U Republici Srpskoj nema jasnih pravila za dodjelu „bijelog hljeba“ pa su ovu naknadu koristili i funkcioneri koji imaju druga primanja.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Željko Mirjanić je prije tri godine završio drugi uzastopni mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS). Tada je počeo primati „bijeli hljeb“, iako ga je na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci čekao posao redovnog profesora. Radni odnos je zamrznuo 2006. godine kada je izabran za poslanika u NSRS-u kao član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Sekretar Skupštine Marko Aćić kaže da pravo na plaću po prestanku funkcije ne bi trebali imati poslanici koje čeka drugi posao: „Tu nema čak ni rasprave zašto oni nisu trebali dobiti. (…) Za njih nije upitno da li će se vratiti, oni se sigurno vraćaju“.
Ipak, tako nije bilo u slučaju profesora Mirjanića. On je svoju radnu knjižicu vratio na Fakultet tek tri mjeseca nakon isteka drugog mandata, iako Zakon o radu RS-a, u čijoj je izradi i sam učestvovao, predviđa da zamrznut radni odnos može trajati najviše dva mandata. U ta tri mjeseca je iz budžeta dobio skoro 11.000 maraka.
„Bijeli hljeb“ je privilegija koju funkcionerima daje Zakon o radnim odnosima u državnim organima RS-a na period od pola godine, pod uvjetom da se ne vraćaju na funkciju, nemaju penziju ili posao, a prestaje ako se u tom periodu zaposle ili penzionišu.
Institucije u RS-u nikada nisu donijele propise kojima bi detaljno uredile ovo pravo, izbjegle eventualne zloupotrebe i ukinule nepotrebnu potrošnju budžetskog novca.
„U svim situacijama gdje su pravna pravila i odredbe nejasne, nedorečene, neprecizne, po prirodi stvari ostaje dovoljno prostora i za zloupotrebe. Ali ta zloupotreba ne mora biti nezakonitost nego biranje bolje opcije“, objasnila je profesorica Radnog prava sa Sarajevskog univerziteta Jasminka Gradaščević-Sijerčić.
Po završetku mandata 2014. godine pravo na „bijeli hljeb“ su iskoristila 53 funkcionera u NSRS-u, Vijeću naroda i Vladi. Budžet RS-a koštali su skoro 843 hiljade maraka.
Zbog nejasnih pravila novac su dobila i dvojica univerzitetskih profesora, penzioner i sedmero privatnika.
Rupa u zakonu za profesora prava
Profesor Željko Mirjanić je zatražio „bijeli hljeb“ nakon što mu građani 2014. godine nisu dali povjerenje za treći uzastopni mandat. Tokom rada u Skupštini Mirjanić nije napuštao posao na Pravnom fakultetu, već je zamrznuo status redovnog profesora i nastavio predavati po ugovoru o dopunskom radu.
Generalni sekretar NSRS-a Aćić kaže da Skupština nije mogla postupiti drugačije nego Mirjaniću dati „bijeli hljeb“, obzirom da on nije aktivirao svoj radni odnos na Fakultetu.
„Ja bih se ogriješio da mu nisam isplatio ta tri mjeseca, jer je on, u smislu Zakona i Odluke, bio lice koje nije imalo regulisan radni odnos, u smislu punog radnog vremena, isplaćivanja plate, poreza i doprinosa na tu platu“.
Mirjanić je u imovinskom kartonu naveo da je 2013. godine od rada na Pravnom fakultetu i angažmana na „Banja Luka Collegeu“, čiji je suvlasnik, prosječno zarađivao oko 4.900 KM. Uz to je imao i redovnu poslaničku plaću od oko 3.600 KM. Danas je dekan Pravnog fakulteta, a novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) je odbio objasniti zašto je tražio „bijeli hljeb“.
