti sa jedne institucije na drugu, nemogućih zahtjeva koji se stavljaju ispred organizatora/ica, zahtjeva za dodatno, privatno, obezbjeđenje. Organizatore/ice se forsira da redari/ke budu zaduženi i za prepoznavanje i odstranjivanje onih lica koji bi nanosili nered tokom protesta što ni u kom slučaju nije dužnost redara/ke, koji su zapravo aktivisti/kinje, a ne policija.

Kada se govori o procjeni rizičnih okupljanja, od organizatora se očekuje izdvajanje velikih novčanih sredstava za privatno obezbjeđenje, bez da se organizatoru objasne razlozi I činjenice koje su dovele do te odluke. Takav slučaj se desio tokom organizacije ovogodišnjeg Festivala queer filma Merlinka u Sarajevu, gdje tokom cijele organizacije nije bilo niti jedne prijetnje upućene organizatorima/cama, i iako se očekivao isti broj posjetitelja/ica kao i prethodne godine, policija je naložila da SOC obezbjedi veći broj zaštitara.

Ono što je takođe primjećeno prilikom organizovanja javnih skupova jeste da se odluka o slobodi okupljanja na kraju de facto prepušta i pravnim licima koji koriste ili su u blizini javnog prostora na kojem se održavaju protesti i skupovi.

Aktivistima/kinjama u Prijedoru na različite načine otežavaju svakodnevno djelovanje, ne samo u toku organizacije protestnih skupova, već i nakon, gdje im vlast ograničava pristup određenim institucijama, kao što je praćenje skupštinskih zasjedanja. Uskraćuju im informacije i nakon što se pozivaju na Zakon o slobodi pristupu informacija iako imaju i presude donesene na osnovu ovog zakona.

U prethodnoj godini indikativno je bilo ugroženo pravo na javno okupljanje mnogim grupama, a pogotovo ženama radnicama i LGBTI osobama. Ovim grupama ili nije dozvoljeno protestvovanje ili su bili zastraživani na različite načine.

S druge strane, u Bosni i Hercegovini postoji  11 Zakona o javnom okupljanju koji dodatno zbog svoje neusklađenosti otežavaju djelovanje aktivista/kinja.

Primjećen je restriktivni trend ograničavanja slobode okupljanja unazad nekoliko godina kada se počeo povećavati broj javnih okupljanja.

Potreba sveobuhvatne analize zakona o slobodi okupljanja i njihovom kršenju, te potreba obuke policijskih službenika/ca i administrativne uprave, kako ne bi dolazilo do pogrešnog tumačenja ili korištenja zakona koji se ne odnose na slobodu okupljanja. Potrebno je uraditi izmjene upravnih i administrativnih procedura na lokalnom nivou koje ograničavaju slobodu okupljanja, te harmonizacija zakona sa međunarodnim standardima, ali i unutar države.

Takođe, neophodan je zajednički nastup organizacija civilnog društva i nezavisnih tijela za ljudska prava u monitoringu, javnim istupima za već nastala kršenja slobode okupljanja, analize, učešća u izradi zakona i politika vezano za slobodu okupljanja.

Sarajevski otvoreni centar je na ovu temu organizovao regionalnu konferenciju pod nazivom “Sloboda okupljanja: Pravo za sve ili privilegija za pojedine?”

Analizu „Pravo na slobodu okupljanja u BiH između međunarodnih standarda i nacionalnih praksi“ možete pronaći na:

Pravo na slobodu okupljanja u Bosni i Hercegovini: Između međunarodnih standarda i nacionalnih praksi

Medijska pedagogija – Nastavnički filmovi

0

Udruženje za Kulturnu i Medijsku Dekontaminaciju/eFM radio realizovao je niz radionica za prosvjetne radnike u BiH u okviru obrazovnih programa koje  TPO Fondacija sprovodi u okviru projekta “Inicijativa za kreativni dijalog i edukaciju IKDE”. Program sadrži niz aktivnosti koje se odvijaju u bh. školama, a u saradnji sa kantonalnim ministarstvima obrazovanja, s ciljem smanjenja i prevencije vršnjačkog i rodno-zasnovanog nasilja u školama.
Medijska pedagogija pomaže da se razumije kako mediji nisu neutralni i da mogu stvarati hegemonijsku sliku svijeta, ali i zagovarati određene ideologije, ali isto tako mogu služiti promociji dobra, empatije, izgradnji mira i poštivanju ljudskih prava.
Kroz različite vidove obuke, seminara i takmičenja nastavnici/e i učenici/e se osposobljavaju ne samo da pripreme zanimljive medijske sadržaje koji se mogu koristiti kao atraktivni pedagoški alati u nastavi i vannastavnim aktivnostima, već i da kreiraju novu medijsku kulturu u prostoru škole i lokalne zajednice – kulturu odgovornosti i angažiranog građanstva.

