Kategorija: Vijesti iz Centra

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine (BiH), kupio je 2018. godine luksuznu jahtu čija je tržišna vrijednost oko tri miliona maraka. On je prošle godine imao dvije prilike da jahtu upiše u svoj imovinski karton, ali to nije uradio. Prvo je imenovan u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH), a potom na poziciju državnog ministra, ali jahtu nije prijavio ni Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) ni Vijeću ministara BiH.

Ministar Radončić nije jedini koji je ignorisao zakone i prikrio dio imovine. Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), još osmero visokopozicioniranih političara nije prijavilo dvadeset stanova, kuća, poslovnih prostora, garaža i zemljište.

Oni koji su pristali da razgovaraju, kažu da su imovinu prijavili ili da je riječ o greški. Neki od njih su je prijavili nakon razgovora sa novinarima.

Prema Izbornom zakonu BiH, kandidati i izabrani zvaničnici su obavezni CIK-u prijaviti prihode iz prethodne godine te svoju i imovinu članova uže porodice koja je vrednija od 5.000 KM. CIK ne provjerava sadržaj imovinskih kartona niti je predviđena sankcija za nepotpuno ili lažno prijavljivanje imovine.

Radončićeva jahta

Fahrudin Radončić je nakon desetomjesečnog mandata u Domu naroda PSBiH imenovan krajem 2019. godine za ministra sigurnosti BiH. Dolaskom na funkcije popunio je izjave o imovinskom stanju i prijavio: zaradu od 570.000 maraka od prodaje udjela u „Avaz-roto pressu“, kuće i 7,8 hektara zemljišta u Vogošći koje je procijenio na 700.000 maraka. Napisao je i da ima stan vrijedan oko 4,2 miliona maraka u crnogorskom Tivtu i zemljište u Plavu koje dijeli sa braćom.

Međutim, prešutio je da ima jahtu. Jahta Princess 62 je duga 17,5 metara i proizvedena 2018. godine, a tadašnji delegat u Državnom parlamentu i predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH je u junu iste godine registrovao jahtu u Baru u Crnoj Gori.

On kaže da ju je kupio novcem od prodaje dionica.

CIN je ranije pisao kako je Radončić 2015. godine kupio 250.000 dionica Crnogorskog telekoma za 1,95 miliona maraka. Novinarima nije htio reći da li je prodao sve.

„Radi se o legalnoj disciplini, o jahti koja je kupljena mojim novcem od dionica, prodaje udjela“, kaže Radončić.

Iako jahtu nije upisao u imovinske kartone, on je novinarki rekao da je prijavio svu imovinu.

CIN: Hoćete da Vam pokažem? (Radončićev imovinski karton bez podataka o jahti, op. a.)

Radončić: Ako je nema, dopunit ćemo, nikakav problem. Sve radim transparentno.

U CIK-u su novinarima potvrdili da jahtu nije prijavio ni naknadno.

Ministar Radončić nije htio reći ni koliko ga je jahta koštala: „To su moje privatne stvari“.

Radončić je imao dvije prilike da prijavi ovu imovinu: CIK-u, kada je imenovan za delegata, i Vijeću ministara BiH, kada je imenovan za državnog ministra. On to nije učinio.

Propisi nisu odredili nikakvu kaznu za takvo ponašanje funkcionera i CIK nije obavezan provjeravati sadržaj njihovih imovinskih kartona. Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) to radi za kandidate Vijeće ministara, ali samo kada je riječ o imovini u BiH.

U SIPA-i kažu da ako pronađu da pojedini podaci nisu istiniti, to navode u konačnom izvještaju koji prosljeđuju mandataru za sastav Vijeća ministara. On dalje odlučuje kako će postupiti u skladu sa dobijenim informacijama i o tome ne obavještava SIPA-u.

U PSBiH djeluje Komisija za pripremu izbora Vijeća ministara koja obavlja finalni razgovor sa kandidatima. Jedan od članova je zastupnik ovog parlamenta Branislav Borenović koji kaže da je rad Komisije formalan.

Sakrivena milionska imovina vrha SDA

Potpredsjednica Federacije BiH (FBiH) u tehničkom mandatu i zastupnica u Federalnom parlamentu Melika Mahmutbegović je u svom imovinskom kartonu propustila napisati da, osim dva prijavljena stana u Bugojnu i Sarajevu, u ovim gradovima ima još: dva stana, dva poslovna prostora i tri garaže. Neke od ovih nekretnina dijeli sa sestrama Maksidom Mahmutbegović i Maidom Jusić.

Jedan stan, poslovni prostor te dvije garaže se nalaze u Bugojnu i tri sestre su ih otkupile 2009. godine. Porodica Mahmutbegović je tu živjela od 1952. godine, a vlasništvo nad nekretninama u ovoj zgradi je stekla na osnovu Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Drugi stan, poslovni prostor i garažu sestre su kupile u Sarajevu krajem 2010. godine za skoro 693.000 KM.

Potpredsjednica Mahmutbegović je specijalistica opće hirurgije, a politikom se bavi više od 20 godina. Bila je zastupnica Stranke demokratske akcije (SDA) u Skupštini Srednjobosanskog kantona, a potom je tri puta birana za zastupnicu u Federalnom parlamentu. Od 2015. je potpredsjednica FBiH.

