Kategorija: Vijesti iz Centra

Policija Hercegovačko-neretvanskog kantona postala saučesnik u izvršenju krivičnog djela nezakonito intervenišući, uz primjenu sile, protiv građana Mostara koji su sjedili pred kapijom deponije „Uborak“.
Građani su svojim aktivnostima nastojali spriječiti nastavljanje izvršenja krivičnog djela ugrožavanja okoliša otpadom propisanog Krivičnim zakonom FBiH. Još ljetos su najavili nadolazeću katastrofu i protestima pozvali nadležne da blagovremeno poduzmu akcije da ne bi došlo do ugrožavanja života i zdravlja stanovnika Uborka i cijelog Mostara.
Kao što je poznato i policiji, dužnost je svakog građanina da spriječi kriminal. Upravo to su radili muškarci, žene i djeca koji su jutros svojim pasivnim otporom i sjedenjem na betonu sprječavali zagađivanje okoliša – njihove zemlje, zraka i vode, koje je direktna posljedica dovoženja otpada na nelegalnu deponiju koja nema niti jedan zakonski osnov za rad.
Policija je, a da nije pokazala nalog za djelovanje niti bilo koji drugi pravni osnov za svoju intervenciju, primijenila silu i napravila kordon čime je omogućeno bezbjedno izvršenje krivičnog djela kamionima punim otpada. Time su organi reda i zakona, kojima je zaštićeno i najveće dobro svake ljudske zajednice– ljudski život, svjesno prekršili zakone i omogućili nastavak ugrožavanja zdravlja ljudi.
Udruženja “Jer nas se tiče” iz Mostara i “Eko akcija” iz Sarajeva ovim najavljuju podnošenje krivične prijave protiv odgovornih osoba i direktnih izvršilaca i saizvršilaca krivičnog djela zagađenja okoliša otpadom, ali i ugrožavanja opće sigurnosti građana.
U međuvremenu pozivamo policijske snage da, uz zakone, poštuju i dobrobit sebe i svojih porodica, te se suzdrže od bilo kakve sile spram ljudi Mostara i Uborka koji se bore za sve nas, pa i njih.
Podsjećamo ih da služe narodu a ne vlastima.

Mostar, Sarajevo, 9 decembar 2019.
udruženje “Jer nas se tiče”, Mostar
udruženje “Eko akcija”, Sarajevo

Specijalni izvještaj Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine o zabrani tjelesnog kažnjavanja djece, sa nalazima i preporukama, pripremljen uz podršku UNICEF-a biće prezentiran:

u ponedjeljak 9.12. 2019 u 12 sati u Zgradi UN-a, na adresi Zmaja od Bosne b.b., Sarajevo.

Svrha Izvještaja o zabrani tjelesnog kažnjavanja djece jeste da se ukaže na smisao uvođenja zabrane fizičkog kažnjavanja djeteta, s tim da zabrana sama po sebi ne treba biti isključivo kažnjavanje nasilja koje počine roditelj, brat, sestra, staralac ili usvojilac, već i stvaranje što boljih uslova za tzv. pozitivno roditeljstvo, odnosno roditeljstvo bez nasilnih metoda u vaspitanju i odrastanju djeteta. Po mišljenju Ombudsmana, sama zakonska zabrana neće riješiti problem, ali je nužna zato što sve druge mjere bez zakonske reforme imaju ograničene i kratkoročne efekte. UNICEF u Bosni i Hercegovini je zajedno sa svojim partnerima u sklopu regionalnog projekta Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškocama u razvoju, uz podršku Evropske unije već počeo aktivnosti sa ciljem zaštite djece od tjelesnog kažnjavanja u BiH.

Ombudsmani Bosne i Hercegovine smatraju da je pravo svake osobe da ne trpi fizičko kažnjavanje, i da svako dijete ima sva prava, osigurana Konvencijom o pravima djeteta, uključujući poštivanje njegovog ljudskoga dostojanstva i fizičkog integriteta. Ovim Izvještajem Ombudsmani žele dati svoj doprinos u oblasti zaštite prava djeteta, u skladu sa mandatom i nadležnostima, kako bi tijela izvršne i zakonodavne vlasti pristupila ozbiljnom razmatranju uvođenja eksplicitne zabrane fizičkog kažnjavanja djeteta, jer uvažavajući međunarodne dokumente, Bosna i Hercegovina ima obavezu da poduzme sve što je neophodno kako bi se potpuno zabranilo fizičko kažnjavanje djeteta u svim sredinama, uključujući i porodicu.

