Kategorija: Vijesti iz Centra

U narednih šest mjeseci, dnevno bi, od uzroka koje je moguće spriječiti, moglo umirati dodatnih 6.000 djece kako pandemija COVID-19 nastavlja da slabi zdravstvene sisteme i uzrokuje prekide u pružnju usluga, saopštio je UNICEF danas.

Ova procjena je zasnovana na analizi koju su proveli istraživači iz Škole javnog zdravlja Johns Hopkins Bloomberg i koja je nedavno objavljena u žurnalu The Lancet Global Health. Prema najgorem od tri scenarija u 118 zemalja sa niskim i srednjim prihodom, u ovoj analizi se procjenjuje da bi samo u narednih šest mjeseci moglo biti zabilježeno dodatnih 1,2 miliona smrtnih ishoda kod djece mlađe od pet godina usljed smanjene pokrivenosti redovnim ljekarskim pregledima i akutne neuhranjenosti.

Ova dodatna smrtnost kod djece biće pridodata broju od 2,5 miliona djece koja svakih šest mjeseci već umiru prije svog 5. rođendana u ovih 118 zemalja koje su bile predmet studije čime bi se mogli ugroziti rezultati skoro decenijskog rada na iskorjenjivanju smrtnosti djece mlađe od pet godina koju je moguće spriječiti.

Također, smrtnost majki, koja sada u nekim zemljama iznosi 144.000 u šestomjesečnom periodu, bi se mogla povećati za 56.700.

„Prema najgorem scenariju, globalni broj djece koja umiru prije petog rođendana bi se mogao povećati po prvi put u posljednjih nekoliko decenija“, izjavila je izvršna direktorica UNICEF-a, Henrietta Fore. „Ne smijemo dopustiti da majke i djeca postanu kolateralna šteta u borbi protiv virusa i da decenije napretka u smanjivanju smrtnosti majki i djece koju je moguće spriječiti budu izgubljene.“

U zemljama sa slabim zdravstvenim sistemima COVID-19 uzrokuje prekid u lancima snabdijevanja medicinskim potrepštinama i opterećenje u finansijskom smislu i u smislu ljudskih resursa. Odlasci u zdravstvene ustanove se smanjuju usljed karantina, policijskog časa i obustave prevoza, kao i zbog straha od infekcije koji je prisutan među stanovništvom. U komentaru na izvještaj objavljen u Lancetu, UNICEF upozorava da bi ova situacija mogla potencijalno dovesti do povećanja smrtnosti majki i djece.

U ovom radu se analiziraju tri scenarija uticaja smanjenja intervencija koje spašavaju život usljed krize na smrtnost djece i majki. U radu se upozorava da bi prema najmanje ozbiljnom scenariju, ako bi pokrivenost bila smanjenja za oko 15 procenata, smrtnost djece mlađe od pet godina porasla za 9,8 procenata, odnosno za oko 1.400 dnevno, dok bi smrtnost majki porasla za 8,3 procenta. Prema najgorem scenariju, ako bi zdravstvene intervencije bile smanjene za oko 45 procenata, smrtnost djece mlađe od pet godina bi porasla za čak 44,7 procenata, a smrtnost majki za 38,6 procenata mjesečno. U te intervencije spadaju planiranje porodice, antenatalna i postnatalna zaštita, porođaj, vakcinacija te usluge prevencije i liječenja. Procjene ukazuju na to da će, u slučaju prekida u pružanju zdravstvene zaštite i nestašice hrane, iz bilo kog razloga, povećanje smrtnosti djece i majki biti poražavajuće. Najveći broj dodatnih smrtnih slučajeva kod djece biće izazvan povećanjem prevalencije neuhranjenosti kod djece, što uključuje potencijalni uticaj koji nije vezan za zdravstveni sistem, kao i smanjenim obimom liječenja neonatalne sepse i upale pluća.

Prema izrađenim modelima i uz pretpostavljeno smanjenje u pokrivenosti iz najgoreg scenarija, sljedećih deset zemalja bi potencijalno moglo zabilježiti najveći broj dodatne smrtnosti djece: Bangladeš, Brazil, Demokratska Republika Kongo, Etiopija, Indija, Indonezija, Nigerija, Pakistan, Uganda i Ujedinjena Republika Tanzanija. Deset zemalja u kojima bi najverovatnije moglo doći do povećanja smrtnosti djece prema najgorem scenariju su: Džibuti, Esvatini, Lesoto, Liberija, Mali, Malavi, Nigerija, Pakistan, Sijera Leone i Somalija. Kontinuitet u pružanju usluga koje spašavaju život je krucijalan u ovim zemljama.

