Dječje igre (Les Jeux d’enfants), Andrej Đerković, Théâtre Am Stram Gram, Genève, Februar 1996-2021.

U  povodu 25.obljetnice okončanja opsade Sarajeva koja je trajala 1425 dana, te kao hommage svoj ubijenoj i djeci koja su preživjela istu, na glavnom ulazu teatra Am Stram Gram u Ženevi (Švicarska) postavljen je rad sarajevsko-ženevskog fotografa Andreja Đerkovića ”Dječje igre (Les Jeux d’enfants)”.

Teatar Am Stram Gram je internacionalni kreativni i multicisciplinarni centar osnovan 1992.godine od strane Grada Ženeve, te kako je programski i koncepcijski posvećen djeci, logičan slijed bio je da se na 25-tu obljetnicu od okončanja 1425 dana opsade tokom koje je ubijeno 1601 djete, na glavnom ulazu teatra postavi Đerkovićev fotografski rad ”Dječje igre” iz njegovog ratnog ciklusa ”DUM DUM (1992-1996)”. Ime rada izvedeno je iz slike Pietera Brueghela (1560) na kojoj on pokazuje djecu zadubljenu u njihove igre s ozbiljnošću koju odrasli pokazuju u svojim važnijim zanimanjima, te je njegov moral da dječje igre u božjem umu imaju jednako značenje kao i aktivnosti njihovih roditelja.

Fotografija ”Dječje igre” urađena je u proljeće 1994.godine u prolazu tadašnje ulice Salvadora Aljendea na prvoj crti fronta prema okupiranoj Dobrinji 4. Djeca na fotografiji su iz četiri obitelji koje su ostale živjeti u polusrušenoj zgradi na tadašnjoj prvoj, a danas administrativnoj crti razdvajanja.Rad se od 2015.godine, nalazi u kolekciji Muzeja Ratnog djetinjstva u Sarajevu.

Andrej Đerković rođen je 1971.godine u Sarajevu, gdje je završio Školu Primijenjenih umjetnosti. Član je Udruženja Likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH) od 2002. Samostalno izlagao u Sjevernoj Irskoj, Danskoj, Crnoj Gori, Kanadi, Švicarskoj, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Srbiji, Francuskoj, Hrvatskoj, Engleskoj, Makedoniji, Turskoj, Palestini, San Marinu, Sloveniji, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Urugvaju, Australiji, Belgiji, Alžiru, Gruziji, Kneževini Lihtenštajn, Portugalu, Libanonu, Albaniji, Švedskoj, Vatikanu, Meksiku, Brazilu i na Novom Zelandu i Kubi.

 Jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Radovi mu se nalaze u kolekcijama Fototeca de Cuba La Habana, MACBA Barcelona, Museum für Kunst und Gewerbe Hamburg, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, Museo sperimentale di arte contemporanea MU.SP.ACAquila, Council of Europe Strasbourg, Old Arts Museum Belfast, Jewish Historical Museum Amsterdam, Olimpijski muzej Sarajevo, Muzej Jugoslavije Beograd, SCCA Centar za Suvremenu umjetnost Sarajevo, Muzej nevinosti Istanbul, Historijski Muzej Bosne i Hercegovine, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Photon Centar za Suvremenu fotografiju Ljubljana, Memorijalni Centar Srebrenica i drugi.Uradio je fotografske portrete Jeff Koons, Marina Abramović, David LaChapelle, Michelangelo Pistoletto, Emmanuelle Beart, David Byrne, Jean-Luc Godard, Isabelle Huppert, Bono Vox, Michel Hazanavicius, Sinéad O'Connor, Braco Dimitrijević, Catherine Deneuve, Jean-Hugues Anglade, Richard Galliano, Alfonso Cuarón, Rachid Taha, Sebastião Salgado, Yann Arthus-Bertrand, agnès b., MC Solaar, Vincent Perez, Christine and the Queens, Aslı Erdoğan, Costa-Gavras i drugi.

U povodu 100 godina Švicarske Asocijacije Fotografske umjetnosti uvršten je u monografiju „PHOTO SUISSE 1906-2006“. Uvršten je u “Leksikon Sarajeva”. Surađivao sa Benetton, agnès b. i Swatch. Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa  ̋The Certificate of Appreciation ̋ Agencije Američke Vlade za informisanje (USIA).

Živi u Ženevi, gdje je Istaknuti član lokalne fotografske scene, te je do sada samostalno izlagao u značajnijim ženevskim galerijskim prostorima kao što su Galerie Atmosphère, L'Almacen, Centre d’art Contemporain (CAC), Marina Abramovic MAI Genève, Galerie Archigraphy, Galerie Jan Ken Poi, Théâtre Saint-Gervais, Papiers Glacés, Cinélux, L’Usine, Galerie Archigraphy, Chateau Carton, Galerie Ruine, Galerie Gavroche, Musée d'art moderne et contemporain (MAMCO), kao i u Centre de la Photographie, gdje se zajedno sa Musée international de la Croix-Rouge et du Croissant-Rouge, njegovi radovi nalaze u kolekciji ovih eminentnih institucija.

