Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Izložba slika i skulptura “O njoj…” Adisa Lukača u JAVA galeriji

Otvaranje izložbe slika i skulptura “O njoj…”, sarajevskog umjetnika Adisa Lukača,  će se desiti u srijedu, 28. marta, u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Obasjana samo svjetlom mjesečine, jedna ženska figura polako se i na prstima kreće kroz prostorije svog stana. Umorna, odjeću koju je nosila tog dana baca na pod. Zastajkuje pred velikim ogledalom i posmatra svoj odraz, a potom sa kreveta uzima tog jutra odbačenu spavaćicu i oblači je. Preko nje nehajno navlači kućni ogrtač i sjeda na krevet…

Gledajući najnoviji ciklus radova Adisa Lukača, crteže-slike čiji je lajtmotiv žensko tijelo, ne možemo izbjeći a da se ne zapitamo da li nam je dopušteno prisustvovati. Osjećajući se pomalo kao voajer što posmatra kroz poluprozirne zavjese, posmatrač zaviruje u žensku intimu, u trenutke kada je posvećena samo sebi, trenutke najvećeg opuštanja. Odlutala je u misli, u koje joj on ipak ne uspijeva prodrijeti, mada bi htio. Tu ga ne pušta, ali pruža mu mogućnost posmatranja njenog tijela i iščitavanja njegovih priča: znak na tijelu kojeg ima od rođenja, rupice u donjem dijelu leđa, bore smijalice… Što je više posmatra, čini mu se da više o njoj samoj time otkriva. I zaista, ona je sve to, ali i mnogo više…

Udobno se smjestivši u ulogu posmatrača, nakon oslobađanja od početne nelagode, otpočinjemo pažljiviju analizu ženskih likova koji se, iscrtani, a potom i kolorisani u tehnici akrila, pojavljuju kao u izmaglici. Kompozicije su često riješene u svega nekoliko poteza, sažete u likovnom izrazu, ali vrlo rječite u iskazu. Raspoloženja i emotivna stanja naznačena su sugestivnim detaljima, gestama ili položajem tijela: nervozne ruke što stišću jedna drugu, okrenuta leđa, zamišljena lica te sjetne oči potiču empatiju, ali i povećavaju distancu između portretisane osobe i posmatrača. S druge strane, raširene ruke i opušteno tijelo na mnogim crtežima sugerišu otvorenost prema drugome i dopuštaju stvaranje osjećaja bliskosti.

Figuru na crtežima ne posmatramo samo kao tijelo, već kao subjekt i individuu. Ona nije podvrgnuta objektivizaciji, ni na kompozicijama na kojima joj lice nije vidljivo, čak ni na onima na kojima je posve razodjevena. Mada su tijela pretežno naga, prisutan je tek decentni erotizam te prizorima ne upravlja požuda. U oblikovanju ogrtača ili nekog drugog komada tkanine, koja tijelo zapravo više otkriva nego skriva, akcenti bijelom bojom gotovo simbolično su iskorišteni za umirivanje čulnosti na slici. Tkanina se javlja i kao protuteža teksturi tijela, te izazov umjetniku da se njihova materijalnost istovremeno i razlikuje i međusobno upotpunjava. Predstave su dominantno monohromne, ali su na pojedinim mjestima impregnirane snažnim bojenim akcentima, fragmentima koji im daju posebnu i drugačiju notu. Naposlijetku, igra svjetla i sjenke u sobi, kao i ona na samom tijelu, naglašava prelaze između čvrstoće i mekoće, svojstava koje umjetnik nastoji što vjernije prenijeti u crtež ili trodimenzionalnu formu. Zbog univerzalne vrijednosti njihove sadržine, ostaje otvorena i mogućnost da se suština radova iz ovog ciklusa pretače iz jedne likovne forme u drugu, kao i u druge vidove umjetnosti  – stihove, prozu, muziku…

I najednom ona ustaje sa kreveta, kao da prepoznaje taktove najdraže pjesme negdje u daljini. Sama i u tišini, obasjana samo mjesečinom, hvata krajeve svog ogrtača i počinje da se vrti, i vrti…

Piše: Andrea Mekić, historičarka umjetnosti

O autoru:

Adis Lukač je rođen u Sarajevu 1982. godine,  gdje je završio Srednju umjetničku školu i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti na odsjeku skulpture.

Učestvovao je na nekoliko internacionalnih izložbi i simpozijuma skulpture, član ULUBiH-a sa kojim izlaže. Autor je spomenika prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću u Tuzli, biste narodnom heroju Ivanu Goranu Kovačiću u Sarajevu, te reljefa Hasanaginice postavljenog u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Pored skulpture i klasičnog pristupa istoj bavi se i slikarstvom, te tako u svojim izložbama kombinuje različite medije crtež, slika i skulptura.

Radio je sa djecom sa poteškoćama u razvoju u Zavodu Mjedenica gdje je vodio keramičku radionicu.

Novi Spark.me govornik – inovator i član tima Xbox-a Bojd Malterer

Organizacioni tim Spark.me, jedne od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja se održava 26. i 27. maja u Budvi (uz seriju specijalizovanih radionica zakazanih za 25. maj), je objavio ime novog govornika na Spark.me 2018 konferenciji. U pitanju je Bojd Malterer (Boyd Multerer), bivši glavni inženjer za Xbox igračku konzolu, koji je osnovao Xbox Live i XNA servise.