Administrativna komisija NSRS-a mu je odobrila „bijeli hljeb“, ne ispitujući zašto se on odmah ne vraća na Fakultet. „Iskreno da Vam kažem, mi smo nastavili praksu od ranije da se taj „bijeli hljeb“ daje svima. (…) Možda tu ima nekog vida kolegijalnosti prema poslanicima od članova Administrativne komisije. Nikad, zaista, u praksi i prije mene, nikad nije odbijen ničiji zahtjev“, kaže predsjednica Komisije, poslanica Demokratskog narodnog saveza (DNS) Spomenka Stevanović.
Komisija je bez ikakve provjere odlučila da „bijeli hljeb“ dobije još 27 bivših poslanika NSRS-a. Devet članova Komisije koju čine poslanici iz vlasti i opozicije su sve zahtjeve odobrili jednoglasno.
Pisanje knjige uz bijeli hljeb
Na sličan način odlučuju i u Vladi RS-a. Bivši ministar prosvjete i kulture Goran Mutabdžija je od januara do jula 2015. godine primao „bijeli hljeb“, dobivši za to vrijeme skoro 20.000 maraka.
Mutabdžija je od 2009. godine predavač na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a 2013. godine je zamrznuo status. Ni on se nije odmah vratio na posao na Fakultet, već je pola godine primao „bijeli hljeb“ i pisao knjigu. Ministarstvo mu je odobrilo plaću po završetku funkcije, iako su znali da Mutabdžija ima posao na fakultetu.
Iz Ministarstva su u dopisu CIN-u objasnili da u to vrijeme nisu imali potvrdu da je Mutabdžija aktivirao radnopravni status ili se zaposlio na drugom mjestu. Bivši ministar je rekao da je samo iskoristio pravo koje mu daje Zakon.
Pravnici sa kojima su novinari CIN-a razgovarali smatraju da radni odnos ne može ostati zamrznut i nakon završetka mandata. „Sve drugo bila bi, po meni, zloupotreba ovlaštenja rektora, dekana i tome slično. Jer, ako ima nekoga kome je javna funkcija prestala, nema potrebe da on prima javna sredstva. On ima svoj radni odnos koji mu se odmah aktivira. Zovem te na posao – ako nećeš da dođeš, dobijaš otkaz“, kaže advokat Miloš Stevanović.
Sekretarijat Ministarstva nije naišao na nepravilnosti u ovom slučaju, a ni na Univerzitetu ne vide problem:
„To je za nas čisto. Zašto su oni njemu dali šest mjeseci, a imao se gdje vratiti, to ja ne znam“, kaže za CIN v.d. rektora Univerziteta Stevo Pašalić.
Bolje plaća nego penzija
Iako u Vijeću naroda RS-a kažu da penzioneri ne mogu dobiti „bijeli hljeb“, novinari CIN-a su otkrili da je delegat Fehret Terzić na ime ove privilegije za šest mjeseci primio skoro 17.500 KM.
„Ovo je jedna klasična pravna praznina u Zakonu koja se mogla tumačiti i ovako i onako jer nigdje striktno nije pisalo da oni koji su ranije stekli (op.a. penziju) ne mogu da primaju i nemaju pravo na ‘bijeli hljeb'“, kaže rukovoditeljica Odsjeka za zakonodavno-pravne poslove Sanela Kovačević.
Dok je primao „bijeli hljeb“, Terzić je imao pravo na penzije i u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i u Hrvatskoj. Novinarima CIN-a je rekao da je rješenja o prekidu primanja obje penzije poslao službi Vijeća i da nije znao da nema pravo na naknadu ako ima zamrznutu penziju: „Nisam znao nit’ mi je ko rekao. Sve papire koje su tražili od mene, ja sam im dostavio“.
U Vijeću kažu da imaju rješenje o Terzićevom pravu na penziju u FBiH, ali generalni sekretar Dragoljub Reljić nije znao objasniti zašto je Vijeće odlučilo protivno Zakonu: „Ne mogu nikako da vidim pravni osnov na osnovu čega je penzioneru dato pravo na ‘bijeli hljeb'“.