Žene u Crnom u suradnji sa Fondacijom  CURE i Grad Sarajevo pozivaju vas na javnu prezentaciju:

 Ženski sud – feministički pristup pravdi

U ponedjeljak, 09.12.2019. sa početkom u 12.00 sati Sala Gradskog vijeća  Vijećnica  Sarajevo

 Na javnoj prezentaciji Ženskog suda, koji predstavlja feministički pristup pravdi govorit će Doc.dr. Jelena Gaković (Filozofski fakultet, Sarajevo) o važnosti kulturi sjećanja žena. Obratit će nam se članice Organizacionog odbora ŽS: Staša Zajović, Mira Vilušić, Jadranka Miličević i pojasniti šta predstavlja Ženski sud i historiju procesa organizovanja Ženskog suda.

Nakon uvodnog obraćanja bit će upriličen dokumentarni film Ženski sud – feministički pristup pravdi u režiji Filipa Markovinovića, u produkciji Žena u crnom.

Na javnoj prezentaciji svjedokinje i saradnice iz BiH, Republike Hrvatske, Republike Srbije i Crne Gore će govoriti o svom iskustvu sa Ženskog suda održanog u Sarajevu.

 Prvi Ženski sud na teritoriji Evrope, održan je u Sarajevu, od 07. do 10. maja 2015. godine, u organizaciji 10 ženskih grupa sa prostora bivše Jugoslavije (Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa i  Fondacija Cure, Sarajevo, Bosna i Hercegovina; Centar za žene žrtve rata  i Centar za ženske studije, Zagreb, Republika Hrvatska; Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima, Kotor, Crna Gora; Savet za rodnu ravnopravnost, Skopje, Makedonija; Ženski lobi, Ljubljana, Slovenija; Centar za ženske studije i Žene u crnom, Beograd, Republika Srbija).

Na Ženskom sudu koji je održan u Sarajevu, 36 svjedokinja iz svih zemalja bivše Jugoslavije svjedočilo je u pet sesija o svim vrstama nasilja, nepravdi, zločina, kako u ratnom tako i poslijeratnom periodu. Ženskom sudu je prisustvovalo više od 500 osoba iz svih zemalja bivše Jugoslavije, ali i iz: Argentine, Alžira, Palestine, Izraela, SAD, Španije, Italije, Švedske, Austrije, Belgije, Velike Britanije, itd.

Završni događaj u Sarajevu nije bio kraj procesa, već naprotiv, podsticaj da se iz feminističke perspektive nastavi sa kreiranjem novih modela pravde. Nakon događaja u Sarajevu nastavljen je proces ŽS organizovanjem mnoštva aktivnosti o kojima će biti reči i na ovom susretu, koji organizuju: Žene u crnom i Centar za ženske studije iz Beograda.

Odlukom četvoročlanog žirija dobitnici Novinarske nagrade „Srđan Aleksić“ za profesionalno izvještavanje u 2019 su novinari Tahir Žustra sa televizije Nova BH i Gordana Vila, sa RTRS-a.

Specijalne plakete idu u ruke Amira Purića (Deutsche Welle), Nataše Tadić (TV N1) i Balkanske istraživačke mreže (BIRN).

Na ovogodišnji Konkurs za novinarsku nagradu „Srđan Aleksić“ stiglo je ukupno 20 prijava novinarki i novinara, te tri prijedloga nevladinih organizacija.

Novinarska nagrada dodjeljuje se za profesionalno i kontinuirano izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama u bh. društvu i za razvoj društveno-odgovornog novinarstva, a nagradu dodjeljuju Helsinški parlament građana Banjaluka i Mreža za izgradnju mira uz podršku Civil Right Defenders.

Prema obrazloženju žirija dobitnik nagrade Tahir Žustra, koga je nominovalo Udruženja građana oboljelih od distrofije Tuzlanskog kantona, istinski novinarski i objektivno govori o marginalizovanim i ranjivim grupama. Žustra se već nekoliko godina bavi pravima osoba s invaliditetom, ali i onima koji na bilo kojem životnom polju ne uspijevaju ostvariti svoja prava, i svojim prilozima unapređuje kvalitet života ovih osoba. Njegovi prilozi primjer su društveno odgovornog i angažiranog novinarstva.

Gordana Vila je nagradu dobila za tv priče o zakonskim i drugim preprekama u ostvarenju prava na personalnog asistenta. Gordana je pokazala kako bi trebalo da izgleda jedna novinarska priča u kojoj se prikaže problema, te se ponudi i njegovo rješenje. Svakoj osobi koju je snimila, a izvještava uglavnom o osobama sa margina, iz društveno ranjivih grupa, prilazi s velikim poštovanjem. Njene priče nas uče kako da postanemo društvo bez predrasuda.

Specijalnu plaketu dobio je Amir Purić, koga je nominovalo udruženje Naša zajednica iz Velike Kladuše, za priloge posvećene izbjeglicama – ljudima u pokretu, u kojima je javnosti argumentovano i jasno predstavio kroz šta sve prolaze u Bosni i Hercegovini. Purić ukazuje i na ogromno kršenje ljudskih prava u zemlji koja je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija.

