Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
BRITISH COUNCIL PREDSTAVLJA NOVO IZDANJE PLAYUK DOGAĐAJA POD NAZIVOM ARCADIA 2018.
PRVA STANICA U REGIJI JE SARAJEVO, 18. – 21. JANUARA 2018.
Nakon uspjeha prošlogodišnjeg izdanja PlayUK-a, koji se istovremeno održavao u šest gradova Zapadnog Balkana, British Council najavljuje novo izdanje ovog događaja čija će se premijera održati u Sarajevu u periodu od 18. do 21. januara, a zatim nastaviti svoje putovanje kroz regiju. Tokom četiri dana sarajevska publika će imati priliku da se upozna sa bogatim i raznovrsnim programom koji će se odvijati na dvije lokacije, u Kinu Meeting Point i na Akademiji likovne umjetnosti, gdje ćemo pokušati da odgovorimo na pitanje šta se dešava sa umjetnošću i kreativnošću u novom digitalnom dobu.
Da li masovna upotreba kompjutera i mobilnih telefona suštinski odvlači pažnju od onoga što zovemo umjetnošću, te zbog svoje globalne rasprostranjenosti teži pojednostavljenjima ili su nove platforme i aplikacije zapravo nova prilika za iskazivanje mašte najširem auditorijumu? U jednom posve novom formatu PlayUK-a omogućiće dijalog na ovu temu kroz filmske projekcije, izložbu sačinjenu od video-igri i instalacija u VR (virtuelnoj stvarnosti), prezentacije i radionice.
British Council će okupiti veliki broj vodećih kreativaca iz Bosne i Hercegovine, sa Zapadnog Balkana i Velike Britanije iz dva naizgled nespojiva svijeta – svijeta umjetnosti i svijeta IT-a. Između ostalih publici će se obratiti i Enis Čišić, ilustrator, strip-crtač i grafički dizajner koji je redovni suradnik Marvel Comicsa; Jordan Erica Webber, kritičarka britanskog The Guardiana i autorica knjige „Deset stvari koje možemo naučiti iz video-igri“ i Biljana Srbljanović, aktivistkinja, višestruko nagrađivana dramska autorica i profesorica na fakultetima u Beogradu i Beču.
U filmskom dijelu programa biće prikazani najnoviji filmovi koji oslikavaju bogatstvo narativnih struktura savremene britanske produkcije. Na ovogodišnjem PlayUK-u ističemo komediju „Staljinova smrt“ koja je privukla veliku pažnju javnosti. Osim filmova, publici će biti predstavljena i izložba alternativnih video-igara. Kustosi ove izložbe su edinburški dvojac Andrew Dyce i Craig Fairweather – poznatiji kao WeThrowSwitches. Za ovu priliku su izabrali dvadeset alternativnih i nezavisnih video-igara nastalih u Velikoj Britaniji i na Zapadnom Balkanu. Postavka je namijenjena ljubiteljima video-igara, kao i onima koji ne spadaju u ljubitelje video-igri, iz razloga što nije ni potrebno imati bilo kakve vještina igranja da bi se uživalo u ovoj izložbi.
Ulaz na panel, prezentacije i izložbu je besplatan, dok će ulaz na filmove koštati 5.00 KM.
PlayUK realizira British Council u partnerstvu sa Kinom Meeting Point i galerijom Akademijom likovnih umjetnosti Sarajevo. Projekat podržava Creative Scotland.
Udruženje filmskih radnika BiH napravilo je prvu online bazu podataka bh. filma. Trenutno je završena prva faza, a u bazi se nalaze bh. filmovi nastali u periodu 1996. do 2017. godine.
Trenutno se radi na drugoj fazi koja obuhvata filmova nastala od 1992. do 1996. Nakon toga, Udruženja filmskih radnika BiH pristupit će i prikupljanju i obradi podataka za raniji period do 1992 godine.
“Ovo je prva online biblioteka bh. filmova koja predstavlja sve igrane, dokumentarne i animirane filmove nastale u bh. produkciji ili koprodukciji. Osim kataloških podataka i fotografija, posjetiocima Baze podataka bh. filma dostupne su i biografije i filmografije članova UFRBiH, koji su radili na tim filmovima. Svi podaci su uvezani, što omogućava lakše pretraživanje po određenim kategorijama”, saopćeno je iz Udruženja filmskih radnika BiH.
