Kategorija: Vijesti iz Centra

Vijesti iz Centra za kulturnu i medijsku dekontaminaciju

Usudimo li se sanjati budućnost bez prirodnih rijeka?

Gotovo svakodnevno, zadnjih smo tjedana bombardirani distopijskim slikama Zemlje u bliskoj budućnosti, od globalnog pregrijavanja i klimatske krize, preko nikad bržeg gubitka svjetskih biljnih i životinjskih vrsta, do gušenja u milijunima tona plastike koja svake godine završi u morima i oceanima. No, u moru vijesti kojima smo preplavljeni, zaboravili smo na rijeke, iste one koje uništavamo pod izlikom održivog razvoja. Stoga ovogodišnji Međunarodni dan biološke raznolikosti posvećujemo rijekama i njihovoj važnosti za ljude i prirodu.

I dok mnogi od nas u reguliranju rijeka ne vide ništa sporno, većina nas ne zna kako izgleda prirodna rijeka. U strahu od poplava i zagovarajući gospodarski i tehnološki razvoj kroz iskorištavanje hidropotencijala naših rijeka i njihovo obuzdavanje, pretvorili smo ih u docilne, dosadne i mrtve tekućice koje nam u zadnje vrijeme sve češće prijete izlijevanjem iz zemljanih i pješčanih nasipa, pobijajući tako sva obećanja o sprječavanju poplava i povećanju sigurnosti ljudi i imovine.

„Rijeke su krvotok našeg planeta koji je povezan s tlom, podzemnim vodama i atmosferom, od presudne važnosti za zdravlje ljudi i prirode, te život na Zemlji“, istaknula je Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije.

Najnovije istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu Nature potvrđuje da danas u svijetu svega 37% velikih rijeka još uvijek slobodno teče, što znači da je samo mali broj rijeka gotovo neizmijenjen ljudskim djelovanjem te zadržava svoj prirodni tok. „Svojim djelovanjem, nekontroliranim razvojem industrije i poljoprivrede, razvojem infrastrukture te nerazboritim i neplanskim iskorištavanjem prirodnih resursa, uspjeli smo ugroziti zdravlje naših rijeka, koje će pod pritiskom klimatskih promjena dodatno nastaviti propadati“, dodaje Popović Dujmović. Ipak, unatoč ovim zabrinjavajućim podacima, Hrvatska i ostale zemlje Zapadnog Balkana, utočište su nekim od posljednjih europskih rijeka slobodnog toka. Zašto je to važno i što to znači za nas?

Naše preostale prirodne i gotovo prirodne rijeke podupiru iznimno bogatu biološku raznolikost, kako u vodi tako i van nje, osiguravajući izvore hrane o kojima ovise mnogi ljudi. One pronose sediment koji je ključan za stabilizaciju obala te je izvor hranjivih tvari u morima i oceanima. Naposljetku, zdrave rijeke ublažavaju utjecaj ekstremnih poplava i suša, sprječavaju gubitak obradivih površina i imovine, stabiliziraju mikroklimatske uvijete, pročišćavaju vodu i zrak, te su ključne za naše zdravlje.

Unatoč silnoj koristi koju od njih imamo, dopuštamo kanaliziranje, ograđivanje, presijecanje i preusmjeravanje preostalih slobodnih rijeka na više od 2.500 planiranih malih hidroelektrana diljem regije, a zatim i na bankovne račune privatnih investitora.Situaciju dodatno pogoršava činjenica da privatni investitori, zbog postojanja sustava državnih poticaja za obnovljive izvore energije, uzimaju novac za uništavanje rijeka iz naših džepova.

„Brane i hidroelektrane glavni su uzrok propadanju rijeka. U većini slučajeva, građene su neplanski i bez uzimanja u obzir kumulativnih utjecaja na rijeke, mijenjajući njihov prirodni tok i onemogućujući uzvodnu i nizvodnu povezanost te povezanost s poplavnom nizinom koje su bitne za mnoge vrste riba“, zaključuje Popović Dujmović. „Situacija u regiji je alarmantna! Svjedočimo brojnim kršenjima zakonskih propisa, obmanjivanju lokalnih zajednica te ugrožavanju ljudskih prava od strane pojedinaca i tvrtki koje u rijekama vide samo izvor zarade.“

Još uvijek nije kasno, sada imamo priliku postaviti se i zaustaviti bogaćenje privilegiranih pojedinaca na uštrb nas i naših rijeka. Poduprite brojne lokalne inicijative te pozovite svoje izabrane predstavnike vlasti i donosioce odluka da ukidanjem državnih poticaja u zemljama regije i jačanjem sustava zaštite prirode zaustave bezumno uništavanje naših rijeka kako ne bismo bez njih ostali.