Mahmutbegović u posljednjem imovinskom kartonu iz 2018. godine nije navela ni imovinu svoje kćerke Neire Džumhur. To nije uradila ni 2010. kada je navela da izdržava kćerku. Naime, Neira je 2008. godine kao studentica kupila za 170.000 maraka dvosoban stan u Sarajevu.

Ona ima i drugu nekretninu u Sarajevu. Stan u naselju Malta kupila je za skoro 155.000 maraka istog dana kada su njena majka i tetke kupile tri nekretnine u Sarajevu 2010. godine.

Potpredsjednica Mahmutbegović je odbila govoriti o svojim nekretninama sa novinarkom CIN-a.

I njen stranački šef Bakir Izetbegović godinama pokušava sakriti da je suvlasnik zemljišta u elitnom sarajevskom naselju Poljine. Izetbegović je nakon imenovanja u Dom naroda PSBiH u proljeće 2019. godine dostavio CIK-u novi imovinski karton, ali ni u njemu ni u kartonu njegove supruge Sebije, koja je 2018. godine osvojila mandat u Federalnom parlamentu, zemljište nisu prijavili.

Njih dvoje su ovo zemljište od skoro pet duluma kupili sa stranačkim kolegom Ševkijom Okerićem 2012. godine za 243.000 maraka. Bakir Izetbegović i Okerić dijele i vlasništvo nad pristupnim putem koji su platili skoro 8.000 maraka.

Izetbegović je novinarki CIN-a prvo negirao da ima ovo zemljište, dok je u drugom razgovoru tvrdio: “Jesam, jesam prijavio! Sigurno sam sve prijavio!”

Osim zemljišta supružnici nisu prijavili ni garažu na Bjelašnici koju je Sebija Izetbegović kupila 2008. godine za 20.000 KM. Ona je u martu ove godine vratila poslanički mandat zbog obaveza na mjestu direktorice Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu. Ignorisala je CIN-ov poziv za razgovor o neprijavljenoj imovini.

Još jedan član SDA, također delegat u državnom Domu naroda, Asim Sarajlić je izostavio prijaviti dvije garaže koje je kupio 2013. godine za 30.000 KM.

“Možda sam greškom previdio, ne znam. Moram to dodati”, rekao je Sarajlić.

Stan u istoj zgradi, suvlasništvo nad kućom u Sarajevu te apartman na Bjelašnici je prijavio.

Sarajlić je u ranijem razgovoru za CIN rekao da se u SDA učlanio kao petnaestogodišnjak. Do početka marta ove godine bio je na visokim funkcijama u Stranci: potpredsjednik i član Predsjedništva SDA te predsjednik Kantonalnog odbora Stranke u Sarajevu. Ostavku na sve funkcije je dao nakon što je objavljen kompromitirajući audiosnimak na kojem Sarajlić dogovara kupovinu glasa delegata na unutarstranačkim izborima za rukovodstvo Kantonalnog odbora SDA u Sarajevu.

Bio je načelnik Vogošće šest godina – do 2010, a nakon toga je dva mandata bio zastupnik u Državnom parlamentu.

Neprijavljena imovina supružnika

U sazivu Doma naroda PSBiH koji je imenovan u martu 2019. godine svaki treći delegat je prešutio dio svoje imovine CIK-u i građanima. Osim Radončića, Sarajlića i Izetbegovića svu imovinu nisu prijavili ni Sredoje Nović iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Munib Jusufović iz SBB-a BiH.

Sredoje Nović je u kartonu koji je popunjavao na početku svog drugog delegatskog mandata izostavio napisati da ima trosoban, a njegova supruga Gina jednosoban stan u Beogradu. Nović je prvo tvrdio da nema ove stanove, ali je promijenio mišljenje kada ga je novinarka CIN-a suočila sa dokumentima.

“Imamo stan u Beogradu, ništa nije sporno”, rekao je, dodavši da je to njegov, ali možda i propust CIK-a.

Nekoliko dana nakon razgovora za CIN Nović je prijavio i ove nekretnine.

Munib Jusufović je ušao u Dom naroda PSBiH u januaru 2020. godine na mjesto svog stranačkog šefa Fahrudina Radončića. Iako je u ranijim imovinskim kartonima prijavljivao da njegova supruga Zijada ima kuću i voćnjak u Brčkom čija je vrijednost 350.000 maraka, to je propustio uraditi ove godine. Novinarima je potvrdio da je ona i dalje vlasnica ove imovine sa sinom Jasminom.

„Stoji za suprugu, kako ne stoji! (…) To je onda greška“, kratko je rekao, ne objasnivši ko je tu grešku napravio.

Supruginu imovinu nije prijavio na prošlim općim izborima ni bivši državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Mirko Šarović. Iako u zakonu piše da su političari obavezni prijaviti i imovinu članova najuže porodice, Šarović smatra da nije sporno što on to nije učinio: “Znači, nije pitanje bilo, je li, to da prikažem imovinu moje supruge, to je suština. Sve ono što je na meni, ja sam prikazao“.

Njegova supruga Stojanka je vlasnica kuće sa dulumom zemljišta u Lukavici.