Pored procjene potencijalnog porasta smrtnosti djece mlađe od pet godina i majki iz analize objavljene u Lancet Global Health Journal, UNICEF je također duboko zabrinut zbog drugih domino efekata pandemije na djecu:

 

· Oko 77 procenata djece mlađe od 18 godina u svijetu – 1,80 milijardi od 2,35 milijardi – je početkom maja živjelo u nekoj od 132 zemlje u kojima su primjenjivane politike ostanka kod kuće.

· Skoro 1,3 milijarde učenika – preko 72 procenta – ne pohađa nastavu zbog zatvaranja škola u 177 zemalja.

· 40 procenata svjetske populacije nije u mogućnosti da kod kuće pere ruke sapunom i vodom.

· Skoro 370 miliona djece u 143 zemlje za koju obrok u školi inače predstavlja pouzdan izvor dnevne prehrane sada je prinuđeno da traži druge izvore pošto su škole zatvorene.

· Od 14. aprila, preko 117 miliona djece u 37 zemalja bi moglo propustiti vakcinaciju protiv malih boginja pošto se kampanje imunizacije obustavljaju usljed pandemije kako bi se smanjio rizik od širenja virusa.

UNICEF ove sedmice pokreće #Reimagine, globalnu kampanju čiji je cilj spriječiti da pandemija COVID-19 preraste u trajnu krizu za djecu, naročito onu najugroženiju – kao što su djeca pogođena siromaštvom, isključivanjem ili nasiljem u porodici. Putem ove kampanje UNICEF upućuje hitni apel državama, javnosti, donatorima i privatnom sektoru da se pridruže UNICEF-u u pokušaju da se na ovu situaciju odgovori te da se svijetu, koji je trenutno pod opsadom koronavirusa, pomogne da se oporavi i organizira na jedan novi način:

· Odgovor. Moramo djelovati odmah kako bismo zaustavili širenje bolesti, pomogli bolesnima i zaštitili one koji su na prvoj liniji i koji dovode svoj život u opasnost kako bi spasili druge.

· Oporavak. Čak i kada pandemija uspori, sve zemlje će morati nastaviti sa radom na ublažavanju domino efekata na djecu i popravljanja štete koja je nastala.

Zajednice će također morati sarađivati, pa i na prekograničnom nivou, u cilju oporavka i sprečavanja povratka bolesti.

· Nova organizacija. Ako smo nešto naučili od COVID-19, to je da naši sistemi i politike moraju štiti ljude, stalno, a ne samo u slučaju krize. Kako se svijet oporavlja

od pandemije, sada je pravo vrijeme da se postave temelji za povratak u normalno funkcioniranje na jedan bolji način.

 

Na samom početku kampanje, dva vrijedna partnera UNICEF-a – Pandora i ING – dali su vrijedne donacije u znak odziva na ovaj poziv te kako bi postakli i druge da u narednim sedmicama daju svoj doprinos u vidu donacija.

„COVID-19 kriza je kriza dječijih prava. Neophodan nam je trenutni, srednjoročni i dugoročni odgovor koji se neće baviti isključivo izazovima koje je postavila pandemija i njeni sekundarni uticaji na djecu nego će ponuditi i načine povratka svijeta u normalno funkcioniranje na jedan bolji način. Da bismo to ostvarili, neophodne su nam ideje, resursi, kreativnost i srce svih“, rekla je Fore. „Naša zajednička odgovornost danas je da osmislimo kako će svijet izgledati sutra.“

Centar za životnu sredinu i Arnika, češka organizacija za zaštitu životne sredine, pokrenuli su novi portal Eko-Infotabla koji bi trebao da nadomjesti nepostojanje sveobuhvatne online informativne oglasne ploče o životnoj sredini u Bosni i Hercegovine.

Portal koji je pokrenut uz podršku Programa za promociju tranzicije Češke Republike sadrži i prikazuje sve dostupne informacije o postupcima donošenja odluka prikupljene sa svih službenih internet stranica različitih organa vlasti u BiH.

“Zahvaljujući ovoj internet stranici, ljudi mogu pronaći informacije o datumu i programima sjednica vlade, izdatim ekološkim dozvolama, studije o procjeni uticaja na životnu sredinu ili saznati više o javnim raspravama u njihovoj zajednici”, rekao je Viktor Bjelić, potpredsjednik Centra za životnu sredinu.

Portal prikuplja samo podatke koji su već dostupni na internetu i zbog toga pokazuje samo službeno objavljene dokumente. Nažalost, organi javne uprave nisu dužni sve informacije objavljivati ​​elektronskim putem, pa to ovisi isključivo od proaktivnosti i spremnosti za transparentnost pojedinačnih javnih službi.