Ova podataka o bh. filmu bila je od izuzetne važnosti za našu kinematografiju, bh. filmske autore, kao i publiku, ljubitelje ove umjetnosti.
Pretraživanje filmova možete vršiti po naslovu, imenu kategoriji ili producentskoj kući, a među kategorijama su dugometražni igrani, dugometražni dokumentarni, animirani dugometražni, kratki igrani, kratki dokumentarni i animirani kratki film.
u prepunoj dvorani JU Centar za kulturu KS (BKC) održan prvi koncert Sarajevo Jazz Orkestra s gostima, Aleksandrom Bijelić i Rambom Amadeusom, a sudeći po reakcijama publike, koncert je bio i više nego zabavan.
Na zadovoljstvo dobrih znalaca, ali i onih koji tek upoznaju jazz kao fenomen, kvalitetu muzičkog izražaja, večeras se koncertom Happy New Jazz predstavio Sarajevo Jazz Orkestar uz specijalne goste – Aleksandru Bijelić i Ramba Amadeusa, koji su ovom prilikom izveli najveća djela velikana jazza, ali i svoja djela u jazz aranžmanima.
Publika je imala priliku poslušati i uživati u zvukovima poznatih kompozicija, a poseban šarm cjelopunom prazničnom ugođaju dao je osebujni muzičar, autor i performer Rambo Amadeus koji se okušao u ulozi voditelja koncerta, ali je posjetioce počastio i svojim najvećim hitovima u jazz obradi.
Dvoje izvrsnih jazz interpretatora, Aleksandra Bijelić i Elvir Bandić Banda, stalni član Sarajevo Jazz Orkestra, u intimnoj atmosferi BKC-a publici su predstavili jazz repertoar kojim su, u kombinaciji sa izvanrednim aranžmanima največih hitova Ramba Amadeusa, priuštili posjetiocima putovanje od jazz-a do funka.
Ovaj jedinstveni muzički spektakl nastavio se na DJazz pozornici u Galeriji BKC-a gdje su u ugodnoj, atmosferi posjetioce zabavljali Happy New Jazz orkestar u pratnji Drum Jay.
Sarajevo Jazz Orkestar okuplja najkvalitetnije jazz muzičare iz BiH i saradnike iz regije. Cilj osnivanja Sarajevo Jazz Orkestra, u sklopu udruženja Dom Slobode, je dugoročno i planirano djelovanje radi promocije jazz muzike u svim njenim formama kroz koncerte tokom cijele godine. Orkestar će u narednom periodu održati niz koncerata u Sarajevu, a u planu je i posjeta većim centrima u BiH.
Sarajevo International Guitar Fesitval zabilježio je međunarodni uspjeh postavši dijelom EuroStringsa – European Guitar Festival Collaborative platforme, čiji je cilj promovirati izvrsnost na polju klasične gitare te podsticati umjetnički razvoj mladih gitarista. EuroStrings je revolucionarni projekat koji predstavlja novu evropsku platformu osnovanu od strane Zagreb Guitar festivala. Pored zagrebačkog festivala, kao inicijatora projekta koji se finansira od strane programa Creative Europe – platformu čini 14 prestižnih gitarskih festivala iz Portugala, Austrije, Hrvatske, Mađarske, Nizozemske, Crne Gore, Finske, Bugarske, Estonije, Italije, Španije, Njemačke, Engleske, među kojima je svoje mjesto zasluženo zauzeo i bosanskohercegovački Sarajevo International Guitar Festival.
Festivali okupljeni oko ideje EuroStringsa fokusirat će se na podsticanje umjetničke djelatnosti mladih gitarista te pružanja mogućnosti njihovog daljeg obrazovanja i usavršavanja na polju klasične gitare. Nadalje, EuroStrings usmjeren je na savremene festivalske trendove u oblasti klasične muzike, što podrazumijeva jednako usmjeravanje kreativne energije na mlade umjetnike, ali i festivalsku publiku, a sve s ciljem stvaranja jedinstvenog iskustva obojenog gitarističkom umjetnošću.