Radeći u okviru Xbox tima, Malterer je 2000. godine pokrenuo i četiri godine upravljao Xbox Live, onlajn platformom koja povezuje igrače i omogućava razmjenu i dijeljenje multimedijalnih sadržaja. Godine 2004, osnovao je XNA, skup alata koji je omogućio programerima i dizajnerima da se mnogo lakše i efikasnije bave razvojem igara. XNA je uspostavio C# kao osnovni programski jezik u razvoju igara, što će se zadržati i u kasnijim sistemima alata kao što su Monogame, Unity itd. Pri kraju svog angažmana u Microsoftu, Malterer je vodio tim koji se bavio operativnim sistemom za Xbox One igračku konzolu, u čijoj su nadležnosti bili svi ključni elementi počevši od kernela, preko sistema bezbjednosti, do aplikacija, interfejsa i Kinecta.

Otkad je napustio Microsoft 2014. godine, Malterer se bavi istraživanjem i stvaranjem operativnih sistema za uređaje povezane u okviru Interneta stvari (Internet of Things). Koristeći znanja koja je stekao u okviru Xbox tima, danas je fokusiran na bezbjednost, kao i povećanje efikasnosti i jednostavnosti programiranja. Malterer je do sada prijavio oko 50 patenata od kojih je 26 već zvanično odobreno. Upravljao je raznim vrstama projekata, od veoma malih, do onih sa budžetima do 100 miliona dolara.

Organizatori Spark.me su ranije objavili imena dva ovogodišnja govornika – u pitanju su Mark W. Schaefer (jedan od vodećih svjetskih stratega u oblasti marketinga na društvenim medijima koji svoje znanje i iskustvo dijeli na jednom od pet najposjećenijih marketinških blogova na svijetu – {grow}) i Kerry O’Shea Gorgone (direktorica strategije u MarketingProfsu, vodećem izvoru informacija za više od 600.000 marketinških profesionalaca širom svijeta, i voditeljka Marketing Smarts podcasta). U narednom periodu će biti objavljena imena ostalih govornika na konferenciji.

Karte za konferenciju Spark.me 2018 se mogu kupiti na zvaničnom sajtu konferencije – www.spark.me. Puna cijena karte je 300€, ali svi zainteresovani mogu kupiti svoju kartu po promotivnoj cijeni od 200€ do 01. aprila. Cijena karte uključuje pristup svim predavanjima (26-27. maj), radionicama (25. maj), startap takmičenju (26-27. maj), ručak u hotelu Mediteran na bazi švedskog stola za oba dana konferencije, osvježenje na svim kafe pauzama u toku oba dana konferencije, kao i koktel prijem (26. maj). Cijena karte ne uključuje troškove prevoza i smještaja. Kao motivacija za sve mlade ljude željne znanja, u ponudi su i studentske karte koje su namijenjene srednjoškolcima i studentima redovnih, postdiplomskih i doktorskih studija koji su mlađi od 27 godina, a čija cijena iznosi svega 50€. Kupljene karte se mogu naknadno prenijeti na drugu osobu (“name change”), ali se uplaćeni novac ne može refundirati.

Konferencija Spark.me održaće se po šesti put, 26. i 27. maja, u hotelu Mediteran u Budvi. U skladu sa težnjom da svake godine dodatno obogate program konferencije, organizacioni tim Spark.me 2018 je za učesnike konferencije pripremio seriju besplatnih radionica iz oblasti marketinga i preduzetništva, koje će se održati 25. maja u hotelu Mediteran u Budvi. Organizator Spark.me je kompanija doMEn d.o.o, agent registracije crnogorskog nacionalnog internet domena – .ME, koja od 2013. godine organizuje konferenciju jednom godišnje u Budvi. Spark.me nudi priliku učesnicima da o aktuelnim trendovima u oblasti marketinga, tehnologije i biznisa uče od svjetski poznatih eksperata, te da ostvare kontakt sa preko 550 učesnika konferencije iz više od 20 država širom svijeta, među kojima će naći lidere iz poslovnog svijeta, svijeta tehnologije i inovacija, marketare, startapove i ljude željne znanja.

Za više informacija o Spark.me 2018 posjetite zvanični sajt konferencije na adresi www.spark.me, Facebook stranicu www.facebook.com/sparkdotme, Twitter nalog www.twitter.com/sparkdotme i Instagram nalog www.instagram.com/sparkdotme/

Film “Inverzum” Damira Bašića u takmičarskoj selekciji !!!

Jubilarno 10. izdanje Fastnet Film Festivala u Irskoj održat će se od 23. do 27. maja ove godine, a u glavnoj takmičarskoj selekciji našla su se četiri bosasnkohercegovačka filma!

Radi se o filmovima INVERZUM Damira Bašića, NEVIDLJIVI Amre Mehić, AŽDAJA Ivana Ramadana i filmu Ade Hasanovića PINK ELEPHANT.

Filmovi INVERZUM, NEVIDLJIVI i AŽDAJA svjetske premijere imali su u prošlogodišnjem BH Film programu na Sarajevo Film Festivalu, dok je film PINK ELEPHANT  premijerno prikazan na festival u Briselu. Svi filmovi imaju već bogat festivalski život.