Šarovićev donedavni stranački kolega Obren Petrović, dugogodišnji gradonačelnik Doboja, također nije prijavio svu imovinu. On je 2018. godine iz SDS-a prešao u SNSD i kao član nove stranke prvi put se kandidovao za zastupnika u Državnom parlamentu. U imovinski karton je propustio napisati da je suvlasnik kuće i garaže u Doboju. Petrović je prvo novinarima potvrdio da ima ove nekretnine, a potom je to negirao: „Imam ja i advokata pa Vi advokata pitajte“.

https://www.youtube.com/watch?v=5zEC2a6w2ZM&feature=emb_logo

„Centar za razvoj medija i analize“ poziva novinare i medijske kuće da se u periodu od 01. do 31. maja prijave na konkurs za najbolje novinarsko istraživanje o korupciji.

Konkurs je otvoren za sve novinare i medije sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, a nagrade će se dodjeljivati u kategorijama:

1. Najbolje pisano istraživanje objavljeno u štampanim i online medijima
2. Najbolje video istraživanje objavljeno na TV stanicama i online medijima
3. Najbolje audio istraživanje objavljeno na radijskim stanicama i online medijima
4. Najbolje multimedijalno istraživanje objavljeno u online medijima

Prijavljeni radovi moraju biti istraživačke priče objavljene u nekom od bh. medija u periodu od 01. maja 2019. godine do 30. aprila 2020. godine.

Autore za nagradu mogu predlagati medijske kuće, novinske agencije, urednici svih medija ili sami novinari/autori i ocjenjivački žiri.

Prijedlozi se šalju elektronskim putem na zvaničnu adresu Novinarske nagrade anovinarskanagrada@gmail.com sa naznakom “Za novinarsku nagradu” i naznakom kategorije za koju se rad prijavljuje. Audio i video izvještaji se šalju putem We Transfera. Ukoliko su prilozi objavljeni na You Tube kanalu medija, dovoljno je poslati link na prilog.

„Centar za razvoj medija i analize“ nastavlja tradiciju nagrađivanja istraživačkih novinara i promocije istraživačkog novinarstva započetu prije osam godina kada je uspostavljena ACCOUNT novinarska nagrada.

Novinarska nagrada se dodjeljuje u okviru Programa istraživačkog novinarstva, finansiranog od strane USAID-a u BiH.

Za više informacija, kontaktirajte nas putem e-maila anovinarskanagrada@gmail.com ili telefonom na 063/774-549.

Tri Eko HUBa formirana su danas u okviru projekta „Misli o prirodi!“ potpisivanjem ugovora između Centra za promociju civilnog društva i lokalnih organizacija koje će koordinirati HUBovima u svojim područjima – Udruženjem građana „Nešto više“ za Eko HUB Mostar, Centrom za ekonomski i ruralni razvoj za Eko HUB Laktaši, te Udruženjem građana „Fojničani“ iz Fojnice kod Maglaja za Eko HUB Maglaj. Organizacije su izabrane na osnovu javnog poziva koji je CPCD raspisao u decembru prošle godine.

„Okoliš ne može čekati neka bolja vremena, a civilno društvo je odlučno da sve raspoložive resurse umreži kako zaštita okoliša i prirode ne bi ostale marginalizovane oblast u periodu koji slijedi. Zbog toga smo danas potpisali ugovore sa tri organizacije iz Mostara, Maglaja i Laktaša, i time zvanično počeli saradnju u okviru projekta ‘Misli o prirodi!’. Ove tri organizacije će od danas voditi Eko HUBove u svojim regijama obuhvatajući ukupno 12 općina, a od prvog juna će im se pridružiti još šest organizacija koje će sinhronizirano raditi u oblasti zaštite okoliša u 39 općina u BiH.”, izjavila je Dajana Cvjetković, projektna menadžerica u Centru za promociju civilnog društva.

Sastanak je i pored situacije sa korona virusom protekao u ugodnoj atmosferi sa iskazanim optimizmom za ostvarenje zajedničkog cilja. Prisutnima se iz svog doma obratila direktorica Centra za promociju civilnog društva Aida Daguda naglasivši da CPCD istinski vjeruje u snagu civilnog društva da napravi vidljive i dugoročne promjene isključivo partnerskim djelovanjem, zbog čega je i koncept trogodišnjeg projekta “Misli o prirodi!”, kojeg finansijski podržava Švedska, baziran na partnerstvu više od 100 organizacija civilnog društva i medija u BiH. Miodrag Matavulj, izvršni direktor Centra za ekonomski i ruralni razvoj, vjeruje kako će devet Eko HUBova širom BiH zaista predstavljati silu i nezaobilazan faktor u svim pitanjima vezanim za ekologiju i zaštitu životne sredine, te kako će projekat organizacijama donijeti potrebnu promociju i, vrlo izvjesno, omogućiti im samoodrživost u ovoj oblasti i nakon isteka projekta. Osim Matavulja, ugovor je ispred „Nešto više“ potpisao Aleksandar Bundalo te ispred „Fojničana“ Davor Šupuković.

Eko HUBovi predstavljaju mreže organizacija civilnog društva i drugih zainteresovanih strana uključenih u procese zaštite okoliša na određenom području. Cilj je stvoriti lokalne mreže partnera koje će raditi na zaštiti okoliša, a njihov rad temeljit će se na direktnim kontaktima sa građanima i građankama, posebno mladim, organizacijama civilnog društva, medijima, lokalnim vlastima, kompanijama i školama u svom krugu djelovanja. HUBovi će odmah pristupiti aktivnostima u cilju promocije i razvoja permakulture  u BiH, odnosno uzgoja povrća i drugog bilja u okviru vlastitih mogućnosti – na balkonima, trijemovima, terasama i krovovima zgrada – tokom pandemije korona virusa. HUBovi će pružati stručno znanje i savjetovanje o tome kako započeti organsko mikro vrtlarstvo, uključujući razvoj permakulturne proizvodnje na nivou domaćinstva.