Nedovoljna pristupačnost informacijama o temama vezanim za životnu sredinu često dovodi do ozbiljnih sukoba stanovnika, organa vlasti i komercijalnih kompanija, poput nasilnog sukoba koji se dogodio u selu Kruščica. Primjera ovakve prakse je mnogo, a najčešći slučajevi prilikom kojih se izbjegava učešće javnosti u procesu donošenja odluka jesu izgradnje malih hidroelektrana na rijekama BiH.

U Kruščici kod Viteza mještani koji su branili istoimenu rijeku napadnuti su od strane specijalnih policijskih snaga u avgustu 2017. godine kako bi se očistio prilaz privatnoj građevinskoj firmi. Događaj, tokom kojeg su povrijeđene desetine žena koje su mirno protestvovale, privukao je pažnju međunarodnih institucija. Slični slučajevi zabilježeni su i u Jablanici i Fojnici.

Pitanje online pristupa informacijama koji se tiču životne sredine se raspravlja i na globalnom nivou. Međunarodna Arhuska konvencija razrađuje nove opšte smjernice za vlade, na osnovu prikupljenih studija slučaja o elektronskim alatima za razmjenu relevantnih informacija, iskustava i dobrih praksi.

S tim u vezi, Arnika i CZZS su objavili novu analizu pristupa informacijama o životnoj sredini u internet dobu s prijedlogom zakonodavnih i administrativnih okvira koji javnosti u BiH osiguravaju brz i lak pristup svim važnim informacijama o životnoj sredini. Prijedlozi se temelje na iskustvu Češke Republike, u kojoj su svi organi javne uprave dužni objaviti sve informacije na svojim internet stranicama.

„Posebno smo usredsređeni na informacije koje se tiču ​​postupaka odlučivanja koje provode organi javne vlasti u kojima javnost može i mora učestvovati. Na primjer, češki portal EIA, koji vodi državna agencija, djeluje kao centralni informacijski sistem u kojem ljudi mogu pronaći sve informacije i dokumente koji se odnose na javne postupke projekata, planova i programa koji su u vezi sa životnom sredinom“, objasnila je Zuzana Vachunova iz Arnike.

Vrijedne pčele su još vrednije tokom COVID-19 pandemije

Dvostruka potražnja za proizvodima od meda i mjere suzbijanja pandemije donose izazove koje pčelari prevazilaze.

„Nakon izbijanja pandemije primijetili smo znatan porast opšte svijesti o važnosti zdravog načina života i potrebi da se ojača imunitet. Tokom zadnje dvije sedmice marta, potražnja za medom i drugim pčelarskim proizvodima se udvostručila u poređenju sa istim periodom prošle godine,” kaže Amina Muharemagić iz Tuzle.

Goran Mirjanić iz Gradiške se slaže. „U jednom momentu smo bili u stanju prodati sav med koji imamo. Problem je u tome što je 2019. bila loša godina za proizvodnju meda, te su nam se zalihe počele smanjivati.“

Izazovi i načini da se oni prevaziđu

Amina vodi BeeMed, koji otkupljuje, pakuje i prodaje proizvode za više od 140 farmera iz cijele Bosne i Hercegovine. Goran vodi Košnicu koja plasira repromaterijal za pčelarstvo i također proizvodi svoj i sakuplja med od nekih 50 pčelara iz sjeverne Bosne u blizini granice sa Hrvatskom.

„Naši najveći problemi su bili smanjena mogućnost kretanja i nizak nivo zaliha meda i ambalaže,” kaže Amina. “Nismo bili spremni za pandemiju. Kao prvo, mjere prevencije su onemogućile kretanje mnogim farmerima i pčelarima starijim od 65 godina. A kao drugo, kako je potražnja naglo skočila počeli smo ograničavati količine koje dostavljamo kako bi zadovoljili potrebe što većeg broja klijenata.”

Goranu je problem bio to što mu se gotovo zaustavila direktna prodaja pčelarske opreme i pribora klijentima iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Mađarske, što čini 70 odsto njegovog poslovanja. “Posla nam je ostalo tek toliko da preživimo.”

Oboje su prebrodili ovu situaciju. „Nakon prvobitnog šoka, mi smo se regrupisali. Neke od mjera su izmijenjene kako bi farmerima i pčelarima bilo omogućeno da obavljaju svoje aktivnosti, a mi smo im počeli ići u posjetu kako bi preuzeli njihove proizvode i sirovine. Uz malo vremena i potrage na tržištu uspjeli smo nabaviti i ambalažu koja nam je bila potrebna za pakovanje i prodaju naših proizvoda,” objašnjava Amina.