Nataša Tadić, novinarka N1, dobitnica Specijalne plakete, donosi afirmativne, pozitivne priče o inkluziji i integraciji osobama s invaliditetom u društvo. U pričama lišenim patetike u prvom planu su njihove sposobnosti, a ne njihov invaliditet.

Specijalna plaketa po odluci žirija ide u ruke BIRN-a za dugogodišnje profesionalno i kontinuirano izvještavanje o najosjetljivijim pitanjima oko kojih nema i oko kojih još zadugo neće biti konsenzusa u BiH.

Novinarsku nagradu “Srđan Aleksić” ustanovili su 2010. godine nevladine organizacije Helsinški parlament građana Banjaluka, Fondacija Cure iz Sarajeva i Udruženje mladih novinara Republike Srpske, a nagrada je 2013. godine postala dijelom Mreže za izgradnju mira BiH.

U Sarajevu će se u nedjelju, 15.12., u 18 sati u Narodnom pozorištu Sarajevo održati svečana ceremonija dodjele Nagrade za inovativne nastavnike i nastavnice (NIN) u BiH za 2019. godinu. Nagrade će biti dodijeljena po četvrti put, i to u organizaciji Centra za obrazovne inicijative Step by Step uz podršku donatora. Od ove godine NIN je prepoznat i kao dio velike porodice Global Teacher Award, najprestižnije nagrade za nastavnike u svijetu.

Nagrada za najinovativnije nastavnike i nastavnice se dodjeljuje u pet kategorija: odgajatelji/ce u predškolskom odgoju i obrazovanju, učitelji/ce u razrednoj nastavi, predmetni nastavnici/ce u osnovnim školama, predmetni nastavnici/ce u srednjim školama i stručni saradnici/ce na svim nivoima odgoja i obrazovanja. Kao i prethodne tri godine rok za prijavu inovativnih praksi bio je 15. oktobar, a žiri, koji sačinjavaju prošlogodišnji pobjednici/ce je, od pristiglih 169 izvanrednih praksi, krajem novembra odabrao 50 nominiranih i 5 pobjednika/ca. Kako kažu u Centru za obrazovne inicijative Step by Step, i ova je godina obilovala sjajnim i kreativnim praksama i to u svim kategorijama, pa posao žirija nije bio nimalo lagan.

„Osim što je prepoznata kao najvrijednije priznanje u oblasti nastavičke profesije, ova nagrada je, za četiri godine od utemeljenja, postala poveznica i trajna inspiracija velikom broju nastavnika i nastavnica, i jasan pokazatelj da u našoj praksi imamo izvanredne profesionalce čiji rad veoma često nije prepoznat i dovoljno cijenjen u društvu. Samo ulaganjem u kvalitetne nastavnike možemo unaprijediti obrazovanje za svu našu djecu“, rekla je Radmila Rangelov-Jusović, direktorica COI Step by Step.

Više informacija i filmove o dobitnicima Nagrade prošle, kao i o nominiranim praksama ove godine možete pročitati na stranici www.inskola.com.

Nominirane prakse u 2019. godini: https://inskola.com/saznajte-tko-su-nominovani-nastavnici-i-nastavnice-nagrade-za-inovativne-nastavnike-2019/

O nagradi: https://inskola.com/godisnja-nagrada-za-inovativne-nastavnike-ce-u-2019-godini-poziv-za-prijave/

Godišnja nagrada za nainovativnije odgajatelje i odgajateljice, učitelje i učiteljice, nastavnike i nastavnice, te stručne saradnike i saradnice, se dodjeljuje u 5 kategorija i nastoji prepoznati, nagraditi i promovisati one pojedince i pojedinke koji daju nemjerljiv doprinos razvoju odgoja i obrazovanja, predane i posvećene profesionalce koji svaki dan u vrtiću ili školi pretvaraju u čarobnu avanturu učenja i otkrivanja. VIŠE INFORMACIJA NA www.inskola.ba

Inkluzija mora postati apsolutna u obrazovanju, ali istinski inkluzivno društvo treba da obuhvati i kulturu, umjetnost, sport, zapošljavanje i politiku, odnosno sve segmente ljudskog djelovanja – zaključak je Međunarodne naučne konferencije „Svi smo isti: drugi i drugačiji“ koja je okupila više od stotinu učesnika iz obrazovnog sektora, kulture, sporta, nevladinog sektora i studenata. Konferencija je bila prilika za razmjenu znanja i iskustava koja će doprinijeti stvaranju uključujućeg okruženja i društva u cjelini. Konferenciju su, povodom 3.12., Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, organizovali Udruženje za američke studije u Bosni i Hercegovini i Ured za podršku studentima Univerziteta u Sarajevu, uz podršku Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.

