Organska hrana iz Martin Broda

Obitelj Marčeta ima usjeve na 5000 četvornih metara zahvaljujući zemlji svojih susjeda koju unajmljuju i obrađuju. To je još jedna uspješna priča vezana uz članove Turističkog klastera Una

Od voća i povrća, preko proizvoda od aronije do onih od meda, sve se može pronaći u poljoprivrednom obrtu obitelji Marčeta iz Martin Broda. Na 5000 četvornih metara sade krumpir, kukuruz, grah, papriku, paradajz… Voćke dobro urode plodom, a ove su se godine naročito isticale maline i smokve. Poseban ton cijeloj priči daju i pčele koje napustivši svoje košnice uživaju oprašujući prekrasnu dolinu rijeke Une.

Bosiljku Marčetu i njezinu obitelj posjetili smo u njihovu domu, zainteresirani saznati kako ti članovi Turističkog klastera Una provode pripreme za ostvarenje malog granta koji su ovog ljeta dobili kroz natječaj WWF-a unutar projekta „Zaštićena područja za prirodu i ljude – terenski projekt Una“. Grantovi su bili vezani za kreiranje nove i obogaćivanje već postojeće turističke ponude.

Dom obitelji Marčeta se nalazi doslovce nekoliko metara iznad rijeke Unac, a žamor slapova upotpunio je svaku minutu našeg razgovora. Zajedno sa suprugom Slavkom i snahom Mitrom, Bosiljka brine o usjevu. Dok njezin sin Milorad financijski osigurava obitelj radeći u Graničnoj policiji kao inspektor, najmlađi članovi obitelji, 10-godišnja Teodora i 12-godišnji Aleksandar itekako su svjesni ljepote rada sa zemljom i svakodnevno pomažu mami i baki.

 „Kada sama zbog posla ne stignem nuditi robu turistima, prepustim to svojoj djeci“, objašnjava Mitra Marčeta, Bosiljkina snaha koja je u Bosiljki pronašla savršenu svekrvu, ali i dobru prijateljicu i odličnu suradnicu. Stigavši iz Bosanskog Šamca u svoj budući dom, odmah je imala ideju o poljoprivrednom obrtu i nije puno čekala – plastenik uz kuću je nastao vrlo brzo. Mitra radi kao sezonski turistički radnik u Nacionalnom parku Una i njezin joj plastenik dobro dođe kao odmor nakon posla. Za razliku od nje, Bosiljka je cijelo vrijeme posvećena zemlji.

„Imamo svoje svinje, ovce, kokoši, pčele, povrće i voće. Kako ljudima koji imaju zemlju u Martin Brodu a nisu stalno ovdje ta zemlja ne bi propala, mi je unajmljujemo i na njoj sadimo. Tako je svima dobro – njihova zemlja ne propada, imaju i neki prihod od nje, a mi imamo veću obradivu površinu“, govori Bosiljka. Na pitanje što će postići kroz WWF-ov grant, objašnjava da će ubuduće svoje proizvode pakirati u posebnu ambalažu, brendirati ih jedinstvenim etiketama te izraditi raznovrstan promotivni materijal za sve događaje koje organiziraju NP Una, gospodarska komora i druge institucije.

Bosiljka Marčeta se nije oduvijek bavila poljoprivredom. Tek kada su se nakon turobnog razdoblja, prije 20-ak godina, vratili u Martin Brod, shvatili su da će tako najprije pronaći sredstva za život. Posebno ih je inspirirala snaha Mitra, koja je donijela novu energiju i volju. Školovana u Beogradu, Mitra je pohađala radionice motivacije na fakultetu i odmah spoznala da je budućnost u zajedništvu. Utoliko se oduševila početkom ove godine kada ju je predsjednica Turističkog klastera Una Zrinka Delić pozvala da zajedno s drugim članovima tada još budućeg Klastera pođe na studijsko putovanje u Sloveniju. „Tada smo svi shvatili koja je dobrobit asocijacije koja je osnovana u martu ove godine i sada više nitko ne može zaustaviti suradnju koju smo započeli“, zadovoljno priča Mitra.

