Interview.ba: Ozren Kebo: Ima li kahve u avionu?

Piše: Ozren Kebo za Interview.ba

Zašto uvijek misliti da je svijet protiv nas i da su se svi urotili protiv ovog ubogog, ali nadasve poštenog naroda? Ima primjera koji zorno svjedoče i o drugačijim iskustvima. Najlakši i najjeftiniji način da uzoran omladinac iz Sarajeva dođe do Londona jeftini je let s presjedanjem u Kelnu i slijetanjem na Stansted, najnepoznatiji od tri oficijelna londonska aerodroma. Mali Airbus od Sarajeva do Kelna leti sat i 40 minuta, a veliki od Kelna do Londona manje od sata. Ali nije važna veličina, već tehnika, plus junačko srce u posade.

Na ovom prvom letu, sad govorimo o manjem prometalu, svi putnici dobili su po minijaturni sendvič i tetrapak vodu, poklon od kompanije. Nakon toga, krenuo je onaj pokretni bife i, opet na teret zadruge, svako je mogao da bira – kafu, gazirane sokove ili nešto još kompliciranije, poput džusa od paradajza, uz koji  tradicionalno dođu pakovani so i biber.

Ali u velikom avionu, onom između Kelna i Londona, radikalno drugačija situacija. Mini-pakete sa sendvičem i vodom dobilo je samo pola zrakoplova, prvih 13 redova. Ostatak putnika, počev od 14 reda, u kojem je sjedio i vaš izvjestitelj, pa do samog repa, nije dobio ništa i to nema veze s ekonomskom i biznis klasom, nego je osoblju ponestalo vremena. Procijenili su da neće stići da provozaju pokretni bife i Duty Free ponudu, pa su sve neočekivano prekinuli kod najvažnijeg reda.

I s pokretnim bifeom uslijedila su manje prijatna iznenađenja. Ponuda je ista kao i na letu iz Sarajeva, s tim što se ovdje sve plaćalo. Ništa zadruga. Čaša vode – tri eura.

Niko im nije naručivao, osim uglađenog Francuza koji je na brzinu platio i – kako izvještava naš podli dopisnik – još brže sljuštio dva konjaka nepoznatog podrijetla.

Na aerodromu Stansted još jedno čuđenje u svijetu. Kad izađu iz aviona, putnici, slijedeći putokaze, završe u podzemnoj željeznici. Iako je lijepo pisalo da taj vlak vozi do zgrade terminala, niko nije vjerovao svojim očima, nego isključivo nagomilanim strahovima, pa se većina, zbunjena razvojem situacije, iz vagona panično vraćala na peron, da vidi da se slučajno nije zajebala i da ih ovaj smrtonosni voz neće odvesti negdje u bespuća Londona, bez prethodne procedure i prtljaga.

I tako, Welcome to London's traffic. Autentični haos kružnog autoputa oko jednog od najvećih  gradova Evrope može da počne.

U okviru ovog serijala čitat ćete, između ostalih, i sljedeće nastavke: Londončani i propuh, Kultura parkova, Kultura pubova, Gdje i kako Englezi suše veš, Turneja Četiri pornošopa, Cjenovnik usluga, Čudesni svijet pisanih upozorenja, Komparativna analiza voznog parka u Londonu i Sarajevu, Starci nadiru…

(U narednom izvještaju: Kako preživjeti londonski saobraćaj)

Oni šutke promatraju uništavanje djece sa poteškoćama u razvoju

Piše: Interview.ba

Razgovarao/la: Abela Purivatra
Foto: Lična arhiva

U martu 2017. godine umro je desetogodišnji autistični dječak Konstantin Stijepić koji je odlutao od kuće i smrznuo se. U martu iste godine državna zastupnica Maja Gasal-Vražalica podnosi inicijativu za nabavku GPS narukvica (lokator) za djecu sa poteškoćama u razvoju, kako više niti jedno dijete ne bi stradalo.U januaru 2018. godine inicijativa je odbijena. Država BiH nema 200 000 KM za spas autističnih dječaka i djevočica. “Borba ovdje neće prestati” – rekla je za Interview.ba Maja Gasal – Vražalica.