 

Deveta izbjeglička priča: Ljudi u prolazu

U svijetu gdje je mnogo zla, lahko je biti dobar. Želiš da budeš dobar? Samo budi. Učinio bi dobro? Samo učini. Pritom ne gledaj kako se neko odnosi prema tebi, već kako se ti odnosiš prema nekome.

Ove riječi, koje sam nedavno čula na jednom predavanju, potakle su me na razmišljanje o političko-ekonomskoj situaciji našeg gradića, Velike Kladuše, koja se već više od godinu dana suočava sa izazovima migrantske krize. Migracije, same po sebi, ne predstavljaju negativan proces, te nema ništa loše u tome što ljudi putuju. Uostalom, našem gradu migracije su poznate od ranije, ali na drugačiji način. Lokalno stanovništvo, a posebno mladi, već godinama odlaze u evropske zemlje, ostavljajući sve više velikokladuških kuća praznim i zaključanim, do narednih praznika ili praznika.

Priliv migranata s azijskog i afričkog kontinenta donio je Velikoj Kladuši i novo iskustvo. Pored emigrantskog, sada imamo i imigrantsko. Iako su migranti samo u prolazu, na istom putu za evropske zemlje kao i lokalno stanovništvo, na tlu Velike Kladuše se zadržavaju nešto duže nego drugdje tokom svog puta, ponajviše zato što ovdje bivaju više puta vraćani iz Hrvatske.

Više od godinu dana naš gradić je utočište za ljude koji se nalaze na putu nade u neki bolji život. Zaklon su pronašli prvo u improviziranim šatorskim naseljima, pa onda i u još uvijek neuslovnim kampovima pod nadzorom međunarodnih organizacija, a u određenom broju i u domaćinstvima lokalaca, koji su ih pomogli hranom, smještajem, odjećom, higijenskim potrepštinama. Jedino je izostala bilo kakva pomoć vlasti.

Druga zima je već prošla, a situacija se ne mijenja. Otvorene ruke kladuškog naroda polahko počinju da popuštaju, dok vlast i dalje ne čini dovoljno da ublaži patnju ljudima na putu i olakša svakodnevnicu vlastitim građanima.

Trenutno se u Velikoj Kladuši nalazi više od hiljadu migranata, među kojima je najviše mladića iz zemalja Magreba. Sve to je stara činjenica, ali ono što bi bilo pogrešno prešutjeti, jeste da je sve više kriminalnih radnji, tuča, krađa i tenzija između migranata. Istovremeno, raste i netrpeljivost lokalnog stanovništva prema „gostima“.

Osuđivati jednu ili drugu stranu u toj priči bilo bi pogrešno, jednako kao i misliti da postoje samo dvije strane. No, bitno je prikazati dijelić atmosfere, kako bismo dobili bolju sliku o trenutnoj situaciji u Velikoj Kladuši.

Ljudi i dalje idu na posao, djeca u školu. Doduše, jedan stariji Kladušanin kojeg srećemo u centru grada nam kaže kako sada samo rijetki idu u šetnju. Mnogi se osjećaju nesigurno na ulicama svoga grada, žali se on.

Nisam se obazirala mnogo na priče o incidentima „koji se dešavaju na svakom koraku“, ali sam i sama u samo par sati svjedočila situacijama koje nisu nimalo ugodne. Dok sam radila na novoj izbjegličkoj priči, hodajući gradom u podnevnim satima, a mladić u prolazu mi je jednostavno izvadio mobitel iz ruksaka. U nekoj čudnoj brzini, osjetila sam ga, te mu preotela svoj telefon iz ruku. Na pitanje zašto je to uradio uz kritiku da „to nije okej“, šetkarajući je samo prošao pored mene ne odgovorivši.

Isti dan sam se našla između „sukobljenih“ strana u jednoj svađi, naguravanju, incidentu ispred lokalnog restorana u kojem izbjeglice svakodnevno imaju besplatnu hranu. Odlučila sam da ipak ne moram pronaći sagovornike.

Pomiješanih emocija i pod malom dozom stresa, ne toliko zbog prethodnih situacija, koliko zbog toga što nemam materijala za priču, beznadežno sjedoh na zidić ispred pekare smirujući dah. U istom momentu začuh smijeh i dobri stari arapski jezik. S desne strane ugledah mladića s punđom na glavi, koja me nasmijala.  Sljedećih pola sata, slavila sam Rafiqov 30 rođendan. Slavila sam ljudsku radost i razumijevanje.