Posebno značajan segment djelovanja EuroStringsa jeste i tzv. Young Stars (Mlade zvijezde) program fokusiran na podršku mladih talenata. Naime, pobjednici gitarističkih takmičenja unutar festivalske platforme imat će priliku međusobno se takmičiti za glavne nagrade EuroStringsa, koje podrazumijevaju razvoj umjetničke karijere u vidu koncertne turneje po Sjedinjenim Američkim Državama i Kini. Stoga je već sada skrećemo pažnju na datume od 03. do 07. aprila 2018. godine, kada će se u Zagrebu, u okviru Zagreb Guitar festivala održati prvo takmičenje pobjednika festivala EuroStringsa.
Pored činjenice da promovira izvrsnost, EuroStrings će putem javnih konkursa za stipendiranje podržati i 14 mladih studenata gitare, omogućavajući im da učestvuju na međunarodnim gitarskim takmičenjima i master classovima. Otvoreni poziv za stipendiju biti će objavljen na EuroStrings web stranici, već početkom januara 2018. godine.
U nastavku donosimo i pregled EuroStrings Young Starsa – mladih umjetnika koji će u prvoj godini projekta učestvovati na takmičenju Pobjednika EuroStringsa u Zagrebu 2018. godine:
Nicola Montella (Italija), Niklas Johansen (Danska), Péter Girán (Mađarska), Vedran Vujica (BiH) , Dmytro Omelchak (Ukrajina), Antoine Moriniere (Francuska), Antero Pellikka (Finska), Boyan Boychev (Bugarska), Andrea Roberto (Italija), Domenico Savio Mottola (Italija), Raphael Feuillatre (Francuska), Davide Giovanni Tomasi, Jesse Flowers (Australija / Njemačka), Giacomo Susani (Italija), Dominik Carević (Hrvatska).
Detaljne informacije o EuroStrings platformi dostupne su na: www.eurostrings.eu
Jasenko Tufekčić je od Doma naroda PFBiH naplaćivao gorivo i dnevnice za dolazak u Sarajevo, upisujući u putne naloge netačne podatke.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Jasenko Tufekčić obično dvaput nedjeljno putuje automobilom iz Livna u Sarajevo i nazad. On je delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (PFBiH) koji mu plaća troškove putovanja i dnevnice. Tufekčić je za dvije godine naplatio najmanje 28.000 maraka na osnovu 164 putna naloga. Njegove kolege su u istom periodu zajedno imale duplo manje putnih troškova.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je otkrio da je Tufekčić u Sarajevo dolazio autom Stranke demokratske akcije (SDA), dok je u putne naloge upisivao da koristi osobni automobil. Od Doma naroda je dobijao novac za gorivo i dnevnice za putovanje u Sarajevo, ali neki dokumenti pokazuju da je istovremeno bio i u Tomislavgradu.
Tufekčić je u 2015. i 2016. godini imao zakazane obaveze tokom 89 dana. Radi se o sjednicama Doma, kolegija i komisija te događajima koje su organizovale druge institucije. Međutim, on je podnio skoro dvostruko više putnih naloga. Pritom uglavnom nije upisivao precizne razloge dolaska u Sarajevo, već je navodio da dolazi zbog „obavljanja redovnih djelatnosti“.
„Najveći broj puta je dolazio tako kad nema ni kolegija, ni kluba, ni radnog tijela“, rekao je za CIN sekretar Doma naroda PFBiH Izmir Hadžiavdić.
Nakon što su uočene nepravilnosti u njegovim putnim nalozima, Administrativna služba je Tufekčiću prestala isplaćivati naknade za putovanja.
„Pa, to je van pameti. Ja sam čovjek koji je sto godina po parlamentima, znači, prije svega vodim računa o sebi da nekim svojim potezom ne bih napravio nešto loše“, rekao je Tufekčić u telefonskom razgovoru sa novinarima. Kasnije je odbio govoriti za CIN.
Zvaničnici visokog morala
Tufekčić je član Općinskog i Kantonalnog odbora (KO) SDA u Livnu. Po zanimanju je diplomirani pravnik, a radio je kao pravni referent, općinski sudija za prekršaje, direktor Imovinskopravne službe i kantonalni ministar.
