Književna nagrada Šukrija Pandžo 2018.

Ilustracija: Željko Marjanović u knjizi “Iznad gore vjetri zbore” Šukrije Pandže (Svjetlost, Sarajevo, 1968)

Školegijum po treći put raspisuje konkurs za Književnu nagradu Šukrija Pandžo.

Pozivamo učiteljice i učitelje, nastavnice i nastavnike maternjeg jezika, studentice i studente, kao i druge uključene u kurikularnu reformu da u formi metodičke pripreme časa odgovore na pitanje Kako izabrana pripovijetka Šukrije Pandže može doprinijeti postizanju ishoda nastave književnosti, vezanih za čitanje i razumijevanje, konkretno, jednog ili više od sljedećih: [učenica, učenik] pokazuje dobro razumijevanje pročitanog; sumira, pojašnjava značenje pozivajući se na tekst, argumentira stav o pročitanom; povezuje napisano sa svojim iskustvom, vremenom i okruženjem u kojem živi; prepoznaje stereotipe i predrasude u tekstu, i načine na koje pisac nastoji uticati na nečije stanovište; razvija empatiju i uočava moralne vrijednosti tekstova i sadržaja.

Žiri će uz diplomu autorici ili autoru najbolje ocijenjenog teksta dodijeliti i nagradu u iznosu od 1.000,00 KM.

Tekstove je potrebno poslati do 31. 7. 2018. na mail konkurs@skolegijum.ba u Word-formatu.

Svi pristigli tekstovi biće objavljeni tokom osmog mjeseca na portalu Školegijuma.

Odluku će žiri na istom mjestu objaviti do 15. 9. 2018. godine.

Autorice i autori mogu učestvovati sa najviše tri teksta dužine do 20.000 znakova.

Izložba „Sjećanja u kamenu“

U Zemaljskom muzeju u Sarajevu, od 1. augusta do 31. septembra, bit će postavljena izložba pod nazivom “Sjećanja u kamenu”. Izložba “Sjećanja u kamenu” je multimedijski i multidisciplinarni projekat koji okuplja međunarodni tim istraživača i umjetnika bosanskohercegovačkog porijekla, a koja je prvobitno realizirana 2017. godine u Ismaili Centru u Torontu pod pokroviteljstvom Fondacije Aga Khan.

Glavni tematski focus predstavljaju groblja iz Osmanskog perioda i pogrebna kultura koja se ogleda u arhitekturi, ikonografiji i epigrafici. Iako se smatraju prostorima smrti, kamena groblja su i prostori na kojima se ispisuju novi narativi života i međuljudskih odnosa u pluralističkoj BiH. Ono što je zapisano u kamenu urezano je i u sjećanju, a izložba “Sjećanja u kamenu” na najbolji mogući način pokazuje poseban aspekt raskoši i ljepote našeg bogatog historijskog naslijeđa.

Autori izložbe su istaknuti naučnici, historičari i umjetnici na čelu sa Amilom Buturović (York University, Toronto, Kanada), historičarkom culture i religije čiji istraživački rad obrađuje groblja iz ranog Osmanskog perioda, te analizira promjene u eshatološkom senzibilitetu i kulturi smrti nastalim prilikom osmanizacije i islamizacije na ovim prostorima.

Azra Akšamija )MIT, Cambridge, SAD) historičarka arhitekture i konceptualna umjetnica, na izložbi predstavlja interaktivni ćilim koji su nakon rata tkale žene izbjeglice, a koji svjedoči o kontinuitetu bh. kulture i kontinuitetu stradanja i gubitaka kroz transformaciju tradicionalnih motiva bosanskih ćilima u motive koji svjedoče iskustvo rata. Velibor Božović (Concordia University, Montreal, Kanada) je vizuelni umjetnik čiji su radovi u ovom projektu istovremeno dokumentarni i interpretativni putopis kroz bosanskohercegovačka groblja u njihovom naturalizovanom stanju. U svojim radovima, Velibor ispituje uticaj fotografije na sjećanje u prostoru gdje se isprepliću historijski, fiktivni i lični narativi. Adis Elias Fejzić (Brisbane, Australia) je međunarodno priznati vajar koji istražuje odnose koje stećci grade u kontekstu savremene bosanskohercegovačke i svjetske kulture. U ovoj izložbi njegovi reljefi skulpture zatvaraju historijski krug otiskivanja memorije u kamenu kao individualnog stvaralačkog čina, od onogdavnašnjeg, tradicionalnog, do sadašnjeg i sofisticiranog, artikulisanog jezikom savremene umjetnosti.

