foto: Amer Kuhinja
Da ljude voli, skupa s njihovim slabostima, te da voli život i ljubav u njemu još jednom je potvrdila Adisa Bašić ispisujući stranice odlične proze koja u podnaslovu ima Priče o ljubavima i brakovima.
„Ljudi su često uplašeni i slabi, pristaju na osrednje životiće i disfunkcionalne brakove jer se ne usuđuju da nešto promijene. Međutim, moja želja nije da takve ljude ismijavam, nego da ih razumijem. Ja ljude volim, skupa sa njihovim slabostima. Jednostavno je osuditi nekoga zato što se razveo ili zato što je ostao u lošem braku, ali moja je želja bila da pokažem kako su međuljudski odnosi kompleksni i kako bezbroj faktora odlučuje o tome ko ostaje zajedno a ko ne. Kukavičluk jeste pomalo otužan, ali je i on tako duboko ljudski“, rekla je autorica povodom knjige koja iako secira naše strahove i pokušaje iskoraka iz okolnosti omeđenih patrijarhatom je i knjiga koja slavi život, smijeh i ljubav i u koju je Adisa Bašić utkala humor kao vlastiti zaštitni znak.
Uostalom i šta nam ostaje nakon svega osim da se smijemo i volimo.
Važno u ovoj knjizi je autoričino „pokrivanje“ svih generacija, od vremena kad se štof nabavljao u inostranstvu a ljubavna prevara otkrivala kod krojačice do aktuelnog kada se ljubav ali i savjeti o začeću traže na internetu.
U svojim poetskim knjigama Adisa Bašić bavila se temama traume, odrastanja u ratu, progovarala u ime logoraša i drugih u ratu ponižavanih. Odabravši temu ljubavi, dala je oduška sebi, ali i radosti budućim čitateljima i čitateljicama.
Svaka od ovih priča mogla bi biti predložak za filmsku građu, pišući o ljubavima i brakovima Adisa Bašić dotakla je dijelove iskustava koje svi mi imamo. Upravo joj je to i bila namjera, da se čitajući vratimo vlastitim životima i prepoznamo ono vrijedno u njima.
„Život nastavlja da pulsira usprkos katastrofama“, kaže Adisa Bašić i o tome piše, o životu koji se nastavlja i nakon gubitaka, razvoda, spoznaja da smo prevareni…
„Ljudi su tako fascinantni i najčešće jednostavni“, rekla je između ostalog na promociji.
Da je lakše život otaljavati a ne baviti se suštinom još jedna je od tema ove prozne zbirke koja nas motiviše na sadržajnije razgovore sa najbližim. Priča koja je posvećena našim ispraznostima upravo je bila autoričin krik protiv njih i dio potrebe da jedni druge konačno počnemo slušati.