Od 2001. godine je profesionalni zastupnik u Skupštini Kantona 10, a godinu dana kasnije je delegiran iz reda bošnjačkog naroda u Dom naroda PFBiH. Na tim mjestima je i danas.
Od Livna do Sarajeva Tufekčić pređe oko 210 kilometara. Na posao ga stranačkim autom vozi Ernad Bajrić kojeg angažuje KOSDA Livno. Predsjednik Odbora Sead Hadžijahić kaže da Tufekčiću Stranka ne plaća gorivo i dnevnice za putovanje u glavni grad.
Hadžijahić, također, kaže da automobil Kantonalnog odbora o svom trošku koriste svi iz Livna koji rade u „bošnjačkim institucijama“, pa tako i Tufekčić.
„Zaista nisam mogao ni da naslutim da se nešto tako može dogoditi, iskreno. Ovo je već malo (…) ne znam šta bih Vam rekao“, kaže Hadžijahić.
Kada dođe u Sarajevo, Tufekčić popuni nalog koji njegova sekretarica u roku od sedam dana treba odnijeti nadležnoj službi na potpis. Nakon toga slijede obračun i isplata. Iz Administrativne službe su za CIN rekli da je nemoguće provjeravati da li su delegati u nalog unijeli tačne podatke, jer smatraju da su to zvaničnici visokog morala.
Tufekčić je u naloge uvijek upisivao da dolazi svojim automobilom, upisujući pritom dva registarska broja. Novinari CIN-a su otkrili da barem jedan nije pripadao automobilu kojim je dolazio.
Prvih sedam mjeseci 2015. godine Tufekčić je u nalozima tvrdio da u Sarajevo dolazi svojim Fordom, registarskih oznaka 209-J-309.
Novinari CIN-a su otkrili da je vlasnik automobila ovih registarskih oznaka Slobodan Marjanović iz Bosanskog Šamca te da je riječ, ustvari, o Opel Omegi, kupljenoj u inostranstvu prije 19 godina: „Jest, moje tablice, to se može provjeriti u SUP-u. Baš sam prije mjesec-dva dana registrovao ponovo. Iste tablice, nikad nisam mijenjao. Uvezao iz Švajcarske, prvi sam vlasnik“, kaže Marjanović.
Narednih godinu i po dana Tufekčić je u naloge upisivao drugi automobil – Passat, registarskih oznaka 201-J-306. Prema informacijama nadležnih službi, automobil tih registarskih oznaka trenutno ne postoji u evidenciji.
Istovremeno u dva grada
Tufekčić je jedan od peterice delegata Federalnog doma naroda koji su 2015. i 2016. godine imali pravo na dnevnice i naknadu troškova prevoza do Sarajeva i natrag kući. Delegatima se, prema Odluci Administrativne komisije, priznaje isplata troškova za dolazak na sjednice Doma, komisija i odbora. Odlukom je regulisano da se novac isplaćuje na osnovu razdaljine, odnosno 20 posto cijene goriva po pređenom kilometru.
Takvo pravilo je omogućilo Tufekčiću da svaki put kada putuje do Doma naroda u Sarajevo dobije između 146 KM i 193 KM naknade u koju je uračunat trošak goriva i dnevnica. Visina naknade za gorivo zavisi od cijene litre goriva, dok dnevnica iznosi 25 KM.
On je trebao biti na sjednicama: Doma naroda, kolegija, kluba naroda i komisija Federalnog parlamenta. Slične obaveze su imali i delegati Rasim Dostović (SDA) iz Banovića i Mostarac Aner Žuljević (SDPBiH). Njih dvojica su u 2016. godini zajedno imali 50 putnih naloga, a Tufekčić 89.
Dostović i Žuljević kažu za CIN da su redovno dolazili na radne obaveze u Sarajevo. U nalozima su detaljno opisivali razloge dolaska. Žuljević kaže da mu nije jasno kako je Tufekčić imao toliko naloga jer su imali skoro iste obaveze: „Pogotovo kad uzmeš kako je ovaj dom radio u ovom mandatu, onda to posebnu težinu ima – da je više ne radio, nego radio“.