Izložba je rezultat saradnje između Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS) i Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

 

Premijera predstave “O Miševima i ljudima”

Dugo najavljivana premijera predstave „O miševima i ljudima“ u režiji jednog od najznačajnijih reditelja današnjice, Dina Mustafića, odigrana je 23. jula na sceni u Starom Baru, u okviru 31. izdanja „Barskog ljetopisa“. Predstava, rađena po istoimenoj noveli Džona Stajnbeka, koprodukcija je „Ljetopisa“ i Gradskog pozorišta Podgorica.

Stajnbekovo djelo je smješteno u tridesete godine prošlog vijeka, u period Velike depresije u Americi. Njegovi likovi pripadaju obespravljenoj radničkoj klasi i slika su siromaštva i teškog života najnižeg sloja ljudi. Glavni junaci, Džordž i Leni, dva su prijatelja koja radeći mukotrpno na farmama, pokušavaju naći svoj komad zemlje, dom, znak sopstvene slobode. Osim teme socijalne pravde, ovo je i priča o prijateljstvu, snovima, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije, stare, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni.

Mi smo željeli da sve te tematske linije sačuvamo u našoj inscenaciji. Dakle, željeli smo da sačuvamo tu jednu apoteozu prijateljstvu, čovjekoljublju, jednoj nježnosti, brizi koju iskazuju dva glavna junaka jedan za drugoga. Sa druge strane, bila nam je vrlo bitna socijalna komponenta, jer svi likovi na neki način prave atmosferu tog svog nedorečenog, neiskazanog sna, a to je da negdje postoji taj neki drugačiji, bolji svijet, mnogo pravedniji od onog koji žive. Ta egzistencijalna tjeskoba, ta muka, depresija, samoća i tišina koja ih ophrvava i lomi im kičmu su nam bili bitni kao emotivna i idejna čvorišta predstave, kazao je reditelj nakon premijere.

Pozorišna interpretacija priče „O miševima i ljudima“, zahvaljujući jasnoj, usredsređenoj, humanistički orijentisanoj, rediteljskoj viziji Mustafića, može se čitati u arhetipima, odnosno u kontekstu najuniverzalnijih ideja ljudske prirode i života, ne odmičući od vrlo konkretno definisanog hronotopa koji Stajnbek svojim klasikom zadaje. Dramaturgiju i dramatizaciju predstave potpisuje Stela Mišković. Njen rad na Stajnbekovom tekstu i već gotovom dramskom predlošku koji je napisao, podrazumijevao je dominantno intervencije u vezi sa razvijanjem likova koji su urađeni tako da nijedan od njih ne bude samo puka funkcija, već zaokružen od početka do kraja. Džordž je tako čestit i dobar čovjek okrenut realnosti i egzistencijalnoj borbi, dok je Leni, krupan i snažan muškarac sa smetnjama u razvoju.Tragika njegovog lika je u sudaru snage odraslog čovjeka i plemenitog uma i nevinosti djeteta.

Gradeći Lenijev lik nismo nužno kretali od pretpostavke da je osoba sa smetnjama u razvoju. Pošli smo od tačke da on ima svijest djetata, iako je u tijelu prilično jakog muškarca, koji pritom nema kontrolu nad svojim postupcima. Za razliku od drugih uloga i procesa u kojima se bavite motivom lika, onoga što on želi, odnosima sa drugima, kod Lenija je sve jasno i izrečeno. Ono što je bilo teže naći je taj njegov entuzijazam. Ja sam ga našao u tom prihvatanju svih, kazao je Miloš Pejović koji tumači ulogu Lenija.

On i Džordž bore se sa otuđenošću i usamljenošću koja im je obojici nametnuta. Zato su način da se izbore, našli u suživotu, prijateljstvu, sanjarenju boljeg i ljepšeg svijeta i međusobnoj brizi.

Ideja interpretacije Džordžovog lika je da drugi zapravo prvi, što je veliki izazov za savremenog čovjeka, koji je egocentričan. To je ideja o tome šta možemo da uradimo za drugog. Drago mi je da sam se suočio sa tom idejom kroz ovaj komad i lik, jer to je težnja vrlini. Džordž je danas svak onaj ko je nesebičan da se za drugoga, da „povuče“ za onoga koji ne može. Svako od nas je Džordž kad uspije to da uradi, kad uspije da se da za drugog, istakao je Mišo Obradović, koji je igrao upravo Džordža.  

Glavne uloge tumače Miloš Pejović i Mišo Obradović, dok ostale uloge igraju:  Branko i Pavle Ilić, Dejan Đonović, Marija Đurić, Božidar Zuber i Vule Marković. Scenografiju je uradila Smiljka Šeparović Radonjić, kostimografiju Lina Leković, dok je muziku komponovala Tamara Obrovac. Nakon premijere, igraće se i reprize i to 24. i 25. jula, kao i 06. avgusta.