Ovi kratki filmovi su nastali na radionicama iz oblasti medijske pedagogije koje je organizirala TPO Fondacija u okviru  projekta IKDE (“Inicijativa za kreativni dijalog i edukaciju”) .
Pomenute radionice imaju za cilj da se nastavnici i  nastavnice upoznaju sa osnovama filmske i video naracije, savladaju osnovne tehnike korištenja audio i video tehnologija  potrebnih za snimanje kratkih filmova i video radova, filmskih žanrova poput kratkog dokumentarnog filma i kratkog video  rada, tzv. ”social spota”, da se upoznaju sa open source programima namijenjenim za montažu kao i osnovama elemenata  montaže i kadriranja. Ideja vodilja ovih radionica je ne samo upoznavanje nastavnika i nastavnica sa dostupnom video i  audio tehnologijom u službi obrazovanja, već ujedno i kreiranje uvjeta i izvora informacija koji će kasnije tokom, ali i  mimo realizacije ovog projekta ostati u službi pedagoškog rada sa trenutačnim i budućim učenicima i učenicima.
Ove radionice predstavljaju uvertiru u trogodišnji projekt čiji je cilj prevencija i smanjenje nasilja u školama kao i  jedan vid promišljanja o ovome duboko ukorijenjenome problemu u cjelokupnom društvu. Filmovi proizašli iz ovih radionica  koristit će se i tokom međunarodne kampanje ”16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”.


Linkovi za svaki film posebno:

Početak najvećeg humanitarnog projekta

0
  1. marta. 2018 godin zajedničkom akcijom u JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj Mjedenica, Lampica program lojalnosti i Udruženje „Pomozi.ba“ ozvaničili su dugoročnu saradnju.

Tokom posjete djeci su uručena donacija didaktičkih pomagala koja će pomoći u lakšem savladavanju gradiva ali vodilo se računa i o slobodnom vremenu koje će djeca provesti igrajući se na  Play Station 4. Štićenici ovog zavoda zahvalili su se posebnom priredbom tokom koje su izveli muzičke numere i recitacije.

Početak je ovo trenutno najvećeg  humanitarnog projekta, Lampica program lojalnosti i Udruženje „Pomozi.ba“.

Dokumentarni film: “Inkluzija, san ili java”

0

Dokumentarni film govori o aktivnostima djece u školama, kod kuće i u udruženju,izjave djece,roditelja ,defektologa, direktora škola itd. Glavni akteri filma su 4 djece sa poteškoćama u razvoju, njihovi roditelji, defektolozi i asistenti u nastavi i prikazane su njihove životne priče, borba koju vode, prepreke na koje nailaze ali i uspjesi koje postižu. Javnost nije upoznata sa stvarnim problemima, ali i mogućnostima djece sa poteškoćama u razvoju. Dokumentarnim filmom se želi infomisati javnost, smanjiti predrasude i pokazati da je inkluzija djece presudna za njihov razvoj ali isto tako i moguća i korisna za cijelo društvo.

Film je snimljen u sklopu projekta Inkluzivni centar za djecu “Mala sirena”

Autor filma je Kazafer Alićić

Udruženje Mala sirena

Udruženje roditelja djece s poteškoćama u razvoju „ Mala sirena „ je udruženje s ciljem unapređenja kvaliteta života, medicinske i socijalne zaštite djece s poteškoćama u razvoju i njihovih porodica. Udruženje je socijalna i humanitarna organizacija za poboljšanje obrazovanja, rada, uključivanja u društveni / svakodnevni život, zaštite, brige i raznih vidova pomoći djeci s poteškoćama u razvoju. Udruženje ovakvog tipa nije luksuz već potreba. Potreba da se postojeće znanje i sposobnost stavi na raspolaganje onima kojima je potrebno i kojima će biti od koristi je također razlog našeg postojanja. Mišljenja smo da svako živo ljudsko biće ima svoje potencijale, talenat i kreativnost, kao i potrebu da živi u zajednici s drugima. Naša moralna odgovornost nam nalaže da pomognemo i vodimo brigu o onima kojima je to potrebno. Naš cilj jeste razvijanje raznih oblika pomoći, kao i razvoj ličnog rasta i razvoja, razvoj vještina, te normalno funkcionisanje kako djece s teškoćama u razvoju tako i njihovih roditelja, te ih na taj način uključiti u svakodnevan društveni život.