Melanholičan prizor proplanka prekida zvuk mase. Svi su krenuli na mjesto odakle će se rastati od voljene osobe. Njihova postojanja zauvijek kreću odvojenim putevima – fizički i mentalno.

Režija: Damir Bašić
Uloge: Nenad Veličković, Zoran Ćatić, Slađan Vujić, Lamija Idrizbegović, Mirza Ajnadžić, Boris Čović, Denis Hadžić, Ivona Narančić, Emina Osmanović, Draško Marijan, Sandra Muratović, Halida Bajramović, Meša Muratović, Demijan Ćatić, Jusuf Srna, Katica Prijić, Zlata Mehić, Ramiza Dedić, Hasiba Čehajić, Deana Relatić, Igor Stanišić, Jelena Grebenar, Aidan Muratović, Bogdan Miličević
Scenarij: Damir Bašić
Direktor fotografije: Faris Dobrača
Montaža: Mirza Ajnadžić, Damir Bašić
Muzika: Kenan Glavinić, Goran Lizdek, Damir Bašić
Zvuk: Nenad Kovačević
Kostimografija: Milan Senić
Producent: Zoran Ćatić, Damir Bašić
Produkcija: eTV
Damir Bašić
Rođen 1986. godine. Inžinjer arhitekture. Radio je kao urednik i voditelj radijske emisije Propeler na Radiju 202, Radiju Federacije i eFM – studentskom radiju. Trenutno vodi animacijski studio Red Animator.
 2016 – INVERZUM (kratki film / short film)
2013 – SAMO DA POGLEDAM (kratki film / short film)
2012 – PORODIČNI KABARE (kratki film / short film)
2008 – DEDA (kratki film / short film)

Dragan Bursać dobitnik je nagrade European Press Prize 2018.

Novinar i kolumnista Dragan Bursać dobitnik je nagrade European Press Prize 2018. godine u kategoriji “Mišljenje”.

Bursać je na ceremoniji dodjele nagrada u Budimpešti nagrađen za kolumnu pod naslovom “Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica”. “Dragan Bursać piše o brutalnoj sudbini Petra, sedmogodišnjeg dječaka Srbina čija je porodica ubijena tokom prvi sedmica rata bosanskog rata. Kada prijavi zločin, policija ubije dječaka. Petog decembra 2017., odgovorne osobe su konačno uhapšene. Tema ratnih zločina protiv Srba rijetko se pojavljuje u bosanskim medijima, što ovaj rad čini važnim izuzetkom”, opis je Bursaćevog teksta na stranici European Press Prize.

Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica

Petar nikada neće slaviti svoj 32. rođendan i ispričati svoju priču, jer je dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Znate li ko je Petar Golubović? To je mladić iz Konjica. Napunio je 32 godine. Uzoran je građanin, stomatolog. Ponos oca Đure i majke Vlaste, čuvenih profesora u konjičkoj gimnaziji. No, njime se najviše ponosi brat mu Pavle. Dvije godine mlađi, svršeni pravnik i referent u mostarskom sudu.

Tog 2. jula 1992. šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic negdje u dva sata iz ponoći upala su u stan porodice Golubović.

Noć, strah, agonija… U dva automobila porodica je nasilno ugurana. Ta dva automobila, vjesnika smrti, stižu do policijskog punkta u mjestu Polja Bijela. Poslije razgovora s dežurnim policajcem na kontrolnom punktu dignuta je rampa i vožnju su nastavili prema selu Spiljani.

Šta li je u glavama otetih ljudi? Kako je moguće da ih komšije usred noći bude, guraju u nekakav auto i voze po ovoj mrkloj noći? Evo do juče, profesori, predavali su i njihovoj djeci u Konjicu. Ko su ovi milicajci? I šta hoće?

“Zašto mi udaraju tatu i guraju mamu? Šta je ovo”, urlikao je u sebi sedmogodišnji Petar dok je rukom grčevito stezao mlađeg brata Pavla, čija je ruka odavno obamrla od straha. Petogodišnjak je, čini se, bio potpuno isključen iz stvarnosti.

Prvo strijeljanje

Na udaljenosti hiljadu metara od punkta s njegove desne strane, kod slivnika, policajci su ugasili svjetla na automobilima, osim pozicionih, a potom su svi izašli iz automobila s oružjem. Naredili su članovima porodice Golubović da izađu iz automobila i poredaju se na desnoj ivici kolovoza.

“Ma sigurno će nas ostaviti ovdje. Žele da nas zaplaše. Znam ja i ovoga Miralema, on je od Macića, znam i Jusufa Potura… Za ostale nisam siguran, ali ih zna otac Đuro. On je profesor gimnazije, ne bi njega tek tako…”

Pokušao je Petar da vidi brata i roditelje u mraku. Noć je zjenice širila, a strah ih je sužavao. Vrhom kažiprsta napipao je znojavo-hladnu ruku majke Vlaste. U jednom trenutku učinilo mu se da je vidio nekakvu svjetlost, a onda urlik metala zapara noć.

Kad su poredali porodicu Golubović, policajci su uperili cijevi i istovremeno otvorili rafalnu paljbu.

Petar je osjetio miris zemlje. I, kao da je prehlađen, groznica mu je drmala nejako tijelo. Osjetio je i nekakav stran, čudan i nepoznat miris. Neku memlu i nešto toplo.