Mentalno zdravlje, sveobuhvatna podrška obrazovnog sistema, invaliditet u umjetnosti i sportu, pristupačno okruženje u odgojno-obrazovnoj praksi, prava na poslovnu sposobnost osoba s invaliditetom u teoriji i praksi u BiH i brojne druge teme zaokupile su učesnike skupa u namjeri da se prepoznaju dobre i loše prakse, te pronađu najbolji modeli za kreiranje društva koje je jednako za sve njegove članove.

”Iskustva sa američkih univerziteta pokazuju da su nove generacije studenata – milenijalaca i generacije Z mnogo otvorenije da govore o zdravstvenim, posebno psihološkim problemima. Ovo značajno utiče na kreiranje politika na univerzitetima, od kojih se zahtijeva veća podrška i individualan pristup,” rekao je u uvodnom izlaganju kroz predavanje ”Politika invalidnosti i globalno mentalno zdravlje” gost sa Northwestern Univerziteta prof.dr. Peter Lock.

Sveobuhvatna i kontinuirana podrška i potpuna uključenost sastavni je dio društvene stvarnosti u Finskoj, a napori da se postigne visok stepen inkluzivnosti trajali su više decenija, prenijela je tokom svog izlaganja Elisa Heimovaara sa Univerziteta Juveskule u Finskoj. ”Od početka provođenja reformi u obrazovanju ‘70-tih godina prošlog vijeka došlo je do značajnih promjena u ishodima učenja – posebno među onima koji su smatrani slabijim učenicima. Od promjene zakonodavstva 2011. detaljnije je definirano pravo na podršku i intervenciju, a među najznačajnijim dostignućima inkluzivnosti je podatak da je u periodu od 1985., kada smo imali 362 ”specijalne škole”, taj broj u 2018., smanjen na 70 institucija,” naglasila je Heimovaara.

Primjere dobre prakse inkluzije predstavili su Amila Terzimehić, glumica i asistentica ASU, koja je za svoj magistarski rad pripremila predstavu ”All inclusive”, kojom kroz lične priče o tijelima, do tada neizgovorenim iskustvima i ples razlike među njima, one po osnovu invaliditeta, bivaju izbrisane. Jedna od glumica predstave je Merima Sorguč, koja je i na Konferenciji prezentirala stvaranje negativnih stereotipa i tretman osoba s invaliditetom kroz historiju umjetnosti.

Naida Hodžić i Suljo Keranović su koautori Brošure o pravima sudenata sa invaliditetom koju su predstavili na Konferenciji. Posebna tematska izglaganja imali su još doc.dr. Šejla Bjelopoljak sa Univerziteta u Bihaću, koja je govorila o kreiranju pristupačnog okruženja u odgojno-obrazovnoj praksi, doc.dr. Borjana Miković sa Univerziteta u Sarajevu, o pravima osoba sa invaliditetom na poslovnu sposobnost. O ovoj temi je govorila i Sevdija Kujović iz Udrženja ”Život sa Down sindormom” tokom svoje prezentacije o primjerima dobre praske u unaprijeđenju ostvarivanja prava osoba sa invaliditetom, prvenstveno osoba s Down sindromom.

Primjer dobre prakse inkluzije u sarajevskoj Trećoj gimnaziji predstavila je pedagogica Hasija Dedović, Amel Kapo je govorio o plivačkom klubu SPID, uspjesima članova, ali i činjenici da treba još mnogo da radimo na inkluziji, dok je Almira Hasić iz Udruženja ”Samostalan korak” govorila o ulozi udruženja u poboljšanju kvaliteta života osoba s invaliditetom. Alma Kudra iz Društva ujedinjenih građanskih inicijativa govorila je o osobno usmjerenom planiranju sa djecom i mladima s invaliditetom, a Diana Riđić iz Udruženja Domino – psihološkog savjetovališta o potrebi da se razvijaju kulturne kompetencije psihologa kako bi mogli da rade sa osobama s invaliditetom.

”Neizmjerno je važno da govorimo o ovim temama, da povećavamo senzibilnost i uključenost svih nas kroz kvalitetne procese, jačanjem sistema podrške i intervencije koje će pomoći da postanemo društvo svih – drugih, drugačijih, a istih. Sretni smo što smo okupili ovoliki broj ljudi i što smo i kroz program uspjeli da pokažemo da je inkluzija moguća i neophodna. Naše opredjeljenje je da nastavimo da radimo na jačanju kompetencija nastavnog i nenastavnog osoblja, ali i da budemo podrška inkluziji društva u cjelini, kao primjer, ali i kao institucija koja obrazuje i utiče na buduće kreatore okruženja, politika i društva,” rekla je prof.dr. Lejla Kafedžić, rukovoditeljica Ureda za podršku studentima, profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Ured za podršku studentima Univerziteta u Sarajevu osnovan je kao jedna od polaznih osnova za stvaranje unaprijeđenog i održivog sistema inkluzivnog obrazovanja na Univerzitetu.