Goran je svoj fokus preusmjerio na pčelarstvo. On se vratio radu sa košnicama, dok su se njegova djeca i supruga okrenuli online promociji i prodaji meda i drugih pčelinjih proizvoda. „Zadovoljan sam našom prodajom preko Facebook-a,” kaže on.

Najpozitivniji ljudi

Amina i Goran dodaju da su tokom krize sa korona virusom pčelari najpozitivniji ljudi. Amina nadalje naglašava da je pčelarstvo „najbolja stvar kojom se ovih dana možete baviti. To znači da ste u prirodi, podrazmijeva socijalno distanciranje, a svi pčelinji proizvodi kao što je med, matična mliječ, propolis jako zdravi i dobri za poboljšanje imuniteta.”

COVID-19 pandemijana kraju ipak nije utjecala na rad pčelara u Bosni i Hercegovini, i čini sa da su oni još vrjedniji i zauzetiji dok se nose sa izazovima poslovanja tokom pandemije. Inicijalni skok potražnje za medom se normalizovao u drugoj polovini aprila i sada prati ustaljenu krivulju. Ona počinje rasti u oktobru a spušta se krajem aprila, taman na vrijeme da se proizvedu nove količine meda od maja do septembra.

 

Sweden/USAID FARMA II projekat je podržao i BeeMed i Košnicu u uspostavljanju i razvoju poslovanja.  Projekt im je pomogao u nabavci opreme neophodne za proširenje proizvodnje i   širenje mreže kooperanata, u razvoju brendova (BeeMed i Med Medeni), i u promociji njihovih proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu te online.

 

USAID Projekat “Diaspora invest” proveo je istraživanje o posljedicama pandemije COVID-19 na dijasporske investicije, u koje su uključeni odgovori 32 kompanije pokrenute zahvaljujući investicijama bh. dijaspore.

“32  kompanije dolaze iz različitih krajeva BiH. 50% učesnica u istraživanju pripadaju različitim sektorima prerađivačke industrije 12.5% turizmu, 12.5% poljoprivredi, a ostatak IT sektoru, sektoru energetike i drugim djelatnostima. Nešto manje od trećine ispitanih kompanija je u potpunosti fokusirana na međunarodna tržišta, dok ih je 50% jednako fokusirano na domaća i strana tržišta”, pojašnjavaju iz USAID Projekta “Diaspora Invest”.

Ono što im je zajedničko jeste činjenica da su pokrenute na inicijativu dijaspore, a na osnovu raznolikosti učesnika i sektora iz kojih dolaze, Izvještaj nastoji dati generalni presjek percepcije trenutnog stanja ekonomije i kompanija od strane njihovih vlasnika/rukovodećih lica.

“18 od 32 kompanije planira zadržati isti broj zaposlenih kao 2019. godine, a 10 ih se namjerava povećati. Samo 4 planiraju smanjiti broj zaposlenih. 13 od 32 kompanija planira zadržati isti nivo ulaganja kao 2019, 10 ih planira uvećanje, a 9 smanjenje ulaganja. Nešto manje od pola ih očekuje djelomičnu promjenu poslovanja, a 7 ih očekuje značajne promjene u ovom segmentu”, dodaju.

Kada su u pitanju očekivanja za podršku, u finansijskom segmentu polovina ih primarno očekuje podršku u sufinansiranju plata i doprinosa, više od polovine očekuje potporu u segment nabavke stalnih sredstava, a više od 1/3 očekuje podršku u pristupu sredstvima za održanje poslovanje.

“50% kompanija očekuje tehničku podršku u provođenju mjera koje realiziraju različite razine vlasti, 46% ih očekuje savjetodavanje za pristup dodatnom finansiranju. 18% podršku u upravljanju dugovima, a 12.5% očekuju pravnu podršku i podršku pri optimiziranju upravljanja finansijama”, stoji u Izvještaju o provedenom istraživanju.

USAID Projekat “Diaspora Invest” bilježi i blagi rast broja aplikacija u okviru posljednjeg Poziva za podnošenje zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava, koji je proveden u toku mjeseca marta i aprila, što upućuje na to da su kompanije posvetile veću pažnju alternativnim izvorima finansiranja i podrške, nego što je to inače slučaj, te da je bh.dijaspora, unatoč novonastaloj situaciji, i dalje zainteresirana da investira u zemlju porijekla.

“Investicije bh. dijaspore ostaju jedan od ključnih pokretača lokalne ekonomije, te podaci iz ovog istraživanja upućuju da kompanije pokrenute ovom vrstom ulaganja ne planiraju izaći iz posla, masovno otpuštati radnike ili odustajati od zacrtanih planova. To je dobra i važna poruka”, stoji u zaključku istraživanja.

Vrijeme da se odužimo zajednici

Članice Udruženja žena RUKA iz Tešnja počele su praviti maske i za svaku masku koju prodaju doniraju još dvije.

