Događaj pod nazivom ”Slikom pričam, pričom slikam” biće upriličen u četvrtak, 11. maja u 21.00.
”Već otrcano zvuči često korištena sentenca kako je neko ‘…najbolji slikar među piscima i najbolji pisac među slikarima’ i obratno, pa je ni po koju cijenu neću primijeniti u slučaju ove knjige autora Ismara Mujezinovića, slikara, pisca, fotografa,filmadžije, muzičara kantautora, pri čemu ga njegov izbor zanimanja i aktivnosti na polju umjetnosti može svrstati u neku vrstu homo univerzalisa ili pak modernog renesansnog čovjeka. Ali ću zato reći da je Ismar Mujezinović u slikarstvu jedan od najboljih među najboljima, a u literaturi koju piše, i to bez ikakvih književnih pretenzija, dakle amaterski, bolji, zanimljiviji i svakako korisniji od mnogih profesionalnih pisaca u regiji, kako se to danas kaže za prostor bivše Jugoslavije.
Ismar Mujezinović je ovdje, u ovoj knjizi, koju je originalno (kao i sve drugo što radi) nazvao
‘Zlo.ba i Dobro.ba’, u prvom njenom dijelu (Zlo.ba) uhvatio djelić sarajevske likovne, pa i akademske zajednice, iz one perspektive iz kakve je nikada niko prije njega nije zabilježio. Dakle spustio je na zemlju svu tu uzvišenu atmosferu koja tobože vlada u svijetu umjetnosti, pa i slikarstva, ogolivši taj svijet do gole kože, pri čemu je u svojim pričama opisao neke veće ili manje, benignije ili malignije pakosti koje su mu kolege u karijeri napravile, ali ih nije imenovao, niti je imao namjeru da te ličnosti budu prepoznate, jer njegova namjera nije bila identifikacija sa ličnostima, nego identifikacija sa ljudskim osobinama i karakterima, iliti nekarakterima.
U tim svojm sjećanjima on nije ostao na evociranju uspomena samo na umjetnički, nego i politički život tadašnje Jugoslavije, BiH i Sarajeva, i na susrete i iskustva sa vodećim, ali i beznačajnim političkim ličnostima, pri čemu je političke aparatčike sa najvišim ambicijama mezetio sa posebnim ćeifom, ne zato što se osjećao nadmoćnima prema njima, nego zato što je imao iskustvo druženja sa najvećim među njima (političarima), makar i samo preko slavnog oca Ismeta, i što je jako dobro znao kako zapravo stvari u suštini stoje. U drugom dijelu knjige, Dobro.ba, uradio je neku vrstu literarnog ‘amarkorda’ Sarajeva, bilježeći događaje iz najranijeg djetinjstva, do gimnazijskih dana, prvih ljubavi i svirki u kultnoj ‘Slogi’, do prvih profesoinalnih angažmana na filmu, i to ni manje ni više nego na ‘Neretvi’.”