Kampanju, rad Eko HUBova i rezultate projekta „Misli o prirodi!“ pratite na web stranici www.mislioprirodi.ba i istoimenim društvenim mrežama.

Aktuelna kriza izazvana epidemijom Covid-19 i zahtjev za ograničenjem fizičkih kontakata značajno su promijenili načine kretanja građana. S obzirom na to da se promet privatnim automobilima naglo smanjio, a javni prevoz je u cijeloj Bosni i Hercegovini, kao i u regiji, privremeno obustavljen, osim za esencijalne radnike s posebnim propusnicama, sve više ljudi vozi bicikle, romobile i pješači. Istovremeno, među onima koji su odlučili koristiti automobil kao prevozno sredstvo, svjedoci smo da pojedini vozači često gube osjećaj za brzinu na praznim i širokim cestama.

Međutim, regulacija i prostorno oblikovanje saobraćajnica nisu prilagođeni za te značajne promjene u izboru prevoznih sredstava. Da bi se održao preporučeni sigurnosni razmak prilikom kretanja, a istovremeno zadržala sigurnost u saobraćaju, saobraćajni stručnjaci iz cijele Evrope smatraju da je hitno potrebna nova privremena regulacija i preraspodjela prostora na gradskim saobraćajnicama, a što nova preraspodjela urbanih sredina u posljednje vrijeme i jasno pokazuje. Naime, metropole evropskih zemalja poput Njemačke, Austrije, Belgije i Mađarske prepoznale su taj problem i implementirale privremena rješenja.

Giro di Sarajevo i Centar za životnu sredinu iz Banje Luke, u saradnji sa Sindikatom biciklista iz Zagreba pomno prate razvoj saobraćajne situacije tokom pandemije i aktivno sudjeluju u razmjeni ideja vezano za uspostavu što sigurnijeg i boljeg urbanog saobraćaja u gradovima Bosne i Hercegovine, te u tu stvrhu upozoravaju vlasti da će povratkom na stari sistem urbanog saobraćaja rizikovati ne samo kolaps istog, nego i reaktivaciju pandemije. Ponovnim aktiviranjem javnog prevoza riskiramo daljnji nastavak širenja zaraze, kao i istovremeno potencijalno opterećenje bolnica ozljeđenima u saobraćaju. Oba pomenuta razloga velike su prepreke za ublažavanje kriznih mjera koje trenutno (opravdano) koče normalan život i ekonomiju, a za koje svi želimo da što prije prođu i da se vratimo u normalne tokove života.

Rješenja već postoje, ona su jednostavna, kreativna i njihova relizacija nije vremenski ni finansijski zahtjevna. Berlin i Budimpešta već sedmicama unazad prenamjenjuju dijelove saobraćajnica u biciklističke trake. Beč je nastavio širiti svoje zone smirenog saobraćaja u ulicama stambenih naselja. Brisel je unutar cijelog centra grada uveo ograničenje brzine od 20km/h i dao apsolutnu prednost pješacima za kretanje čitavom površinom ulica. Milano najavljuje proširenje pješačkog i biciklističkog prostora na čak 35km saobraćajnica u narednim mjesecima.

Svima njima je cilj da građani koji sada u nuždi biraju bicikl kao način prevoza, kao i oni koji od ranije koriste bicikl, imaju na raspolaganju jednostavne i sigurne rute za dolazak na odredište. Pješaci takođe trebaju više prostora na trotoarima kako bi održali sigurnu udaljenost. To je jedini način za sigurno kretanje dostupan većini građana. Takve mjere takođe doprinose manjoj gustoći putnika u javnom prevozu nakon što on ponovo krene sa radom.

Potrebno je znati da i radnici ključnih sektora za trenutno funkcioniranje gradova na posao nerijetko putuju biciklom ili pješice, a prioritet mora biti njihova zaštita, kako od potencijalne zaraze, tako i od opasnosti motornog saobraćaja.

Iz svih tih razloga smatramo da se prioritet nesmetanog kretanja ne smije davati jurećim automobilima, nego živim ljudima koji se kreću pješice, romobilom ili biciklom. Smatramo da je vrijeme da se prošire “zone 30” u gradskim centrima i većinski stambenim blokovima, što bi omogućilo sigurnije odvijanje prometa za sve, uz naglasak na one najranjivije.

Privremena prenamjena krajnjih desnih traka na pojedinim bulevarima i ulicama sa više traka u posebne trake za bicikliste oslobodila bi čitav trotoar pješacima, usporila motorni saobraćaj na prihvatljive nivoe te svima omogućila veću sigurnost. Takve prenamjene mogu biti izuzetno jednostavne i jeftine. Na primjerima Budimpešte i Berlina vidimo da se prenamjene mogu provesti “preko noći” iscrtavanjem privremenih oznaka na saobraćajnicama i postavljanjem jednostavnih zaštitnih barijera poput čunjeva i pomičnih stubića.

Odgovornost za provođenje ovih mjera koje će dati odgovor na zahtjeve aktuelne krize je na lokalnoj samoupravi, ali državna politika može i mora pomoći odgovarajućim smjernicama, zakonskim okvirom i finansijskim doprinosom.