Kako preživljavaju javne kuhinje na teritoriji grada Banjaluka

0

Preneseno sa: https://ostranula.org/

Kroz video emisiju „Politika si ti“, odlučili smo da ispričamo priču o radu javnih kuhinja na područiju grada Banjaluka. Ovim videom smo željeli da prikažemo realnu sliku stanja u  javnim kuhinjama, probleme na koje nailaze u svom radu i postojanje nesklada u budžetu koji se izdvaja za njihov rad u odnosu na broj korisnika koje imaju.

U razgovoru sa našim sagovornicima – Miroslavom Subašićem iz Fondacije Mozaik, Željkicom Ilić iz Crvenog krsta, Ifetom Kurgašević iz Merhameta i Oliverom Mastikosa iz Centra za socijalni rad saznali smo koliko javnih kuhinja djeluje na područiju grada Banjaluka, koji su uslovi koje treba da ispunjava osoba da bi postala korisnik javne kuhinje, kako se finansiraju javne kuhinje i na koji način funkcioniše njihov rad.

Tokom snimanja imali smo priliku  i da vidimo kako se priprema jedan obrok u javnoj kuhinji Fondacije Mozaik, kako se dijele obroci u javnoj kuhinji i na punktovima, da posjetimo neke od korisnika javne kuhinje, porazgovaramo sa njima i uvjerimo se kakva je zaista situacija na terenu.

Veliki broj korisnika su ljudi koji su ostali bez ikakvih primanja, penzioneri, višečlane porodice pogođene socijalnim slučajem, osobe sa invaliditetom, nerijetko korisnici javnih kuhinja su mladi radno sposobni koje sistem često ne prepoznaje kao ljude kojima su potrebna socijalna davanja.

„Svake godine imamo porast ljudi koji su po godinama radno sposobni, ali su ostali bez sredstava i često se javljaju jer su u procesu liječenja ili oni ili djeca. Sama naša socijalna zaštita više podržava one koji su radno nesposobni, koji nemaju djece, nemaju porodice, OSI, tako da ima dosta prostora da se radi i da se pomogne građanima, ali mislim da je najvažnije pitanje zapošljavanja“, rekla je Olivera Mastikosa.

Na područiju Grada Banjaluka djelovalo pet javnih kuhinja – Crveni krst, Merhamet, Karitas, javna kuhinja Fondacije Mozaik i javna kuhinja udruženja “Sveti đakon Avakum”.

Topli obrok u javnim kuhinjama dijeli se od ponedjeljka do petka, a za subotu korisnici dobijaju lunch paket koji se sastoji od hljeba i nekoliko konzervi. Jedino javna kuhinja Fondacije Mozaik priprema topli obrok nedjeljom i djeli svim korisnicima kako u javnoj kuhinji tako i na nekoliko punktova u gradu.

Prema podacima Centra za socijalni rad Banjaluka, koji je odgovoran za rad Crvenog krsta i Merhameta, ukupan broj korisnika u ove dvije javne kuhinje je 337, od čega Merhamet broji 39 korisnika.  Broj dnevno pripremljenih obroka u Crvenom krstu i Merhametu je 576, od čega na Merhamet otpada  66 obroka. Po evidenciji Crvenog krsta broj dnevnih obroka koje ova javna kuhinja napravi na dnevnoj osnovi je 435.

Javna kuhinja Fondacije Mozaik, radi kao nezavisna javna kuhinja i broji preko 560 korisnika. Takođe javna kuhinja Fondacije Mozaik jedina priprema topli obrok nedjeljom za svoje korisnike, ali i korisnike ostale dvije javne kuhinje.

Novac za funkcionisanje javnih kuhija u Banjaluci izdvaja se iz budžeta Grada Banjaluka i Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske, ali kako kažu naši sagovornici iznos koji dobijaju nije dovoljan za održavanje rada javnih kuhinja.

Tako je javna kuhinja organizacije Karitas zatvorena u aprilu 2017. godine zbog nedovoljnih sredstava za njen opstanak. Ministarstvo uprave i lokalne samouprave Republike Srpske uplatilo je novac  za 2016. godinu za rad ove javne kuhinje i to 25.000 KM, što je polovina novca koji je bio potreban. Dok javna kuhinja Mozaik prijateljstva koja priprema preko 500 obroka svake nedjelje na godišnjem nivou dobije 5000 KM za preko 24.000 pripremljenih obroka u istom tom periodu.  Budžet koji se izdvaja za rad za javne kuhinje Crvenog krsta na godišnjem nivou je 375.000KM, tj. 31.250 KM na mjesečnom nivou i taj iznos nije se mijenjao zadnje četiri godine.