To se krv roditelja i brata sa smrću miješala i kapala po njemu. Izlazio je život njemu najbližih, spajao se sa zemljom i beskrajem smrti. A Petar ćuti i stišće kapke očne. Jer, ne zna Petar od sedam godina šta je smrt, pa misli da je i on mrtav. Samo se čudi što je nekako drugačije mrtav od roditelja i brata.

Nekim čudom ispostavilo se da je u ovom zločinačkom piru sedmogodišnji Petar jedini ostao nepogođen i nepovrijeđen. Mališan je prilikom rafalne paljbe i sam pao na zemlju između tijela svojih roditelja i mlađeg brata Pavla.

Kada je bio siguran da su se zločinci izgubili u mrkloj noći, mali Petar odlučio je da napusti mjesto zločina, gdje su ležala nepomična tijela njegovih roditelja i brata Pavla.

Nije više mogao držati oči zatvorene. A tijela roditelja i brata postala su hladno breme užasa, koje ga je prikovalo za zemlju. Dublje i dublje.

Poput neke nejake životinjice, izmigoljio se ispod mrtvih, osovio na drhtave noge i opet gledao mrak. Možda je to i bolje. Jer nije vidio smrt. Čudan je mrak, pomaže ti da ne vidiš tu smrt. A onda ga ošinu svjetlost po periferiji oka.

Petar je izašao iz jarka i zaista ugledao svjetla policijskog punkta. Zaškiljio je. “Eno, tamo, tamo je milicija, spasiće me, a onda će zovnuti bolnicu da spase mamu, tatu i brata. Sve je tako jednostavno, samo sam se previše uplašio”, pomislio je dječak, plav od straha, smrti i zemlje. Potrčao je.

Zadihan i prestravljen, Petar je pod udarima adrenalina policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću ispričao šta se dogodilo sa njegovim roditeljima i bratom Pavlom. Zapravo, bio je to više zbrkani monolog pun promuklih, ridajućih konsonanata, koji su izlazili iz prestravljenog dječijeg grla.

Dežurni na punktu motorolom je odmah javio u Policijsku stanicu da se kod njega nalazi mali Petar, a ubrzo potom…

Drugo strijeljanje

“Pa ovo su iste one čike. Milicajci! Oni su mi pucali na tatu, mamu i brata! Zašto njih nisu uhapsili ovi na punktu? Zašto mene voze nazad dolje u Konjic? Možda je opet greška.” Dječiji mozak nije mogao da se nosi sa ovoliko adrenalina i gubio se u toj memljivoj, uvijek istoj i nikad završenoj noći. Nikad završenoj…

Policajci su se zaustavili na mjestu zvanom Begin Vir, gdje su izveli dijete iz auta, pa iz oružja osuli vatru u Petra Golubovića. Smrtonosni rafali su ovog puta odradili posao.

Petar nikada neće slaviti 32. rođendan. Petar nikada neće ispričati ni ovu ni bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Zločin, kazna, istina i pomirenje

I ne bi bilo ove priče da nije bilo istrage. Ne bismo znali za sve monstruozne detalje i počinioce da sud nije radio svoj posao. A radio ga je urijetko, slabo i nedovoljno. Pa je tako prvooptuženi dobio 12 godina robije, izašao je iz zatvora i kretao se kao slobodan čovjek.

No, čini se da je Macić itekako okrvavio ruke, pa je tako u avgustu 2011. ponovo uhapšen zbog masovnih zločina nad Srbima u selu Bradina, kod Konjica. Na kraju je umro u zatvoru bez izrečene presude i bez istine.

Duhovi Konjica

I zato je dobro znati da je 13 bivših pripadnika Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Konjicu uhapšeno zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.

Zločinci i optuženi za zločine imaju imena i prezimena

U konkretnom slučaju riječ je o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. na području Konjica i okoline, koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske nacionalnosti sa tog područja. Među navedenim zločinima obuhvaćena su ubistva, mučenja, silovanja, zlostavljanja i progoni žrtava.

Slobode su lišeni: Nikšić Šefik, rođen 1945. u Konjicu, Alikadić Adnan, rođen 1962. u Konjicu, Pirkić Mitko, rođen 1962. u Konjicu, Ćosić Safaudin, rođen 1974. u Konjicu, Cakić Muhamed, rođen 1968. u Konjicu, Hebibović Ismet zv. “Broćeta”, rođen 1956. u Konjicu, Balić Redžo, rođen 1952. u Konjicu, Lukomirak Hamed, rođen 1971. u Konjicu, Padalović Almir, rođen 1968. u Mostaru, Jusufbegović Sead, rođen 1941. u Konjicu, Ćibo Senadin, rođen 1967. u Konjicu, Ramić Agan, rođen 1962. u Konjicu i Ramić Esad, rođen 1966. u Konjicu.

I četvrt vijeka nakon rata red je da saznamo kako je mučeno 240 nesrećnika u logoru Čelebići samo zato što su bili Srbi, kako je jedan prelijep grad, Konjic, ostao etnički čist, kako je nestalo 800 Srba iz Bradine, kako je pobijeno njih 88.