Dostović kaže da u nalogu mora biti naveden razlog dolaska u Sarajevo: „Pa, bogami, mene su kontrolisali kad god u nalogu ne popunim nešto“.
Među nalozima koje je Tufekčić dostavio Parlamentu FBiH nalaze se i dva na kojima su upisani 31. august 2015. i 16. novembar 2016. godine. U nalozima piše da je na putu za Sarajevo bio od šest ujutro do osam navečer zbog „obavljanja redovnih djelatnosti“. Iako u Parlamentu ta dva dana nije bilo zasjedanja, Tufekčić je dobio 331 KM. Uz to, prema evidencijama koje je CIN dobio od Skupštine u Tomislavgradu, Tufekčić je ta dva dana bio na sjednicama Administrativno-pravne komisije.
„Ako bi se dogodilo da je na neki način fiktivan bio putni nalog, logično je da bi tu štetu Parlamentu morao nadoknaditi, odnosno da bi morao vratiti taj novac“, kaže sekretar Doma naroda Hadžiavdić.
Tufekčić u Federalnom parlamentu ima pravo i na naknadu za rad u komisijama, od čega je tokom 2015. i 2016. godine zaradio 4.200 KM.
Istovremeno, on u Skupštini kantona prima plaću i ostale naknade kao profesionalni zastupnik. Ova institucija nije CIN-u dostavila podatke o njegovim primanjima.
Uposlenici Administrativne službe Doma naroda su u decembru 2016. godine primijetili da Tufekčić u Sarajevo ne dolazi vlastitim autom, kao što to navodi u putnim nalozima. Zato ga je sekretar Doma naroda upozorio. „Rekao sam mu da mu nijedan više putni nalog neću realizirati i izvršiti isplatu“, kaže Hadžiavdić koji je o tome obavijestio i predsjednika KOSDA Livno.
„Kad je došao dopis, mislio sam da je to nešto malo, neka sitnica, nešto što nije uredu. On je rekao da će se riješiti, ali ovo je već otišlo dalje“, kaže predsjednik KOSDA Hadžijahić. On je o ovome obavijestio vrh Stranke gdje mu je rečeno da to sam riješi sa Tufekčićem.
Nakon što mu je Dom naroda prestao isplaćivati novac za putovanja, Tufekčić je, prema informacijama iz ove institucije, dostavio još tridesetak putnih naloga. Nijedan nije isplaćen.
Život uprkos preprekama koje pred njih postavljaju jezik, kultura i država
Piše: Selma Kešetović
Foto: gender.wikia.com
Nema sumnje da je naša stvarnost vrlo kruta i rodno determinirana. Rodni identitet jeste socijalni konstrukt, ali on se naturalizira kroz neprestane obrasce ponašanja i vizualne prezentacije, tako je da izlazak iz patrijarhalnog horizonta očekivanja popraćen isključivanjem, stigmatizacijom, pa i nasiljem. LGBTI spektar je našao načine da prepozna političnost svakog identiteta i traži prepoznavanje prava i ljudskog dostojanstva za svaki od njih. No tu se priča ne završava, nego upravo suprotno – tu počinje, tu se razgranava i proširuje. O osobama koje se rodno ne izjašnjavaju, odnosno ne prepoznaju u binarnim opozicijama muškog i ženskog, malo se govori, toliko malo da naš jezik nema odgovarajući naziv za takve osobe osim onoga opisnog, poteklog iz prevodilačke prakse. Za sada se obično poseže za engleskom riječju non-binary (nebinarno) ili gender fluid (rodno fluidno). O tome kako je živjeti kao nebinarna osoba u BiH, razgovarali smo sa Bobom Dekić, veterankom LGBTI aktivizma i Admirom Adilovićem, mladim aktivistom iz Tuzle koji je trenutno aktivan u Tuzlanskom otvorenom centru.