U razgovora sa Suadom Mujkić, koja vodi Udruženje žena RUKA iz Tešnja, ona se prisjeća da je “niz od tri sesije obuka o proizvodnji sapuna i krema baziranih na ljekovitom i aromatskom bilju, koje smo provodili uz podršku Sweden/USAID FARMA II projekta, bila je zadnja aktivnost koju smo uspjele provesti u grupnoj postavci, prije početka primjene mjera za zaštitu od COVID-19 pandemije.”

Udruženje je osnovano 2012. godine kako bi ekonomski ojačalo žene. One su aktivni je na više frontova. Članice udruženja se bave proizvodnjom sviježeg voća i povrća, džemova i sokova, pčelarenjem, proizvodnjom i preradom ljekovitog i aromatičnog bilja, kao i šivanjem.

Otkud maske?

“Kroz jedan raniji projekt nabavile smo pet industrijskih mašina za šivanje koje koristimo za izradu raznih proizvoda koje prodajemo. Kada je počeo COVID, pomislile smo da bi bilo korisnije praviti maske, posebno za one starije od 65,“ kaže Suada.

“Našle smo video na YouTube-u i vidjele kakav model maske bi mogle praviti. Imale smo dovoljno materijala za prvih 150 maski,“ objašnjava Suada. “Kako nam je nestalo materijala, shvatile smo da moramo prodati barem jednu od svake tri maske koje napravimo, i da tom zaradom pokrijemo troškove druge dvije maske koje bi mogli donirati onima kojima su najpotrebnije.”

Ali kako je jednom of mjera borbe protiv COVID-a ljudima starijim od 65 zabranjeno napuštanje domova, RUKA je svoju pažnju i donacije preusmjerila na one koji su bili najizloženiji rizicima pandemije uključujući policiju, civilnu zaštitu, domove zdravlja, kao i preduzeća koja još uvijek rade. Ljudi iz Tešnja koji žele da kupe njihove maske, ili dođu do prostorija udruženja ili pišu preko Facebook-a da dogovore preuzimanje maski negdje drugo u gradu.

Besplatan rad

Model “prodati jednu da bi se mogle donirale dvije maske“ pokazao se održivim i do sada je RUKA proizvela nekih 3.000 maski. Kako je došlo vrijeme da se radi na polju i u plastenicima, većina od 25 stalnih članica udruženja, kao i žene koje učestvuju u projektima koje provode, ovih dana se bave poljoprivredom. Međutim, dvije do tri žene se, po principu rotacije, stalno bave i proizvodnjom maski.

“Sve što naše članice rade u sklopu udruženja treba da im pomogne da ostvare dodatne prihode. Pored toga, to besplatno pravljenje maski tokom pandemije je naš način da se odužimo našoj zajednici koja je nas podržavala u prošlosti,” zaključuje Suada.

Sweden/USAID FARMA II projekt podržava Udruženje žena RUKA od septembra 2019. godine. Pored obuke o izrade krema i sapuna od ljekovitog i aromatičnog bilja, njihova obuka će uključujivati i online marketing i socijalno poduzetništvo. Projekt je također podržao razvoj web stranice Udruženja: https://uz-ruka-tesanj.ba/

Kao odgovor na COVID-19 pandemiju preduzeće LJBILJE doo  počelo je proizvoditi sredstvo za dezinfekciju ruku, oko brendinga pomogao je Sweden/USAID FARMA II projekt

Nakon početka COVID-19 pandemije, često dezinfikovanje ruku je postalo obavezno. Ali zbog velike potražnje, do antiseptika je nekada teško doći.

Kao odgovor na COVID-19, i u nastojanju da zadovolje potrebu za antisepticima, proizvođač organske kozmetike LJBILJE iz Ljubinja, počelo je proizvoditi antiseptik koji radi dvije stvari: dezinfikuje ruke i istovremeno njeguje kožu, što je veliki plus u ovoj situaciji.

No mnogo važnije, proizvodnja ovag novog antiseptika će smanjiti postojeću nestašicu na tržištu i većem broju ljudi omogućiti da nabave ovaj sada neophodan proizvod. Kao društveno odgovorno preduzeće, LJBILJE je već doniralo određene količine antiseptika svojim radnicima, jednom dijelu poslovnih partnera, a realizovana je i veća donacija za Dom Zdravlja u Ljubinju.

Brz razvoj i ubrzana procedura odobrenja

Slobodanka Popović iz LJBILA, koje inače proizvodi 250 različitih artikala od organskog ljekovitog i aromatičnog bilja, i u procesu angažuje nekih 25 farmera i 100 skupljača bilja, kaže da su oni u ovoj vrtoglavoj situaciji morali brzo reagovati.