Institut za razvoj mladih KULT organizirao je događaj #YOUTHinkBiH kojim je obilježen Međunarodni dan volontera 5.12.2019. g. promovirajući poseban angažman mladih lidera, omladinskih radnika i službenika za mlade u protekloj godini. Na događaju se okupilo više od stotinu mladih i predstavnika različitih institucija koje rade i brinu o mladima. Učesnici događaja ponudili su konkretna rješenja koja bi provodili u lokalnim zajednicama. Tri najbolja prijedloga dobit će finansijsku i mentorsku podršku Instituta u narednoj godini. Sve nagrađene ideje su iz oblasti ekologije, jedni će pokrenuti Eko boxove u marketima, drugi će uspostavljati eko kutke za eko trenutkue, a treći će kreirati hotspotove za prikupljanje otpada koji će se potom selektirati u sekundarne sirovine.

„Eko box je inicijativa koja se bazira na podizanju svijesti o selektivnom odlaganju otpada. Princip rada ovih boxova podrazumijeva selektivno odlaganje otpada koje će se reciklirati u mašinama i na osnovu recikliranih proizvoda građani će imati popuste u trgovačkim lancima“, izjavio je Kenan Suljić iz Srebrenika učesnik grupe koja je predložila ideju Eko box.

Događaj #YOUTHinkBiH je svojevrsna nagrada za mlade koji su kroz cijelu godinu svojim volonterskim angažmanima doprinosili kvalitetnijem društvu i boljem okruženju za sve nas. Institut je u proteklih godinu dana podržao desetine inicijativa i biznisa koje su pokrenuli mladi, a koji su se predstavili tokom događaja.

“Institut danas broji 30 uposlenika, a sve je počelo volonterskim angažmanom i zbog toga znam da je volontiranje neophodan segment svakog uspjeha. Zahvalan sam svim ovim mladim ljudima jer čine naše društvo boljim, ali i ovim manje mlađim koji investiraju svoje vrijeme u rad s mladima. Od srca vam čestitam Međunarodni dan volontera”, izjavio je gosp. Jasmin Bešić, izvršni direktor Instituta za razvoj mladih KULT.

Današnji događaj organiziran je uz podršku Ambasade Kraljevine Švedske u BiH, a voditelj programa u Ambasadi, gosp. Nedim Bukvić izjavio je da je vrlo zahvalan jer ima priliku sudjelovati na današnjem događaju i smatra da je rad s volonterima veoma važan posao ne samo za omladinu u BiH, već i za institucije koje trebaju stvoriti bolje uslove za razvoj mladih u cijeloj zemlji.

Nesreće do kojih dolazi zbog mnogobrojnih problema u radu malih hidroelektrana su sve učestalije i odgovorni moraju da saniraju štete, a ne lokalna zajednica, stav je Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine.

Posljednja u nizu nesreća, desila se u nedjelju u Mjesnoj zajednici Prokos u opštini Fojnica. U jutarnjim satima, usljed enormnog povišenja napona električne energije, mještane je zadesila velika havarija na kućanskim aparatima i drugima uređajima koji se napajaju sa lokalne mreže. Više od 500 domaćinstava i brojni privredni subjekti u mjesnoj zajednici Prokos pretrpjeli su višemilionsku materijalnu štetu.

Iz Elektroprivrede Bosne i Hercegovine je saopšteno da je do nesreće došlo zbog neispravnosti relejnih zaštita u postrojenju male hidroelektrane (MHE) Mujakovići na rijeci Jezernici, u vlasništvu kompanije “Intrade energija” iz Sarajeva. Naime, ova kompanija u svom vlasništvu ima još tri MHE na području Fojnice.

“Ovo nije prvi put da pomenuta MHE pravi probleme lokalnom stanovništvu. Tokom šestog mjeseca 2011. godine došlo je do pucanja cijevi MHE Mujakovići, što je prouzrokovalo značajnu materijalnu štetu na lokalnoj cesti koja vodi prema Prokoškom jezeru. Pucanja cijevi su i nakon toga bila brojna, pa su ih pod pritiskom javnosti prošle godine zamijenili željeznim”, tvrdi Robert Oroz, predsjednik Eko udruženja “Gotuša” iz Fojnice.

Miloš Orlić, koordinator Koalicije za zaštitu rijeka BiH, ističe da moramo shvatiti da su MHE beznačajne za društvenu zajednicu, ali i za energetski sektor naše zemlje u cjelini.