Admir svoju priču počinje sa osvrtom upravo na kruti bh. kontekst gdje se od malih nogu, od rođenja zapravo, od nas očekuje da budemo ono što se rodno očekuje od nas, i to u smislu da naš rod prati naš spol. “Pritisak prvo kreće od strane roditelja, braće i sestara, pa onda od dalje porodice i vršnjaka/inja. Jedna priča koja se vrti kroz čitav moj život je moja želja da naučim napraviti domaću pitu. Još kao dijete sam obožavao posmatrati kako to mama radi i uvijek sam se radovao kada sam joj na neki način mogao pomoći. Ali kada god bih rekao da želim i ja naučiti odmah bi mi rekla da sam ja muško i da to nije za mene. Tu rečenicu sam čuo mali milion puta, pa čak je i danas slušam, samo u drugom kontekstu, tipa ‘ne možeš ti to kao ja’, ‘ostavi to’, ‘nije to za tebe'… To je samo jedna od malih miliona želja koje su bile uništene samo zato jer me tamo neko svrstao u neki rod, za kojeg sam ja još tada znao da nisam i da ne mogu biti. Odrastati i živjeti u društvu koje te koriguje onako kako ono želi i prkositi mu svaki dan je iscrpljujuća i zeznuta igra, kojoj, iskreno, ne vidim kraja.”
“Prvi put kada sam rekao nekome da moj rodni identitet nije muški, reakcija je bila smijanje sa pitanjem ‘pa šta si onda, jesi ti to žena?’ A ja, onako naivno, pokušavam objasniti da nisam ni žena, već da sam jednostavno fluidna osoba. Umjesto podrške dobijem ismijavanje i rečenicu ‘Pa imaš kurac između nogu, brate, sjedi i šuti.'”
Boba ima drugačije iskustvo. Ona je znala da postoji čitav trans spektar, i tada je razmišljala više o svom identitetu kao transrodnom i mogućoj tranziciji, ali kasnije se odmakla od te ideje i sada je ispunjava da se (ne) pozicionira u zavisnosti od njezinih želja u datom trenutku: “Osjećam da me okolina jednostavno prati. Ako krenem da pričam o sebi u muškom rodu, ljudi to nekako prihvate, idu sa mnom. Meni je, pak, najzabavniji momenat u toj mojoj transrodnosti identitet Žakline. Žaklina je ustvari negdje ta žena u meni, odnosno žena kakva se meni dopada. To je nastalo sasvim slučajno, na jednom od partyja Udruženja Q kada smo radile drag i onda sam shvatila da za mene nije ništa posebno značajno da budem drag muškarac. Veći mi je izazov bio da budem drag žena. Meni je veoma zabavno kada to radim. Istina, ne radim to često, ali meni je zabavno – osjećam se potpuno drugačije kad napravim frizuru, stavim šminku, lak za nokte.”
Na pitanje da li je nebinarni identitet subverzivniji od zaokruženih, cjelovitih rodnih identiteta, Boba napominje da ne bi pravila hijerarhiju i da svaki identitet može biti subverzivan u zavisnosti od toga kako ga koristimo i u kojem kontekstu. Ali također smatra da je to neistraženo polje i da se transrodnost često medikalizira i svodi u konačnici na uklapanje u binarni rodni kalup, što je njoj, opet, razumljivo, jer je to potpuno drugačija pozicija u odnosu na onu koja ona ima. Primjerice, koliko je teška egzistencija transrodne osobe, i kako je teško da dobije lični dokument koji svjedoči o njezinom rodu. Čime dolazimo upravo do pitanja o pravnom okviru naše države.
Admir naglašava da je veoma bitno prepoznavanje od strane države, ali i čitave kulture, a problem seže i u sam jezik koji također binarno funckionira i nema načina da se nebinarna osoba oslovljava u nekom trećem rodu. Tek kada budemo imali/e slobodu da se izražavamo kako želimo bez da budemo okovani rodnim obrascima i društvenim očekivanjima, možemo govoriti doista o ličnoj slobodi, završava Admir.