„I cijene su sada drugačije, a mi se uklapamo nekako u taj iznos, nismo mijenjali ni normativ ni jelovnik godinama.  Sigurno bi ljudima dobro došlo da se obrok malo pojača“, saopštila je Željkica Ilić.

„Pravo mjerilo je teren. Na terenu vi ustvari vidite kolika je potreba za hranom i koliko to košta. Više puta to neko izračuna nekakvom svojom računicom, a ne shvata da je na terenu sve drugačije. Mozaik prijateljstva i ne gleda na te koji računaju već gleda na to kako sa dobrim ljudima pripomogne zato što je potreba jako velika“, rekao je Miroslav Subašić iz Fondacije Mozaik prijateljstva.

U Merhametu i Mozaiku su nam rekli da često dobijaju i donacije građana u vidu novca ili drugih potrepština za rad javnie kuhinje, ali da su to simbolični iznosi koji im ponekad dobro dođu. Karitas je na primjer ostao i bez podrške  donatora,  uz objašnjenje da je od rata prošlo dvije decenije i da u tom periodu jedino što su vidjeli je povećanje izdvojenog novca za funkcionisanje skupog državnog aparata, a ne za socijalno ugrožene.

Korisnike javnih kuhinja Crvenog krsta, Merhameta i Karitasa određuje Centar za socijalni rad, dok javna kuhinja Fondacije Mozaik ima svoju evidenciju korisnika.

Da bi neko moglo da bude korisnik  javne kuhinje po kriterijumima koje određuje Centar za socijalni rad, to lice treba  da ima minimalna primanja ispod 120 KM, lice koje ima zdravstvene probleme i ne može da se brine o sebi.

„Mi nemamo listu čekanja s obzirom da Centar određuje korisnike, ali vodim se činjenicom po broju ljudi koji dolaze u naše prostore i pitaju koji je način da se uključe u javnu kuhinju. Mi ih, naravno, šaljemo tamo jer ne znamo da li oni ispunjavaju uslove ili ne. Sigurno za jedan grad kao što je Banjaluka gdje ima 200.000 stanovnika da potreba postoji, ali neko iz određenih razloga neće ili ne želi, ne može da pogazi svoj ponos i ne dolazi“, rekla je Željkica Ilić iz Crvenog Krsta.

U Centru za socijalni rad su nam rekli da Grad Banjaluka ima strategiju razvoja grada, strategiju za OSI, za socijalno stanovanje i ostale strategije koje regulišu osnovna pitanja, ali da je problem taj što  od 2008. godine do danas budžet predviđen za ta socijalna davanja nije toliki koji bi zaista trebao biti. U Centru su ozbiljno shvatili reformu socijalne zaštite i kada bi imali veća sredstva, ta bi zaštita kažu bila mnogo obimnija.

Iako se kroz period od šest godina po oficijalnim parametrima broj socijalno ugroženih građana i građanki neznatno smanjuje, broj korisnika javnih kuhinja u Banjaluci se povećava. Nerijetko, korisnici javnih kuhinja su mlade, poslovno sposobne osobe, stoga je rješavanje problema nezaposlenosti jedno od ključnih za rješavanje pitanja socijalno ugroženih građana i građanki, ali svakako i bolja socijalna politika.

 

 

Udruženje građana „Oštra Nula“ je organizacija koja se zalaže za aktivno građanstvo i ljudska prava kroz djelovanje u oblastima socijalne pravde i kulture sjećanja. Zato: slavimo građansku hrabrost, upozoravamo na ignoranciju i pasivnost, osuđujemo sve zločine, sjećamo se svih žrtava.

“Oštra Nula” je nevladina, neprofitna organizacija otvorenog tipa. Nastala je kao neformalna grupa građana u decembru 2009. godine kao rekacija na neopravdana poskupljenja životnih namirnica i komunalnih usluga. Udruženje je formalno registrovano u decembru 2010. godine i od tada djeluje kao Udruženje građana Oštra Nula. U udruženju se radi na dobrovoljnoj bazi a članstvo je otvoreno za sve koji su zainteresovani. Oštru Nulu čine njena uprava i njeni članovi/volonteri.