Da je Terzić umjesto „bijelog hljeba“ primao penziju, mjesečno bi dobijao oko 480 KM, umjesto skoro 2.898 KM.
Nakon razgovora sa novinarima CIN-a Predsjedništvo Vijeća naroda RS-a je odlučilo da promijeni proceduru dodjele „bijelog hljeba“. Od sada će delegati, kao i poslanici u NSRS-u, pisati Administrativnoj komisiji zahtjev za dodjelu uz koji će priložiti i izjavu o svom radnom statusu. „Mi ćemo kao institucija biti pokriveni da nismo mi samostalno i bez ikakve druge neke provjere njima omogućili ostvarivanje tog prava“, objasnila je Kovačević.
Hiljade maraka iz budžeta za privatnike
Administrativne službe u institucijama ne provjeravaju da li kandidati za „bijeli hljeb“ imaju druge izvore prihoda, sem ako to nije stalni posao u javnom sektoru u Republici Srpskoj.
„Da li je on zloupotrijebio period primanja ‘bijelog hljeba’ pa radio u nekoj privatnoj firmi na osnovu ugovora o djelu ili ugovora o dopunskom radu pa na osnovu toga primao i više, mi ne znamo. Nije nam ta informacija dostupna niti je relevantna za nas“, objašnjava za CIN generalni sekretar NSRS-a Marko Aćić.
Ovakav način rada omogućio je da „bijeli hljeb“ na račun budžeta dobije i sedam privatnika.
Bivši poslanik iz SNSD-a Goran Mitrović, Rankica Panić iz DNS-a i Dragutin Škrebić iz Narodne demokratske stranke (NDS) vlasnici su privatnih preduzeća i važe za uspješne biznismene.
Svi su tokom mandata i primanja „bijelog hljeba“ direktorske pozicije u firmama ustupili članovima svojih porodica. Međutim, i dalje su bili vlasnici firmi i njihovog kapitala. Na taj način su izbjegli eventualni sukob interesa.
Škrebić je vlasnik firme „Škrebić Company“ koja u Tesliću proizvodi obuću. „Bijeli hljeb“ je uzimao dva puta – 2006. i 2014. godine. Posljednji put je iz budžeta dobio skoro 17 i po hiljada maraka.
Na početku drugog poslaničkog mandata 2010. godine poziciju direktora je prepustio supruzi. U 2015. godini, kada je Škrebić primao „bijeli hljeb“, njegova firma je imala dobit od skoro milion maraka. U imovinskom kartonu na kraju 2014. godine je napisao da preduzeće vrijedi 2,83 miliona maraka.
Škrebić kaže da mu taj novac nije potreban, ali ga je uzeo jer mu to Zakon omogućava. Uzeo bi ga ponovo, ako mu Zakon dozvoli.
„Državi plaćam poreze i doprinose. Iz tih poreza i doprinosa je taj ‘bijeli hljeb’. Ja sam taj ‘bijeli hljeb’ zaradio za razliku od nekih drugih koji nisu. I tu je i zakonski i moralno čisto kao suza.“
Isto misli i bivša poslanica Rankica Panić, vlasnica firme „Premier“ iz Doboja. Nju je na direktorskoj poziciji u „Premieru“ zamijenio suprug malo prije nego će ona preuzeti mandat u NSRS-u. Panić je 2010. godine u imovinskom kartonu napisala da firma vrijedi pola miliona maraka, dok ju je na kraju mandata procijenila duplo vrednijom. Dok je Panić bila poslanica, njena firma je sa javnim preduzećima sklopila poslove vrijedne najmanje 1,22 miliona KM.
Publika je imala priliku poslušati i uživati u zvukovima poznatih kompozicija, a poseban šarm cjelopunom prazničnom ugođaju dao je osebujni muzičar, autor i performer Rambo Amadeus koji se okušao u ulozi voditelja koncerta, ali je posjetioce počastio i svojim najvećim hitovima u jazz obradi.
