Roman »I prljavo i plavo« Adriane Kuči

     U čast i ponos nam je da vas obavijestimo da ovih dana iz štampe, i to najprije na tržište Bosne i Hercegovine, u našem izdanju izlazi roman »I prljavo i plavo«, koji je napisala Adriana Kuči.

Mi smo Nobis d.o.o, slovenska firma koja se bavi i izdavaštvnom. Na domaćem, slovenačkom, tržištu smo prisutni oko 20 godina. Do sada smo objavljivali različite naslove iz različitih književnih oblasti.

Roman »I prljavo i plavo« je specifičan i za Nobis i po tome da je prva knjiga koja je objavljena na, za nas, stranom – bosanskom jeziku, odnosno, kako to autorica romana kaže, jeziku kojim se govori u Bosni i Hercegovini.

Adriana Kuči je rođena i odrasla u Sarajevu. Posljednjih dvanaest godina živi i radi u Sloveniji, od toga je nekoliko godina provela i na Bliskom istoku. Za našu izdavačku kuću je 2015. godine objavila »Enciklopediju slovenskih košarkaških reprezetanata«, na slovenskom jeziku, koja je naišla na odličan odziv publike.

»I prljavo i plavo« je Adrianin prvi objavljeni roman.

Roman »I prljavo i plavo« je topla ljudska priča koja se ne bavi balkanskim ratovima 90-tih i njihovim pogubnim posljedicama, ali je smještena u jedan drugi, vječiti, izraelsko-arapski sukob i, kako se na specifičan način bavi izbjeglicama (iz Sirije) i odnosom javnosti prema njima, je u ovom trenutku i iz te perspektive veoma aktualan.

Čitanje ovog romana je izuzetno iskustvo. Kao što je već rečeno, tematika romana » I prljavo i plavo« nije uobičajena među domaćim autorima (bolesna Sirijka koja je, po čudnim logikama administracija Bliskog Istoka, zapravo samo u Siriji rođena Palestinka, i njena majka, koja jeste Sirijka, kojoj žena s naših prostora i njezine novostečene prijateljice pomažu da iz Sirije pobjegnu u Izrael, potom iz Izraela u Holandiju, prilike na Bliskom Istoku, odnosi među službenicima UN, suprugama i muževima u misijama itd.) Način na koji je interpretirana fabula, preplitanje osnovnog pripovjednog toka sa, samo naizgled sporednim – ljubavnim  – izvedeno je na književno validan način, motivacija je relevantna, a pripovedanje suštinski esejističko. Sam jezik je izvrsna mešavina regionalnih jezika.

Naslovnu stranicu, kao i promotivni plakat koji vam šaljemo u narednom mailu, je oblikovao Ismar Mujezinović.

Prelom i štampa je zasluga Dobre knjige iz Sarajeva.

Uvjereni smo da svjedočimo izlasku romana koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Očekujemo prve primjerke na sarajevskom sajmu knjige u Skenderiji (od drugog ili trećeg dana sajma će roman biti prisutan na štandu Dobre knjige). Nakon toga, knjigu „I prljavo i plavo“ će biti moguće nabaviti u svim većim knjižarama u BiH, potom i u regiji.

 

Recenziju za roman,  je napisao Alan Pejković.                   

  Između toplog i hladnog teku naši životi

U moru postjugoslovenskih romana koji se, na različite načine, bave balkanskim ratovima 90-tih, ili njihovim pogubnim posljedicama na društva nastala na temeljima loše funkcionirajuće novostečene demokratije sa okusom nacionalizma, prilično je osvježavajuće naići na roman koji nema nikakve veze sa ponavljajućim sukobima balkanskih etnija na koje nas svakodnevno podsjećaju portali i drugi mediji tog područja. A koji je, istovremeno, smješten u okvir jednog drugog vječnog sukoba, izraelsko-arapskog, koji sačinjava egzotičnu pozadinu za topli, ljudski narativ koji nam autorica vješto izlaže.