Iz tog razloga apelujemo na sve nivoe vlasti, a posebno kantonalne vlade, te načelnike gradskih opština, da se uključe i osiguraju uslove za brzo i jednostavno uspostavljanje biciklističke i pješačke mreže staza unutar i između pojedinih općina i gradova. Potrebno je stvoriti regulatorni okvir da se saobraćajnice mogu brzo i lako redizajnirati te pokazati da je saobraćajna politika važan doprinos ljudskom zdravlju.

Važno je i podržati lokalne vlasti brzim davanjem smjernica za privremeni redizajn saobraćajnica kako bi se omogućio siguran i pješački i biciklistički saobraćaj putem kvalitetne infrastrukture, a u koju svrhu svoje resurse može ponuditi i civilni sektor poput udruženja potpisnika ovog otvorenog pisma.

Najvažnije privremene mjere koje bi valjalo provesti bez odgađanja u gradovima i opštinama su:

• Privremeno proširenje trotoara – ako su pješačke staze preuske (i još dodatno sužene mnogobrojnim kantama za otpad i/ili terasama kafića), potrebno ih je proširiti na dio površine saobraćajnica posebnim oznakama na njima
• Uspostava privremenih biciklističkih traka na saobraćajnicama s više traka (“Pop Up Bike Lanes” kakve su već uspostavljene primjerice u Budimpešti i Berlinu) koje omogućuju sigurnije kretanje i potiču nove bicikliste na pronalaženje sigurnih ruta kroz grad
• Premještanje biciklističkog saobraćaja na saobraćajnice u ulicama preuskim za razdvojeni saobraćaj. Prisutnost većeg broja biciklista na saobraćajnici potrebno je naglasiti dodatnom signalizacijom i ograničenjem brzine
• Uspostava „otvorene ceste“ za biciklistički i pješački saobraćaj ili zona smirenog saobraćaja: pretvaranje odabranih saobraćajnica u zone sa znatno smanjenim motorizovanim saobraćajem (samo za stanare). Privremeno smirivanje saobraćaja takođe pomaže u oslobađanju parkova od pritiska velikog broja ljudi i omogućavanju kretanja bez opasnosti od zaraze
• Privremeno smanjenje brzine u većini stambenih i netranzitnih ulica na 30 km/h i 50 km/h u ostatku grada
• Proširenje mreže stanica javnih gradskih bicikala
• Proširenje mreže parkinga za bicikla na svim lokacijama od javnog značaja, ali i u ulicama sa većim brojem stambenih jedinica i privatnih poslovnih objekata

Pandemija koju je izazvao Covid-19 je izvukla na vidjelo globalnu povezanost našeg društva. Nadolazeća ekonomska kriza će ukazati na krhku ovisnost svakodnevice o dugim lancima opskrbe u industriji, prehrani i saobraćaju. Kriza nas je i prisilila da preispitamo modele koje uzimamo zdravo za gotovo. Među takvim modelima je i ideja automobila kao primarnog i dominantnog prevoznog sredstva u gradovima.

Činjenica je da je Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje Jugoistočne Evrope, zemlja u kojoj prevladava auto-centrično saobraćajno razmišljanje i planiranje. Svakodnevno se iznova potvrđuje da se novi saobraćajni projekti grade na način koji zanemaruje učesnike u saobraćaju koji nisu u automobilima. Ljudi bez automobila, ili oni koji biraju da ga ne koriste u urbanoj sredini se nerijetko tretiraju kao građani drugog reda.

Ali, pandemija koja neupitno donosi i ekonomske probleme, donijeće i promjenu saobraćajnih navika. Za naše nebrojene sugrađane koji će ostati bez prihoda, automobil neće biti dostupna mogućnost. Za ranjive skupine ni javni prevoz neće biti dostupan zbog trajnog zdravstvenog rizika.

Ako sebi ne mogu priuštiti automobil za svakog člana porodice, te ako ne žele ugrožavati svoje zdravlje korištenjem javnog prevoza, za sve više ljudi će bicikl biti nužno sredstvo kretanja da bi došli do posla, do doktora, do prodavnice.

Stoga, sve vlastodršce i donosioce odluka u Bosni i Hercegovini pitamo vrlo jednostavno pitanje, uz već ponuđena rješenja:

Hoćemo li bezuslovnu sigurnost kretanja i pristupačnost svim dijelovima grada omogućiti samo onima koji mogu putovati automobilom, ili ćemo početi mijenjati razmišljanje i napokon početi naglašavati vidove prevoza koji su dostupni svima?

Vijeće za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini svim medijskim radnicima čestita Svjetski Dan Slobode Medija, podsjećajući javnost na iznimno važnu ulogu medija, što se posebno pokazalo u vrijeme globalne krize izazvane pandemijom koronavirusa, u kojoj se trenutno nalazimo.

Tačna, provjerena i blagovremena informacija u ovim teškim okolnostima, kada se stotine hiljada ljudi širom svijeta bore za svoj život, od velike je važnosti i doslovno može spasiti ljudski život.

Zbog toga je nedopustiva cenzura izazvana favoriziranjem određenih medija, koju su pokazali pojedinci na visokim funkcijama, čime su direktno uskratili javnost njihovog ljudskog prava na tačno i pravovremeno informiranje. Osim toga, krizno komuniciranje u kojem su organizirani media-poolovi često su zloupotrebljavani i novinarima je uskraćivano pravo da dobiju odgovore na svoja pitanja.

