Autor: urednik

Promocija knjige “Igrač za raju” autora Saše Ibrulja

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju knjige „Igrač za raju“ autora Saše Ibrulja.
Pravila nam nalažu da susret imenujemo kao promociju, a zapravo vas očekujemo na velikom druženju s mogućnošću aktivnog učešća publike, kako bismo u dobrom raspoloženju i ugodnoj razmjeni mišljenja obilježili posljednje predmundijalske dane.

Susret zakazujemo za subotu, 9. maja u 19:00 sati u knjižari Buybook. U svojstvu domaćina biće autor „Igrača za raju“ Saša Ibrulj, pisac predgovora za knjigu Ahmed Burić i urednica izdanja Kristina Ljevak.

Saša Ibrulj rođen je 1984. godine u Mostaru. Kao slobodni novinar sarađivao je s mnogobrojnim medijima u regiji i inostranstvu, a stalni je saradnik zagrebačkog Telegrama, te časopisa Josimar i World Soccer. Njegove priče objavljivane su, između ostalih, i u Guardianu, ESPN-u i The Blizzardu, a prevođene su i na španski, talijanski, njemački, švedski, perzijski, japanski i portugalski jezik. Koautor je knjige Zmajevi – osamnaest godina reprezentacije Bosne i Hercegovine (2014).

 
Više informacija o knjizi, ilustraciju naslovnice koju potpisuje Aleksandra Nina Knežević i fotografiju autora možete pronaći u dodatku.
Knjigu koju u Buybookovoj ponudi možete pronaći po cijeni od 22,00 KM, u večeri promocije možete kupiti s popustom.
O knjizi “Igrač za raju”

Knjiga „Igrač za raju“ može biti od višestruke koristi nogometnim profesionalcima, može biti i idealan vodič kroz manje poznate informacije ljubiteljima fudbala, ali najveća vrijednost knjige je u snazi da zainteresuje čitatelje i čitateljice koji/e o nogometu ne samo da ništa ne znaju, nego o njemu i ne razmišljaju. Cijela jedna antropološka studija može iz ovog djela nastati i pomoći nam da razumijemo koliko je nogomet bio važan za razvoj nekih gradova ili za lični razvoj kao kod Zlatana Ibrahimovića naprimjer. Spoj vrhunskog propovjedačkog dara, velikog opšteg znanja i poznavanja nogometa isprepleli su se na 300 stranica uzbudljivog putovanja kroz nogometnu istoriju i njegove savremene trenutke.

U vremenu koje je obilježeno izostankom jasnih stavova, Saša Ibrulj na svu sreću nijednu svoju priču nije oslobodio autorskog pristupa i ličnog pečata. On nije hroničar niti biograf. Ibrulj je sportski novinarski profesionalac kada piše o činjenicama i vrhunski prozaist onda kada piše o licu i naličju nogometa.
Iako knjiga „Igrač za raju“ nije samo o domaćem nogometu, ona nas uspješno izmješta u prostor bolje prošlosti i budi nostalgiju za vremenom porodičnih odlazaka na tribine gradskih nogometnih stadiona, onda kada smo se samo dijelili na navijače Sarajeva, Željezničara, Dinama, Zvezde, Partizana ili nekog zavičajnog drugoligaša.

„Knjiga Saše Ibrulja, koju imate pred sobom, puna je ljubavi. To je ono što se često zaboravlja: sve brojke, tačnih pasova, intervali minuta primanja i davanja golova, broj istrčavanja i procenat realizacije iz prekida, sve to je samo puka statistika, ako ne postoji tanka nit koja ‘analitiku’ može pretočiti u jednu vrstu poetske magije. Za to je, naravno, potrebna vještina, a ona se stiče u vlakovima kojima se putuje na utakmicu, u jeftinim hotelima u kojima spavamo mi iz zemalja Druge Evrope i Trećeg svijeta, dok novinari iz Lige petice i najvažnijih svjetskih agencija svoje pauze provode uz koktele u hiltonima i sheratonima. Ali, tamo ne stanuju naše priče. Priče za raju. (…) Ibrulj ispisuje jedan dio subjektivne povijesti i, uz nužni nivo mitologije, pokazuje i zavidno znanje. Fala bogu, reklo bi se, ipak se radi o nekome ko je pisao i još to radi za najprestižnije siteove i časopise, i to znanje nikako ne bi smjelo dolaziti u pitanje. Istina, ali dosta je onih koji znaju, ali ne umiju. Pisati ovakve tekstove iziskuje teški napor, jer valja povezati objektivnost i strast, egzaktno i poetsko, brojke i slova, trku i dribling, rudarski posao i magiju. (…) I nije istina da onaj ko igra, odnosno piše za raju, završava karijeru u nižerazrednom Vratniku. To je priča za papane. Pravi pišu za raju i tako nastaju sjajne knjige. Kakva je i ova. Izvolite i provjerite“, napisao je u predgovoru knjige Ahmed Burić.

