Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, Bosna i Hercegovina se nalazi na 5. odnosno 6. mjestu koje dijeli sa Jermenijom, po broju umrlih na 100. 000 stanovnika, od posljedica izazvanih zagađenim zrakom. Koliko smo svjesni problema zagađenja i koliko na tome nadležne vlasti govori Anes Podić iz udruženja “Eko Akcija”.
Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, Bosna i Hercegovina se nalazi na 5. odnosno 6. mjestu koje dijeli sa Jermenijom, po broju umrlih na 100. 000 stanovnika, od posljedica izazvanih zagađenim zrakom. Koliko smo svjesni problema zagađenja i koliko na tome nadležne vlasti govori Anes Podić iz udruženja “Eko Akcija”
Tekst preuzet sa: www.http://ba.boell.org/bs
Autor/ica teksta Prof. dr. Aleksandar Knežević
Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine, bez demokratskih tradicija, vlast je počela više rušiti socijalizam, a manje graditi demokratsko društvo. Savremena država znači slobodno natjecanje na tržištu znanja i roba, ali i preusmjeravanje dijela sredstava od onih koji imaju više onima koji su se našli u uslovima da imaju manje. Osnov organizacije socijalne države je regulisanje te dvije poluge.
Bosna i Hercegovina je doživjela tri razvoja stresa: pad socijalizma, a bila je najsocijalističkija ex-yu republika, disoluciju Jugoslavije, a bila je najjugoslavenskija republika, te rat koji je prouzrokovao velika stradanja, pomjeranja miliona ljudi i kidanje organizacionih struktura države. Sam rat je pažljivo projektovan, dugo vremena pripreman i imao je podršku sa više strana. Hardver rata bila je artiljerija, a softer etničke (nacionalne) političke partije. Bez etničkih stranaka rat ne bi bio toliko – u smislu projektovanih strahota – uspješan. Sve nacionalne partije su bile dobile svoj zadatak, bez obzira da li ga je pojedina partija svjesno preuzela ili bila nesvjesno dovedena u situaciju koja joj je bila predodređena.
Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine, bez demokratskih tradicija, vlast je počela više rušiti socijalizam, a manje graditi demokratsko društvo. Savremena država znači slobodno natjecanje na tržištu znanja i roba, ali i preusmjeravanje dijela sredstava od onih koji imaju više onima koji su se našli u uslovima da imaju manje. Osnov organizacije socijalne države je regulisanje te dvije poluge.
U mladoj bh. demokratiji, pod izlikom razvoja ili zaštite mog naroda uključuju se u političke partije ljudi različitih interesa, među njima karijeristi, intelektualni primitivci, ljudi željni brzog i nezasluženog uspjeha. Moral stavljaju po strani. Bosna i Hercegovina je pretežno ateistička država. A mnogi za svoj društveni uspon nalaze uporište u vjeri koja proizlazi iz njihovog imena i prezimena.
Danas je osnovni razvojni problem Bosne i Hercegovine nedostatak znanja. Mnogi školovani ljudi za vrijeme rata su napustili Bosnu i Hercegvoinu. Nakon rata edukacija nije bila i nije mogla biti prioritet. Neznanje je postalo podstrekač korupciji i nepotizmu. Postali smo država u kojoj je važno koga znaš, a ne šta znaš.
Nepotizam i korupcija, popratne pojave nezrelosti društva razaraju tkivo države. Kvalitetni ljudi se sputavaju u razvoju i tjeraju iz države. Nekompetentni ljudi za određene poslove zauzimaju mjesta u vlasti ili javnim preduzećima gdje otaljavaju posao. Ne postižu se željeni rezultati, država ne ide u odgovarajućem pravcu. U brojnim vladama mnogobrojni zaposleni našli su svoje utočište. Možda čitaoca interesuje koliko ljudi radi u brojnim ministarstvima u Bosni i Hercegovini. Odgovor je: 20 %.
Na tržištu roba i usluga vlada korupcija. Manje sposobni dobijaju posao. Sposobniji ostaju bez posla. Višestruke su negativne posljedice. Dobro preduzeće se sputava, loše preduzeće se podržava, cjelokupno društvo ne dobija željeni rezultat. Problem korupcije je još veći kada se čak naručilac ne razumije u predmet posla i zadovoljan je bilo kako urađenim poslom.
Građani vide nepotizam i korupciju. Od dva puta – da se bore protiv nepotizma i korupcije ili da se uključe u taj proces, odlučuju se za ovaj drugi put. Ne vjeruju da će se korupcija i nepotizam uskoro eliminisati, te traže štelu, dižu kredite i nude mito. Poluge socijane države djeluje suprotno. Bogati postaju bogatiji, siromašni siromašniji. Spirala se širi, država stagnira i priprema se za opšte urušavanje.
Najlakše je vladati građanima kada su polugladni i kada vjeruju u boga. U stanju velikog siromaštva čovjek ne može da izađe na ulicu rotestvuje, boji se da će izgubiti i ono malo šta ima. A vjera u boga mu pruža nadu, ako ne u ovom svijetu, ono u onom drugom. Situacija izgleda kao bezizlazna.
Postoje u državi neki telefoni na koje se može prijaviti korupcija, postoje nevladine organizacije koje iskreno rade na tom problemu. Ali nedovoljno. To nije dovoljno. Šta je moguće? Najjednostavnije je čekati da se bogati još obogate, te da onda oni uspostave pravnu državu kojom će zaštititi svoje bogatstvo. Malo komplikovanije bi bi bilo da intelektualci budu još intelektualniji i glasniji, da jače djeluju na promjeni paradigme, načinu razmišljanja o društvu, da i oni djeluju na građane.
Autor ovih redaka pitao je nekoliko poznanika zašto ne reaguju na očiglednu korupciju i nepotizam u njihovoj sredini. Svi do jednoga su odgovorili: Čuvam radno mjesto i platu. Znači, mora se stvoriti kritična masa intelektualaca koji ne zavise od mjesečne plate, čija su pamet i znanje univerzalne vrijednosti. Treba stvoriti intelektualnu i političku alijansu protiv nepotizma i korupcije.
Posljednjih mjesec dana u Bosni i Hercegovini je osnovano nekoliko novih političkih partija. Za vjerovati je da se nisu osnovale kako bi njihovi rukovodioci imali ustavno pravo da se bave korupcijom i nepotizmom. Evo im prilike da se pokažu. A evo i prilike građanima da preuzmu funkciju Visokog predstavnika u BiH te da smjene one u vlasti za koje znaju da su podložni nepotizmu i korupciji. Ukoliko to ne urade ne treba ih žaliti kada krenu 200 km pješke u Sarajevo pred zgradu neke vlade da traže ukradeno ili kada mjesec dana borave pored ograde svog propalog preduzeća. Hic Rhodus, hic salta!
