Aktuelna kriza izazvana epidemijom Covid-19 i zahtjev za ograničenjem fizičkih kontakata značajno su promijenili načine kretanja građana. S obzirom na to da se promet privatnim automobilima naglo smanjio, a javni prevoz je u cijeloj Bosni i Hercegovini, kao i u regiji, privremeno obustavljen, osim za esencijalne radnike s posebnim propusnicama, sve više ljudi vozi bicikle, romobile i pješači. Istovremeno, među onima koji su odlučili koristiti automobil kao prevozno sredstvo, svjedoci smo da pojedini vozači često gube osjećaj za brzinu na praznim i širokim cestama.
Međutim, regulacija i prostorno oblikovanje saobraćajnica nisu prilagođeni za te značajne promjene u izboru prevoznih sredstava. Da bi se održao preporučeni sigurnosni razmak prilikom kretanja, a istovremeno zadržala sigurnost u saobraćaju, saobraćajni stručnjaci iz cijele Evrope smatraju da je hitno potrebna nova privremena regulacija i preraspodjela prostora na gradskim saobraćajnicama, a što nova preraspodjela urbanih sredina u posljednje vrijeme i jasno pokazuje. Naime, metropole evropskih zemalja poput Njemačke, Austrije, Belgije i Mađarske prepoznale su taj problem i implementirale privremena rješenja.
Giro di Sarajevo i Centar za životnu sredinu iz Banje Luke, u saradnji sa Sindikatom biciklista iz Zagreba pomno prate razvoj saobraćajne situacije tokom pandemije i aktivno sudjeluju u razmjeni ideja vezano za uspostavu što sigurnijeg i boljeg urbanog saobraćaja u gradovima Bosne i Hercegovine, te u tu stvrhu upozoravaju vlasti da će povratkom na stari sistem urbanog saobraćaja rizikovati ne samo kolaps istog, nego i reaktivaciju pandemije. Ponovnim aktiviranjem javnog prevoza riskiramo daljnji nastavak širenja zaraze, kao i istovremeno potencijalno opterećenje bolnica ozljeđenima u saobraćaju. Oba pomenuta razloga velike su prepreke za ublažavanje kriznih mjera koje trenutno (opravdano) koče normalan život i ekonomiju, a za koje svi želimo da što prije prođu i da se vratimo u normalne tokove života.
Rješenja već postoje, ona su jednostavna, kreativna i njihova relizacija nije vremenski ni finansijski zahtjevna. Berlin i Budimpešta već sedmicama unazad prenamjenjuju dijelove saobraćajnica u biciklističke trake. Beč je nastavio širiti svoje zone smirenog saobraćaja u ulicama stambenih naselja. Brisel je unutar cijelog centra grada uveo ograničenje brzine od 20km/h i dao apsolutnu prednost pješacima za kretanje čitavom površinom ulica. Milano najavljuje proširenje pješačkog i biciklističkog prostora na čak 35km saobraćajnica u narednim mjesecima.
Svima njima je cilj da građani koji sada u nuždi biraju bicikl kao način prevoza, kao i oni koji od ranije koriste bicikl, imaju na raspolaganju jednostavne i sigurne rute za dolazak na odredište. Pješaci takođe trebaju više prostora na trotoarima kako bi održali sigurnu udaljenost. To je jedini način za sigurno kretanje dostupan većini građana. Takve mjere takođe doprinose manjoj gustoći putnika u javnom prevozu nakon što on ponovo krene sa radom.
Potrebno je znati da i radnici ključnih sektora za trenutno funkcioniranje gradova na posao nerijetko putuju biciklom ili pješice, a prioritet mora biti njihova zaštita, kako od potencijalne zaraze, tako i od opasnosti motornog saobraćaja.
Iz svih tih razloga smatramo da se prioritet nesmetanog kretanja ne smije davati jurećim automobilima, nego živim ljudima koji se kreću pješice, romobilom ili biciklom. Smatramo da je vrijeme da se prošire “zone 30” u gradskim centrima i većinski stambenim blokovima, što bi omogućilo sigurnije odvijanje prometa za sve, uz naglasak na one najranjivije.
Privremena prenamjena krajnjih desnih traka na pojedinim bulevarima i ulicama sa više traka u posebne trake za bicikliste oslobodila bi čitav trotoar pješacima, usporila motorni saobraćaj na prihvatljive nivoe te svima omogućila veću sigurnost. Takve prenamjene mogu biti izuzetno jednostavne i jeftine. Na primjerima Budimpešte i Berlina vidimo da se prenamjene mogu provesti “preko noći” iscrtavanjem privremenih oznaka na saobraćajnicama i postavljanjem jednostavnih zaštitnih barijera poput čunjeva i pomičnih stubića.
