Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Javni prostor je područje ili mjesto koje je otvoreno i dostupno svim građanima, bez obzira na spol, rasu, nacionalnu ili socio-ekonomsku pripadnost i dob.
Polemike koje se sporadično vode u “javnom prostoru” uglavnom se svode na za i protiv, bez da se zna zakonski okvir koji govori o načinima dodjela zatvorenih prostora.
Video nema ambicije da izaziva komentare i reakcije, već želju da informiše i pokrenemo dijalog koji bi za rezultat dao bolju i funkcionalniju iskorištenost zatvorenih i otvorenih javnih prostora.
Ovaj video se realizuje uz podršku fondacije Heinrich Böll.
Film “Samo da pogledam” (Just to take a look) autora Damira Bašića je toliko kratak i jednostavan da bi i najkraće objašnjenje bilo predugo i suvišno. Možda je samo bitno napomenuti da je na jedan indirektan način rađen po istinitom događaju.
Damir Bašić, režija
Slađan Vujić, lik 1
Zoran Ćatić, lik 2
Aida Mehićević, prodavačica
Mirza Ajnadžić, kamera
Alen Crnogorčević, postprodukcija
Film je do sada prikazan na SOUTH EAST EUROPE FILM FESTIVAL u Los Angelesu, ITCHING SCRATCHING FILM FESTIVAL u Danskoj, CROATIAN ONE MINUTE FILM FESTIVAL u Požegi i BOSNIAN HERZEGOVINIAN FILM FESTIVAL u New York-u.
Farah je bila naša prijateljica i saradnica. U programu eFM radija zajedno sa producentom Srđanom Babićem realizovala je serijal “Priče Sa Govornom Manom”.
Farah je Pismo roditeljima napisala i objavila 1993. godine u Ljubljani, gdje je bila u izbjeglištvu. Tu knjigu je uredio i objavio bh. pisac Josip Osti a objavila Vodnikova domačija, gdje su se između 1992. i 1996. godine okupljala djeca izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.
Farah Tahirbegović je rođena 6. aprila 1973. godine u Sarajevu. Odrasla je u Zenici gdje je završila osnovnu, srednju i muzičku školu. Budući da je knjiga njena prva, velika i istinska ljubav upisuje studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku Opća književnost i bibliotekarstvo. Zbog rata privremeno napušta studij i Sarajevo te nekoliko narednih godina živi u Ljubljani. Godine izbjeglištva provodi gradeći za sebe i mnoge oko sebe dom i domovinu od jedinog što možeš ponijeti sa sobom kada odlaziš iznenada i ne želeći to. Ogromno znanje, veliku strast, snažnu ljubav i nesebičnu želju da ih podijeliš sa drugima. Zbog jezičke barijere, te birokratske nefleksibilnosti, studij književnosti nije mogla nastaviti u Ljubljani ali u tom periodu intezivno radi objavljujući prozne tekstove u ljubljanskom časopisu IZI, urednika Zorana Mutića, vodi radionice za djecu iz BiH gdje ih uči svirati i uređuje sa njima časopis Planinček.
Njen rad u okviru Književne radionice Kulturnog vikenda djece iz BiH u Vodnikovoj Domačiji rezultirao je objavljivanjem knjige „Pismo roditeljima”, 1993. godine. Dvije godine kasnije inicira osnivanje neobične muzičke grupe Dertum, koja na prebogatoj bosanskoj i makedonskoij muzičkoj tradiciji kreira moderan zvučni izražaj. Objavili su dva albuma i održali brojne koncerte. Po povratku Farah je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku Opća književnost i bibliotekarstvo. Veliki je broj projekata, poslova i aktivnosti kojima se bavila u narednom periodu. Radila je u časopisu Lica, Festivalu MESS, organizaciji aktivnosti teatarskog festivala EX PONTO (SLO) u Sarajevu, organizaciji konferencija PEN Centra BiH, učestvovala je u programima Europskih književnih susreta, bila web urednica, urednica on line magazina podroom.ba, sekretar Udruženja Literarnih stvaralaca izdavača i knjižara LIK BiH.