Eko HUB BLAGAJ/Novi Val organizuje drugu akciju čišćenja na području lokalne zajednice Stolac

Omladinski klub Novi Val nastavlja dalje sa akcijama čišćenja, slijedeća će se održati ponovo sa lokalnom zajednicom Stolac, u sklopu projekta Eko HUB Blagaj. Akcija će se sprovesti zajedno sa udruženjem za očuvanje prirodne sredine i razvoj turizma ”EkoTUR” Stolac, odredom izviđača ”Bregava” Stolac i Gradskim orkestrom Stolac.

Akcija čišćenja će se održati 27.02.2021 (Subota), sa početkom u 10:00 h na lokaciji Stolac – „Gradski park“.

Akciji čišćenja se mogu pridružiti svi ostali građani koji žele da na ovaj način doprinesu očuvanju okoliša.  Za sve građane iz Blagaja koji žele da se pridruže ovoj akciji neka se jave na Facebook stranicu Eko HUB Blagaj, kako bi se dogovorili za prevoz.

Ovu akciju čišćenja su podržali naši partneri koji žele da doprinesu očuvanju i uređenju okoliša –  Agrocentar Sjemenarna Mostar.

U slučaju vremenskih nepogoda, akcija čišćenja će biti odgođena gdje će se u dogovoru sa predstavnicima lokalne zajednice Stolac odrediti novi datum.

Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.

KRISTALNA SJEĆANJA, Dejan Vekić & Andrej Ðerković. Izlog Buybooka, 29.februar 1996-2021.

U povodu 25. obljetnice zvaničnog okončanja opsade Sarajeva, ova iznimna minimalistička izložba predstavlja dva istaknuta bosanskohercegovačka fotografa koji su tokom svog višedecenijskog druženja ostavili trag na sarajevskoj i internacionalnoj fotografskoj sceni, Dejana Vekića i Andreja Ðerkovića. Naziv izložbe se naslanja na kultnu pjesmu Milana Mladenovića, pa tako ova simbolična postavka vizualno aludira na tekst iste, maestralno opisujući taj pred/post/ratni triptik koji su Vekić i Ðerković, svaki ponaosob, kao dio jedne cjeline (pre)živjeli i kao takva se ona ujedno i ukazuje pred vama u vidu fotografsko-slikovnih triptika. Odnos između ova dva umjetnika je svojevrsna protuteža suvremenom čitanju lokalnog odnosnog sustava baziranog na (po)ratnim poznanstvima koji su većinom (bili) ovisni od subjektivnog postavljanja međuodnosa, a ne od prirodne i kontinuirane koherentnosti kao što je to slučaj kod ova dva vrsnika, prijatelja i školska druga. Iz svog impresivnog portfolija, oni su selektovali po tri fotografije koje prikazuju intimnu viziju njihove nepojmljive ratne realnosti.Pusti oči da vide, još ovaj put
EKV

“Crno i bijelo bio je očiti estetski izbor kako bi se napravila distanca od stvaranja slika koje čine dio “suvremenih afektivnih ekonomija, podržavajući sve, od humanitarne pomoći do održive politike straha” (Steyerl & Lind, 2008, pp. 11–26). Vekić je stvorio crno-bijelu seriju pod naslovom KaoSarajevo [ChaoSarajevo ili Kao da je Sarajevo]. Neke bi se scene smatrale običnim, da se nisu odvijale u dehumaniziranoj ratnoj stvarnosti. Napetost između uobičajenog života i ratnih prilika ono je što ove slike čini simptomatskim, suprotstavljajući stvarnosti koje se ne mogu pomiriti. Dokumentiranjem određenih situacija, Vekić je pokušao, kako je gore rečeno, uhvatiti trenutke mirnoće – “neku vrstu smirenosti usred kaosa” – poput ostataka mirnog svakodnevnog života i prikazati snažnu spremnost njegovih sugrađana da izdrže i prežive. Hommage izdržljivosti građana Sarajeva u nepodnošljivim okolnostima, također se može naći u seriji Andreja Đerkovića pod naslovom DUM- DUM. Jedna od ovih fotografija prikazuje skupinu ljudi koji čekaju svoj red za punjenje kanistera vodom. Slika reda i strpljenja proturječi kaotičnom i razornom ratnom ozračju i svjedoči koliko su mnoge komšijske zajednice bile samoorganizirane i disciplinirane tokom rata u svojim strategijama preživljavanja. Sarajevski filozof Fehim Hadžimuhamedović (2008), umjetničku je praksu u ovim okolnostima definirao kao ‘kulturu u postajanju’ – generiranje etičkih vrijednosti pred totalnim socio-kulturnim kolapsom”.

