Autor: urednik

Desetka za Merlinku!

Preneseno sa http://lgbti.ba

Piše: Mirza Halilčević

Radujem se danima u kojima ćemo se sjećati Merlinka festivala kao simboličkog kapitala jednog vremena. U danima i okolnostima kada su stvari više političke nego karnevalske, možda je dobro i reći – bilo je najbolje što je moglo biti. Jednog dana kada sve ovo bude jučer, i kad Merlinka postane pravi mali kulturni hram, gdje su filmovi i umjetnost način komunikacije i fokus programa, bilo bi dobro napraviti retrospektivu i sjetiti se procesa i kako se sve odvijalo. Ponekad svi/e imamo velika očekivanja, ali jednako je bitno i pozicionirati se u vremenu i mjestu i vidjeti koji su to raspoloživi resursi. U to ime, neka nam vrijeme koje je ispred nas bude saveznik i neka nam donese dane u kojima (queer) kulturni događaji neće biti događaji visokog rizika!

Okupljeni oko kulture, LGBTIQA prava, ljubavi i zaljubljivanja, posjetioci i posjetiteljice ovogodišnjeg festivala Merlinka trudili/e su se iskoristiti na najbolji mogući način prostor koji im se ukazao.

“Žao mi je što se Merlinka dešava samo jednom godišnje. Volio bih da ovaj osjećaj traje, mada s druge strane, možda mu se ne bismo toliko ni radovali kada bi se to, recimo, događalo na mjesečnom nivou… Uzbuđen sam što sam ovdje i što mi sa svih strana sijevaju neka poznata i draga lica, ovo je kao neko univerzalno okupljanje zajednice, kao godišnjica mature…”, rekao je za naš portal Anel, jedan od posjetitelja.

Merlinka je ove godine otvorila zaista univerzalan prostor za druženje, zaljubljivanje, stvaranje partnerstava i odnosa svih karaktera, te za subverzivnu kulturu, nešto drugačiju umjetnost i, naravno, za ljubav prema sebi. S tim u vezi, neizostavna komponenta svakako je i sigurnost koju su mnogi/e osjećali/e, od one tehničke na ulazu u Kriterion, do one koju smo svi/e pronašli/e u sebi i ljudima oko sebe. A kako je osjećaj sigurnosti u svakom smislu te riječi vrlo primaran i važan, te donekle i integrisan u sve ostale potrebe, lijepo je znati da smo na dobrom putu i da se proces odvija u pravom smjeru.

“Kada, recimo, uporedim događaj od prije tri godine i nesrećni napad koji se desio, mogu da kažem da se u odnosu na taj period osjećam mnogo sigurnije, i ne mislim da je to isključivo zbog prisustva policije. Više imam dojam da je ljudima puna kapa straha i nekako mi se čini da svake godine dolazimo sve hrabriji/e, snažniji/e i definitivno ono što je najbitnije – uvijek dolazimo u kontinuitetu. Što se tiče unapređivanja festivala, čini mi se da je ispoštovan koncept festivala i meni je drago da dolazi strana kinematografija, tako da mislim da je super da gledamo filmove koji ozbiljno prilaze ovoj tematici”, kazala je Marija.

“Osjećam se stvarno sigurno, a kako mi nije prvi put da sam ovdje i kako nosim različita iskustva sa festivala, na trenutak se zateknem da malo preispitujem situaciju, ali koliko sam mogla vidjeti i osjetiti, ljudi su zaista srdačni i topli i osjećam da su tu jedni za druge. Možda jedina moja kritika ide u pravcu filmova – malo mi je trebalo nešto prizemnije, nešto realnije za naš kontekst, kulturu, nešto sa čim bih mogla da se kontektujem…”, dodala je Lejla.

Kako je to na festivalskoj organiziranoj diskusiji Lejla Kalamujić sjajno poentirala – queer ljubav jeste subverzivna, voljeti se u nepogodujućim okolnostima znači pružati otpor. Možda upravo odatle počinju svaka individualna odgovornost i lična misija. Obzirom da je koncept aktivizma mnogima do kraja ostao nejasan, možda bismo za početak svi/e u ime politike i aktivizma mogli/e malo za nijansu snažnije da volimo i ljubimo, da se poštujemo, validiramo i uvažavamo i na taj način dajemo najbolje od sebe!