Evropska federacija novinara naglasila je da je važno zaštititi novinare, ali da se to ne smije koristiti za sputavanje medijskih sloboda.

Osim velikog bremena odgovornosti za svaku napisanu riječ, na koje su odgovorni novinari naviknuti pišući o korupciji, kriminalu, političkim i brojnim drugim malverzacijama, oni danas dodatno izlažu riziku svoje i živote članova svojih porodica, svakodnevno izvještavajući o borbi sa virusom Covid-19.

Osim toga, medijske kuće našle su se u velikoj ekonomskoj krizi, pod pritiskom troškova, padom tiraža, drastično smanjenim prilivom zarade od oglašivača, čiji ishod može imati velike posljedice po naše krhko demokratsko društvo. Jer neovisnost medija, koji su sve svoje resurse bespoštedno stavili na uslugu zajednici, najviše ovisi o njihovoj ekonomskoj stabilnosti.

Bosna i Hercegovina Svjetski Dan Slobode Medija 2020. godine dočekuje na 58. mjestu, prema svjetskom Indeksu slobode medija, što predstavlja napredak od pet mjesta u odnosu na prošlu godinu. Ipak, Reporteri bez granica u svome izvještaju navode da BiH ima najliberalnije zakone o slobodi medija u regionu, ali da je njihova implementacija i realizacija zakočena zasićenim pravosudnim sistemom.

Zbog toga Vijeće za štampu i online medije, na ovaj važni Dan Slobode Medija, upućuje ponovno poziv svim građanima, da svojim reagiranjima na napade na novinare, na uskraćivanje informacija novinarima, kao i slanjem žalbi na netačno i neprofesionalno medijsko izvještavanje, budu nositelji borbe za slobodne i odgovorne profesionalne medije, kao temelje slobodnom demokratskom društvu i životu.

 

Online nastava osigurala je socijalnu distancu među učenicima i nastavnim osobljem u vrijeme pandemije virusa COVID-19, ali i pokazala drugu stranu problema. Stotine učenica i učenika širom BiH nemaju adekvatne uređaje kako bi nesmetano pratili online nastavu, zbog čega je Institut za razvoj mladih KULT pokrenuo inicijativu „Daruj opremu za online nastavu!“ kako bi se što većem broju učenika osigurala neophodna tehnička oprema.

Institut je zajedno sa lokalnim partnerima do sada donirao više od 350 uređaja, a zahvaljujući podršci Ambasade Kraljevine Švedske u narednom periodu još 180 učenika širom BiH dobit će neophodnu opremu za praćenje online nastave. Danas je održano online potpisivanje ugovora između Instituta i Ambasade Kraljevine Švedske u BiH, a već od naredne sedmice aktivisti Instituta i lokalnih partnera bit će na terenu i uručivati opremu učenicima iz porodica slabijeg imovinskog stanja.

„Obrazovanje nije privilegija, to je ljudsko pravo! Ova podrška nije vezana samo za pravo na obrazovanje, pored toga želja nam je omogućiti sretno i zdravo odrastanje za učenike u BiH. Djeca su danas u kućama i nisu sa svojim prijateljima, a na ovaj način ćemo im omogućiti da budu online i povezani sa svojim vršnjacima“, izjavila je ambasadorica Ambasade Kraljevine Švedske u BiH, Johanna Strömquist i dodala da pravo na obrazovanje mora biti jednako za sve.

Važno je napomenuti da će uređaji ostati u trajnom vlasništvu učenika kako bi im školovanje bilo uspješnije i po povratku u školske klupe, ali i kako bi razvijali informatičku pismenost, jednu od najvažnijih danas.

„Naša misija je da stvaramo društvo aktivnih i ravnopravnih građana i građanki i želimo omogućiti jednake šanse za sve. Zato smo i pokrenuli akciju „Daruj opremu za online nastavu!“ kako bismo osigurali IT opremu onim koji je nemaju“, izjavio je Jasmin Bešić, izvršni direktor Instituta i izrazio je zahvalnost Ambasadi Kraljevine Švedske jer je prepoznala značaj ove inicijative i jer uvijek pokazuje istinsko zalaganje za razumijevanje situacije u BiH i da svoje djelovanje usklađuje s potrebama društva.

Zahvaljujući podršci Ambasade Kraljevine Švedske u BiH više od 500 učenika i učenica širom BiH bit će prisutno na online nastavi. Inicijativa se nastavlja i dalje, a svi koji mogu pružiti bilo kakvu podršku mogu se javiti Institutu ili lokalnim partnerima.

 

British Council ohrabruje roditelje, učenike, ljubitelje umjetnosti i studente koji žele da rade u inostranstvu da #OstanuKući i sudjeluju u učenju na daljinu u udobnosti sopstvenog doma.

Digitalna kampanja #OstaniKući sa British Councilom, kao odgovor na Covid-19 pandemiju, pruža besplatan pristup velikom broju najražličitijeg online sadržaja. Za svakoga postoji po nešto, od pristupa British Council umjetničkoj kolekciji, do materijala za unapređenje jezičkih vještina i znanja engleskog jezika. Kampanja predstavlja sjajnu priliku za slanje poruke o očuvanju javnog zdravlja onima do kojih nam je stalo – našim korisnicima, saradnicima i osoblju.

