Subvencije za ugalj koče tranziciju energetskog sektora u BiH

Državne subvencije za korištenje uglja u energetskom sektoru u Bosni i Hercegovini daju ovom energentu neopravdanu prednost u odnosu na druge izvore energije i sprječavaju tranziciju prema energetski efikasnom i održivom energetskom sistemu baziranom na obnovljivim izvorima energije, pokazuje nova studija koju je objavio Sekretarijat Energetske Zajednice.

Zemlje zapadnog Balkana su od 2015. do 2017. godine direktno subvencionirale rudnike uglja i njegovo korištenje za proizvodnju električne energije sa čak 504 miliona EUR. U tom periodu Bosna i Hercegovina je izdvojila čak 124,64 miliona EUR direktnih subvencija za sektor uglja.

Uz direktne subvencije rudnicima, zemlje zapadnog Balkana daju i indirektne subvencije termoelektranama na ugalj. Na primjer, naknada za emisije CO2 se ne plaća niti u jednoj zemlji u regiji, što je obaveza u zemljama Evropske unije. Međutim, za par godine će sve Balkanske termoelektrane morati plaćati takvu naknadu. Ovo će se desiti najkasnije pri pristupanju Evropskoj uniji, a vrlo vjerovatno i mnogo ranije. Samo u 2017. godini BiH je propustila priliku da prikupi  177,5 miliona EUR naknade za CO2 emisije. Ova sredstva su se mogla koristiti za ulaganje u projekte energetske efikasnosti  ili u obnovljive izvore energije.

Najnoviji primjer upitnog subvencioniranja ovisnosti o uglju u BIH je državna garancija za kreditno zaduženje kod Kineske Eximbanke od 614 milion EUR za Tuzlu 7, koju je Predstavnički dom FBiH odobrio 5. marta, unatoč brojnim upozorenjima upućenim od Sekretarijata Energetske zajednice i Evropske unije.

Komentirajući rezultate studije, direktor Sekretarijata Energetske zajednice i koautor studije, Janez Kopač je rekao: “Ugovorne strane Energetske zajednice više ne mogu ignorirati posljedice održavanja nerentabilnog, neučinkovitog i neodrživog energetskog sustava temeljenog na ugljenu. Povrh štete na zdravlje, okoliš i klimu, favoriziranje ugljena narušava tržište električne energije i postavlja ozbiljna pitanja kada je u pitanju poštivanje pravila o državnim potporama. Krajnje je vrijeme da se počne ozbiljno razmišljati kako postupno uvesti mehanizam naplate cijena ugljika u  zemljama članicama Energetske zajednice u korist mjera energetske učinkovitosti i poboljšane primjene obnovljivih izvora energije. ”

“Bosna i Hercegovina, kao i svaka zemlja zapadnog Balkana, mora poštivati preuzete obaveze i pravila Energetske zajednice i Sporazuma o Stabilizaciji i Pridruživanju, koji ne dopuštaju državne subvencije koje bi određenim firmama mogle dati prednost na tržištu,” objasnila je Pippa Gallop iz CEE Bankwatch mreže i dodala, “Poslije slučaj Tuzla 7, za očekivati je da će Energetske zajednice i Evropska unija još strožije posmatrati pitanje državnih subvencija”

“Ova studija je još jedan jasan dokaz da su bajke o jeftinoj energiji iz uglja koje nam pričaju naši političari čista izmišlotina. Nije jasno zašto BiH političari misle da si mogu priuštiti da ne slušaju upozorenja iz Evropske unije u vezi pravnih i ekonomskih rizika koje donosi primjena nelegalne državne pomoći za energiju iz uglja.”  istaknuo je Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju i dodao, “Pored činjenice da će usvajanje nelegalne državne pomoći za blok 7 TE “Tuzla” štetno uticati na međunarodni kredibilitet BiH,  postoji realna opasnost da će on biti neisplativ i da će kredit vračati građani FBiH, pošto se u studiji izvodivosti za ovaj projekat nisu uračunali realni troškovi CO2 emisije niti su prikazani realni troškovi uglja.”

“ Vlade u regionu tvrde da je industrija uglja održiva i tim izjavama samo obmanjuju građane. Fosilna industrija umire a priče o radnim mjestima u tom sektoru drže radnike i lokalne zajednice koje su do sada ovisile o uglju, zarobljene u nerealnim obećanjima. Krajnje je vrijeme da vlasti priznaju da je sektor uglja stvar prošlosti i da se usmjere ka razvoju održivog energetskog sektora baziranog na obnovljivim izvorima energije.” zaključila je Duška Kudra iz Centra za životnu sredinu.

Studija je dostupna ovdje

U Nacionalnom parku Kozara otkrivene čak 44 nove vrste

Čak 44 nove vrste tvrdokrilaca otkriveno je za područje Nacionalnog parka Kozara tokom detaljnog istraživanja insekata tvrdokrilaca, sa fokusom na saproksilne vrste ovih insekata, koje makar u jednom stadijumu života naseljavaju stara i stabla koja se raspadaju. Istraživanja je realizovao Centar za životnu sredinu od aprila do početka oktobra 2018. godine.