Šta ti je život. Jutros mi je jedan izvadio mobitel iz torbe, a sad s drugim sjedim i slavim tridesete. Nije sve crno-bijelo. I zato ne dozvolite da vam ukradu vjeru u ljude i ljudskost. Bez toga je život baš gorak.

Rafiq je svjestan delikventnog ponašanja pojedinaca i pokušava utjecati na neke od njih da se suzdrže od takvih poduhvata. „Svjestan sam da su izmoreni, nervozni, bolesni i bez finansija, ali nasilnim pristupom nećemo ništa postići“ , kaže slavljenik.

On mi je otvorio put za neke nove sagovornike, te sam nakon Rafiqa upoznala Bandara i Hakima. Bandar, momak iz trenutno najnesretnije zemlje na svijetu, Jemena, čak želi ostati u Kladuši i pronaći posao. Trenutno pomaže u lokalnoj slastičarnici, svakodnevno obavlja molitvu u gradskoj džamiji i šeta ulicama. Smatra da je Velika Kladuša grad za miran i pristojan život.

Zanimalo me je i mišljenje lokalaca. Prilazila sam ljudima na ulici i pitala ih da li su lično imali problema s migrantima koji borave u njihovom gradu i ko bi trebao riješiti trenutnu situaciju. Kao i inače, mišljenja su podijeljena.

Većina ih ističe da su bili svjesni izbjegličkih muka i spremni da pomognu. Mnogi kažu da su i sami udomljavali, dijelili hranu i bili solidarni sa novim stanovnicima Velike Kladuše. Dodaju, ipak, da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni, jer su i oni iscrpljeni od neizvjesne situacije. Ističu da lokalne vlasti same ne mogu ništa. Država treba započeti konkretne akcije i ne ostavljati tu dužnost međunarodnim organizacijama i volonterima iz Španije.

„Radite svoj posao“, poručuje  Jasmin, jedan od sagovornika, koji je ujedno pozvao sugrađane na više razumijevanja. „Kriminal koji učini bijelac lokalac i tamnoputi migrant se ne vrednuju isto. Ne smijemo negativne stvari koje su i prije postojale u našem gradu prišivati pojavi migranata“, istakao je on.

Čini mi se da je razumijevanje važnije i od dobrote. Kako napisah, nije teško učiniti dobro djelo. Nahraniti gladnog, nasmiješiti se neraspoloženom, podijeliti kahvu i razgovor… No, u svijetu u kojem te u istom danu umalo opljačkaju i usreće razgovorom i rođendanskim čašćenjem, velika je mudrost izbjeći generaliziranje.

Možemo da zbog jednog mrzimo sve, ali mržnja neće riješiti probleme koji postoje. Samo će pogoršati stvari. Razumijevanje situacije će voditi ka rješenju, koje se možda ne nalazi iza ugla i nije tako jednostavno, ali postoji. Uvijek postoji. Da bi se neka stvar popravila potrebno je shvatiti kako funkcioniše. Tako je i s ljudima. A ako išta znamo o ljudima, to je da smo svi na ovom svijetu samo – ljudi u prolazu.

Piše: Edina Čović

Video: Edis Kadrić

Sem Konif Alende, jedan od najznačajnijih društvenih preduzetnika današnjice govori na Spark.me

Organizacioni tim Spark.me, jedne od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja je zakazana za 25. i 26. maj a koja se organizuje pod generalnim sponzorstvom kompanije m:tel i to po prvi put u Auditorijumu Porto Montenegra u Tivtu, je objavio ime novog govornika konferencije Spark.me 2019 – Sem Konif Alende (Sam Conniff Allende), višestruko nagrađivani preduzetnik koji je osnovao 10 uspješnih kompanija zasnovanih na principima društvenog preduzetništva.

 Svoju preduzetničku karijeru Alende je započeo sa samo 19 godina, od kada kontinuirano radi na razvoju kompanija koje osim težnje ka uspjehu i profitabilnosti nastoje da budu prijatna mjesta za rad i pozitivno utiču na sredinu u kojoj posluju. Jedna od njih je Livity, „kreativna mreža mladih“ koja zapošljava mlade ljude i radi na temama koje se tiču mladih, a koja je nastala kao rezultat želje da se nađe alternativa tradicionalnom načinu poslovanja kreativnih agencija. Bitno je napomenuti da je Livity 2017. godine osvojila BIMA Grand Prix, najstariju i najprestižniju nagradu u digitalnoj industriji u Velikoj Britaniji. Tu je takođe i Don’t Panic, kreativna agencija prepoznata po radu na kampanjama koje za cilj imaju da pokrenu konverzaciju o značajnim temama koje pogađaju svijet, kao što je film rađen za humanitarnu organizaciju Save the Children koji prenosi priču o jednoj godini života djevojčice u Siriji čiji je život razoren ratom.