U okviru kampanje, British Council IELTS napravio je širok spektar besplatnih edukativnih materijala, dostupnih online, koji studentima i zaposlenima omogućavaju učenje na daljinu. Marijali uključuju:

• Nedjeljni webinar: dva webinara svake nedjelje, koji kandidatima pružaju priliku za sticanje vještina koje će im pomoći prilikom pripreme za IELTS test, kao i mogućnost postavljanja pitanja kvalifikovanim predavačima.
• Road to IELTS: online kurs upotpunjen video zapisima, vježbanjima, elektronskim knjigama i tutorijalima predavača.
• Understanding IELTS: tronedjeljni online kurs koji će vam pomoći da se pripremite za svaku od komponenata IELTS testa – Reading, Writing, Listening i Speaking.
• Besplatni IELTS probni testovi: napravljeni kako bi vam pomogli da se upoznate sa formom IELTS testa i provjerite svoje odgovore. Testovi su dostupni za svaku od komponenata IELTS testa – Reading, Writing, Listening i Speaking.

Kako se očekuje da će mnogi IELTS ispitni centri širom svijeta biti zatvoreni duži vremenski period, budućim kandidatima, kao i onima koji iznova polažu test, predlažemo da nastave sa svojim pripremama i iskoriste ove besplatne British Council online materijale.

British Council online IELTS edukativne materijale možete pronaći na: https://takeielts.britishcouncil.org/take-ielts/prepare

Uprkos mjerama zabrane okupljanja, lokalno stanovništvo u Foči jutros je počelo sa blokadom izgradnje malih hidroelektrana (MHE) Bjelava i Mala Bjelava, a pridružili su im se i predstavnici Koalicije za zaštitu rijeka BiH.  Na blokadi se okupilo više od dvadeset mještana koji su spriječili radnike da priđu mašinama i nastave sa nelegalnim radovima.

Nelegalnu izgradnju ovih MHE, firma “Srbinjeputevi” d.o.o. iz Foče počelo je u situaciji kada je kretanje građana ograničeno, javna okupljanja zabranjena i inspekcijski nadzor otežan, što je izazvalo revolt lokalnog stanovništa.

“Mi smo ovdje odrasli i ova rijeka nas je odgojila. Ovdje smo naučili plivati i želimo da spriječimo dalje uništavanje naše životne sredine. Zahvalio bih se ljudima koji su došli da nas podrže i poručio svima da mi od Bjelave nećemo odustati”, izjavio je mještanin Miloš Vujičić.

Lokalno stanovništvo u njihovim zahtjevima podržale su i druge organizacije koje se u svojim opštinama bore za očuvanje rijeka. Među njima su bili i predstavnici Udruženja građana “Eko Centar” iz Višegrada.

“Došli smo na poziv naših saboraca za zaštitu rijeka. Ovdje je na djelu kršenje svih prava i veliki zločin protiv prirode i nas ljudi,” izjavio je Dejan Furtula, predsjednik “Eko Centra”.

Odmah po zaprimanju informacija o početku gradnje MHE Bjelava i Mala Bjelava, iz Koalicije za zaštitu rijeka BiH, Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS upućen je zahtjev za uvid u ekološke, građevinske i urbanističke dozvole izdate za pomenute hidroelektrane.

Ministarstvo je dostavilo odgovor u kojem jasno stoji kako nisu vođeni postupci propisani Zakonom o zaštiti životne sredine i Zakonom o uređenju prostora i građenju, na osnovu čega su u Centru za životnu sredinu, u ime Koalicije za zaštitu rijeka BiH, odlučili da podnesu krivičnu prijavu protiv osumnjičenog privrednog subjekta.

“Zahtijevamo od Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske da pokrene istražni postupak protiv investitora koji uveliko gradi bez potrebnih dozvola. Smatramo da činjenje krivičnog djela ne smije ostati nekažnjeno, a pogotovo ne u slučaju kada neko koristi ovakvu situaciju, prouzrokovanu pandemijom korona virusa, kako bi nelegalno gradio”, izjavio je Miloš Orlić, koordinator Koalicije za zaštitu rijeka BiH.

Pored podnošenja krivične prijave, iz Koalicije zahtijevaju od Urbanističko-građevinske i ekološke inspekcije Republičke uprave za inspekcijske poslove hitan inspekcijski nadzor nad procesom izvođenja radova na rijekama Bjelava i Mala Bjelava.

 

“Kada nadležna inspekcija ustanovi da su naše tvrdnje tačne, a po osnovu odgovora nadležnog ministarstva i foto dokumentacije koju smo im dostavili, od njih zahtijevamo da postupe u skladu sa Zakonom i njihovim ovlaštenjima te da zaustave ove nelegalne radove na ovim dvjema rijekama”, kazao je Orlić.

U međuvremenu, mještani lokalnih zajednica u kojima se grade male hidroelektrane na rijeci Bjelavi poručuju da neće odustati od svoje borbe i neće dozvoliti da privatni interes bude iznad zakona i javnog interesa.

Od samog početka epidemiološke krize u Bosni i Hercegovini volonteri Udruženja „Ruku na srce“ stavili su se na raspolaganje porodicama slabijeg imovinskog stanja kako bi barem malo ublažili negativne posljedice situacije u kojoj smo se našli. Intenzivirali smo tada redovnu akciju Udruženja „10 životnih namirnica“ koja za cilj ima prikupljanje i doniranje prehrambenih proizvoda porodicama slabijeg imovinskog stanja.