“MHE Mujakovići (1,6 MW) godišnje proizvede mizerne količine energije u odnosu na cjelokupnu proizvedenu energiju u BiH, a taj novac od prodaje energije je čist profit pojedinca. Šteta koju je napravila ova MHE je višemilionska. Ta šteta se odnosi na cjelokupnu lokalnu zajednicu. Za to neko mora odgovarati i snositi troškove,” kaže Orlić.

Dokaz da se havarije ne dešavaju samo sa pomenutom MHE, jeste i slučaj iz šestog mjeseca ove godine gdje je došlo do oštećenja lokalnog puta Nemila-Bistričak uzrokovanog pucanjem cijevi MHE Bistričak.

“Investitor je cijevi postavio po sredini puta koji je saniran  nakon oštećenja prouzrokovanih poplavama iz 2014. godine. U sanaciju je Vlada Zeničko-Dobojskog kantona uložila više od milion KM, a nemarnost investitora ove MHE je dovela do havarije koja je pogodila cijelu lokalnu zajednicu,” podsjetio je Orlić.

Iz Koalicije za zaštitu rijeka dodaju da se ovakve stvari ne smiju zataškavati i da društvo i vlasti moraju shvatiti da male hidroelektrane nisu rješenje već dio problema zbog kojih svi trpimo značajne ekološke i materijalne štete.

Piše: Dejan Tovilović, Capital.ba za Centar za životnu sredinu

Početak kraja ere uglja polako, ali sigurno zahvata sve više zemalja širom Evrope. Nedavne vijesti o prestanku podrške projektima fosilnih goriva jedne od najvećih investicionih banaka na svijetu, Evropske investicione banke, potvrđuje činjenicu da je finansiranje i investiranje u projekte uglja, odnosno termoelektrana trenutno vrlo neizvjesno i nesigurno. Uprkos tome, strukture vlasti u Bosni i Hercegovini ne razmatraju vlastita ubjeđenja kada je u pitanju neodrživi rad rudnika i termoelektrana.  Jedan od primjera lošeg poslovanja, negiranja i zatvaranja očiju naočigled sve većih dugovanja i poslovnih minusa je Rudnik i termoelektrana „Ugljevik“.

Rudnik i Termoelektranu „Ugljevik“ u 2019. su pratile brojne afere po pitanju javnih nabavki i kadrovske politike a prema svemu sudeći ni finansijski izvještaj na kraju godine nije nešto na šta će biti ponosni.

Nakon što su u polugodišnjem izvještaju prikazali dobit od 1,36 miliona maraka stvari su za samo tri mjeseca krenule nizbrdo pa je u devetom mjesecu prijavljen gubitak od 913.567 maraka.

Obaveze preduzeća su dostigle cifru od 178,7 miliona KM, od čega su dugoročne 119,9 miliona KM.

U posljednjih pet godina, najvećih državni proizvođač električne energije u Srpskoj je samo 2016. godine imao pozitivan poslovni rezultat ali je i pored toga broj zaposlenih konstantno rastao i zaključno sa krajem avgusta ove godine iznosi 1.943.

Međutim loši rezultati nisu zabrinuli upravu koja ne pokazuje volju za „stezanje kaiša“. Tako su trenutno u postupku javne nabavke poslovnih poklona koje će platiti preko 50.000 maraka.

Od dobavljača traže da im isporuče muške i ženske kožne novčanike, kaiše, torbice, svečane kravate od mikrofibera i slično. U ovoj godini samo za nabavku kolača potrošili su 40.000 maraka.

Podsjećamo, njihovim radom nije bio zadovoljan ni Luka Petrović, direktor Elektroprivrede Republike Srpske koji je još krajem 2018. godine podnio krivičnu prijavu protiv rukovodstva RiTe Ugljevik a zbog nesavjesnog poslovanja. Uprava je navode iz prijave nedugo zatim negirala.

Kako bi popravili loš imidž koji su imali u javnosti, raspisuju javnu nabavku neposrednog marketinga koji će platiti preko 20.000 maraka. Taj posao je dobila banjalučka „Alternativna televizija“.

Prijava za sumnjive nabavke

Pored brojnih problema u poslovanju Transparency international u BIH uputio je u aprilu ove godine prijavu Agenciji za javne nabavke BIH zbog sumnje da su svjesno izbjegavali primjenu transparentnog postupka prilikom saradnje sa preduzećem Građapromet iz Bijeljine.
Od njih se godinama kupovala roba široke potrošnje, a da ni jednom nije raspisan transparentan postupak javne nabavke. Uprava Rudnika sklopila je 73 puta ugovor do 6.000 KM i izbjegla raspisivanje tendera, iako je dijeljenje nabavki zakonom zabranjeno.