Branka Vujanović, ekstrakt iz teksta “Photography as Cultural Symptomatology within a Post-Yugoslav Condition: The Case of Sarajevo” (Art – Ethics – Education, Brill, 2020).
Plakat i pozivnicu za ovu simboličnu i introspektivnu postavku, uradila je Andrejeva i Dejanova razredna drugarica i kolegica, akademska dizajnerica Marina Glavanović.

Ðerković i Vekić su dugogodišnji članovi Udruženja Likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH), te su dobitnici više značajnih nacionalnih i internacionalnih nagrada za svoj rad. Ispred Bosne i Hercegovine bili su selektovani za internacionalnu platformu “Posljedice – mijenjanje kulturnog pejsaža (tendencije u angažiranoj post-jugoslavenskoj suvremenoj fotografiji 1991-2012)”, te su im radovi pod komisarijatom Branke Vujanović u periodu 2012-2014, bili postavljeni u Narodnom Muzeju Slovenije u Ljubljani, Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, Narodnom Muzeju Crne Gore na Cetinju, Collegium Artisticumu u Sarajevu, Galeriji Remont u Beogradu, Pordenone ARte COntemporanea (PARCO 2) i u zvaničnom programu “Monat der Fotografie” u Beču. Zajedno su, u selekciji Dunje Blažević i Kathy R. Huffman, izlagali 1997.godine na Prvoj Godišnjoj izložbi Sarajevo Centra za Suvremenu umjetnosti (SCCA), te pod komisarijatom kustosice Asje Mandić na izložbi “U potrazi za identitetom 1992-2002” u organizaciji sarajevskog ARS AEVI Muzeja Suvremenih umjetnosti, pri kojem je Andrej jedan od osnivača kolekcije Muzeja, dok je Dejan dugogodišnji fotograf ovog značajnog projekta. Njihovi radovi se nalaze u “Sarajevo Collezione per l'Aquilla”, kolekciji darovanoj obnovljenom Eksperimentalnom muzeju Suvremene umjetnosti (Museo Sperimentale d'Arte Contemporanea) u italijanskom gradu L'Aquila, koji je teško oštećen u potresu 2009.godine.

Dejan Vekić rođen 1971. godine u Sarajevu. Završio Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, te diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Fotografijom se bavi od 1987. Do početka rata, radio je u foto studio Photo Design, kada je postao članom Državne Komisije za istraživanje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Fotografije su mu objavljivane u časopisima Los Angeles Times, Wired Japan, De Standaard, New York Magazine, Bussines Magazin, Elle, Futura, Goteborg Post, Fantom slobode, La Libre, Telegram, Dagens Nyheter, Gudbrandsdølen Dagningen, Aftenposten, Oslobođenje, Pogledi, L'Architecture d'aujourd'hui, Ouvest France, Dani, Cineaste i drugi. Kroz rezidentni program, krajem devedesetih boravio je u Nacionalnoj školi fotografije u Arles (Francuska). Radio je na Oskarom nagrađenom filmu Ničija zemlja, nakon čega se njegova suradnja sa Danisom Tanovićem nastavila i u filmovima L’Enfer (2004), Triage (2008), Cirkus Kolumbija (2009), Bagage (2011), Epizoda u životu berača željeza (2012) i Tigrovi (2013). Kao oficijelni fotograf bio je angažovan u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine i na projektu Ars Aevi. Predavao je fotografiju i digitalnu postprodukciju na Američkom univerzitetu u Bosni i Hercegovini. Živi i radi kao samostalni fotograf u Den Haagu.

Andrej Ðerković rođen 1971.godine u Sarajevu. Završio je Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Radovi mu se nalaze u kolekcijama Fototeca de Cuba Havana, MACBA Barcelona, Museum für Kunst und Gewerbe Hamburg, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine Sarajevo, Council of Europe Strasbourg, Old Arts Museum Belfast, Jewish Historical Museum Amsterdam, Musée des beaux-arts La Chaux-de-Fonds, Olimpijski muzej Sarajevo, Muzej nevinosti Istanbul, Centre de la Photographie Genève, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Memorijalni Centar Srebrenica, Muzej Jugoslavije Beograd, Muzej Ratnog Djetinjstva Sarajevo i drugi. Surađivao sa kompanijama Benetton, agnès b. i Swatch. Fotografije su mu objavljivane u La Stampa, La Repubblica, El País, Le Monde, Liberation, Belfast Telegraph, British Journal of Photography, La Vanguardia, Exibart, Artribune, Liberazione, Marianne, Publico, Berner Woche, La Depeche, Le Temps, Le Matin, Radikal, Hurriyet, Tages Anzieger, Mladina, Zarez, Feral Tribune, Jutarnji list, Pobjeda, Odjek, Fantom slobode, Ukrayinska Pravda, Sineast i drugi. Za dostignuća na polju kulture tokom opsade Sarajeva, nagrađen sa ˝The Certificate of Appreciation˝ Agencije Američke Vlade za informisanje (USIA). Živi u Ženevi.