PROCEDURALNA GREŠKA ILI POTRAGA ZA IZGOVORIMA? Dakle, ovaj amandman nije pao s neba. Ja sam se vrlo dobro, kroz zakonodavne i druge nadležne službe, konsultovala koji bi model bio najbolji. Ovaj koji su službe uradile je bio najprihvatljiviji: od sredstava koja iznose 3 miliona za kulturne projekte u Ministarstvu civilnih poslova BiH uzme samo 200 000 KM, dakle da se prestruktuira i ide u sektor za zdravstvo kao sredstva za nabavku GPS narukvica u Ministarstvu civilnih poslova BiH.

INTERVIEW.BA: Državni parlamentarni zastupnici odbili su Vašu inicijativu za nabavku GPS narukvica za djecu sa poteškoćama u razvoju. Isti dan, protiv drugih rješenja za djecu sa autizmom glasali su i federalni zastupnici. Kako to komentarišete?

GASAL – VRAŽALICA: Država Bosna i Hercegovina radi protiv djece sa poteškoćama u razvoju. Niti jednom aktivnošću i niti jednim komentarom, ni na državnom ni na federalnom parlamentu, nije bilo očitovanje kolega po tim prijedlozima i amandmanima. Dakle, oni šutke promatraju uništavanje djece sa poteškoćama u razvoju. To je ponižavajuće. Ako posmatrate izbliza, vidjet ćete da se dio onih koji su glasali protiv postidio. Oni su bili prisutni na sjednici, a isključili su svoje računare (to znači da nisu ni suzdržani ni protiv). Znate, moraju ispoštovati naredbe iz stranačkih centrala, a moraju ispoštovati i ljudskost.

To je ono što se dešava u Bosni i Hercegovini, politikanstvo koje je uzelo toliko maha. Na ovom pitanju su sve stranačke barijere trebale ostati po strani, a djeca su trebala dobiti narukvice koje im mogu spasiti život. To bi bila politika, to bi bilo služenje građankama i građanima Federacije.

INTERVIEW.BA: Nakon sjednice pojavile su se tvrdnje da amandman nije izglasan zbog proceduralne greške. Da li ste i u čemu pogriješili?

GASAL – VRAŽALICA: To nije istina. Predsjedništvo BiH šalje prijedlog budžeta parlamentarcima na usvajanje. Ovlašteni predlagač bio je Vjekoslav Bevanda koji, kada se analiziraju svi amandmani na Komisiji za finansije i budžet, kaže svoj stručni stav. On kaže da li je proceduralno i tehnički ispravan amandman.

Moj amandman koji se tiče GPS narukvica bio je tehnički ispravan i ocijenjen je kao najprovodljiviji.

Dakle, ovaj amandman nije pao s neba. Ja sam se vrlo dobro, kroz zakonodavne i druge nadležne službe, konsultovala koji bi model bio najbolji. Ovaj koji su službe uradile je bio najprihvatljiviji. Taj dio kaže da se od sredstava koja iznose 3 miliona za kulturne projekte u Ministarstvu civilnih poslova BiH uzme samo 200 000 KM, dakle da se prestruktuira i ide u sektor za zdravstvo kao granska sredstva za nabavku GPS narukvica u Ministarstvu civilnih poslova BiH. Dakle, najveći laik može da shvati o čemu se tu radi. Zašto se sada to politizira? Zato što je SBB glasao protiv narukvica, a sebe predstavljaju kao konstruktivnu opoziciju u državnom parlamentu. Da se opravdaju sada javnosti, da navedu razloge koji su njima opravdani zašto nisu podržali narukvice, a veliki su zaštitnici građana i građanki u BiH. Oni su na toj komisiji predložili da ja odustanem od tog modela (granska sredstva) i da tražim 200 000 KM iz tekućih rezervi članova Predsjedništva BiH koji   imaju po 134 000 KM svaki od tekućih rezervi da raspoređuje kako njima odgovara. Imala sam informacije da većina ne bi podržala taj model koji bi išao kroz tekuće rezerve, a da bi htjeli podržati ovo iz granskih sredstava. Sada, da se Klub SBB opravda građanima, kažu se zastupnica Gasal, ustuknula ispred njihovog prijedloga. To je jako poražavajuće.