Ishak Jalimam, student završne godine produkcije Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, dobitnik je nagrade Fondacije Karim Zaimović za najboljeg studenta sa izrazitim talentom iz oblasti kulture, umjetnosti, književnosti i novinarstva. Nagrada je dodjeljena 21. put, a Jalimam pored uspješnih rezultata ostvarenih na Akademiji, već ima bogatu biografiju u poslovima iz svoje struke uključujući suradnju sa najznačajnijim BH festivalima, kao što su Internacionalni teatarski festival MESS, Sarajevo Film Festival, Pravo Ljudski Filmski festival, Internacionalni festival srednjoškolskog teatra Juventa Fest. Također, radio je kao producent na mnogim filmovima koji su prikazani na različitim festivalima kao Sundance Film Festival, SFF, Dokufest, Doksa itd. Osnivač je i predsjednik Udruženja Real Stage, a trenutno je predsjednik Asocijacije studenata Akademije scenskih umjetnosti i student prodekan.
Nagradu Ishaku Jalimanu uručio je profesor Zdravko Grebo, a o važnosti ove nagrade kao i sjećanja na Karima Zaimovića govorili su u ime Fondacije Karim Zaimović, Senad Pećanin te Nihad Kreševljaković direktor Festivala MESS koji je i koproducent kultne predstave “Tajna džema od malina“.
Fondacija “Karim Zaimović” osnovana je 1996. godine u znak sjećanja na prerano preminulog novinara i književnika Karima Zaimovića, koji je poginuo kao jedna od posljednjih žrtava opsade Sarajeva. Osnivači Fondacije su porodica Karima Zaimovića, Magazin Dani i Radio Zid Sarajevo, odnosno Senad Pećanin i prof. dr. Zdravko Grebo.
Koalicija za zaštitu rijeka Bosne i Hecegovine je u Banjoj Luci predstavila aktivnosti koje su obilježile ovu godinu i planove za 2018. godinu na polju zaštite rijeka i borbe protiv izgradnje hidroelektrana.
Nataša Crnković, Centar za životnu sredinu: „Centar za životnu sredinu se duže od 13 godina protivi izgradnji novih hidroelektrana i podržavamo građane i građanke koji vode bitke u svojim lokalnim zajednicama. Ovu godinu su na polju zaštite životne sredine obilježile borbe za zaštitu rijeka širom naše države i vidimo da se taj trend neće promijeniti ni naredne godine. Hidroelektrane predstavljaju jednu od najvećih pojedinačnih prijetnji za prirodu, ljude i ekonomiju Bosne i Hercegovine”.
Više od 300 projekata hidroelektrana u BiH prijeti da uništi sve naše rijeke, stoga je potreban zajednički pristup na nivou države i kampanja za borbu protiv ovih projekata. Zbog toga je u junu prošle godine pokrenuta „Koalicija za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine“, koja okuplja organizacije i pojedince spremne da se bore za naše rijeke. Ove godine se najžustrija borba vodila oko rijeke Kruščice, u blizini Viteza.
Haris Đelilović, Ekološko društvo Bistro iz Kruščice: „Rijeka Kruščica predstavlja izvor života i najvažniji resurs našeg kraja koji smo spremni da branimo do poslednjih atoma snage i to smo svojim djelovanjem do sada i pokazali. Dvije planirane hidroelektrane predstavljaju isključivo lični interes pojedinaca. Početak izvođenja radova je izazvao oštro protivljenje lokalnog stanovništva i šire zajednice koja zavisi od ove rijeke, a tu prvenstveno mislim na stanovništvo Zenice koje pitku vodu dobija direktno iz korita Kruščice”.
Dokazano je da su hidroelektrane zastarijela tehnologija i da uzrokuju ogromne posljedice na prirodu, ekonomiju i lokalne zajednice. Zato je u mnogim zemljama prisutan trend njihovog uklanjanja.
Viktor Bjelić, Centar za životnu sredinu: „Koalicija za zaštitu rijeka BiH će pružiti stručnu i pravnu podršku lokalnom stanovništvu i udruženjima da se na vrijeme uključe u donošenje odluka. U narednom periodu će fokus djelovanja Centra za životnu sredinu kroz Koaliciju za zaštitu rijeka BiH biti na zaustavljanju planova za hidroelektranu Krupa i svih drugih hidoelektrana na rijeci Vrbas. Konačni cilj nam je proglašenje kanjona i klisura Vrbasa zaštićenim“.
Mnogo je primjera borbe iz čitave Bosne i Hecegovine, a neke od najuspješnijih kampanja su uspjele da očuvaju rijeke ili dijelove rijeka Sutjeska, Hrčavka, Vrbas, Kruščica, Neretva, Ljuta, Buna, Una, Unac i Željeznica.