“Ja volim Merlinku, to je jedini trenutak kad osjećam da smo tu svi/e zaista sa istim ciljem i jednom univerzalnom povezanošću. Jedino što mi je možda na trenutak nedostajalo je možda malo više otvorene diskusije, nešto od tog koncepta, gdje bismo imali/e priliku da se organizirano slušamo”, navela je Zerina.

“Prvi sam put ovdje i imam velika očekivanja, jer za Merlinku znam od ranije, ali se nikako nisam uspjela organizirati da dođem prije. Tu sam sa prijateljima i drago mi je da smo se odlučili/e doći. Neću ni reći da mislim da nam treba više ovakvih događaja, posebno jer je ovo univerzalan način integrisanja kulture, umjetnosti i ljudskih prava, a na kraju dana, ovo je festival koji to i slavi”, zaključila je za kraj Ana.

Merlinka 2018 – položeno sa desetkom!

Kako preživljavaju javne kuhinje na teritoriji grada Banjaluka

Preneseno sa: https://ostranula.org/

Kroz video emisiju „Politika si ti“, odlučili smo da ispričamo priču o radu javnih kuhinja na područiju grada Banjaluka. Ovim videom smo željeli da prikažemo realnu sliku stanja u  javnim kuhinjama, probleme na koje nailaze u svom radu i postojanje nesklada u budžetu koji se izdvaja za njihov rad u odnosu na broj korisnika koje imaju.

U razgovoru sa našim sagovornicima – Miroslavom Subašićem iz Fondacije Mozaik, Željkicom Ilić iz Crvenog krsta, Ifetom Kurgašević iz Merhameta i Oliverom Mastikosa iz Centra za socijalni rad saznali smo koliko javnih kuhinja djeluje na područiju grada Banjaluka, koji su uslovi koje treba da ispunjava osoba da bi postala korisnik javne kuhinje, kako se finansiraju javne kuhinje i na koji način funkcioniše njihov rad.

Tokom snimanja imali smo priliku  i da vidimo kako se priprema jedan obrok u javnoj kuhinji Fondacije Mozaik, kako se dijele obroci u javnoj kuhinji i na punktovima, da posjetimo neke od korisnika javne kuhinje, porazgovaramo sa njima i uvjerimo se kakva je zaista situacija na terenu.

Veliki broj korisnika su ljudi koji su ostali bez ikakvih primanja, penzioneri, višečlane porodice pogođene socijalnim slučajem, osobe sa invaliditetom, nerijetko korisnici javnih kuhinja su mladi radno sposobni koje sistem često ne prepoznaje kao ljude kojima su potrebna socijalna davanja.

„Svake godine imamo porast ljudi koji su po godinama radno sposobni, ali su ostali bez sredstava i često se javljaju jer su u procesu liječenja ili oni ili djeca. Sama naša socijalna zaštita više podržava one koji su radno nesposobni, koji nemaju djece, nemaju porodice, OSI, tako da ima dosta prostora da se radi i da se pomogne građanima, ali mislim da je najvažnije pitanje zapošljavanja“, rekla je Olivera Mastikosa.

Na područiju Grada Banjaluka djelovalo pet javnih kuhinja – Crveni krst, Merhamet, Karitas, javna kuhinja Fondacije Mozaik i javna kuhinja udruženja “Sveti đakon Avakum”.

Topli obrok u javnim kuhinjama dijeli se od ponedjeljka do petka, a za subotu korisnici dobijaju lunch paket koji se sastoji od hljeba i nekoliko konzervi. Jedino javna kuhinja Fondacije Mozaik priprema topli obrok nedjeljom i djeli svim korisnicima kako u javnoj kuhinji tako i na nekoliko punktova u gradu.

Prema podacima Centra za socijalni rad Banjaluka, koji je odgovoran za rad Crvenog krsta i Merhameta, ukupan broj korisnika u ove dvije javne kuhinje je 337, od čega Merhamet broji 39 korisnika.  Broj dnevno pripremljenih obroka u Crvenom krstu i Merhametu je 576, od čega na Merhamet otpada  66 obroka. Po evidenciji Crvenog krsta broj dnevnih obroka koje ova javna kuhinja napravi na dnevnoj osnovi je 435.