Roman I prljavo, i plavo autorice Adriane Kuči zanimljiva je, i moglo bi se reći, neobična priča u čijem središtu je Irena, naizgled sasvim obična i reklo bi se pomalo dosadna žena, Slovenka, udata za Irca Marca, uposlenika UN-a, sa kojim dolazi u Tiberijas na mirovnu misiju, zajedno sa njihovim djetetom Liamom. Navikla na putovanja po svijetu kao trofejna žena nekoga ko radi za UN, Irena nije očekivala burne promjene koje će joj, u određenoj mjeri, promijeniti život. U Izraelu upoznaje Benjamina, šarmantnog psihologa iz Sarajeva sa kojim se nenadano zbliži. Istovremeno sa ovom pričom koja oscilira između prijateljstva, flerta i snažne zaljubljenosti se protežu još dvije paralelne radnje, Irena počinje da sumnja da Marc ima aferu sa jednom od svojih suradnica na poslu, te počinje intenzivno da se brine za svoju prijateljicu Sirijku Waad, i njenu kćerku Melek, koja boluje od autoimune bolesti lupus, a koje su, sticajem okolnosti, zaglavljene u Damasku gdje ne postoje mogućnosti za uspješno liječenje nesretne djevojke.

Žanrovski gledano, radi se o hibridnoj formi romana koja kombinuje roman o ljudskim odnosima (Irenin odnos sa mužem, njen odnos sa Benjaminom, te njen odnos sa prijateljicama) sa nekom vrstom Bildungsromana, vrste romana koji se bavi razvojem i naobrazbom protagoniste/protagonistice sve do dostizanja životne emocionalne i mentalne zrelosti. Istina, lako je mapirati Irenin moralni i psihološko-emocionalni rast u romanu, trajektorij čija je početna tačka upisana u Ireninoj inicijalnoj površnosti koja se ogleda kroz detalje kao što su činjenica da preferira modne časopise u odnosu na knjige pa sve do potpune eksplozije njene empatije koja rezultira u spašavanju jednog života, jer Melek u Siriji ne bi nikada preživjela rat bez Irenine pomoći. Kroz gotovo opsesivni angažman u ovom pitanju, Irena, polako nalazi put kroz sopstvene nedoumice, usputno gradeći svoje samopouzdanje i sliku sopstvene ličnosti, donekle uništene lošim brakom u kojem se nalazi. U Marcovim očima, ona je često nerazumna, iracionalna, sebična, neobrazovana. Spasavanje Melek joj daje priliku da bolje shvati samu sebe, ljudske odnose, pojam sreće i mehanizme svijeta koji nisu uvijek shvatljivi na prvu loptu.

Kroz Ireninu borbu za spašavanje jednog ljudskog života nazire se i suptilna, ali značajna feministička nit romana. Kroz svoju interakciju sa drugim ženama u svojoj okolini, Irena se uzdiže kao ženski moralni subjekt koji djeluje, koji popravlja svijet u onoj mjeri u kojoj to može. Time se, prkosno i pravično, suprostavlja Marcovoj ubijeđenosti da oni ne mogu pomoći nikom ko nije u ograničenom prostoru službene pomoći. U početku romana, zanimljivo je, Irena boluje od mononukleoze koja ju pasivizira i, u nekoj mjeri, veže za krevet. Simbolično se, na taj način, stvara kontrast u odnosu na kasniju akciju koju njena ženska zajednica poduzima u tajnosti od svojih muževa. Žene se, dakle, bude i uzimaju stvar u svoje ruke. Grupa žena, koje bi u početku romana mogle biti opisane kao neka vrsta očajnih kućanica, zaglavljenih u dosadi, tračanju i nepresušnim čarima shopinga, postaje akter jedne drame, faktor odluke nečijeg života. Hrabre i preduzimljive, žene prelaze fizičke granice između država, granice između konstruirane mržnje (između Izraela i arapskih država), granice sopstvene pasivnosti, dolazeći u liminalni ženski prostor uokviren solidarnošću i humanizmom. Strukturalno, taj se dio romana djelimično pretvara u akcioni film, i autorica uspijeva da podigne uzbuđenje na potreban nivo da bi se održala vjerodostojnost romana. Irena i Irkinja Ciara, jedina oficirka među suprugama, preuzimaju glavne uloge, nakon minuciozno izrađenog plana, i prelaze u Siriju, preko Alpha Gate, u pozajmljenim uniformama. Tamo moraju prvo nagovoriti Waad i Melek da pređu s njima u Izrael, zemlju koju ove Sirijke, blago rečeno, ne vole. Dalji plan je da ih prebace u Amsterdam kod Irenine sestre Darje koja radi za humanitarnu organizaciju, što bi omogućilo da Melek dobije potrebnu medicinsku pomoć da bi kontrolisala lupus. Žensko strateško planiranje je ovdje dato kao neka protuteža muškom ratu, ženska sfera spašava živote dok ih muška uzima. Iako Benjamin igra vrlo važnu ulogu u ovom projektu pomažući im, mora se istaći da je upravo snaga ženske solidarnosti to što pokreće sve od samog početka.

Odnos Irene i Benjamina je dirljiv i baziran na razumijevanju i zaigranosti, dvije varijable koje sačinjavaju one kvalitetne odnose između individua koje se privlače na svim nivoima. On šeretski rasipa komplimente, ponekad patetične, ponekad duhovite, ponekad savršene, pružajući joj, istovremeno, snažnu prijateljsku podršku u svemu što je njoj važno i što joj, vjerovatno, najviše nedostaje u, uglavnom, ledenom braku. On postaje njen smijeh, rame za plakanje i ruka koja ju drži iznad površine vode. Ona postaje utočište u kojem on može pronaći sebe, daleko od ljubomore svoje supruge.

Posebno dobro je strukturirana njihova online komunikacija, chat, dugi mailovi, sms-ovi kroz koje se protežu nepatvorena nježnost, iskričava seksualna privlačnost, igre riječima i, opet, dubinsko razumijevanje. Dugo vremena se ova poluromansa kreće u okvirima platonskog odnosa, umjesto dodirima vode ljubav dozvoljenim riječima, ograničavajući strast na prihvatljivo. Tako prolazi i prva noć u hotelu u kojem Benjamin, racionalno, zaustavlja orbitu koja bi ih nesumnjivo odvela u krevet. No, svako ima svoje granice, i nesuđeni ljubavnici ipak provode neko vrijeme zajedno, stvarajući neizbrisiva sjećanja, koja sudeći po kraju romana, Irenu ipak mijenjaju.

Sa druge strane, brak sa Marcom je opisan pomalo kontradiktorno. Brak je pun rutinske hladnoće, i često nerazumijevanja, Marcove arogancije i prema njoj, i prema drugim kulturama kojima bi trebao pomagati, iako se, povremeno, ističe da je Marc, generalno gledano, dobar čovjek, i svakako, dobar otac. Time ulazimo na plan univerzalnih razmišljanja o prirodi braka koji, čini se da roman poručuje, počesto osiromašuje relaciju ljudi koji se vole, pretvarajući ih u poslovne kompanjone. Kako Benjamin, na kraju romana, odlazi na novu misiju u Mali, ostavljajući za sobom samo stihove Mike Antića, Irena ostaje u braku, u kojem se već pokazalo da i njen muž ima ljubavnicu, ali ostaje promijenjena jer je, još jednom doživjela i intenzivnost romanse, i zadovoljstvo pomaganja drugima.

U narativnoj strukturi romana dominiraju dijalozi koje autorica piše ubjedljivo i raznovrsno, i koji, svakako nose i dovoljno životnosti i humora da se mi, kao čitatelji/čitateljke možemo bez problema uživjeti u njih, osmjehnuti se u prepoznavanju doživljenih situacija ili čak i glasno nasmijati. U dijalozima i razmišljanjima likova, također, možemo naći određenu dozu kritike, pomalo razbacanu ali dovoljno uočljivu, prema patriotizmu i nacionalizmu, prema utjecaju religije na društvo, te indokrinaciji i manipulaciji ljudima koji stoje iza ovih praznih koncepata. Komentari oko dihotomijskog razmišljanja, mi i oni, kao preduslov svih ratova, viševjekovnih mržnji koje se gomilaju u ljudskim umovima i Irenini pokušaji da shvati sav taj mračni, a tako realni, svijet izvan modnih časopisa, i daleko od dijamantskih prstenova stvaraju i prostor kritike prema potrošačkom društvu i nedostatku empatije koju takvo društvo neumoljivo stvara. Tu su i male crtice o životu na Bliskom Istoku, dovoljno egzoticne i dovoljno elegantno utkane u štivo romana da bi bile zanimljive. Opisi hrane, pića, voćki, običaja i načina razmišljanja koji osobito mogu biti zanimljivi čitateljstvu koje ne zna ništa o Bliskom Istoku.

Sigurnim i elegantnim glasom autorica romana I prljavo i plavo vodi čitatelje na zanimljivo putovanje prepuno samospoznaja i sitnih znanja pažljivo rasutih u romanu. Putovanje je to kroz specifičnosti Bliskog Istoka, kroz postepeno izgrađivanje samosvijesti glavne junakinje, kroz njene oscilacije između hladnog braka u kojem živi i onoga što je mogla imati da su životne okolnosti bile drugačije. Putovanje je to od površnosti do suočavanja sa grubom realističnošću života u ratnim područjima, od listanja modnih časopisa do razvoja empatije, te najhumanije od ljudskih osobina. Najvažnije od svega, to putovanje neće ostaviti čitatelje ravnodušnim. Roman Adriane Kuči se čita lako, ali ostavlja dovoljno materijala za razmišljanje o životu, ljudima i nama samima koji rastemo kroz život. Od neke vrste Alise u Zemlji Čuda, Irena postaje zrela žena koja razumije i sebe i ono van sebe, bez obzira da li ponekad lista modne časopise.

Alan Pejković

“Majstor i Margarita” večeras na sceni Sartr-a

 Publika Sarajevskog ratnog teatra će imati ponovo priliku pogledati predstavu “Majstor i Margarita” u režiji Aleša Kurta. Predstava se izvodi u ponedjeljak, 17. aprila u 20h.

Mihail Bulgakov je napisao osam verzija romana Majstor i Margarita, ali prva necenzurisana verzija  objavljenja je  dvadeset sedam godina nakon njegove smrti u Frankfurtu 1967., a u SSSR-u tek 1973. godine.  Bio je to uspjeh za pisca čija su djela čekala na crnoj listi staljinističkog režima, i koji je u posljednjim sekundama svog života izgovorio rečenicu: „Neka znaju…Neka znaju!“.

Sarajevski ratni teatar SARTR svoju umjetničku 25. sezonu započinje sa predstavom koja je inspirisana ovim djelom i koja je rađena sa željom da saznajemo i prepoznajemo tragove Bulgakovog vremena u današnjem svijetu: Svijet je poludio. Laž je zamijenila istinu.

Dramatizacija i dramaturgija predstave povjerena je Dariju Bevandi i Benjaminu Hasiću. Scenografiju i kostimografiju potpisuje Adisa Vatreš Selimović, muziku Zlatan Božuta, a koreografiju Samra Mlinar.

U predstavi učestvuje glumački ansambl SARTR-a: Selma Alispahić, Alban Ukaj, Snežana Bogićević, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Mirela Lambić, Maja Salkić, Ana-Mia Milić, Adnan Kreso i Mirsad Tuka kao gost.

Rezervacije ulaznica možete obaviti svaki dan od 10h do 16h pozivom na broj 033 664 070, subotom 060/327 0025 od 10h do 16h ili slanjem poruke u inboks Fb. profila https://www.facebook.com/sartr1992/ 

Tri koncertne večeri odabranog repertoara!

U predstojećoj sedmici mjeseca aprila Koncertna sezona 2016/2017. Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu najavljuje tri događaja. Radi se o koncertima koji na sjedinjuju poletnost i svježinu talenta mladih umjetnika, ali i iskustva profesora Akademije.

Tako će već  19. aprila (Muzička akademija/19.30h) biti realiziran koncert iz ciklusa Students on Stage, na kome će se odabranim porgramom predstaviti studenti sa odsjeka za klavir, violinu, violu, violinčelo i harmoniku interpretirajući  djela iz područja kamernog, ali i solističkog muziciranja.

Pažnju je potrebno skrenuti i na dvije koncertne večeri posvećene violinističkoj literaturi. Prva od njih planirana je za 20. april (Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića/19.30h), kada će na koncertnom podijumu kroz stvaralaštvo J.S. Bacha, E. Ysaÿea i  F. Kreislera svoje umjetničko umijeće iskazati afirmirane umjetnice i profesorice na Muzičkoj akademiji violinistica JeonJu Yeong i pijanistica Višnja Bakalar.

Jednako inspirativan biti će i koncert na kome će se 21. aprila pred publikom Bošnjačkog instituta s početkom u 19. 30 sati predstaviti profesorice – violinistica Marina Tomić te pijanistica Dina Fejzić, čija će nas umjetnička imaginacija provesti kroz svijet sonata za violinu i klavir nastalih iz pera J. S. Bacha, W. A. Mozarta i C. Franca.

Ulazi na koncerte su besplatni! Dobrodošli!

Razgovor pjesmama

U petak, 14. aprila / travnja 2017. godine, s početkom u 18.02 sati, u restoranu „Marijin Dvor“ (Kod Solde, ul. Maršala Tita 1), trubadurska trupa „Planet Poezija“ ugostit će Ljubicu Ribić i Milana Novaka, pjesnike iz negdašnjeg kraljevskog Varaždina (R Hrvatska).
U poetsko-muzičkom programu „Razgovor pjesmama“ svoje pjesničko stvaralaštvo uz performans varijacija predstavit će najpoznatiji pjesnički par sa slovensko-hrvatske, a ako baš hoćete i hrvatsko-slovenačke granice, ovisno ko tog dneva vstaje na levu, a tko na desnu nogu i srećom trenutno trajno ujedinjeni u Evropskoj uniji, tako da nemaju skrbi s potnim listom / putovnicom.

Ljubica Ribić, rođena je u Varaždinu. Nakon gimnazije upisuje Fakultet organizacije i informatike. Od prvih spoznajnih trenutaka traži izričaj u poeziji, slikarstvu, glazbi. Vječita lutalica pronalazi radost u slapovima emocija koje bilježi trenutkom inspiracije. Do sada su joj tiskane dvije zbirke “Licenca ludosti” (pjesme, 2012.) i “Soba zamagljenih prozora” (prozno-poetski sadržaji, 2014. godine).

Milan Novak, rođen je u Mariboru. Čovjek je plesa, poezije i crteža. U svoj život diplomiranog inženjera elektrotehnike upliće razigranost plesnih improvizacija, neomeđenost poezije i snenost crteža. Vječni “zaljubljenik u pisane riječi” sudjeluje u čitanju uživo, literarnim radionicama i književnim susretima,  u Sloveniji i inozemstvu. Objavio je tri knjige poezije “Vdih in izdih” (2011.), “Zvezda” (2013.) i “Zvijezda” (prijevod na hrvatski jezik2014.), te dvojezičnu zbirku “Črna-Crna” (2016. godine).
U muzičkom dijelu programa učestvuje Enes Ibričević, dok će program moderirati Tamara Čapelj.

Književno veče sa Ilijom Trojanowim

Književno veče sa Ilijom Trojanowim

13.04.2017. u 19 sati

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH

 Moderatori i sugovornici: prof.dr. Vahidin Preljević i Adisa Bašić

 

Za one u raskoraku/Für jene, die das Dazwischen bewohnen/To the inhabitants of the In-Between–  je posveta kojom Ilija Trojanow započinje svoju knjigu Kampfabsage (Odbijanje sukoba)
O autoru
Ilija Trojanow, rođen 1965 u Sofiji, odrastao je u porodici političkih azilanata u Njemačkoj i Keniji. Posljednjih godina skrasio se u Beču. Jedan od najvažnijih pisaca njemačkog govornog područja i najznačajnijih evropskih intelektualaca današnjice. Proslavio se romanom Sakupljač svjetova, čiju građu čini biografija britanskog oficira i istraživača Richarda Burtona i koji uskoro izlazi u bosanskom izdanju. Objavio je više nagrađivanih romana i zbirki proze, te nekoliko esejističkih knjiga koje su odjeknule u evropskoj javnosti, između ostalih, Napad na slobodu (zajedno s Juli Zeh), žestoku kritiku špijuniranja i nadziranja u režiji SAD-a, te Odbijanje sukoba (zajedno s Ranjitom Hoskoteom), polemiku protiv teze o sukobu civilizacije zastupajući gledište da je izvorište svake (napredne) kulture u amalgamiranju različitog, a ne u odvajanju u rezervate. Iz ovog djela donosimo odlomke o počecima islamske civilizacije i njenom ogromnom uticaj na preporod evropske kulture.

JOŠ 10 DANA DO KONCERATA BENDA „LAČNI FRANZ“ U SARTR-U

Sarajevski ratni teatar nastavlja sa svojim koncertnim aktivnostima. 21. i 22. aprila s početkom u 20:30h održati će se koncerti benda “Lačni Franz”.

Osnovna ideja koncerata Lačnog Franza je 21. godišnjica obilježavanja prvih posljeratnih koncerata u Sarajevu, koji su se održali krajem aprila 1996. godine na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i promocija novog albuma „Svako dobro“. Koncerti su inspirisani pjesmom „Ja vračam sunce u svoj dan“.

Članovi benda su stupili u kontakt sa publikom koja je prisustvovala koncertima 1996. godine, a Zoran Predin je pronašao djevojku s kojom je plesao valcer prije 21. godinu za vrijeme koncerata u Sarajevu. Njihov novi ples slijedi 21. i 22. aprila u SARTR-u.

Cijena ulaznice iznosi 20KM i može se kupiti u prostorijama Sarajevskog ratnog teatra svaki radni dan u periodu od 10h do 16h i u subotu od 18h do 20h. Ulaznice se mogu rezervisati i pozivom na 033 664 070. Broj mjesta je ograničen.

Grupa Lačni Franz se okupila 1979. i uz neprekidno nastupanje po svim republikama nakadašnje Jugoslavije do 1994. godine snimila 11 albuma, kojima je kasnije dodala 4 kompilacije. Njihovu isključivo autorsku muziku kritika je proglasila za ”kabaretnim rockom”, dok ih danas opisuje međunarodnom etiketom ”hard indie”.

U tekstovima lirika Zorana Predina glavna odlika je provokativan ironični sarkazam, jer on nestašno prepliće erotiku sa politikom i društvene tabue sa crnim humorom. Većina tekstova je gotovo uvijek dvosmislena, što im daje prepoznatljivost i alibi.

Anej Kočevar – bass, Luka Čadež  – bubanj, Boštjan Artiček – klavijature i Tine Čas – gitara, svježa su krv, koja svira stare i nove pjesme energijom Lačnog Franza iz osamdesetih, i njome puni žile najmlađe publike, kao i skeptičnih starijih fanova.

Na nekadašnjoj sceni Centra društvenih aktivnosti CDA, sadašnji Sarajevski ratni teatar SARTR, nastupala su neka od najvećih imena sa prostora cijele bivše države, mnogi danas poznati bendovi i muzičari napravili su svoje prve korake. U sjećanjima na tinejdžerske dane i dalje i u glavama mnogih odjekuju zvukovi grupa kao što su: Azra, EKV, Haustor, Rambo Amadeus, Zabranjeno Pušenje, Elvis J. Kurtović, Oktobar 1864, Djavoli, Kud Idijoti, Električni Orgazam, Sikter, Laibach, Letu Štuke, Obojeni Program, Bogrhesia, Lačni Franz, Bombarder, Sing Sing, Scabia, Futur II, Grupa Major, Armagedon, Betonska Ograda, Formula 4, Ludilo, Truhli pasulj, Truet, Najcrnja hronika, Havajski Vjetrovi, Enola Gay, Miladoyka Youneed, SCH, Skroz, Zoster, Velahavle i mnogi, mnogi drugi.

Uz želju za obnavljanjem koncertnih aktivnosti od 2014. godine na sceni Sarajevskog ratnog teatar nastupali su Darko Rundek i Cargo Trio, Damir Avdić i Rambo Amadeuso i Two Vinnetous.

NADAMO SE DA ĆEMO ZAJEDNO 21. I 22. APRILA VRATITI SUNCE U NAŠ DAN!

 

 

 

Poziv Festivala ulične umjetnosti

FUU je festival ulične umjetnosti ili umjetnosti na ulici, koji je interdisciplinaran i multimedijalan. FUU u svim danima odvijanja svakog dana predstavlja desetak različitih događaja i akcija, od teatra do koncerata, instalacija, performansa, paralelno se rade radovi arhitekata, slikara, dizajnera po cijelom gradu. Pozornica su ulice, trgovi, parkovi, prolazi, i niz drugih otvorenih ili poluotvorenih prostora u gradu.

Integracijom festivala u milje ulice, ostaju djela i urbane instalacije na gradskim ulicama i trgovima, što čini život u našem gradu ljepšim.

Propozicije za učestvovanje

Pravo prijave na konkurs imaju svi – pojedinci/ke, grupe ili trupe koji/e svoje izvođenje ili umjetnost prepoznaju kao onu koja pripada svima, koja pripada ulici. Na Festival su dobrodošli/e scenski umjetnici/e iz svih umjetničkih ili izvođačkih polja.

U skladu sa potrebama umjetnika/ca kao i mogućnostima Festivala ulične umjetnosti, nudimo više kategorija za prijavljivanje i učestvovanje:
• Učesnici/e sa pokrivenim troškovima puta, smeštaja i honorara po ugovoru. U ovoj kategoriji će biti odabrano pet učesnika/ca.
• Učesnici/e sa samo pokrivenim troškovima smještaja.
• Učesnici/e bez pokrivenih troškova, oni kojima će biti obezbjeđeno mesto za nastup

Uslovi za prijavu

Uz prijavu na konkurs, neophodno je priložiti minimum dvije fotografije u visokoj rezoluciji (minimum 1 MB) kao i tehnički zadovoljavajući video snimak nastupa sa kojim konkurišete (sa YouTubea ili sličnih online platformi) i kratku biografiju učesnika/ce, grupe ili trupe

Prijave za konkurs poslati najkasnije do 15. maja 2017. Rezultati konkursa će biti poznati 1. juna 2017. Svi umjetnici/e koji budu izabrani za učestvovanje na Festivalu će biti lično obavješteni.

Prijave slati na e-mail info@fuu.ba.

Rezultati konkursa će biti objavljeni na stranici Festivala ulične umjetnosti: www.fuu.ba, Facebook stranici Festivala.

Učesnici/e koji budu odabrani/e putem konkursa imaju pravo da ostvare zaradu od nastupa u duhu tradicije ulične umjetnosti, postavljanjem obrnutog šešira za dobrovoljne priloge publike.

”KONCERT PTICA” na sceni Kamernog teatra 55

U srijedu, 13. aprila, u 20:00 sati u Kamernom teatru 55, će biti izvedena predstava pod nazivom ”KONCERT PTICA”, rađena po tekstu Dževada Karahasana.

Tekst je napisan kao svojevrsna parodija kojom autor na jedan vrlo rafiniran način ismijava ljudsku sujetu, želju za vlašću, kao i samu srž naše ljudskosti, koja, ogoljena i razotkrivena, ostaje isprazna, tašta i okrenuta sebi.

Predstava ”Koncert Ptica” još jedan je dokaz da se dobro napisan, duhovit i maštovit dramski tekst u susretu sa adekvatnom, dakle tačnom redateljskom intepretacijom može pretvoriti u veoma zanimljiv i gledanja vrijedan pozorišni događaj.

Na 30. Susretima kazališta/pozorišta BiH u Brčkom predstava je osvojila sljedeće nagrade:

Tatjana Šojić – Grand Prix Susreta za najbolju žensku ulogu,

Adisa Vatreš – nagrada za kostim i

Dževad Karahasan – nagrada za najbolji dramski tekst bosansko-hercegovačkog savremenog pisca.

Režiju predstave potpisuje Aleš Kurt. Uloge tumače: Tanja Šojić, Mirsad Tuka, Senad Alihodžić, Amar Selimović i Aida Bukva.

Ljubiteljima pozorišta preostaje samo da odu pogledati ovu zaista lijepu predstavu i o svemu tome razmisle sami, jer pored mnogostrukih značenja, ova predstava nudi i priliku da se gledatelj odlično zabavi, što je jedna nesumnjiva vrijednost pozorišta koju današnji umjetnici tvrdoglavo zanemaruju.

Vidimo se u srijedu, 13. aprila, u Kamernom teatru 55!

 

Predstava „SAVRŠEN KROJ“ u subotu na sceni SARTR-a

Na sceni Sarajevskog ratnog teatra u subotu, 15. aprila u 20h ponovo se izvodi predstava „Savršen kroj“.

„Savršen kroj” je komad razotkrivanja i prepoznavanja koji pre svega govori o muškim slabostima. Kroz slučajni susret dvojice po svemu, naizgled različitih muškaraca, drama tretira pitanja morala, stanja u društvu, sistema vrednosti, odnosa muškarca prema ženi. Razotkrivaju se slabosti i strahovi protagonista. Ipak, možda, novokomponovani tajkun Marko i krojač na ivici egzistencije Svetislav i nisu toliko različiti. Možda imaju mnogo više zajedničkog nego što se to u prvi mah čini, a možda ni njihov susret i nije bio slučajan.“ – autor teksta Vladimir Đurđević

Predstava „Savršeni kroj“ nastaje po tekstu darovitnog srpskog pisca i dramaturga Vladimira Đurđevića (Balada o Pišonji i Žugi, Ne igraj na Engleze, Tri klase i gospođa Nušić, Bajka o pozorištu) i u režiji poznatog filmskog reditelja i dramskog pisca Jasmina Durakovića.

Uloge u ovome komadu igraju Admir Glamočak (Svetislav Šnajder) i Sead Pandur (Marko Milun), dok ostatak autorske ekipe čine Osman Arslanagić (scenograf) i Lena Stevanović (kostim).

Predstava je koprodukcija SARTR-a i UG Scena, dok je izvršni producent predstave Amira Kudumović, viši asistent na odsjeku Produkcije ASU Sarajevo.

Rezervacije ulaznica možete obaviti svaki dan od 10h do 16h pozivom na broj 033 664 070 ili subotom na 060 327 0025 od 10h do 16h.

„Ovo je tekst zasnovan na čistoj teatarskim situaciji i urađen po mjeri glumca. Zato oni nose najveći  dio tereta u procesu stvaranja ove predstave. Rad sa glumcima jeste i jedna od osnova stvaranja ove pozorišne predstave, zato svoja čula prilikom gledanja ove predstave treba okrenuti ka njima. Ovu predstavu ćemo sada prepustiti publici, jer za nju je i pisana i postavljena. Teatru publika mora biti važna, a raditi žanr je legitiman put kojim se stiže do nje. Oni koji se ozbiljno bave umjetnošću znaju da je teško napraviti uspješnu komediju.
Zato će se život i uspjeh ove predstave mjeriti po broju njenih budućih izvođenja.
Neka nas Fortuna prati u tome.“ – reditelj predstave Jasmin Duraković

Sarajevski ratni teatar SARTR i UG SCENA
Vladimir Đurđević
SAVRŠEN KROJ
Režija: Jasmin Duraković
Scenografija: Osman Arslanagić
Kostimografija: Lena Samardžić

Igraju:
Admir Glamočak – krojač Svetislav Šnajder
Sead Pandur – magnat Marko Milun

Izvršna produkcija: Amira Kudumović
Grafički dizajn: Haris Jusović
Fotografija: Amer Beganović

Inspicijent: Goran Filipović
Marketing: Hana Karadža

Šef tehnike: Damir Fazlagić; Majstor svjetla: Nedim Pejdah; Rasvjetljivači: Nedim Kukavica i Vahid Bečić; Majstor tona: Sretko Vujić i Irhad Hodžić; Majstor scene: Nurko Oprašić; Garderoberka: Hava Redžić; Šminkerka: Sanela Čatović; Rekviziter: Elvis Sijarić; Dekorater: Mevludin Džananović

Producenti: Amira Kudumović i Aleš Kurt

 

Promocija knjige Senke Maric u Zvonu

Udruženja za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na promociju knjige ”Do smrti naredne” autorice Senke Marić. Promocija će se održati u utorak 11. aprila u 21h u Galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10). O knjizi će govoriti pjesnikinja Selma Asotić, a sa autoricom će razgovarati književnica Lejla Kalamujić. U nastavku donosimo dio iz recenzije Ivana Šunjića.

“Budući da prezentira kako osobni tako i autorski razvoj, njezino se pjesništvo odlikuje subjektocentričnošću kao bitnom karakteristikom koja uključuje prevlast intimističke topike i ispovijednosti poetskog diskursa s povremenim manje ili više naglašenim neoegzistencijalističkim impulsom. Autoričin je pjesnički rukopis izrazito tematski transparentan, ali se ne iscrpljuje u narativnosti. Pjesnikinja je, dapače, sklonija lirskom nego narativnom načelu, metaforičkoj naspram metonimijskoj modelaciji. Zamjetna je intencija ka zaokruženosti i jačem formalnom ustrojstvu pjesme. “
Senka Marić je mostarska književnica. Piše poeziju, prozu i esejistiku, a ponekad se bavi i književnim prevođenjem. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, od kojih se ističu međunarodna nagrada Vitez/škinja poezije 2013. godine i Prva nagrada Zija Dizdarević 2000. Članica je Društva pisaca BiH i PEN centra BIH. “Do smrti naredne” je njena treća zbirka poezije. Rukopis ove zbirke je nagrađen na konkursu Fondacije za izdavaštvo BiH za 2016. godinu.