Iako se u javnosti i medijima BiH ističe kao zemlja prostranih i očuvanih prirodnih vrijednosti, praktično se jako malo radi na njihovoj zaštiti, ističe Dejan Kulijer iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine povodom 22. maja, Međunarodnog dana biodiverziteta. On ističe da o našem odnosu prema prirodi najbolje govori odnos prema najugroženijim i najvrijednijim prirodnim vrijednostima, poput rijeka, jezera i šuma koje se neplanski iskorištavaju ili potpuno uništavaju, pa čak i u najvrijednijim zaštićenim područjima.
Iva Miljević, koordinatorica programa Biodiverzitet i zaštićena područja iz Centra za životnu sredinu kaže da ova organizacija već godinama ukazuje na bogatstvo, vrijednosti, ali i sve veću prijetnju biodiverzitetu Bosne i Hercegovine, te nastavlja da provodi aktivnosti koje će omogućiti dugoročan opstanak vrsta i staništa uz suživot sa lokalnim zajednicama. “Činjenično stanje ukazuje na izrazito lošu globalnu situaciju, ali isto tako napominjemo da još uvijek nije kasno za promjene koje su moguće. Kao i u drugim sektorima, i u upravljanju prirodom vidimo uticaj privatnih interesa, bilo da se radi o hidroenergiji, novim turističkim kompleksima ili čak nelegalnim aktivnostima kao što je krivolov. Očekujemo konkretne i nedvosmislene korake kako bismo sačuvali ono što je najvrijednije i što je milionima godina stvarano”, istakla je Iva Miljević.
Iz dana u dan, stanje prirode, biodiverziteta i kvaliteta ljudskih života na našoj planeti postaje sve lošije. Evidentno je da će se svijet suočiti sa ekološkim kolapsom i masovnim izumiranjima ako se ne poduzmu drastične mjere za promjenu društvenih i ekonomskih sistema. Ovome u prilog ide i globalna procjena Međuvladine naučno-političke platforme za biodiverzitet i ekosistemske usluge (IPBES), međuvladinog tijela koje je protekle tri godine pripremalo izvještaj u kome su izloženi glavni pokretači i uzroci globalnog kolapsa biodiverziteta i poziva na hitnu regulatornu promjenu.
Izvještaj IPBES-a je najopsežnija naučna globalna procjena o biodiverzitetu i uslugama ekosistema koju trebaju usvojiti vlade. Dokument oslikava promjene u preteklih 50 godina, povezujući puteve ekonomskog razvoja i uticaja na prirodu koji je izazvan ljudskim djelovanjem.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, kako ističe Dejan Radošević iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, na nivou države i entiteta usvajanje strategija koje u sebi imaju ili treba da imaju komponentu zaštite životne sredine je sporo, što dodatno usporava i njihovu provedbu. “Potrebno je ubrzati proces usvajanja strategija te uključiti u izradu strategija i planova sve relevantne interesne strane, što bi omogućilo i efikasniju primjenu nacionalnih ciljeva i u konačnici očuvan biodiverzitet”, naglasio je Radošević.
Situacija po pitanju stvarne zaštite biodiverziteta u Bosni i Hercegovini je daleko od sjajne. Uzrok tome leži u nedovoljnom izdvajanju budžetskih sredstava, neadekvatnoj strukturi zaposlenih u zaštićenim područjima, nepostojanju planova upravljanja i adekvatnog sistema zaštite, monitoringa i održivog korištenja prirodnih resursa, ali i onog najvažnijeg – slabe svijesti javnosti o važnosti ovog pitanja. Iako su sistemske promjene i napredak u Bosni i Hercegovini i te kako mogući, ostaje pitanje da li ćemo i dalje davati prednost privatnim interesima ili javnom dobru.