Problemi se redali kao na traci

Problemi za RiTe Ugljevik u 2019. su se redali kao na traci a novi je došao u vidu presude Okružnog suda u Bijeljini koji je utvrdio da je Nadzorni odbor preduzeća nezakonito smijenio Đorđa Popovića sa mjesta direktora tog preduzeća, zbog čega je poništena odluka o njegovom razrješenju.
Popović je smijenjen nakon prošlogodišnjih izbora, kada se sa još nekoliko direktora našao u grupi „mangupa“, kako ih je nazvao tadašnji predsjednik RS Milorad Dodik.
On je na sudu uspio da dokaže da njegova smjena nije bila zakonita, sud je naložio da se vrati na posao, ali je Nadzorni odbor RiTE „Ugljevik“ po skraćenom postupku, u februaru donio  novu odluku o razrješenju. Sud je i tu odluku ocijenio kao nezakonitu.  Pored ovog spora, Popović sa ”RiTE Ugljevik” vodi još jedan spor u kojem potražuje oko 36.000 KM.

Zafalilo im 10 miliona KM

Da se nalaze u teškoj finansijskoj situaciji uprava je potvrdila raspisivanjem tendera u kojem su tražili tri kredita za finansiranje obaveza preduzeća.
Zahtijevali su da im se četiri miliona KM isplate za 15 dana, tri miliona u roku od mjesec i još tri miliona u roku od 45 dana od dana sklapanja ugovora o kreditiranju.
Prema posljednjim podacima kredit u kojem je RiTe samo za kamate trebao da plati skoro milion maraka, nije realizovan.

Budućnost skupa i neizvjesna

RiTe Ugljevik će u narednih dvadeset godina morati da izdvoji 460 miliona maraka za troškove postrojenja za odsumoporavanje dimnih gasova na elektrani a koje će od narednog mjeseca biti pušteno u probni pogon.
U pitanju je sistem koji bi trebao da eliminiše 98 odsto sumpor dioksida iz dimnih gasova elektrane a u koji je uloženo 160 miliona maraka kreditnih sredstava koja tek treba da dođu na naplatu.

Novo postrojenje povećava troškove za skoro 36 miliona KM

Termoelektrana u Ugljeviku inače košta privredu BiH više od 2,1 milijardi KM godišnje. To je polovina ukupnih šteta od zagađenja iz termoelektrana u BiH, piše u Studiji Energetske zajednice iz 2013. godine. U istom dokumentu stoji da će novo postrojenje za odsumporavanje povećati godišnje troškove RiTe  za skoro 36 miliona KM, jer će uz godišnju ratu kredita od 11 miliona  maraka biti potrošeno i oko 24,7 miliona maraka za upravljanje novim postrojenjem i njegovo održavanje.

Kako su nam rekli u RiTE, operativni troškovi sistema na godišnjem nivou će iznositi oko 15 miliona maraka.
Ovo znači da će do 2039. godine kada je predviđen prestanak rada elektrane samo u ove svrhe biti uloženo 300 miliona maraka.
“To će srazmjerno uticati na povećanje proizvodne cijene električne energije iz ovog proizvodnog objekta”, rekli su za CAPITAL u RiTE Ugljevik.
Ovo bi bile sigurno loše vijesti za domaćinstva i privredu kojoj je prije nekoliko mjeseci povišena cijena struje.
Treba imati u vidu da ovo energetsko postrojenje proizvodi više od trećine električne energije u Srpskoj što znači da je gotovo nemoguće da dođe do  povećanje proizvodne cijene a da sa druge strane cijena za krajnjeg potrošača ostane nepromjenjena.  Bitno je naglasiti da je ovo poskupljenje samo refleksija stvarne cijene električne energije dobijene iz uglja. Ova cijena je bila održavana vještački niskom kroz prikrivanja stvarnih troškova zagađenja, ignorisanja troškova lošeg poslovanja, korupcije, prekomjernog i stranačkog zapošljavanja.

 Černobil Evrope

Termoelektrana u Ugljeviku jedan je od najvećih zagađivača zraka u Evropi a od posljedica njenog rada godišnje umre ili se razboli na stotine ljudi. Početkom ove godine su objavljeni podaci prema kojima ovo postrojenje emituje više sumpor dioksida (SO2) nego sve njemačke elektrane na ugalj zajedno. (https://www.env-health.org/wp-content/uploads/2019/02/Chronic-Coal-Pollution-report.pdf)

Samo u 2016. godini su otrovne emisije iz TE „Ugljevik“ “prouzrokovale 635 smrtnih slučajeva, 1.689 slučajeva bronhitisa kod djece i odraslih, 494 hospitalizacije i 192.236 izgubljenih radnih dana.

Jedna od vodećih evropskih organizacija koja se bavi zaštitom životne sredine i zdravlja ljudi, “Alijansa za zdravlje i životnu sredinu”, termoelektranu je nazvala “Černobilom Evrope”.