Zajednički jezik za razumijevanje invaliditeta

“Međunarodna klasifikacija funkcionisanja, onesposobljenja i zdravlja djece i mladih (MKF) – zajednički pojmovnik za razumijevanje invaliditeta“ tema je trodnevne radionice koju su organizovali UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Konferenciji su prisustvovali predstavnici ministarstava obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite kao i izabrani direktni pružaoci usluga iz ovih sektora, te predstavnici nevladinih organizacija, organizacije osoba sa invaliditetom i međunarodni partneri i donatori.

Predstavnica UNICEF-a Geeta Narayan je izjavila da su dugi niz godina, ograničenja sudjelovanja djece sa poteškoćama u razvoju smatrana izravnim posljedicama poremećaja i oštećenja, ali danas vidimo znakove promjene u načinu na koji gledamo na invaliditet. “Ako se fokusiramo samo na medicinske uzroke i ako smo slijepi za društvenu dinamiku oko invaliditeta, mi svrstavamo osobu u jednu kategoriju, maskirajući kompleksnost njegovog/njenog iskustva invalidnosti. Osobe sa invaliditetom su često definisani kao neko ko je problem, ili sa problemom, samim time fokusirajući se na ono što ne mogu da urade umjesto na ono što mogu. Invaliditet više nije koncipiran kao posljedica bolesti, već se shvata kao dinamična interakcija između zdravstvenog stanja osobe, okoline i osobnih faktora”, te dodala: „Radi se o promjeni sistema koji bi odgovarao djetetu, a ne o promjeni djeteta kako bi odgovaralo sistemu“.

Naglasak radionice je stavljen na upoznavanje sa ključnim konceptima MKF-a i relevantnosti za djecu i mlade, što podrazumijeva i pregled MKF-a kao zajedničke terminologije, i kao klasifikaciju i samim tim njeno usvajanje na nivou politika i na nivou pružaoca usluga. Također, diskutovalo se i o operacionalizaciji i primjeni MKF-a kao alata za rješavanje problema, za mapiranje onesposobljena u kliničkim okruženjima te za multidisciplinarnu saradnju. Jedan od ciljeva je i da se MKF potencijalno upotrebljava u različitim sektorima te razvitak njene jednostavne pripreme za ispitivanja na terenu.

Dr. Victor Stefan Olsavzsky, predstavnik kancelarije SZO za Bosnu i Hercegovinu, smatra ovu radionicu jednim od prvih koraka za razumijevanje i raspravu o klasifikaciji te budućem uvođenju u Bosni i Hercegovini. „Najvažniji cilj ove klasifikacije je da stvori odgovarajuće okruženje, bolji život i da integriše tu djecu u društvo. Na ovaj način, stvaramo zajednički jezik kako bi svi ljudi mogli govoriti o istoj temi. Ovo je vrlo dobro sredstvo koje se koristi širom svijeta, od strane kreatora politika, zdravstvenih i nezdravstvenih stručnjaka i svih onih koji rade sa ljudima koji imaju neku invalidnost ili oštećenje, ili su bolesti ili traume imale uticaj na njihove funkcije.“

Učesnici ove radionice su razgovarali i o trenutnim problemima u Bosni i Hercegovini povezanim sa korištenjem zajedničkog jezika u opisivanju invaliditeta, pouzdanih informacija da se identificiraju djeca s invaliditetom, problemima povezanim s komunikacijom o invaliditetu između zainteresiranih strana te primjeni MKF-a u Bosni i Hercegovini. Učesnici su se složili da im ovaj koncept omogućava da vide šire sliku, fokusirajući se na sposobnosti djeteta a ne samo na invaliditet.