“Nismo imali puno vremena za razmišljanje. Kako se korona virus počeo širiti, gotovo da je nestalo antiseptika i sredstava za dezinfekciju. Kako smo, između ostalog, i proizvođač organske kozmetike, i kako znamo proizvesti antiseptik, osjetili smo potrebu uraditi nešto.“

“Antiseptik nije bio na listi naših proizvoda, i čim smo razvili formulu kontaktirali smo Ministarstvo zdravstva Republike Srpske kao bi dobili odobrenje za proizvodnju i prodaju ovog novog proizvoda.” Slobodanka naglašava da je Ministarstvo brzo reagovalo i izašlo preduzeću  u susret  i da su odobrenje dobili po ubrzanoj proceduri.

Hrani kožu i odlično miriše

LJBILJE čini antiseptike ugodnim za korištenje jer su ih obogatili hidrolatima (cvijetna vodica) od lavande, žalfije i smilja, kao i glicerinom, što im daje odličan miris te ih čini hranjivim za vašu kožu.

“Kada je sve ovo počelo, mi smo baš uz pomoć Sweden/USAID FARMA II projekta počeli razvijati nove etikete za naše proizvode kao i online marketing. Tako smo uz njihovu pomoć brzo dizajnirali i etikete za naše nove antiseptike i početkom aprila smo napravili prve isporuke,” kaže Slobodanka.

LJBILJE je o dostupnosti novog proizvoda obavijestilo svoje stalne kupce uključujući apoteke i prodavnice, i narudžbe počinju pristizati. Oni sada dnevno mogu proizvesti par hiljada antiseptika u pakovanjima od 100 ml do 1 litra.

Tokom 2017. godine Sweden/FARMA II projekt podržao je LJBILJE u nabavci vakumskog homogenizatora, vodenog kupatila i dozera, kao bi se povećala proizvodnja i izvoz krema i losiona te angažovalo više farmera i skupljača bilja u procesu proizvodnje. Prijašnja podrška je zasigurno pomogla pripremiti LJBILJE za situacije kao što je ova.

Predstavnici institucija kulture u Kantonu Sarajevo potpisali su na online sastanku Memorandum o saradnji sa Centrom za promociju civilnog društva (CPCD) s ciljem uspostavljanja dugoročne saradnje i jačanja kapaciteta institucija potrebnih za ubrzan razvoj kreativnih industrija u KS.

Memorandum o saradnji potpisan je u okviru CPCD-ovog projekta „Kreativne industrije u institucijama kulture u Kantonu Sarajevo“, čiji je finansijer Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Sastanku su prisustvovali predstavnici/e devet kantonalnih institucija kulture – Pozorišta mladih Sarajevo, Biblioteke Sarajeva, Kamernog teatra 55, Narodnog pozorišta Sarajevo, Sarajevskog ratnog teatra, Bosanskog kulturnog centra, Historijskog arhiva Sarajevo, Sarajevske filharmonije i MESS-a – te predstavnici/e Centra za promociju civilnog društva.

Direktorica CPCDa Aida Daguda izrazila je zadovoljstvo ostvarenjem saradnje CPCD-a sa institucijama kulture za koji vjeruje da predstavlja početak šire saradnje kulturnog i civilnog sektora u Bosni i Hercegovini.

„Potpisivanjem Memoranduma o saradnji, institucije kulture i CPCD pokazuju da dijele zajednički interes za intenzivnijom saradnjom u kreiranju boljih uslova i okruženja za ravoj kreativne industrije u Kantonu Sarajevo. Istinski vjerujem da civilno društvo može i treba odigrati značajnu ulogu u razvoju i afirmaciji Kantona Sarajevo kao dinamične i kulturno raznolike regije, te da je ovo samo početak jedne dugoročne saradnje na obostranu korist“, poručila je Daguda.

Očekivanja institucija kulture od saradnje, kao i samog projekta, bila su različita. Ipak, zajednička je nada da će ova saradnja rezultirati bržim razvojem kvalitetnijeg i stimulirajućeg okruženja za dalji razvoj institucija kulture koje se danas susreću sa raznim preprekama.

Centralna aktivnost projekta u okviru kojeg je Memorandum potpisan jeste edukacija rukovodstava i osoblja institucija kulture u Kantonu Sarajevo tokom koje će imati priliku poboljšati znanja i vještine iz oblasti menadžmenta i preduzetništva za 21. stoljeće u kreativnim industrijama, menadžmenta ljudskih potencijala, marketing menadžmenta i digitalnog marketinga i sličnim. Edukaciju će voditi profesori sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu te osobe sa praktičnim iskustvom u navedenim oblastima.