INTERVIEW.BA: Da li je ovo kraj inicijative – postoji li neki drugi institucionalni put do njenog ostvarenja?

GASAL – VRAŽALICA: Nažalost, budući da smo usvojili ovakav budžet ne vjerujem da će se u ovom mandatu išta moći uraditi da se nabave GPS narukvice za populaciju kojoj su prijeko potrebne. Ovo datira od aprila mjeseca 2017. Godine kada mi je ministar civilnih poslova BiH, Adil Osmanović, rekao da se u tadašnjem budžetu ne mogu pronaći sredstva ali da se on obavezuje, kao ministar mi je obećao, da će se u projekciji budžeta za 2018. godinu naći sredstva za GPS narukvice.  To se nije desilo. Ali ja neću odustati.

 

Interview.ba računa!

Inicijativa zastupnice Gasal Vražalica zahtjevala je transfer od 200.000 KM za pomoć nekoliko stotina djece u BiH. Novca za to nije bilo. Ali jeste za uvećanje budžeta određenim institucijama:

VSTV sa 4.866,000 KM na 5.072,000 KM, Tužilaštvu BiH sa 13.102,000 KM na 16.681,000 KM, Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara sa 3.980,000 KM na 4.075,000 KM, Ministarstvu vanjskih poslova sa 56.818,000 KM na 57.055,000 KM, Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa 7.924,000 KM na 8.004,000 KM, Memorijalnom centru Potočari sa 906.000 KM na 1.038,000 KM…

Usvojeni budžet iznosi oko 2 milijarde KM od čega čak 950 miliona ide na finansiranje institucija. Prijedlog budžeta možete pogledati ovdje.

Fatima Insanić – Jusufović: Razlika između života i smrti je 80-120 KM.

Interview.ba
Razgovarao/la: Abela Purivatra
Foto: Lična arhiva

Djeca s poteškoćama u razvoju veliku nesreću imaju ukoliko se rode u Bosni i Hercegovini. Institucionalna podrška djeci i njihovim roditeljima u ovoj zemlji ne postoji. Jučer (17.01.18.) je to postalo potpuno jasno. Zastupnici Parlamenta FBiH nisu podržali amandmane za obrazovanje djece s autizmom, a državni parlamentarci nisu glasali za nabavku GPS narukvica koje su ključne za sigurnost djece s poteškoćama. Fatima Insanić – Jusufović majka je četverogodišnjih blizanaca od kojih jedan dječak ima poteškoće u razvoju sa elementima autizma. Jučerašnji dan, kaže Fatima, roditeljima je bio kao dan iz pakla. Za Interview.ba govorila je o tome koliko bh. vlastima košta jedan život, a najavila je i vrlo izvjesne proteste ove populacije.

AUDI VS DJEČIJI ŽIVOT „Vrijednost GPS narukvice na online portalima je između 80 i 120 KM. Znate da je bilo tragičnih slučajeva koji su se mogli spriječiti: nedavno je odlutala djevojka od 16 godina sa poteškoćama, prije toga dječak se na smrt smrznuo. Kod nas se sva priča oko toga uvijek svede na „Žao mi je“. Ako imamo novca da kupimo novi vozni park našim političarima onda novca mora biti i da se spase životi djece sa poteškoćama.“

INTERVIEW.BA: Jučer su zastupnici državnog ali i federalnog Parlamenta glasali, slobodno možemo reći, protiv obrazovanja i sigurnosti djece s poteškoćama u razvoju. Kako to komentarišete?