Alende se na svom putu često nalazio u ulozi mentora mladim preduzetnicima širom svijeta, dok danas radi kao konsultant u oblasti strategije sa gigantima kao što su Red Bull, Unilever i PlayStation, kao i vladama i profesionalnim udruženjima širom svijeta. Autor je bestselera pod imenom „Be More Pirate: Or How To Take On The World and Win“ u kojoj, kroz istinite priče o strategijama i uspjesima morskih pirata, nastoji da prenese bitne lekcije o liderstvu, društvenim inovacijama i pokretanju promjena.

Organizatori Spark.me su ranije objavili imena sljedećih govornika – u pitanju su Andrew Keen (autor bestselera „Kult amatera – kako Internet ubija kulturu“ i jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih komenatora digitalne revolucije na svijetu), Anab Jain (TED govornica, dizajnerka, filmska producentkinja, i suosnivačica Superflux, svjetski priznate kompanije koja inovacijama iz oblasti dizajna i tehnologije pokušava da nam približi svijet budućnosti), Peter Shankman (autor pet biznis bestselera, ekspert u oblasti iskustva kupaca i serijski preduzetnik; dnevne novine „The New York Times” su ga opisale kao „rok zvijezdu koja zna apsolutno sve o društvenim medijima”), Brooke Saward (osnivačica i urednica jednog od najpopularnijih blogova o putovanjima na svijetu – World of Wonderlust, uz pomoć kojeg je izgradila publiku koja na online kanalima broji preko 1,2 miliona), Jeremiah Owyang (suosnivač Kaleido Insights i svjetski autoritet za razvoj programa koji pospješuju inovativnost korporacija), Tom Goodwin (potpredsjednik i direktor inovacija u Zenith Media, jednoj od najvećih advertajzing agencija na svijetu), Brian Fanzo (osnivač kompanije iSocialFanz, u okviru koje je radi na razvoju i implementaciji inovativnih digitalnih strategija za kompanije kao što su Dell, EMC, Adobe, IBM, UFC, Applebees i SAP), Lars Silberbauer (potpredsjednik Viacom Digital Studios, odjeljenja Viacoma koje je zaduženo za kreiranje i distribuciju digitalnog sadržaja nekih od globalnih lidera u industriji zabave, kao što su MTV, Nickelodeon i Comedy Central) i Cate Murden (osnivačica PUSH, konsultantske kuće čija praksa je utemeljena na istraživanju ljudskog ponašanja). U narednim danima će biti objavljena imena ostalih govornika.

 

Karte za konferenciju Spark.me 2019 se mogu kupiti na zvaničnom sajtu konferencije – www.spark.me, po cijeni od 300€. Kao motivacija za sve mlade ljude željne znanja, u ponudi su i studentske karte koje su namijenjene srednjoškolcima i studentima redovnih, postdiplomskih i doktorskih studija koji su mlađi od 27 godina, a čija cijena iznosi svega 50€. Cijena karte uključuje pristup svim predavanjima (25-26. maja), startap takmičenju (25-26. maja), ručak na bazi švedskog stola za oba dana konferencije, osvježenje na svim kafe pauzama u toku oba dana konferencije, kao i koktel prijem (25. maja). Cijena karte ne uključuje troškove prevoza i smještaja. Kupljene karte se mogu naknadno prenijeti na drugu osobu (“name change”), ali se uplaćeni novac ne može refundirati.

Spark.me, jedna od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja je zakazana za 25. i 26. maj, se organizuje u Auditorijumu Porto Montenegra u Tivtu, jednom od najvećih auditorijuma u Crnoj Gori. Ovo je prvi put da će se Spark.me održati u Porto Montenegru, srcu nautičkog turizma Crne Gore i jednoj od najekskluzivnijih marina na Jadranskom primorju. Organizator Spark.me je kompanija doMEn d.o.o, agent registracije crnogorskog nacionalnog internet domena – .ME, koja od 2013. godine organizuje konferenciju jednom godišnje. Spark.me nudi priliku učesnicima da o aktuelnim trendovima u oblasti marketinga, tehnologije i biznisa uče od svjetski poznatih eksperata, te da ostvare kontakt sa preko 580 učesnika konferencije iz 28 država širom svijeta, među kojima će naći lidere iz poslovnog svijeta, svijeta tehnologije i inovacija, marketare, startapove i ljude željne znanja.

 Za više informacija o Spark.me 2019 posjetite zvanični sajt konferencije na adresi www.spark.me, Facebook stranicu www.facebook.com/sparkdotme, Twitter nalog www.twitter.com/sparkdotme i Instagram nalog www.instagram.com/sparkdotme/.