Njemački Kraftwerk koji će nastupiti u Sarajevu 25. februara u dvorani Mirza Delibašić, po opštem je mišljenju jedan od najuticajnijih bendova u historiji pop muzike.
Njihov muzički stil i imidž može se prepoznati u brojnim synth-pop bendovima uključujući i Depeche Mode kojem se pripisuje izjava “Kraftwerk je kumovao elektronskoj muzici cijele naše generacije!”
Utemeljitelji techna – trojac iz Detroita Juan Atkins, Kevin Saunderson i Derrick May pod snažnim su utjecajem Kraftwerka kombinirali njihove repetitivne melodije sa funk ritmovima, omogućivši nastanak popularnog žanra.
Bjork ih navodi kao jedan od glavnih muzičkih utjecaja, a magazin NME Kraftwerku pripisuje zasluge za muzički izričaj bendova kakvi su Prodigy i Daft Punk.
Kraftwerku je David Bowie posvetio svoju pjesmu V-2 Schneider sa albuma Heroes a snažan utjecaj Kraftwerka naglašavali su svojevremeno i članovi bendova Joy Division i New Order kao i članovi Blondie.
U2 je snimio verziju njihove pjesme Neon Lights, kao i Simple Minds. Franz Ferdinand je inspiriran Kraftwerkovom pjesmom The Model napisao svoj Walk Away dok je Rammstein također obradio ovu pjesmu i single Das Modell objavio 1997. godine.
Koncert Kraftwerka u Sarajevu, u okviru njihove svjetske 3-D turneje, organizira agencija Gramofon a ulaznice se mogu kupiti u sistemu www.kupikartu.ba po early bird cijeni od 34 KM.
Predstavljamo novi video singl sa izdanja “Opasan čovjek – pjesme Mehmeda Begića”. Autor videa i čovjek odgovoran za njegovu realizaciju je Sandin Puce, mostarski video umjetnik sa adresom u Berlinu. Glumci koji su oživjeli likove iz sanjanih marokanskih pustinja su: Vera Streicher i Aleksander Tesla. Za kameru je zaslužan Henk Otte, a za kolor postprodukciju Timm Kröger. U nastavku pogledajte video i vidite kako je atome starih soba Begićevih pjesama vizualizirao fantastični Sandin Puce.
Evo šta kaže Mehmed Begić o Sandinu:
Kada sam upoznao Sandija, Mostar je frcao od energije. Moguće da je to bila instant posljedica nasilne podjele grada. Nemam odgovor, niti ga više tražim. Trenutno ne mogu da ne mislim na Berlin, na dva Berlina i svega što je sasječeni grad dao prije ujedinjenja. Slično je bilo i sa Mostarom – tih dana kao da se umjetnošću osvećivao silovanjima koja su mu napravljena. Sa Sandijem sam radio u više navrata – na kratkim filmovima, spotovima, reklamama, a ultimativni plan je bio da on postane naš Jim Jarmusch, dok bih mu ja tu eventualno poslužio kao Chris ‘Permanent Vacation’ Parker. Započeli smo i scenario za dugometražni film. Prvenstveno poetičan, jer šta drugo da radi sa pjesnikom. Sandi je u međuvremenu odselio u Berlin i radi na velikim stvarima. Znate Kovacs i njenu pjesmu ‘My Love’? On je smislio i režirao taj video. Provjerite slobodno, ali tek nakon što dođete do kraja ovoga što me ohrabruje da ćemo ipak jednog dana možda praviti davno zasanjani film.
Podsjećamo da je ovo drugi video singl sa Opasnog čovjeka nakon “Lucienova voda ključa” koji je uradio Danilo Stojić iz Undergrad produkcije u Beogradu.
Publika je imala priliku poslušati i uživati u zvukovima poznatih kompozicija, a poseban šarm cjelopunom prazničnom ugođaju dao je osebujni muzičar, autor i performer Rambo Amadeus koji se okušao u ulozi voditelja koncerta, ali je posjetioce počastio i svojim najvećim hitovima u jazz obradi.
