Izložba konkursnih radova za idejno rješenje “Austrijske kuće”

Otvorenje izložbe konkursnih radova za idejno rješenje “Austrijske kuće”će biti upriličeno u galeriji Collegium artisticum, u srijedu, 8. novembra 2017. godine u 18:00 sati.
 
Općina Centar je u suradnji sa Asocijacijom arhitekata u Bosni i Hercegovni i Službom za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar Sarajevo organizovala Javni, projektni, jednostepeni, anonimni arhitektonski konkurs za izradu idejnog rješenja objekta “Austrijska kuća”.

Cilj konkursa bio je unapređenje prostornih uslova za odgoj i obrazovanje u Općini Centar. Obnova “Austrijske kuće” može biti značajan činilac u razvoju kulture i umjetnosti kroz formu Dnevnog centra za zdravo odrastanje djece.

Prijavu za učešće u izradi konkursnog rješenja preuzelo je 49 kandidata, a do naznačenog roka u prostorije Općine Centar primljeno je 26 radova koji će biti predstavljeni na izložbi u galeriji Collegium artisticum.

Nakon analize pristiglih radova i obavljenog žiriranja, članovi stručnog žirija u sastavu: Alma Sadović, dipl.ing.arh, Amir Vuk, dipl.ing.arh. i Ibrica Jašarević dipl.ing.arh, dodijelili su prvu, drugu i dvije ravnopravne treće nagrade za arhitektonsko urbanističko rješenje objekta “Austrijska kuća”.

I Nagrada
Autori: Ilma Kobilica i Zejd Kobilica
Saradnica: Emina Alić
II Nagrada
Autorica: Ena Kukić
Saradnik: Dinko Jelečević
 
III Nagrada
Autorice: Selma Tafro i Aida Koluder-Agić
 
III Nagrada
Autorice: Dina Haljeta i Ilma Begičević
Izložba konkursnih radova za idejno rješenje “Austrijske kuće” će biti otvorena za posjete do 15. novembra 2017. godine, svaki dan (osim nedjelje) u terminu: 
Pon-Pet od 10:00 do 18:00 sati i Subotom od 10:00 do 14:00 sati.

Izložba “Museum Architecture Creative Shooting”

Prva u nizu izložbi u okviru Mjeseca muzeja u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine biće otvorena u utorak, 7.11.2017. u 19:00 sati.  Riječ je o izložbi arhitektonske fotografije pod nazivom “Museum Architecture Creative Shooting”, čiji su autori mladi fotografi, članovi Creative Shooting tima iz Zenice. Ova grupa mladih ljudi djeluje na teritoriju cijele Bosne i Hercegovine sa ciljem kritičkog posmatranja objekata i pojava u društvu, eliminišući naivno divljenje ili senzacionalistički način posmatranja njihove okolice. Promišljajući i učeći o etici u fotografiji, oni pokušavaju vizuelnim medijima navesti društvo da objektivnije posmatra pojave koje su dio njih i oko njih. Na izložbi će biti predstavljene fotografije koje vizuelno prezentiraju unutarnje i vanjske forme Historijskog muzeja BIH u korelaciji s njegovim okruženjem.

Organizatori izložbe su Forum građana Zenica i Historijski muzej BIH, a mentorica Creative Shooting tima magistrica vizualnih umjetnosti i doktorantica Majda Turkić.  Na otvorenju izložbe će biti upriličen muzički performans Srednje muzičke škole iz Zenice, a izložbu otvara ataše za kulturu i obrazovanje ambasade SAD u BIH, Drew J. Giblin.

Srdačan pozdrav iz muzeja

Laku noć prijatelju mali

Piše: Amila Saleš

26.10.2017. (19. Oktobar)

Okruglo sedam dana je kako ga nema. Nema ga zbog ljudske gluposti i bahatosti. Nema ga jer glumimo da smo veliki. Najpametniji. Igramo se profesionalaca i dušobrižnika u amaterskoj ligi.

Ljudi dragi, nemam potrebu za osvetom, inatom i sličnim načinima besmislenog gubljenja energije i vremena. Nisam iz tih pjesama. Ali imam potrebu za istinom i za razumijevanjem. U namjeri i želji da ukažem na potrebu iskrenijih odnosa i bolje komunikacije makar, želim da vam ispričam zašto više nema mog malenog drugara, zamorčića PinDJonija, kojeg mnogi od vas poznaju, a neki su ga nedavno mogli upoznati i putem tv ekrana.