Konjic i Konjičani ne smiju biti taoci ovih kabadahija. Krajnje je vrijeme, zarad istine, pravde, Boga i onog dječaka Petra, dva puta strijeljanog, a vječno živog, da se svi u pomirenju i istini rodimo.

Evo nam prilike. Dosta je bilo ćutanja. Jer ćutanje je treće strijeljanje malog Petra.

Prva epizoda bh. crtanog filma “Klemzy i prijatelji”

Za projekt su zaslužni Edin Hurem, Damir Bašić i Elma Juković koji su osmislili likove, nacrtali ih i “dali im život”, a glasove su uz Juković posudili Zoran Ćatić i Mirza Ajnadžić.

Riječ je o crtanom filmu edukativno-zabavnog karaktera i namijenjen je djeci do sedam godina.

Prva sezona ima 12 kratkih epizoda, a napravljene su za TV i internet. Epizode će se moći gledati i na zvaničnom YouTube kanalu.

Private Photography u Historijskom muzeju BiH

Private Photography – prezentacija istraživanja i razgovor sa autorima:
Friedrich Tietjen i Herbert Justnik

19.3.2018. u 18:00

Historijski muzej BiH i Centar za kulturnu dekontaminaciju srdačno vas pozivaju na razgovor u okviru izložbe Svjedočanstvo – Istina ili politika, u ponedjeljak 19. marta u 18h. Kao dio pitanja adaptacije individualnih i društvenih procesa koji su se odigrali u predvečerje rata i tokom samog rata, privatna fotografija nam ima mnogo toga pokazati o privatnoj sferi, ali i o samoj fotografiji. U tom kontekstu ćemo voditi razgovor sa Herbertom Justnikom and Friedrichom Tietjenom.

Friedrich Tietjen – historičar umjetnosti i teoretičar na Akademiji vizuelnih umjetnosti u Leipzigu  Herbert Justnik – kustos muzeja Volkskundemuseum u Beču
Razgovor će voditi Noa Treister – Učitelj neznalica i njegovi komiteti/CZKD.

O razgovoru
U proljeće 2017. počeli smo istraživati lične fotografske prakse u Austriji između 1930-ih i 1950-ih godina, a od tada smo pregledali stotine albuma i hiljade fotografija. Posebno smo zainteresirani za one fotografije i albume koji su često shvatani kao dosadni, jer ne pokazuju ništa od političkih događaja, već imaginacije  dobrog života – poput vjenčanja, prazničnih putovanja i odrastanja djece. Činjenično, mnogi od ovih dokumenata istovremeno odaju utisak kao da nije bilo represije, Holokausta i rata. Ovo su tri aspekta oko kojih smo zasigurno najviše zainteresirani.

Prvo: fotografije su ujedno oboje i dokumenti i uobraženja. Rijetko prikazuju dnevne napetosti, već prije upravo trenutke odstupanja: ne rad, već dokolicu. Pri tome također nude izuzeće od bilo kakvih političkih turbulencija. Odmak biografskog od historijskog nije slučajnost, već se aktivno potražuje.
Drugo: kao pred-uspomene, slike su rađene sa idejom da budu promatrane u bliskoj ili ne tako bliskoj budućnosti. Ta budućnost je ipak bila u mnogome nepoznata. Bivajući zadržavane uglavnom unutar privatne sfere, ove su fotografije i albumi često zadržavale utisak neutralnosti.
Treće: prakse pokazivanja albuma i zagledavanja u slike nastavljaju se i danas, iako teško da se iko od ljudi koji su napravili ove fotografije i složili ove albume nalazi među živima; danas su rodbina i prijatelji koji čuvaju fotografije i albume ponekad obaviješteni o pričama vezanim za dokumenta starijih generacija. Praznine ne mogu biti ispunjene, proturiječnosti više ne mogu biti zaglađene same od sebe, osim odlaskom u arhive i potragom za dodatnim informacijama.

Predstavićemo prve nalaze izložbom najavljenom za novembar 2018. godine. Sam koncept izložbe je oblikovan našim shvatanjem praksi u smislu da će u istu biti uključeni (prakse i pojedinci) građani, naučnici, seminari i drugi interaktivni formati.

Razgovor je dio projekta SVJEDOČANSTVO – ISTINA ILI POLITIKA: Koncept svjedočanstvo u komemoraciji jugoslovenskih ratova koji realizuje Centar za kulturnu dekontaminaciju u saradnji sa partnerima: Učitelj neznalica i njegovi komiteti (Beograd), Muzej savremene umetnosti (Beograd), Historijski muzej Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Centar za kulturnu i socijalnu popravku (Banja Luka), Boem (Beč, Austrija), Observatorijum za Balkan i Kavkaz Transeuropa (OBCT Transeuropa) (Rovereto, Italija), Institut za filozofiju i društvenu teoriju (Beograd) i Lajbnic Institut za studije istočne i jugoistočne Evrope (Leibniz-Institut für Ost- und Südosteuropaforschung – IOS) (Regensburg, Njemačka).

Više informacija na: http://svedocanstvo-imenovatitoratom.org/

Početak najvećeg humanitarnog projekta

  1. marta. 2018 godin zajedničkom akcijom u JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj Mjedenica, Lampica program lojalnosti i Udruženje „Pomozi.ba“ ozvaničili su dugoročnu saradnju.