Reagiraju li susjedi drukčije na članove Klastera? Komentira li se napredak u poslovanju? „Nama nitko ne može biti konkurencija jer sve imamo prvi, a reakcija će uvijek biti“, jasna je Mitra. „U Martin Brodu prvi imamo svoj paradajz, domaći, nešpricani. Već ga 15. juna možemo ubrati. A kako radimo tuđu zemlju i tamo sijemo, imamo puno toga. Da ljudima ne propadne njiva, jer to se događa ako se zemlja ne obrađuje, mi smo te njive unajmili i sijemo i tamo. Imamo svoje ovce, kokoši, pčele… I trudimo se da svake godine imamo što više!“

Bosiljkin suprug Slavko brine o njihovim pčelama. „Životni vijek pčele radilice je 21 dan. Mlada pčela izlazi van iz legla u tom vremenu i ona mora imati hrane. Pripremamo joj smjesu od šećera i vode, čime ih svakoga dana hranimo. Preostale pčele, ako ne troše energiju, požive do šest mjeseci“, objašnjava nam kako brine o svojim košnicama Slavko Marčeta.

„Proizvode od meda nudimo uz svježe povrće i voće. No nismo jedini! U Martin Brodu ima još ljudi koji turistima nude svoje proizvode, od likera do sira. NP Una i WWF omogućili su nam da svoje proizvode nudimo turistima na tri lokacije u Martin Brodu, što mi ravnopravno koristimo“, priča Bosiljka. Upravo su to lokacije na kojima se nerijetko mogu susresti Bosiljkini unuci.

Broj turista u parku iz godine u godinu raste. Tome najbolje svjedoči Mitra, koja prodaje ulaznice i ponosi se svojim bilješkama o prodaji kroz posljednjih pet godina. „ Naročito nas posjećuju Arapi! Vole vodu, prirodu, sve ih to privlači“. No Mitra upozorava i na veliku prepreku s kojom se suočava njezin kraj – udaljenost od Bihaća. „Nedostaje nam pruga koja je nekoć postojala. U selu živi samo 80 ljudi, uglavnom starija populacija. Ako prođe nominacija parka pri UNESCO-u, ta bi se pruga mogla obnoviti i to bi za nas bio spas. Tako bi i više posjetitelja parka moglo uživati u ovom prekrasnom dijelu Une“, kaže Mitra, zaključujući da je ovako većina posjetitelja usredotočena na Štrbački buk, nesvjesna dobre priče u Martin Brodu.

A da ona postoji, u to smo se i sami uvjerili. Legenda kaže da je ovo selo dobilo naziv po djevojci Marti koja je svakodnevno prelazila Milančev buk kako bi se na drugoj strani obale sastala s mladićem u kojeg je bila zaljubljena. Jednog se dana okliznula na unsku sedru, pala i utopila u rijeci. Od tada se ovo mjesto zove Martin Brod.

Možda tužna priča, ali svakako dobar poriv za otkriti ljepote Martin Broda i razumijeti oduševljenje Mitre Marčete krajem u koji se doselila i nikad ga ne bi napustila.

 

O WWF-u:
WWF je jedna od najvećih i najuglednijih svjetskih nezavisnih organizacija za zaštitu prirode, s gotovo pet milijuna pristaša i globalnom mrežom aktivnom u više od stotinu zemalja. Misija WWF-a je zaustaviti propadanje zemljina prirodnog okoliša te izgraditi budućnost u kojoj ljudi žive u skladu s prirodom čuvajući svjetsku biološku raznolikost te osiguravajući da je upotreba obnovljivih prirodnih resursa održiva, promovirajući smanjenje zagađenja i rasipne potrošnje. Za dodatne informacije: http://adria.panda.org/

 

Avatar

Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *