Otvorenje izložbe „Slike“ Amera Kobašlije u Sarajevu

Otvaranje izložbe „Slike“ istaknutog bosanskohercegovačkog umjetnika s američkom adresom, Amera Kobašlije, održat će se u četvrtak 29.05.2025. godine. Izložba će sarajevskoj publici biti predstavljena u saradnji Centra za kulturu KRAK s Akademijom likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu i Galerijom Manifesto.

Izložba donosi izbor radova nastalih tokom tri decenije umjetnikovog stvaralaštva. Kobašlija je rođen u Banjaluci, a nakon rata emigrirao je u Sjedinjene Američke Države, gdje danas predaje slikarstvo na University of Central Florida. Njegov rad prepoznat je kroz značajne međunarodne nagrade poput Joan Mitchell Foundation GrantPollock-Krasner Award i Guggenheimove stipendije, a izlagao je u brojnim renomiranim galerijama, uključujući George Adams Gallery u New Yorku.

Nakon izuzetno posjećene premijere u Bihaću, izložba u Sarajevu predstavlja nastavak Kobašlijinog povratka u domaći umjetnički kontekst, uz prateće edukativne aktivnosti i objavljivanje dvojezične publikacije s tekstovima Irfana Hošića i kustosa Pattersona Simsa.

Zajednički koncert studenata različitih instrumentalnih odsjeka Muzičke akademije UNSA

Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu u sklopu 18. izdanja Majskih muzičkih svečanosti organizira koncert osmišljen kao reprezent rada studenata različitih instrumentalnih odsjeka ove visokoškolske ustanove, a istovremeno i kao odraz njenog nastojanja da, osim kroz pedagošku djelatnost, omogući institucionalnu podršku sveobuhvatnog umjetničkog rasta i profilacije mladih muzičara i kroz redovne javne nastupe.

Ovaj događaj će biti priređen u srijedu, 28. maja 2025. godine u 19:00 u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman”, kada će nastupiti: Asja Avdić (klavir; klasa: red. prof. mr. Dragan Opančić i v. ass. mr. Zlatan Božuta), Hazim Mehmedić i Damir Vreva (harmonika; klasa: red. prof. dr. Belma Šarančić i ass. mr. Azmir Halilović), Najda Nukić (flauta; klasa: red. prof. mr. Sakib Lačević i v. ass. dr. Mirna Mlikota-Dizdarević) koja će svirati uz klavirsku pratnju v. umj. sar. mr. Lejle Klepo–Hadžić, a kao trio će se predstaviti Marija Mila Milas (flauta), Laura Maslać (klavir) i Ana Jerkić (violina), čiji je nastup pripreman pod mentorstvom van. prof. mr. Asima Gadže.

Raznovrstan program će uključiti djela F. Liszta, F. Behra, L. Douyeza, S. Prokofjeva, M. Arnolda, G. Hermose. 

Ulaz je slobodan. 

Više informacija o koncertu i festivalskom programu dostupno je na zvaničnoj web stranici i društvenim mrežama Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu: 

https://www.mas.unsa.ba/dogadjaji/u-znaku-proslave-70-godina-muzičke-akademije-unsa-počinju-18-majske-muzičke-svečanosti

Preporuka za čitanje: “Produženi ponedjeljak”

PIŠE: Hana Vranac

Roman suptilno oslikava svakodnevnicu čovjeka koji se ne bori da pobijedi život, već da ga razumije. Autor ne nudi rješenja, već tiho priznanje stvarnosti, pa poručuje isto što i citat Sándora Máraia sa pročelja romana: “Upućen čovjek je miran. Zna da nema pomoći.”

Romanom Produženi ponedjeljak Franjo Šola ulazi na književnu scenu i našu pažnju okupira nepretencioznom pričom koja pokazuje kako život, uprkos težnji ka promjeni, često ostaje nepromijenjen, ali drugačije prihvaćen. Ne znamo koliko svoga upisuje u lik Alena Zeca i koliko radnja ima veze sa stvarnim događajima, ali ovih dvije stotine stranica možemo čitati kao još jednu autofikciju napisanu u krizi srednjih godina i u tom stavu prema ovoj knjizi nema ništa degradirajuće. Možemo tumačiti da Alen Zec piše knjigu o sebi odgovarajući na dilemu teorije književnosti da svaki život jeste vrijedan ispisivanja. Alenov život i životi onih oko njega su onakvi kakvima ih u svakodnevnici poznajemo – normalizovanog kretanja ispod ideala koji postavljaju knjige samopomoći, a kakvo svi, u ovoj ili onoj formi, nekada ili stalno, živimo.

Alen Zec, arhitekta koji tek krajem romana prvi put radi u struci, nakon razvoda započinje samački život u stanu koji ubrzo naseljavaju kolegica iz ekološkog udruženja prema kojoj gaji osjećanja, njena djevojka, sin i mačka. U toj zajednici prešutno propituje je li ovo sada posljedica rata, dok čitaocu otvara prostor da se pita jesu li svi odustali od rada na sebi i prihvatanja odgovornosti ili život i ne može biti veći od toga kakvim ga živimo – nekad neodgovorni, vođeni niskim strastima i strelicom na poludjelom magnetnom polju kompasa.

Roman počinje riječima Iz dana u dan, život mi izgleda sve prazniji, kada Alen jednog ponedjeljka kreće u rodni grad prodati porodičnu kuću. To je mjesto u kojem „ne vole ćirilicu“ i u čijem centru je veliki spomenik žrtvama rata. Porodična kuća postaje topos kroz koji se razvija Alenova priča o izgubljenom vremenu – roditeljima i djetinjstvu, nasuprot stana u Sarajevu u kojem su osjećaji praznine neprotumačeni svojim uzrocima iz prošlosti. U rodnom gradu upoznaje Jasenka, birokratskog radnika sa ratnim biljegom samookrivljenja. On postaje zaključnica Alenovog pomirenja sa smrtnosti, neobilježenog strahom o kom smo navikli čitati, već pomirenjem sa životom koje koketira između nihilizma i meditacije.

Alenovu umetnutu western priču na kraju romana autor najavljuje Jasenkovim riječima kako trenutno čita Sačekaj proljeće, Bandini Johna Fantea, koji je i sam u predgovoru jednog izdanja rekao da razmišljajući o toj knjizi ne može ne misliti o djetinjstvu i roditeljima. Postaje nam jasno da Šola igra igru alter ega, antipoda i zrcaljenja među likovima, prostorima, filozofijama, ne imenujući nijednu. Na sve spomenuto u romanu autor ne upire prstom. Ono se javlja gotovo prešutno pa ovo nije knjiga o rodnom kraju, ni o ratu, ni o Sarajevu. Ovo može biti knjiga o roditeljstvu, prijateljstvu, parnerstvu, samodestrukciji, samopomoći i pronalasku mehanizma za preživljavanje.

I premda je mnoštvo događaja velikog vremenskog raspona suzbijeno na jedan eliptični ponedjeljak, vrijeme ne doživljavamo furiozno, već kao jedan prvi dan u sedmici u životu bez radnog vremena. Zato je pretpostavka da je ovo štivo za ljubitelje poetike Almina Kaplana, koji je i uređivao ovaj roman potisnutog vremena i društvenih anomalija koje isplivavaju iz svakog prostora kojim se krećemo čitajući.

https://bookstan.ba

Translate »