Do sada u sklopu ove akcije volonteri Udruženja pripremili su 190 paketa prehrambenih proizvoda i higijenskih potrepština koji su uz pomoć kompanije A2B i podršku Homework Hub-a dostavljeni na adrese porodica.

Na spisku onih kojima je pomoć i dalje neophodna još uvijek je preko 150 porodica, a priprema novih paketa trenutno je obustavljena zbog nedostatka sredstava za kupovinu namirnica. Kako bi obradovali sve ove porodice i barem im malo olakšali neizvjesnu svakodnevnicu, više nego ikada potrebna im je podrška sugrađana koji će novim donacijama omogućiti nastavak realizacije projekta. Udruženje je sve svoje kapacitete uložilo u ovu akciju na koju fokus svog djelovanja usmjerava i u narednom periodu smatrajući da je neophodno biti od pomoći upravo na ovakav način i da vanredna situacija iziskuje maksimalne napore kako bi pomogli drugima.

Udruženje ovim putem poziva sve one koji žele i imaju mogućnost da doprinesu ovoj akciji, jer naše malo nekome može značiti sve.

Donacije za ovu akciju moguće je uplatiti na broj žiro računa 1990490056036171 (Sparkasse Bank d.d. BiH, primalac: Udruženje “Ruku na srce”, adresa: Hakije Turajlića 33, Sarajevo, svrha uplate: Za akciju „10 životnih namirnica“).

Također, korisnici BH Telecom operatera pozivom na humanitarni broj telefona 090 291 071 mogu donirati 2 KM za realizaciju ovog projekta.

 

“Već devet godina vodimo se sloganom da ne možemo promijeniti svijet, ali nekada je i malo dovoljno da nečiji svijet učinimo ljepšim. Upravo sada ova ideja dobija posebno značenje, jer smo tu za one koji se nemaju ni na koga drugoga osloniti”, poručuju iz Udruženja “Ruku na srce”, čija posvećenost i briga predstavlja jedini tračak nade za mnoge porodice koje su prepuštene same sebi, u ovim teškim vremenima.

Web stranica: www.rukunasrce.ba

Jutros, 29. aprila, u 7.00 sati, stanovnici fočanskog kraja, te aktivisti za očuvanje rijeka iz Višegrada, Sokoca, Fojnice i Sarajeva okupili su se u dolini rijeke Bjelave pored Foče, iz protesta zbog izgradnje malih hidroelektrana na ovom području. Simboličnom dežurom kraj rijeke, uz poštovanje svih mjera prevencije širenja koronavirusa, demonstranti su zaustavili nelegalne građevinske radove privatne kompanije “Srbinje putevi”. Okupljanje je u toku.
Kriza uzrokovana pandemijom iskorištena je za potpuno nelegalnu gradnju dvije male hidroelektrane, jedne na rijeci Bjelavi a druge na njenoj pritoci Maloj Bjelavi. Pomenuta privatna kompanija posjeduje samo ugovor o koncesiji – nije joj izdata građevinska dozvola niti je urađena nužna eksproprijacija privatnog i državnog zemljišta na području gradilišta.
Vanredna situacija izazvana pandemijom COVID-19 u BiH je zaustavila društveni život, ali ne i uništavanje prirodnih dobara radi koristoljublja i bogaćenja pojedinaca eksploatacijom prirode. Štaviše, gradnja malih hidroelektrana se intenzivira i to na netaknutim planinskim rijekama poput Bjelave, te Vrhovinske rijeke kod Kalinovika, pri čemu je upitno poštivanje čak i inače veoma nezahtjevnih zakonskih procedura.
Ugrožena je i pitka voda. Tako se oko Sarajeva npr. ubrzano i skriveno od javnosti mijenjaju regulacioni planovi koji garantuju nastavak uništavanja vodozaštitne zone, što će nepovratno ugroziti izvore pitke vode za ovaj grad. Trenutni vakuum u javnom životu, koji
se prećutno pokušava učiniti trajnim, tako omogućava polutajno pustošenje naših prirodnih resursa širom zemlje.
U slučaju Bjelave problem je dvojak. Radi se o otvorenoj uzurpaciji privatne imovine i javnog dobra. S druge strane, male hidroelektrane koje se bjesomučno grade po BiH nanose nepopravljivu štetu prirodi i lokalnim zajednicama, ugrožavajući opstanak ljudi i živog svijeta uopšte na ovim prostorima. U vremenu koje nam na zastrašujući način pokazuje značaj uravnoteženog odnosa s prirodom i strogog očuvanja prirodnih dobara, a naročito čiste vode koja je preduslov naše zaštite od raznih oboljenja, rijeke i izvorišta moraju se zaštititi od ekspolatacije u svrhe bogaćenja (uvijek iste) šačice tajkuna.
Ljudi okupljeni na protestu kraj Bjelave odlučni su da ne dopuste nastavak ove pljačke narodnih dobara i uništavanja prirodnih dragocjenosti. S Bjelave danas zato ide poruka za cijelu zemlju: momentalno proglasiti moratorij na gradnju malih hidroelektrana, te bilo kakvo privatizovanje ili ugrožavanje vode i drugih prirodnih i javnih resursa. Samo ćemo takvim odnosom prema prirodi i našim zajedničkim dobrima uspjeti da prebrodimo ovu krizu i krenemo putem neke drugačije budućnosti u kojoj ćemo živjeti ljudski dostojanstveno i u ravnoteži s prirodom.