Osnovni cilj projekta „Kulturne i kreativne industrije u institucijama kulture u Katonu Sarajevo“ jeste kreiranje podržavajućeg okruženja za razvoj kreativne industrije u Kantonu Sarajevo kroz jačanje kapaciteta institucija kulture da budu aktivni akteri razvoja kreativnih industrija, što se nastoji upravo postići navedenom edukacijom.

„Je li važnije obilježiti u BiH da su ustaše mučki ubile u Jasenovcu skoro 100.000 djece, žena i muškaraca iz naše zemlje ili da su počinjeni zločini protiv ustaša u Bleiburgu, koji nema nikakve veze sa BiH?“ kaže Haris Pašović, direktor East West Centra Sarajevo i nastavlja: „Da li to što neki ne vole Amerikance znači da treba da zaboravimo da bez Amerike, Evropa ne bi bila oslobođena od nacista. I bez Rusa, koji su oslobodili Aušvic i oslobodili Berlin. Mada, neki danas ne vole Ruse. Ali zbog toga ne možemo mijenjati istoriju.“

East West Centar u ovoj godini pokreće umjetnički i naučni projekat „Budućnost sjećanja“ kroz koji će domaći, regionalni i međunarodni umjetnici, istoričari, sociolozi, psiholozi i filozofi istražiti temu: Čega i kako ćemo se sjećati u bliskoj budućnosti. U svijetu poluistina i laži, u svijetu teorija zavjere i izmišljenih događaja, šta su činjenice i kako ih možemo sačuvati? Ova pitanja će biti razmatrana  kroz panel diskusije, objavljene tekstove i izvođenje umjetničkih djela.

East West Centar čestita svim građanima BiH, 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom, dan kojim je započela nova Evropa.

Nastavljajući sa pomaganjem nevladinom sektoru u BiH, te pružanjem vanredne pomoći ugroženim i marginaliziranim društvenim grupama, Fond otvoreno društvo BiH je do sada uplatio više od milion KM organizacijama i ustanovama koje rade s ovim grupama, kao pomoć u borbi protiv COVID-19 pandemije. Obje isplaćene tranše, prva u iznosu 330,000 KM, a druga 750,000 KM, namijenjene su nesmetanom odvijanju primarnih aktivnosti organizacija koje rade sa ugroženim i marginaliziranim društvenim grupama i ublažavanju posljedica po ugrožene kategorija stanovništva. Ukupan iznos donacije predstavlja jednu od najvećih pojedinačnih donacija do sada datih za saniranje posljedica pandemije.

„Fond otvoreno društvo BiH je ovom donacijom samo nastavilo svoj rad u BiH koji traje preko 27 godina: nastojanje da osiguramo da sve društvene grupe imaju jednak pristup i mogućnosti u društvu,“ izjavila je Dobrila Govedarica, izvršna direktorica FOD BiH. „Bh. društvu, koje se suočava sa posljedicama pandemije, potrebna je pomoć, i nadam se da ova će donacija Fonda otvoreno društvo biti tek početak, da će i druge organizacije prepoznati potrebe i dati svoju podršku.“

Organizacije koje su dobile sredstva su:

Emmaus i Pomozi.ba – za pomoć migrantima, izbjeglicama i lokalnom stanovništvu;

Kantonalna bolnica Dr Irfan Ljubjankić – za nabavku uređaja i testova za serološko ispitivanje anti-tijela na koronavirus;

EDUS, za pomoć obrazovanju djece sa i bez razvojnih poremećaja, i podršku njihovim roditeljima;

Savez udruženja oboljelih od multipla skleroze FBiH, za pomoć oboljelima i njihovim porodicama.

Fond otvoreno društvo je osigurao je i iznos od 370,000 KM kao pomoć ženama čija je materijalna egzistencija ugrožena pandemijom COVID-19, koje inače imaju mala primanja, a zbog pandemije su izgubile posao i/ili primanja. U ovu kategoriju spadaju i žene koje su prihode ostvarivale u neformalnom sektoru. Pomoć će se pružiti u saradnji sa partnerskim organizacijama: Prijateljice Tuzla, Fondacija tuzlanske zajednice, Medica Zenica, Žene s Une Bihać, Žena BiH Mostar, Fondacija Lara Bijeljina, Udružene žene Banja Luka i Ženska romska mreža.

Srednja muzička škola Sarajevo u petak,  8.5.2020.g. obilježava 100 godina postojanja i rada. Prvobitno pod nazivom Oblasna muzička škola, od 1945. Državna stručna muzička škola, a od 50-tih  Srednja muzička škola Sarajevo, iznjedrila je brojne muzičke umjetnike, pedagoge i ljubitelje klasične muzike.