INSANIĆ – JUSUFOVIĆ: Mi, roditelji djece s poteškoćama u razvoju, ostali smo u šoku nakon ovih vijesti. Paralizirali smo se. Jučer nam je kao šamar stigla vijest sa federalnog i državnog nivoa da se odbijaju takve stvari. Mi smo u ovom momentu jako razočarani i pogođeni. Možemo reći da upravo sada pokušavamo shvatiti da li nam naše vlasti ovim potezom pokušavaju reći da nismo dobrodošli u ovoj zemlji i da iz nje trebamo seliti. Nakon ovog poteza potpuno je jasno da političari nemaju nikakav senzibilitet prema najugroženijim kategorijama i da ona država apsolutno nije zainteresirana da na bilo koji način pomogne. Mnogi roditelji su već počeli razmišljati o tome da su to signali koji nas tjeraju iz ove zemlje i mislim da će većina porodica sreću pokušati pronaći drugdje. U svakoj normalnoj, naprednoj i razvijenoj državi ovo je prioritet svih prioriteta. Bilo je jučer i suza i ružnih riječi po društvenim mrežama, a danas pokušavamo da pokupimo djeliće na koje smo se raspali i da pokušamo usmjeriti priču u konstruktivnom smjeru ponovo.

INTERVIEW.BA: Koliko uopšte košta jedna GPS narukvica koja bi uveliko olakšala život i roditelja i djece s poteškoćama u razvoju?

INSANIĆ – JUSUFOVIĆ: Iskreno rečeno, vrijednost nečijeg života ne može se mjeriti novcem. GPS narukvice su sigurnost za roditelje kada su u pitanju djeca i osobe koje jednostavno mogu odlutati. Te narukvice se ne mogu kupiti u BiH. Mi roditelji želimo lično uraditi ono što nadležni neće ali nemamo gdje kupiti narukvice. Njihova vrijednost na online portalima je između 80 i 120 KM. Znate da je bilo tragičnih slučajeva koji su se mogli spriječiti: nedavno je odlutala djevojka od 16 godina sa poteškoćama, prije toga dječak se na smrt smrznuo. Kod nas se sva priča oko toga uvijek svede na „Žao mi je“.

Ako imamo novca da kupimo novi vozni park našim političarima onda novca mora biti i da se spase životi djece sa poteškoćama.

INTERVIEW.BA: Koliko jednu porodicu košta skrb o djeci sa poteškoćama u razvoju?

INSANIĆ – JUSUFOVIĆ: Košta mnogo. Naročito zbog činjenice da je sistem u BiH potpuno neadekvatan. Djeca sa autizmom imaju šansu da dožive inkluziju u drušvo, u redovnu nastavu i redovne životne aktivnosti. Sramotno je da im se to osporava. Vi ste, kada shvatite da postoje odstupanja od normalnog razvoja, prisiljeni da kucate na mnoga vrata, u sektoru zdravstva, obrazovanja. Budući da ne postoji sistem, prisiljeni ste da se okrenete komercijalnim varijantama koje zaista mnogo koštaju. Briga o djetetu s poteškoćama košta hiljade KM mjesečno, a znamo svi kakva je finansijska situacija u BiH.Samim tim, vi dolazite u situaciju da kao porodica postanete socijalni slučaj, mnogima se to događa. Često jedan roditelj mora napustiti posao i ona plata koja ostane, ne može biti dovoljna. Stopa razvoda brakova daleko je veća u ovim slučajevima, pa je mnogo samohranih roditelja.

INTERVIEW: Protesti? Mislite li da bi se izlaskom na ulicu moglo nešto riješiti?

INSANIĆ – JUSUFOVIĆ: Spremni smo izaći na proteste. Jučerašnji dan nas je dodatno stimulisao, roditelji su čekali da se na demokratski način nešto riješi. Ipak, pokazalo se nekoliko puta da ni protesti skoro ništa ne rješavaju. Šta vi mislite? Koliko bi građana koji nemaju isti problem izašlo na ulicu s nama?

Interview.ba računa!

Za 4 godine mandata državni parlamentarac zaradi oko 200 000 KM samo po osnovu plaće, što ih svrstava u red najplaćenijih parlamentaraca u Evropi. Prosječna mjesečna plaća iznosi oko 4000 KM što je čak 40 GPS narukvica za 40 djece.

Translate »