Javna kuhinja Fondacije Mozaik, radi kao nezavisna javna kuhinja i broji preko 560 korisnika. Takođe javna kuhinja Fondacije Mozaik jedina priprema topli obrok nedjeljom za svoje korisnike, ali i korisnike ostale dvije javne kuhinje.

Novac za funkcionisanje javnih kuhija u Banjaluci izdvaja se iz budžeta Grada Banjaluka i Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske, ali kako kažu naši sagovornici iznos koji dobijaju nije dovoljan za održavanje rada javnih kuhinja.

Tako je javna kuhinja organizacije Karitas zatvorena u aprilu 2017. godine zbog nedovoljnih sredstava za njen opstanak. Ministarstvo uprave i lokalne samouprave Republike Srpske uplatilo je novac  za 2016. godinu za rad ove javne kuhinje i to 25.000 KM, što je polovina novca koji je bio potreban. Dok javna kuhinja Mozaik prijateljstva koja priprema preko 500 obroka svake nedjelje na godišnjem nivou dobije 5000 KM za preko 24.000 pripremljenih obroka u istom tom periodu.  Budžet koji se izdvaja za rad za javne kuhinje Crvenog krsta na godišnjem nivou je 375.000KM, tj. 31.250 KM na mjesečnom nivou i taj iznos nije se mijenjao zadnje četiri godine.

„I cijene su sada drugačije, a mi se uklapamo nekako u taj iznos, nismo mijenjali ni normativ ni jelovnik godinama.  Sigurno bi ljudima dobro došlo da se obrok malo pojača“, saopštila je Željkica Ilić.

„Pravo mjerilo je teren. Na terenu vi ustvari vidite kolika je potreba za hranom i koliko to košta. Više puta to neko izračuna nekakvom svojom računicom, a ne shvata da je na terenu sve drugačije. Mozaik prijateljstva i ne gleda na te koji računaju već gleda na to kako sa dobrim ljudima pripomogne zato što je potreba jako velika“, rekao je Miroslav Subašić iz Fondacije Mozaik prijateljstva.

U Merhametu i Mozaiku su nam rekli da često dobijaju i donacije građana u vidu novca ili drugih potrepština za rad javnie kuhinje, ali da su to simbolični iznosi koji im ponekad dobro dođu. Karitas je na primjer ostao i bez podrške  donatora,  uz objašnjenje da je od rata prošlo dvije decenije i da u tom periodu jedino što su vidjeli je povećanje izdvojenog novca za funkcionisanje skupog državnog aparata, a ne za socijalno ugrožene.

Korisnike javnih kuhinja Crvenog krsta, Merhameta i Karitasa određuje Centar za socijalni rad, dok javna kuhinja Fondacije Mozaik ima svoju evidenciju korisnika.

Da bi neko moglo da bude korisnik  javne kuhinje po kriterijumima koje određuje Centar za socijalni rad, to lice treba  da ima minimalna primanja ispod 120 KM, lice koje ima zdravstvene probleme i ne može da se brine o sebi.

„Mi nemamo listu čekanja s obzirom da Centar određuje korisnike, ali vodim se činjenicom po broju ljudi koji dolaze u naše prostore i pitaju koji je način da se uključe u javnu kuhinju. Mi ih, naravno, šaljemo tamo jer ne znamo da li oni ispunjavaju uslove ili ne. Sigurno za jedan grad kao što je Banjaluka gdje ima 200.000 stanovnika da potreba postoji, ali neko iz određenih razloga neće ili ne želi, ne može da pogazi svoj ponos i ne dolazi“, rekla je Željkica Ilić iz Crvenog Krsta.

U Centru za socijalni rad su nam rekli da Grad Banjaluka ima strategiju razvoja grada, strategiju za OSI, za socijalno stanovanje i ostale strategije koje regulišu osnovna pitanja, ali da je problem taj što  od 2008. godine do danas budžet predviđen za ta socijalna davanja nije toliki koji bi zaista trebao biti. U Centru su ozbiljno shvatili reformu socijalne zaštite i kada bi imali veća sredstva, ta bi zaštita kažu bila mnogo obimnija.