Odgovornost za provođenje ovih mjera koje će dati odgovor na zahtjeve aktuelne krize je na lokalnoj samoupravi, ali državna politika može i mora pomoći odgovarajućim smjernicama, zakonskim okvirom i finansijskim doprinosom.
Iz tog razloga apelujemo na sve nivoe vlasti, a posebno kantonalne vlade, te načelnike gradskih opština, da se uključe i osiguraju uslove za brzo i jednostavno uspostavljanje biciklističke i pješačke mreže staza unutar i između pojedinih općina i gradova. Potrebno je stvoriti regulatorni okvir da se saobraćajnice mogu brzo i lako redizajnirati te pokazati da je saobraćajna politika važan doprinos ljudskom zdravlju.
Važno je i podržati lokalne vlasti brzim davanjem smjernica za privremeni redizajn saobraćajnica kako bi se omogućio siguran i pješački i biciklistički saobraćaj putem kvalitetne infrastrukture, a u koju svrhu svoje resurse može ponuditi i civilni sektor poput udruženja potpisnika ovog otvorenog pisma.
Najvažnije privremene mjere koje bi valjalo provesti bez odgađanja u gradovima i opštinama su:
- Privremeno proširenje trotoara – ako su pješačke staze preuske (i još dodatno sužene mnogobrojnim kantama za otpad i/ili terasama kafića), potrebno ih je proširiti na dio površine saobraćajnica posebnim oznakama na njima
- Uspostava privremenih biciklističkih traka na saobraćajnicama s više traka (“Pop Up Bike Lanes” kakve su već uspostavljene primjerice u Budimpešti i Berlinu) koje omogućuju sigurnije kretanje i potiču nove bicikliste na pronalaženje sigurnih ruta kroz grad
- Premještanje biciklističkog saobraćaja na saobraćajnice u ulicama preuskim za razdvojeni saobraćaj. Prisutnost većeg broja biciklista na saobraćajnici potrebno je naglasiti dodatnom signalizacijom i ograničenjem brzine
- Uspostava „otvorene ceste“ za biciklistički i pješački saobraćaj ili zona smirenog saobraćaja: pretvaranje odabranih saobraćajnica u zone sa znatno smanjenim motorizovanim saobraćajem (samo za stanare). Privremeno smirivanje saobraćaja takođe pomaže u oslobađanju parkova od pritiska velikog broja ljudi i omogućavanju kretanja bez opasnosti od zaraze
- Privremeno smanjenje brzine u većini stambenih i netranzitnih ulica na 30 km/h i 50 km/h u ostatku grada
- Proširenje mreže stanica javnih gradskih bicikala
- Proširenje mreže parkinga za bicikla na svim lokacijama od javnog značaja, ali i u ulicama sa većim brojem stambenih jedinica i privatnih poslovnih objekata
Pandemija koju je izazvao Covid-19 je izvukla na vidjelo globalnu povezanost našeg društva. Nadolazeća ekonomska kriza će ukazati na krhku ovisnost svakodnevice o dugim lancima opskrbe u industriji, prehrani i saobraćaju. Kriza nas je i prisilila da preispitamo modele koje uzimamo zdravo za gotovo. Među takvim modelima je i ideja automobila kao primarnog i dominantnog prevoznog sredstva u gradovima.
Činjenica je da je Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje Jugoistočne Evrope, zemlja u kojoj prevladava auto-centrično saobraćajno razmišljanje i planiranje. Svakodnevno se iznova potvrđuje da se novi saobraćajni projekti grade na način koji zanemaruje učesnike u saobraćaju koji nisu u automobilima. Ljudi bez automobila, ili oni koji biraju da ga ne koriste u urbanoj sredini se nerijetko tretiraju kao građani drugog reda.
Ali, pandemija koja neupitno donosi i ekonomske probleme, donijeće i promjenu saobraćajnih navika. Za naše nebrojene sugrađane koji će ostati bez prihoda, automobil neće biti dostupna mogućnost. Za ranjive skupine ni javni prevoz neće biti dostupan zbog trajnog zdravstvenog rizika.
Ako sebi ne mogu priuštiti automobil za svakog člana porodice, te ako ne žele ugrožavati svoje zdravlje korištenjem javnog prevoza, za sve više ljudi će bicikl biti nužno sredstvo kretanja da bi došli do posla, do doktora, do prodavnice.
Stoga, sve vlastodršce i donosioce odluka u Bosni i Hercegovini pitamo vrlo jednostavno pitanje, uz već ponuđena rješenja:
Hoćemo li bezuslovnu sigurnost kretanja i pristupačnost svim dijelovima grada omogućiti samo onima koji mogu putovati automobilom, ili ćemo početi mijenjati razmišljanje i napokon početi naglašavati vidove prevoza koji su dostupni svima?