Tokom posjete djeci su uručena donacija didaktičkih pomagala koja će pomoći u lakšem savladavanju gradiva ali vodilo se računa i o slobodnom vremenu koje će djeca provesti igrajući se na  Play Station 4. Štićenici ovog zavoda zahvalili su se posebnom priredbom tokom koje su izveli muzičke numere i recitacije.

Početak je ovo trenutno najvećeg  humanitarnog projekta, Lampica program lojalnosti i Udruženje „Pomozi.ba“.

Irfan Handukić: Retrospektiva i promocija monografije

Otvaranje  retrospektivne izložbe i promocija monografije Irfana Handukića održaće se u utorak 20.03.2018. godine u 18:00 u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Retrospektivna izložba i monografija Irfana Handukića su nastale u povodu obilježavanja 46 godina njegovog umjetničkog stvaranja i djelovanja na likovnoj sceni. Retrospektivna izložba će biti otvorena za posjetioce do 05.04.2018. godine.

Irfan Handukić jedan je od predstavnika savremene bosanskohercegovačke grafike srednje generacije. Uporedo sa grafikom bavi se i slikarstvom. Jedan je od umjetnika predstavnika Nove slike ili tzv. novog slikarstva kao novog internacionalnog umjetničkog pokreta  na domaćoj likovnoj sceni sredinom 80-ih godina 20. vijeka.

Njegov grafički opus duboko je prožet evropskom umjetničkom tradicijom, njezinim multikulturalnim komponentama, ali i onim univerzalnim iz islamskog kulturnog kruga, koje se ne temelje na njihovim teološkim vrijednostima, već na isprepletenosti kulturološkog, humanističkog, etičko-estetičkog naslijeđa u kojem leže stimulativni duboki poticaji za oblikovanje i izražavanje u ovom mediju.

Biografija:

Irfan Handukić (1950, Bihać) diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, na Likovnom odjelu 1972. godine, a potom grafiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, na Odsjeku za likovne umjetnosti u klasi profesora Josipa Butkovića 1979. godine. Magistrirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1999. godine u klasi profesora Dževada Hoze, a doktorirao je pedagoške nauke na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2008. godine.

Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu u zvanju redovnog profesora.

Tokom svoje karijere pedagoga i predavača objavio je dvije knjige, Grafika u likovno-pedagoškom radu (2005) i Metodika i kultura likovnog odgoja (2008), obje u izdanju izdavačke kuće Sarajevo Publishing. Od 1995. do danas je u domaćoj periodici  i časopisima objavio više od dvadeset autorskih naslova iz oblasti likovne kulture. Recenzirao je desetak školskih udžbenika i drugu literaturu za potrebe Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja BIH. Član je ULUBIH-a i Društva likovnih umjetnika Zenice od 1977. godine.

Stalni je član stručne selekcione komisije pri Muzeju savremene umjetnosti u Teheranu (Iran) za Bijenale umjetnosti zemalja islamskog svijeta (International Biennial Of Islamic World – Tehran Museum of Contemporary Art TMCA). Gostujući je profesor i redovni mentor za magistarske i doktorske studije pri Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a predaje i na Islamskom pedagoškom fakultetu – Zenica. Živi u Sarajevu i Zenici.

Izlagao je  na preko 60 samostalnih izložbi i 180 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Najznačnije nagrade:

1976 – Zenica (BiH) – VI Aprilski salon nagarda za slikarstvo Likovne galerije Zenica

1981 – Nikšić (Crna Gora) – III Septembarski salon mladih umjetnika Jugoslavije, Nagrada za slikarstvo

1982 – Brčko (BiH) – II Bijenale SLPBIH, Nagrada za slikarstvo galerije „Rižah Štetić“, Brčko

1987 – Pljevlja (Srbija) – Prva nagrada za grafiku jugoslovenskih umjetnika „Pivo Karamatijević“

2001 – Aqui Terme (Italija) – V Biennale Europea per incisiones/ V Evropsko bijenale grafike

2003 – Zenica (BiH) – Aprilski salon 03, Nagrada za grafiku

2006 – Soncino (Italija) – 1. Concoroso Internazionale Ex libris Soncino

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
  1. SINIŠA VIDAKOVIĆ: Akademija likovnih umjenosti, Univerziteta u Sarajevu kao izdavač uz suizdavaštvo Umjetničke galerije BiH, Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, realizatori su obimnog monografskog djela, posvećenog umjetničkom i stvaralačkom radu dr. Irfana Handukića redovnog profesora ALU Sarajevo.

Monografija koja je sumarni i retrospektivni prikaz plodonosnog opusa uvaženog i osebujnog autora, kakav je Irfan Handukić, nastavak je ambicioznog projekta prisutnog i kod drugih izdavačkih  kuća, da serijalom serioznih i vrhunskih izdanja stanu u red respektabilnih hroničara naše savremene likovne umjetnosti.

Ovom, nesumnjivo tehnički kvalitativno,veoma sadržajno i po obimu reprezentativnom ostvarenju, prethodila su takođe monografska izdanja drugih izdavača,koja su našu aktuelnu umjetničku scenu  prikazala u svjetlu i poziciji koja joj nesumnjivo i pripada. Sveobuhvatnim i visokorazvijenim pristupom u monografskim predstavljanjima,putokaz su  sličnim i ozbiljnim ambicijama ALU u Sarajevu. Monografija o Irfanu Handukiću to jest njegovim likovnim djelima pruža kompleksan  pregled slikarstva i grafike u jednom vremenski jasno određenom okviru ( 1972-2017 ), u kojem je nastala ogromna produkcija njegovih vrhunskih umjetničkih ostvarenja, što i jeste jedan od razloga da se jednom potpunom umjetničkom zrenju, u finalu određenom od umjetnika i izdavača, podari ovakvo monografsko obličje.