Tužba od 770 miliona eura visi nad glavom

Pored stotina miliona maraka koje će biti uložene u smanjenje zagađenja, RiTE Ugljevik bi mogao da izazove nove glavobolje građanima zbog tužbe od 770 miliona eura a koju je pokrenulo Elektrogospodarstvo Slovenije.
Naime, Slovenci traže da im se isplati odšteta na ime sredstava koja su uložili u izgradnju Termoelektrane Ugljevik prije rata, a koja je trebalo da im se vrate kroz isporuku struje do koje nije došlo, a sve po tadašnjem Sporazumu o recipročnom unapređenju i zaštiti investicija.
Postupak je pokrenut 2016. godine a prema nekim procjenama realno je da će biti okončan tokom 2022. godine.
“Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, Elektroprivreda RS i Ministarstvo industrije i rudarstva su preduzeli sve moguće radnje u pravcu prikupljanja relevantne dokumentacije potrebne advokatskom timu”, poručuju iz RiTE Ugljevik.
Ne treba ignorisati ni ostale tužbe kojih je zaključno sa oktobrom ove godine 22 a u kojim se od RiTE potražuje iznos od 10,37 miliona maraka.

CZZS: Rješavanje samo dijela problema

U Centru za životnu sredinu kažu kako će se i pored ogromnih ulaganja potencijalno riješiti samo dio problema kada je zagađenje u pitanju, pri tom veoma kasno, što je samo još jedan simptom nedostatka planskog i pravovremenog pristupa u razvoju elektroenergetskog sektora. Bez obzira na upotrebu tehnologija za prečišćavanje dimnih plinova i dalje postoji problem s emisijama iz rudnika (uzurpacija i degradacija šuma, emisije prašine i zagađenje površinskih i podzemnih voda), deponovanjem šljake i pepela, te emisijama gasova staklene bašte iz termoelektrane.

„Ovi problemi su posljedica višedecenijskog zanemarivanja suštinskih problema, te zastarjelog pristupa razvijanju elektroenergetskog sektora. Decenije trovanja naše sredine i građana su nas sustigle, ali isto tako i ekonomske posljedice, što vidimo ne samo u dugovima koji rastu iz dana u dan, već i u investicijama koje bi bila daleko isplativije da su izvršene na vrijeme. Međutim, sad je vrijeme da se okrenemo budućnosti i prihvatimo činjenicu da dolazi nova energetska epoha – energija iz obnovljivih izvora je sve pristupačnija, a porezi na ugljen dioksid uništavaju bilo kakvu ekonomsku računicu termoelektrana“, navode iz Centra za životnu sredinu .

Za razvoj alternativnih mogućnosti potreban je plan energetske tranzicije na državnom nivou u kojem će se detaljno isplanirati prelazak na obnovljive izvore energije. Pritom, posebnu pažnju treba usmjeriti na socioekonomske posljedice koje će takva tranzicija imati na stanovništvo koje trenutno zavisi od termoelektrana.

Sve gore pobrojano pokazuje kako je proizvodnja električne energije iz uglja pored brojnih ekoloških i zdravstvenih posljedica koje sa sobom nosi, postaje više ekonomski neisplativa u poređenju sa sve prihvatljivijom cijenom proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije.

No, i  pored toga, Bosna i Hercegovina  planira da u narednim godinama uloži milijarde maraka u prljavu energiju, samo prividno se izjašnjavajući za prihvatanje evropske legislative i pristupanje Evropskoj Uniji, dok ta ista Evropa  upravo okreće leđa projektima zasnovanim na fosilnim gorivima.

Napomena: Ovaj članak je dio serije nastale u saradnji Centra za životnu sredinu i portala Capital.ba. Serija spaja istraživačko novinarstvo i rad Centra na promociji transformacije elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine, a u saradnji sa brojnim partnerskim organizacijama, regije Zapadnog Balkana, Evrope i svijeta. Članci su još jedan u nizu doprinosa kampanje „Stop Prljavoj Energiji, jer budućnost je obnovljiva“, koja ima za cilj da skrene pažnju građana, stručnjaka, nadležnih institucija i drugih društvenih aktera na zabrinjavajuće stanje životne sredine i neodrživost postojećih energetskih sistema u Bosni i Hercegovini.  Stavovi i zahtjevi proistekli iz kampanje, usmjereni prema nadležnim institucijama u BiH, jesu sljedeći:
* očekujemo da institucije konačno počnu da poštuju preuzete međunarodne obaveze u oblasti energije i zaštite životne sredine,
* tražimo da se u ekonomskim analizama novih energetskih proizvodnih kapaciteta predstavljaju stvarne cijene korištenih izvora energije (u koje je uključena i šteta nanesena zdravlju stanovnika i životnoj sredini) pri odlučivanju o novim projektima.
* Da prestanu sa planovima izgradnje novih TE već da se okrenu ka energetskoj efikasnosti i obnovljivim izvorima energije, vodeći se principima pravedne tranzicije