Iako se kroz period od šest godina po oficijalnim parametrima broj socijalno ugroženih građana i građanki neznatno smanjuje, broj korisnika javnih kuhinja u Banjaluci se povećava. Nerijetko, korisnici javnih kuhinja su mlade, poslovno sposobne osobe, stoga je rješavanje problema nezaposlenosti jedno od ključnih za rješavanje pitanja socijalno ugroženih građana i građanki, ali svakako i bolja socijalna politika.

 

 

Udruženje građana „Oštra Nula“ je organizacija koja se zalaže za aktivno građanstvo i ljudska prava kroz djelovanje u oblastima socijalne pravde i kulture sjećanja. Zato: slavimo građansku hrabrost, upozoravamo na ignoranciju i pasivnost, osuđujemo sve zločine, sjećamo se svih žrtava.

“Oštra Nula” je nevladina, neprofitna organizacija otvorenog tipa. Nastala je kao neformalna grupa građana u decembru 2009. godine kao rekacija na neopravdana poskupljenja životnih namirnica i komunalnih usluga. Udruženje je formalno registrovano u decembru 2010. godine i od tada djeluje kao Udruženje građana Oštra Nula. U udruženju se radi na dobrovoljnoj bazi a članstvo je otvoreno za sve koji su zainteresovani. Oštru Nulu čine njena uprava i njeni članovi/volonteri.

 

 

 

Osiguran posao za 96 marginaliziranih žena

USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama žena podržao je pokretanje i razvoj 96 biznisa marginaliziranih grupa žena.

Riječ je o biznisima koje su pokrenule žene s invaliditetom, majke osoba s invaliditetom, žene iz ruralnih područja, žrtve nasilja te nezaposlene mlade žene u Konjicu, Tesliću, Tešnju, Zvorniku, Rudom, Prijedoru, Livnu, Kalinoviku i Visokom.

Proces podrške razvoju biznisa marginaliziranih grupa žena počeo je početkom 2017. godine, a rezultati su vidljivi već sada kroz značajno povećanje kućnog budžeta i otvaranje novih radnih mjesta.

Biznisi su pokrenuti u oblasti poljoprivrede, stočarstva, uzgoja voća, proizvodnje i uslužnih djelatnosti, a pokretanje i razvoj biznisa značio je i značajno uvećanje kućnog budžeta, jer je uglavnom riječ o jedinom prihodu.

Svih 96 žena vlasnice su pokrenutih biznisa, a u rad su indirektno uključeni i članovi/ice porodice tako da govorimo i o značajno većem broju angažovanih.

Pokrenuti biznisi uglavnom imaju tendenciju rasta zbog čega se očekuje da će kroz pomenute podržane biznise biti otvorena i nova radna mjesta za stanovnike lokalnih zajednica u kojima je ovaj program realizovan.

Jedan od ciljeva je i povećati udio žena na tržištu rada u Bosni i Hercegovini koji trenutno iznosi 43 posto i najniži je u regiji, a nizak je i u odnosu na svjetski prosjek od 52,5 posto.

Žene u prosjeku zarađuju manje od muškaraca, a malo njih se odlučuje upustiti u svijet poduzetništva. I kada se žene bave biznisom, uglavnom su to tradicionalni sektori trgovine ili uslužnih djelatnosti. Postoji ogroman neiskorišteni kreativni potencijal među ženama, pa je važno ohrabriti ih da pokrenu samostalni biznis, i tako pomognu sebi, svojoj porodici, ali i široj zajednici.

Pokretanje biznisa finansirano je kroz Fond za podršku razvoju biznisa marginaliziranih grupa žena koji su u omjeru 50:50 finansirali Program podrške marginaliziranim grupama Američke agencije za međunarodni razvoj USAID  i jedinice lokalne uprave u kojima su biznisi pokrenuti, a za finansiranje je osigurao 680.000 KM.

Kreiranjem Fonda između USAID/PPMG i partnera nastoje se stvoriti prilike za održivi razvoj preduzetništva marginaliziranih grupa žena, kroz poticanje na samozapošljavanje, te njihovo veće i lakše uključivanje u poduzetništvo i kreiranje novih radnih mjesta.