 Za realizaciju jednog ovakvog obimnog djela, koje istovremeno odražava bremenitu misao samog autora, a i aktuelni nivo spoznaja u oblasti savremene umjetnosti, angažovan je tim stručnjaka i vrhunskih autora.Tekstove o pojedinim stvaralačkim fazama, slikarskoj poetici, razvoju, morfologiji, dijalogu sa recentnim svjetskim ostvarenjima, autorovim načelima i življenju umjetnosti, govore mnoga uvažena imena sa prostora ex Jugoslavije i drugih zemalja iz oblasti teorije i prakse likovne  umjetnosti.

Monografija o Irfanu Handukiću obuhvata 672 stranice koje čine opuse-poglavlja, stručne osvrte uz reprodukovana djela,oko ( 750 reprodukcija),  Izbor galerija iz opusa slikarstva 1972-1997.; galerija iz opusa grafike 1982-2017.; biografiju-foto-album, izložbe, nagrade, priznanja; bibliografiju.Svakom pojedinačnom poglavlju pristupilo se koristeći model razvojne slikarsko-grafičke hronologije, kako nastanka djela, tako i personalne analize i korespodencije sa vremenom njihovog nastanka.

Opširni pregledi članaka o autoru i njegovim  likovnim  djelima, mnoštvo foto-priloga, bibliografske građe i podataka o sudjelovanju na važnim izložbama kod nas i u svijetu,trebaju  podstaći čitaoca da na jedan izuzetan način sagleda stvaralaštvo Irfana Handukića, koji vibrantno pobuđuje interesovanje kritike u svom dijalogu sa aktuelnom likovnom situacijom.

Po vokaciji i pedagog i umjetnik, doktor metodike koji je dao veliki doprinos razvoju naučnog rada na području metodike likovnih umjetnosti, razlog su više da se jedan specifikum ovaploćen u njegovom liku i djelu analizira u prepletu nauke i umjetničke praks. Ova bipolarna kompleksnost umjetnika kakav je Irfan Handukić, apsolutno opravdava kosmopolitski pristup izradi ovakve monografije, te u povezivanju svih odrednica u njoj, i nespornih činjenica koje su vrijedne za promišljanje o umjetnosti na prelomu vijekova, ovo djelo čine izuzetnim štivom za stručnu  pa i širu javnost.

Apsolutno  je za vjerovati, da ova monografija predstavlja najkvalitetniji izbor umjetničke i misaone produkcije koja je nastala u 46 godina stvaralačke prisutnosti Irfana Handukića na umjetničkoj sceni danas, a razlog za novo uzbuđenje ostaje otvoren u godinama koje dolaze i  nakon što je knjiga-ova Monografija  objavljena.

Vizinoarstvo izdavača ALU, uz zahvalnost autora i svima koji su doprinijeli da ovo djelo dospije do ruku čitalaca, otvara svijetlu stranicu našeg likovnog života i trajanja.

  1. maj 2016 Iz osvrta urednika dr. Siniša Vidaković

Predstava “Jedvanosimsoboakalomistobo” – 21. i 30. marta

Publika Sarajevskog ratnog teatra ponovo može pogledati predstavu “Jedvanosimsoboakalomistobo”. Autori teksta su Nejra Babić i Aleš Kurt, koji je ujedno i reditelj predstave.

Predstava se izvodi u srijedu 21. i petak 30. marta u 20h. Igranje u petak će biti sa titlovima na engleskom jeziku.

Izvođenje predstave 30. marta je humanitarnog karaktera, te sav prihod od prodaje ulaznica namjenjen je za liječenje reditelja Bekima Lumija iz Prištine. Mogućnost učestvovanja u humanitarnoj akciji moguće je ostvariti i putem linka: https://www.gofundme.com/perbekimin

Cijena ulaznica iznosi 10KM, a rezervacije se mogu obaviti pozivom na 033 664 070 ili slanjem poruke u inbox Fb. page-a https://www.facebook.com/sartr1992/. Omogućen je popust za studente i penzionere.

U predstavi igraju: Maja Salkić, Mirela Lambić, Ana Mia Milić, Alban Ukaj, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Davor Sabo, Saša Krmpotić i Lejla Čaušević k.g. Dramaturgiju potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović i Nejra Babić. Kostimografiju potpisuje Melisa Musić Ajkunić, a scenografiju Vedran Hrustanović. Muziku za predstavu su radili Damir Nevesinjac i Basheskia.

Predstava je realizirana u okviru projekta „Kofer za sjećanja“ Studija lutkarstva Sarajevo kojeg podržava Vlada Švicarske.