„Nakon oktobra je uslijedio duži period čišćenja, sortiranja i determinacije prikupljenog materijala. Važno je napomenuti da su ovo preliminarni rezultati i da će dalje analize, kako tvrdokrilaca, tako i ostalog prikupljenog materijala dati još veći broj podataka i zasigurno još neke nove vrste”, istakla je Iva Miljević iz Centra za životnu sredinu, koja je vodila ova istraživanja.

Saproksilni tvrdokrilci imaju izuzetno važnu ulogu u procesima razgradnje organske materije i kruženju hranjivih materija u prirodi, te predstavljaju pokazatelje očuvanosti i prirodnosti šumskih ekosistema. Smatraju se najugroženijim insektima u šumskim ekosistemima umjerenog klimatskog područja Evrope, dok tvrdokrilci predstavljaju jednu od najbrojnijih i najznačajnijih grupa insekata navedenih u Direktivi o staništima Evropske unije.

Rezultati istraživanja su prezentovani zaposlenima Nacionalnog parka nakon čega je diskutovano o stanju šumskih ekosistema, kao i o preporukama da se biodiverzitet parka održi u što izvornijem stanju.

“Različitim oblicima saradnje u Nacionalnom parku Kozara je izvršeno detaljno istraživanje flore i faune, u prvom redu viših biljaka i slijepih miševa. Sve ostale grupe organizama su istražene djelimično, tako da svako istraživanje u Nacionalnom parku Kozara predstavlja veliki doprinos u sklapanju mozaika živog svijeta parka. Dalja istraživanja su značajna zbog boljeg upravljanja Parkom, jer će mnoge vrste za koje i ne znamo da su prisutne zahtjevati drugačije mjere zaštite u cilju očuvanja vrsta i njihovih staništa”, istakao je Dragan Romčević, direktor Nacionalnog parka Kozara.

Uz prezentovane rezultate istraživanja, Parku je dostavljan i promotivni materijal projekta, kao i nova informativna tabla koja će se uskoro moći vidjeti na području memorijalne zone “Mrakovica”.

Centar za životnu sredinu već godinama provodi istraživanja u zaštićenim i potencijalno zaštićenim područjima, čemu u prilog govori na hiljade prikupljenih nalaza, novih vrsta za istraživana područja, ali i novih vrsta za Bosnu i Hercegovinu.

Istraživanja u Nacionalnom parku Kozara su podržana od strane Rufford fondacije koja podržava rad mladih istraživača.

Zadruga iz Sanskog Mosta predvodi proizvodnju presadnica u regiji

Senad Hadžibajramović se vratio iz Švedske nakon rata u BiH, te je u Sanskom Mostu bio jedan od pokretača zemljoradničke zadruge ‘AgriSan’. Danas je ‘AgriSan’ predvodnik u proizvodnji presadnica u Unsko-sanskom kantonu, ali se na tome ne planiraju zaustaviti.

„Zemljoradnička zadruga ‘Agirsan’ je registrovana 2002. godine na inicijativu četiri farmera iz općine Sanski Most. Kroz par godina smo poredali stvari, zaposlili agronoma, te pokrenuli vlastitu poljoprivrednu apoteku.  Bila je to prva poljoprivredna apoteka koja je imala uposleno stručno lice koje je pored prodaje vršilo i savjetovanje te obilazak farmi kod zadrugara i kooperanata zadruge“, prisjeća se Hadžibajramović.

Ubrzo nakon toga zadruga započinje organizovani otkup povrća za poznatog kupca, a s vremenom i za lokalno tržište. Već 2008. godine kupuje vlastite parcele od osam dunuma, a u narednim godinama pokreće plasteničku proizvodnju povrća koja se danas odvija na oko 4000 kvadrata.

„Zadruga danas ima 52 člana i okuplja proizvođače povrća, voća, mlijeka, mesa, cvijeća i ukrasnog grmlja kao i one poljoprivrednike koji se bave kombinovanom proizvodnjom. Imamo osam  uposlenih radnika sa redovnim mjesečnim primanjima i za koje se redovno uplaćuju svi doprinosi. Imamo uposlena dva agronoma, a prilikom upošljavanja novih radnika vodilo se računa da se da šansa mladima i veliki akcent je stavljen na timski rad koji i jeste ključ uspjeha“, kaže Hadžibajramović.

Zadruga pažnju posvećuje kulturama paprike, paradajza, lubenice, dinje i krastavaca, a proizvode i patlidžan i celer. Hadžibajramović ističe i važnost proizvodnje presadnica, što je od velikog značaja za cijeli Unsko-sanski kanton.

„Uz podršku USAID/Sweden FARMA II projekta smo proveli aktivnosti unapređenje efikasnosti i učinkovitosti u proizvodnji presadnica kroz uvođenje novog sistema grijanja. Podržali su nas i u nabavci plastenika i bankova za presadnice. Danas smo jedan od lidera u proizvodnji u cijeloj regiji”, dodaje Hadžibajramović.

U narednom periodu žele izgraditi Centar za razvoj poljoprivrede, proširiti proizvodnju presadnica, te podržati razvoj lokalnog tržišta za poljoprivredne proizvođače.

„Poručujem našim poljoprivrednicima da je izuzetno važno da se držimo zajedno, te da imamo više povjerenja jedni u druge, jer zajedno možemo sve“, zaključuje Hadžibajramović.