„ I kornjače su spore ali žive sto godina “

Nedim Zlatar Basheskia čovjek je sa kojim je možda najteže obaviti bilo koju vrstu intervjua ali zadovoljstvo kada ga na to natjerate je neizmjerno. I ovoga puta “natezanje” je trajalo danima. Povod, novi spot za novi singl.

„Radi se o spotu „I don't giva shit”, treći singl sa albuma „Fatherland“ koji izlazi već neko vrijeme i izaći će za neko vrijeme. Pjesmu pjeva Feđa Ceribašić, naš drug koji je i ranije radio sa nama na albumu 23/23. Radi se o jednoj antipatriotskoj pjesmi, takav smo i spot snimili. Prvobitna ideja je bila da zapalimo sve zastave koje nose nacionalističke simbole ali je to ružno izgledalo, tačno ih ne želiš vidjeti,  pa smo odustali od toga.“

Da ponovim pitanje od prošle godine kada smo razgovarali o izlasku Fatherland-a, zašto ste tako spori ?

„ I kornjače su spore ali žive sto godina. Uvijek je mnogo ljudi i uvijek se na nekoga ili nešto čeka. A zapravo čekamo da potpišemo za jedan lebel. U tome nam pomaže Samir Čulić. Mislim da bi to trebalo biti riješeno ovaj mjesec i to su stvari u koje se ja ne razumijem. Oni će zapravo biti distribucija na digitilnim distributerima. I ne mislim da tu ima nekog novca ali eto bićemo vidljiviji i nadam se prisutniji.“

Razgovor prekida telefonski razgovor. S druge strane linije je Adnan Šaran iz grupe Skroz.

  • E đesi care, evo me kod Zoke. Smiks'o sam ono … hoćeš ići na sastanak Amus-a ? Pa hajmo onda zajedno pa ćemo onda nakon toga ići da čuješ šta sam smiko. Važi se …

„ Evo Adnan Šaran i ja smo počeli nešto da snimamo. Imamo jednu gotovu stvar a u pripremi je i još nekih pet, šest pjesama. I to će biti posebno izdanje.“

„Radim na jednoj novoj predstavi u SARTR-u a i muziku za jedan ratni dokumentarac i to mi je jako teško palo. Ne mogu više gledati te scene. Slomio sam se na nekim dijelovima i plakao. A opet moram odvojiti emociju od posla. Pitam se kakvu muziku staviti na neku priču o nekoj beskrajnoj tragediji koja svakoga može zadesiti a koja je nepravda nemjerljivih razmjera. Radim to za Civilne žrtve rata i produkciju Haber.“

 

 

 

Nedim Zlatar je rođen u Sarajevu, 1977. godine. Karijeru započinje kao tinejdžer svirajući bubnjeve u grupi Lezi majmune! Nakon raspada grupe svirao je u različitim grupama: Don Guido i misionari, Protest, Albedo… Od 2002. godine svira u Sikteru.

Projekat Basheskia nastao je 2000. godine kao rezultat susreta Nedima Zlatara sa mističnim likom Ede K. sa kojim započinje plodonosnu saradnju na polju samostalne produkcije. 2004. je objavljeno prvo opitno izdanje pod nazivom ”Postcard From Sunny Neighbourhood” sa pet pjesama koje su vizualizirane u videu ”742659831” pod rediteljskim palicama Timura Makarevića i Nedima Zlatara. Jedna od numera sa spomenutog maxi singlea korištena je u filmu ”Disarmed” za koju je muziku radio Thievery Coorporation 2005. godine.

  1. godine Basheskia i Edo K. započeli su rad na albumu 23/23 i u roku od godinu dana sastavili 14 pjesama. Nedim svira većinu instrumenata na albumu, na kojem gostuju: Esad Bratović, Edward EQ, Imelda Ramović, DJ Ahmaad, Dunja Galineo-Kajević, Feđa Ceribašić, Don Guido, Nermin Puškar, Adnan Šaran…

Od međunarodnih nastupa izdvaja se učešće na Arboresence Festivalu u francuskom Aix-en-Provenceu, septembra 2005. godine, kada se francuskoj publici Basheskia predstavio zajedno sa Edwardom EQ.

Translate »