Povodom Dana škole, a u situaciji u kojoj se nalazimo zbog pandemije Covid-19, Dan škole obilježit ćemo koncertima na Youtube kanalu škole na kojem ćemo objaviti:

• 5.2020.g. u 12 sati- playlistu sa historijatom škole i snimcima kućnih izvedbi učenika škole
• 5.2020.g. u 12 sati- playlistu izvedbi nastavnika škole
• Na web siteu škole, muzickasa.edu.ba, te školskom Facebook profilu, objavit ćemo literarni rad učenice Kristine Mandić pod nazivom Moja škola, koji u prilogu šaljemo i vama.

Pozivamo sve drage sugrađane da 8. i 9. maja prate naš Youtube kanal, web site i Facebook profil škole, te uživaju u onome što su učenici naše škole zajedno sa svojim profesorima pripremili za njih.

MOJA ŠKOLA

Od malih nogu bivamo okruženi muzikom. U tren oka ona postaje sastavni dio našeg života. Muzika ima odgovor na svaku emociju koju čovjek može osjećati. Ona nam otvara vrata nekog drugog svijeta, budi u nama neke zaboravljene osjećaje, daje nam snagu da nastavimo hrabro koračati dalje, uprkos svemu.

Muzika je u meni uvijek budila želju za plesom. Već prve zvuke u stopu kretnjom slijede prsti, za njima šaka, lakat, a zatim se i rame priključi tom pokretu. Ostatak tijela vrlo rado prihvaća poziv na ples. Već sam na nogama i plešem kao marioneta kojom, umjesto lutkara, upravlja muzika. Malo po malo taj poriv za plesom postajao je želja za nečim više. Tako je ta božanstvena umjetnost, balet, neizostavno povezana s muzikom, postala moja osa, sva živost i sreća koja munjevitom brzinom prolazi mojim žilama. I tada sam shvatila: želim se baletom baviti profesionalno. Prvobitni instinkt prerastao je u moj svakodnevni život.

Srednja muzička škola je jedina srednja škola u mojoj državi koja mi je mogla pružiti potrebno baletsko obrazovanje. Ipak, moja odluka da upišem ovu školu nije bila preunagljena. Često sam prolazila pokraj nje i svaki put bih zastala da pažljivije poslušam raznovrsne zvuke instrumenata koji su dopirali iz učionica. Činilo mi se da ova škola nikada ne miruje, instrumenti neumorno sviraju raznovrsne melodije, a kroz ulazna vrata neprestano prolaze uvijek raspjevani učenici. Škola je odavala utisak da u njoj vlada pozitivna atmosfera. Pažljivo sam promatrala i učenike. U današnjem  društvu mnogi se pokušavaju prilagoditi trendovima, ljudi postaju kopije jedni drugih, rijetko ko se ističe svojom osobnošću. Učenici muzičke škole bili su potpuna suprotnost. Svaki učenik bio je zasebna individua sa svojom životnom pričom, karakterističnim izgledom i ličnim željama, perspektivama i ciljevima. „Oni se ne plaše isticati u društvu, ponosni su i odlučni“, mislila sam.

Upisavši ovu školu shvatila sam da i sama mogu biti ono što jesam bez straha od predrasuda i osuđivanja. Moje me je društvo raširenih ruku primilo i prihvatilo. Ubrzo sam shvatila da muzička škola jeste živa kakvom se i činila. Muzika nikada ne prestaje, ali jedna stvar me je posebno dojmila. Dovoljno je da se na hodniku nađe jedan učenik s gitarom, da zasvira neku poznatu pjesmu i ubrzo se pjesmi priključe svi koji se nađu u blizini. Nerijetko i mi, učenice baletskog odsjeka, rado zaplešemo na hodniku. Svi ti različiti faktori, mali broj učenika, zajednička muzika i ples, utiču na naše međusobne odnose. Svi učenici i djelatnici moje škole čine jednu veliku porodicu. I s profesorima imamo bliže odnose. Zbog manjeg broja učenika imaju priliku posvetiti se svakome od nas i zbog toga mi odlazak u školu ne predstavlja teret, već ljubav prema onome što radim, druženje s prijateljima i slušanje inspirativnih priča i predavanja profesora.

U mojoj školi vlada sloboda, opuštenost i spontanost. Međusobna podrška čini nas jačima. Čini mi se kao da sam tek kročila u Srednju muzičku školu, a za nekoliko mjeseci već ću biti maturantica. Trudim se uživati u svakom danu provedenom u ovoj divnoj školi, jer svaki dan u njoj je nova avantura, nova inspiracija i nova motivacija.

Kristina Mandić- III r. baletskog odsjeka Srednje muzičke škole Sarajevo, maj, 2020.godine