Nadam se da ova «akcija» zaslužuje akciju/reakciju i s vaše strane – pozivam vas da u komentaru podijelite vaše iskustvo na temu u nastavku. Kontam da možda tako možemo biti u prednosti, učeći iz drugih primjera, grešaka…pokušavajući ih usmjeriti…dati im pravo ime..ili ofarbati u pozitivno. Vrijedi pokušati ako ništa pozvati i na stari dobri sistem pravih vrijednosti – sistem nagrađivanja i kuđenja. Sve po zaslugama, drug moj. Dosta je turbo folka. Zar nije najjači fol biti ako ne najbolji onda što bolji i sretniji i iskreniji u onome što jesi. A ono si šta i kako radiš, misliš, osjećaš, kako djeluješ, živiš….

Čekala sam da mi se glava i srce razbistre kako ne bih pisala iz ljutnje, bijesa, tuge.

PinDJoni je bio lik i po.

Povjerenje sam očigledno ustupila pogrešnoj adresi i to je mog malenog drugara koštalo života. Išla sam na put i ne po prvi put naručila usluge Pet Hotela Sarajevo, kako bih obezbijedila adekvatan smještaj i njegu zamorčića. I ranije sam primjećivala i direktno ukazivala na male propuste na ovoj adresi, ali u nedostatku ovakvih usluga i servisa u našem gradu, a i u nedostatku raje koja ima mogućnost da se brine o Pindjoniju, ponovo sam kontaktirala pomenutu ekipu i dogovorila smještaj za dvije sedmice. Ustanova – firma koja nosi naziv kakav nosi stvarno mora da ispuni ono što se očekuje i ono što se podrazumijeva. Dozu ozbiljnosti pokazuje doduše formular kojeg sam uvijek rado ispunjavala, jer je dio procedure ali i utiska da je riječ o profesionalcima.

Već u petak kada su ga vratili primjetila sam ne samo praznu flašicu za vodu, neobičnu jednoličnu suhu hranu, već i neobične promjene u ponašanju i izgledu. Vikend promatranje me dodatno alarmiralo, a po sugestiji Dr. Krasnog A. i divne gospođe Lade, kojoj sam odletila do radnje po savjet, u ponedjeljak sam se obratila Dr. Ismaru Lutvikadiću na Veterinarskom fakultetu Sarajevo, čuvenom mladom stručnjaku za male kućne ljubimce. Sa svojim timom kolega i studenata počeo je akciju pretraga, a onda i spašavanja Pindjonija.

Uradili su sve moguće testove. Od EKG-a preko rentgena do vađenja krvi. Borba je trajala do četvrtka podne. Srce drago. Moj mali car. Pindžo, kako mu je mala Sara dala ime, koja mi je obogatila život zubatim poklonom prije gotovo četiri godine. PinDJoni smo ga zvali, jer je lik i po. Uspavali smo ga jer je bilo jasno da je upitan njegov nastavak ali i kvalitet života. Srce i bubrezi su već oštećeni. Nemoć i nepokretnost uzeli maha.

Da bi ironija i agonija u duetu ojačale… u vrlo otvorenom i iskrenom razgovoru kojeg sam imala preključer sa direktorom i vlasnikom Pet Hotela, Rifetom Hadžićem, koji apsolutno priznaje i preuzima krivicu ovog strašnog propusta, o kojem je prekasno obaviješten, saznala sam da oni imaju i svog veterinara te izuzetnu saradnju s mnogim vrlim veterinarima… znači da je osoba koja je bila zadužena za Pindjonija dnevno posvetila 7 minuta pažnje, moglo se sve ovo izbijeći…u svakom slučaju spriječiti ovakav ishod…

Pored usmenog preuzimanja krivice i izvinjenja, vođa ovog hotela je sanirao veterinarske troškove i suspendovao radnicu koja je bila zadužena za malenog gosta.

Najavila sam ovo pisanje, ali nemam namjeru da dižem ikakvu hajku. Ne želim da iko zbog ovog ostane bez posla, jer znam gdje živimo, ali želim da se zamislimo nad svojim postupcima. Želim da se dobro zamislimo.

Želim samo da kažem, svi umijemo i možemo i trebamo biti bolji ljudi.

Počivaj u miru prijatelju mali. Srećo lijepa. Hvala ti za svu radost. Hvala ti u ime sve raje, koja te voli i kojoj nedostaješ. Oprosti mi.

Laku noć dragi prijatelju. Laku noć PinDJoni.