Jim Marshall ne voli intervjue. Odmah mi je rekao da, bez obzira što je došao pješke iz drugog dijela grada, penjao se sedam spratova, bi bilo bolje da je došao Tim Clancy umjesto njega. Činilo se da je, ako pristanem, spreman da odmah ode. Nisam pristao.
“Ja sam introvertan fotograf”
Povod za gostovanje ovog divnog čovjeka je multimedijalna izložba Udaljeni horizont / The Distant Horizon u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, čije otvaranje je zakazano za 8. april 2016. godine.
Ovo je posljednja u nizu odličnih stvari koje je uradio Jim, još od svog dolaska u BiH 1994 godine, kada je uspostavio projekat za mlade Mladi most koji je podrazumijevao sportske, kulturne i edukativne programe za djecu i tinejdžere s uništenih ulica u njihovim zajednicama. Tim Clancy i Jim Marshall su se upravo tada i upoznali, radeći u Mostaru. Od tada datira njihovo prijateljstvo i zajednički rad. Da smo na mjestima trećerazrednih diplomata imali “međunarodne zvaničnike” poput njih dvojice, već bismo odavno bili dio EU. Zahvaljujući svom predanom radu, a na inicijativu pojedinaca, prošle godine dobili su Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Sretno oženjeni bosankama, ponosni roditelji i građani ovog grada, deklarišu se kao BoStranci.
“ Jeste vrlo teško, ali ja uvijek imam nade. Ja sam pozitivan tip. Neće zauvijek biti ovako u Sarajevu i BiH. Trebamo se boriti za to, jer nema rješenja problema ukoliko ne budemo radili na tome.”
Izložba je sastavljena na osnovu ideje Jima Marshalla, koji je sa svojim prijateljima aktivistima proveo neko vrijeme sa izbjeglicama na “balkanskoj ruti” dokumentirajući njihove priče u želji da, na različite načine, široj publici dočaraju trenutno stanje.
“ Sve što smo dokumentovali rađeno je na potezu Idomene na granici Grčke i Makedonije, Mađarske pa sve do Slavonskog Broda u Hrvatskoj. Izložićemo više od šezdeset fotografija a naš cilj je zapravo humanizacija izbjeglica. Posebeno u ovom trenutku kada je uspostavljen katastrofalan evropski plan i dogovor sa Turskom, i cijeli pokret koji je usmjeren protiv izbjeglica. Zato su sve fotografije u koloru, jer nam je cilj da inspirišemo ljude, da ispričamo priču. Ono što smo vidjeli u izbjegličkim kampovima je zapravo život. Ljudi koji se smiju. Upravo zato nismo željeli imati crno bijele fotografije, bez obzira što je situacija u kampovima strašna. Humanizacija tih ljudi nam je bila u prvom planu.”
Postavka u Zemaljskom muzeju pored fotografija Jima Marshalla, Imrane Kapetanović i Sanje Vrzić, video materijala Ajdina Kambera, podrazumijeva i preko dvadeset pet tekstova volontera koji su proteklih godinu dana bili sa izbjeglicama od Grčke do Slovenije.
“Najstrašniji dio priče sa izbjeglicama je zapravo odnos svijeta prema ovom problemu. Evropa generalno ide u desno i ima mnogo fašizma, posebno u centralnom dijelu Evrope. I zbog toga naš rad na terenu sa izbjeglicama nije samo humanitarni rad, već je ovo antifašizam u punom smislu te riječi. Najbolja stvar za mene u EU je bila “Evropa bez granica” a sada smo svjedoci strašnog kršenja ljudskih prava. Mislim da živimo u vrlo opasnom periodu.”
Dok gledamo grad s balkona otkriva mi svoj strah od visine. Taj strah dijelimo. Priču nastavljamo o bh. problemima kojih je previše, ali bez obzira na to, Jim kaže da je nepopravljivi optimista.
“BiH mora na svim nivoima raditi za djecu i zbog djece. Sve veći broj mladih odlazi da studira vani i rijetko se vraćaju. Za to nisu samo krivi domaći političari, veliku odgovornost snosi međunarodna zajednica. Ali uvijek ima šansi, jer nema još mnogo para za avanturu nacionalizma. Ja mislim da je realno, realnije nego ikad, možda za nekih deset, dvanaest godina da će BiH ući u EU. I jasno je da će svaki naredni korak biti pozitivniji od onih iz prošlost.”
Na kraju smo malo porazgovarali i o tome, gdje u sarajevskoj svakodnevnici pronalazi inspiraciju.
“Sarajevo je za mene uvijek bilo fascinantno čak i kada sam došao u vrijeme opsade. Tada sam hodao samo Putem života kao i svi. Danas me najviše inspiriše područje Novog Sarajeva. Grbavica, Marijin dvor gdje je različita arhitektura i mnogo interesantnih ulica.”