„Na putu ispunjavanja evropskih standarda, Bosna i Hercegovina treba da se suoči sa novim izazovima u osiguranju obrazovne i socijalne uključenosti. MKF je posebna po tome što predstavlja sistem informacija koji neće etiketirati i svrstati pojedinca u jednu kategoriju ili grupu, te omogućava da se ukaže na one oblasti u kojima dijete može ostvariti svoj puni potencijal“, izjavila je Draženka Malićbegović, pomoćnik ministra u  sektoru za zdravsto. U svom obraćanju prisutnima je istaknula i važnost nevladinih i međunarodnih organizacija koje predstavljaju ključni faktor u osmišljavanju i organizovanom pristupu, te praćenju primjene i evaluaciji inkluzivnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

UNICEF i SZO će nastaviti sa pružanjem podrške Bosni i Hercegovini, kako bi usvojila Međunarodnu klasifikaciju funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja djece i mladih, a sljedeća radionica zakazana je za oktobar. Prema procjenama, u Bosni i Hercegovini živi 6,5% djece koja u dobi od 2 do 9 godina imaju neki vid poteškoća u razvoju. Primjena MKF-a pruža zajednički i univerzalni pojmovnik za sveobuhvatan opis pojedinačnog funkcionalnog profila osobe fokusirajući se na njegove/njene sposobnosti. Kreiran je da pomogne poboljšanju komunikacije među sektorima (zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita itd.) koji razmatraju i izvještavaju o funkcionisanju i invaliditetu.

Krupa na Vrbasu rekla NE hidroelektranama

Savjet mjesne zajednice Krupa na Vrbasu se danas izjašnjavao po pitanju planirane hidroelektrane “Krupa” na rijeci Vrbas, te su se sa šest od sedam glasova izjasnili protiv ovog projekta. Ovakvo opredjeljenje je rezultat velikog otpora ove mjesne zajednice najavljenoj izgradnji hidroelektrane.

„Centar za životnu sredinu pozdravlja ovakvo izjašnjavanje mjesne zajednice. Vidimo ovo kao jasan signal investitoru da je lokalna zajednica svjesna svih negativnih posljedica koje bi imala izgradnja hidroelektrane. U narednom periodu ćemo tražiti mehanizme kojima bi se omogućilo široj javnosti da se izjasni, obzirom da je ovo tako veliko i važno pitanje za čitavu Banja Luku i šire“, izjavila je Nataša Crnković iz Centra za životnu sredinu.

Projektom HE Krupa predviđena je izgradnja brane 18 -20 metara i premještanje magistralnog puta od mosta u Krminama do hidroelektrane „Bočac 2“ u dužini od 10 km sa lijeve na desnu obalu Vrbasa. Po riječima investitora to bi koštalo oko 56 miliona evra od čega je 10 miliona za izmještanje puta i dva mosta.

Na uviđaju na licu mjesta u predmetu izrade urbanističko-tehničkih uslova, prošle godine u decembru, veliki broj mještana izjasnio se da ne želi novu hidroelektranu na Vrbasu i da neće dati svoje zemljište za potrebe izgradnje ove hidroelektrane. Svjesni su da nemaju nikakve koristi od hidroelektrana „Bočac 1“ i „Bočac 2“ koja je u izgradnji, pa tako neće imati koristi ni od ove hidroelektrane već samo štete.

Tada je direktor ZP „Hidroelektrane na Vrbasu“ izjavio da će se odustati od projekta ukoliko građani Krupe na Vrbasu ne budu za ovaj projekat. To očekujemo da će se ubrzo i stvarno desiti.

Jelena Ivanić, Centar za životnu sredinu: „Zaustavljanjem hidroelektrane Krupa, zaustavićemo i potencijalnu izgradnju naredne hidroelektrane „Grbići“. Aktivno uključivanje što većeg broja građana Banjaluke u ovaj proces može dovesti do konačnog odustajanja od ovog projekta. Mi vidimo snagu u ljudima. Vrijeme je da i oni postanu svjesni svoje snage“.

Koalicija za zaštitu Vrbasa je 2005. godine sakupila preko 17 000 potpisa građana koji su rekli ne hidroelektranama na Vrbasu, nakon čega je Skupština grada Banjaluka dala negativno mišljenje o tadašnjem projektu. Smatramo da ovog puta još veći broj građana i Skupština Grada Banja Luka treba reći jasno NE svim novim hidroelektranama.