U sarajevskom Buybooku gdje je radila kao izvršna urednica zadužena za odnose sa javnošću dala je nemjerljiv doprinos izdavaštvu, ne samo svoje matične kuće nego i izdavaštvu Bosne i Hercegovine uopšte. Uredila je desetine knjiga koje je objavio Buybook, pokrenula nove biblioteke, uložila izuzetno veliki trud na uspostavljanju veza između autora, izdavača i distributera u regiji. Bila je idejni osnivač projekta Sevdah Ripablik sa Damirom Imamovićem.
Nakon nekoliko godina ozbiljnog izučavanja i istraživanja sevdalinke sa Damirom se upustila u svoj, vjerovatno najvažniji i najzahtjevniji poduhvat, publikovanje monografije Zaima Imamovića, “Pjesme srca moga”. Preminula je u petak, 2. juna 2006., u trideset i trećoj godini.
Promocija godišnjeg izvještaja “Ljudska prava u Bosni i Hercegovini 2014”, u organizaciji Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, a uz podršku Fondacije „Heinrich Böll“ i Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu, desila se 25. februara 2015. godine.
Helsinški odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj, započeo je početkom juna 2014. godine realizaciju projekta pod nazivom “Model zajedničkog sjećanja”.
Pitanje, na koje nema odgovora je da li su u pitanju okolnosti u kojima se procesi odvijaju ili su stvari svedene tek na individualne slučajeve. Pokušaj razumijevanja doba tranzicije bh društva u nastajanju i u njemu žene.
JMBG protesti su započeli u Sarajevu i zahvatili druge gradove u BiH, bez obzira na entitetske i kantonalne granice.
Ne bez razloga, mnogi pratitelji događanja su, već na temelju te geografske i geopolitičke raznolikosti protesta, istaknuli da ovakvih akcija nije bilo otkako je samostalne BiH, pa tako ni u poslijeratnom razdoblju.
Bez obzira na to što isti problemi more sve građane BiH, u posljednjih petnaestak godina nije bilo građanskih akcija koje bi objedinile sve građane BiH.
Spomenik Brus Liju u Mostaru je prvi u svijetu i otkriven je 26. novembra 2005., dan prije nego je otkriven u Hong Kongu za njegov 65. rođendan. Međutim, u toku prve noći je vandaliziran, otkinute su mu nunčake i premješten je u podrum Gradske uprave gdje se nalazio sve do maja 2013. kada je ponovo postavljen na isto mjesto u park Zrinjevac. Šta je spomenik značio kada je prvi put postavljan i šta znači sada kad je opet tu nakon osam godina razgovarali smo sa gradjanima Mostara. Izgleda kao da spomenik ima više veze sa svime što se dešava sa Mostarom nego što se čini na prvi pogled.
Posao iz snova je dokumentarni film Nermina Hamzagića, nezaposlenog reditelja, iz Bosne i Hercegovine u kojoj broj nezaposlenih iznosi 547.393 i u stalnom je porastu. Nermin je tragao za mladima koji uprkos nezaposlenosoti nisu odustali od svojih snova.
U društvu bez perspektive, u kojem je 60% mladih bez posla, Miljana Prodan, profesorica srpskog jezika i književnosti iz Višegrada, Amel Mukača, student ekonomije iz Fojnice i Merima Lepić, glumica iz Sarajeva, izborili su se za pravo da žive svoj san.
Naša ekipa je u februaru 2014. napravila kratki web dokumentarac o porodici Sulejmanović iz Brgula pored Vareša, koja već godinama živi u prostorijama mjesne zajednice. Dva mjeseca kasnije kontaktirala nas je gospođa Emina Prelle, penzionisana službenica iz Berlina, porijeklom Bosanka (ustvari Hercegovka), koju je ova priča toliko dirnula da je odlučila da pomogne ovoj porodici. Pronašla je kuću s obradivim zemljištem i voćnjakom u okolini Zavidovića i odlučila da je kupi i pokloni porodici Sulejmanović. Nakon dočeka na sarajevskom aerodromu, u maju 2014. krenuli smo u Brgule, a tamo se desio obrat kakav niko od nas nije mogao da očekuje, a najmanje gospođa Prelle.