VIŠE O PREDSTAVI:

Piše: Nejra Babić, autorica teksta

ČESTITAMO NA POSTOJANJU

Pisati tekst o  stanju u državi u kojoj  već svi o tome pričaju, čitaju, pišu kolumne, raspravljaju, polemišu, svađaju se, šute, vrište, protestuju, odustaju od protesta,  je ubacivanje mozga u bubanj  veš mašine. Tema o kojima bi se moglo pisati je milon, apsurdnih situacija još više. Najzanimljiviji dio čitavog procesa prije pisanja je samo istraživanje, jer je to dovelo do nekih scena koje moja mašta nikada ne bi mogla ni izmisliti. Od Izvještaja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice „o odlivanju pameti i ogromnom finansijskom resursu koje iseljeništvo predstavlja za razvoj domovine“ do ispovijesti žene koja je nakon poroda iz bolnice otpuštena kao muško, pa sve do spiska zvaničnih zanimanja u Bosni i Hercegovini na kojoj se nalazi i Direktor službe drugdje nerazvrstan.

Moja sreća u svemu tome je što tekst nisam pisala sama nego zajedno sa rediteljem Alešom Kurtom koji je davao ideje i smjernice snalaženja u ludilu tema kojima bi se mogli baviti. Krenuli smo od pokušaja definisanja toga ko smo zapravo, da bi prešli na postratni period i beskonačnu tranziciju i došli u sadašnjost u kojoj dosta vremena provodimo na šalterima, nezaposleni i umorni čekajući da nam padnu avioni sa neba kako bi pobjegli iz domovine. Jer istina je da je vrlo često jedva nosimo sebe a kamo li situaciju u kojoj se nalazimo.  Ali ne možemo svi ni otići. Onima koji ostaju, čestitamo na postojanju.

Piše: Aleš Kurt, autor teksta i reditelj predstave

Ojha

Ova režija je nastavak rada na prožimanju drevnog i današnjeg.  Radi se o socijalnoj komediji, a ona je po svojoj suštini crna, s tim što ova nije baš crna, nego više tamno siva. Smatram da teatar treba da bude socijalno angažiran i da se zaista bavi problemima društva koji nam najviše smetaju da živimo.  Pa eto, ova predstava se upravo bavi takvom tematikom. Pored toga ona je u potpunosti uronjena u teatarske kodove od antičkog doba do danas. Nije nam namjera bila da bilo kome ugađamo. Više smo tu da potaknemo na dobro. Da poučimo. I zabavimo. Ako se to još može.

 

Bosanskohercegovački filmski festival (BHFF) u New York-u

Komisija za izbor filmova za Bosanskohercegovački filmski festival (BHFF) u New York-u sa zadovoljstvom objavljuje izbor filmova za 2018. godinu. Ukupno 15 filmova će biti prikazano na festivalu uključujući nekoliko filmskih panela za diskusiju i razgovore sa režiserima, od srijede, 11. aprila do subote 14. aprila u dva kina na Manhattan-u.  BHFF će početi sa prezentacijom u srijedu, 11. aprila, koja će se sastojati od prikazivanja tri filma i panel diskusije u Anthology Film Archives kinu, da bi se nakon toga prebacili u SVA Theatre za tri uzbudljive noći festivalskog 2018. programa, događajima sa režiserima i puno više.
Ovogodišnji program je izuzetno raznolik i obrađuje nekoliko važnih društvenih i kulturnih tema kao teme o porodičnim vezama u savremenoj Bosni, potrazi za svojim identitetom, muškosti i trudovima da se prihvate posljedice bosanskog rata.  BHFF je počašćen da prikaže radove 7 režiserki, i da dovede u New York City inovativne mlade režisere zajedno sa poznatim regionalnim ličnostima kao priznatu režiserku i scenaristicu Aidu Begić, i legendarnog glumca Emira Hadžihafizbegović.    Početkom u srijedu 11. aprila u Anthology Film Archives festival će prezentirati tri fascinatna dokumentarca. Poslije prikazivanja filmova, biće i panel diskusija sa filmskim akademičarima, i drugim gostima koji će biti iznenađenje. Ulaz na prezentacije u Anthology Film Archives je besplatan, sa kupovinom bilo koje karte za prezentaciju filmova u SVA Theatre. Festival ce se nastaviti u SVA Theatre, u četvrtak, petak i subotu, od 12. aprila to 14. aprila.

Petnaesti godišnji BHFF će prikazati pet igranih dugometražnih filmova, četiri igrana kratka filma i šest dokumentarnih filmova. Svi filmovi izabrani za prikazivanje na petnaestom BHFF programu mogu dobiti Zlatnu Jabuke,  nagrade publike i žirija.

Filmovi na takmičenju su:

DUGOMETRAŽNI IGRANI FILMOVI

Ptice Kao Mi | Faruk Šabanović, Amela Ćuhara | 84 min

Grupa ptica je izbačena iz drveta u kojem žive, kad jedan hrabri par ptica pokuša da poremeti jedinstven i uznemiravajući ugovor njihove zajednice.  Glasove glavnih junaka filma posuđuju oscarovci Jeremy Irons i Alicija Vikander, a muziku potpisuje Peter Gabriel.

 Žaba | Elmir Jukić | 78 Minutes

Zeko, berberin i veteran, se bori sa vlastitim epizodama nasilja od post-traumatskog stresnog poremećaja. Da dovede svoj život u red, Zeko pokušava da se osloni na svog brata Bracu, ali Braco ima svoje nevolje.

 Muškarci ne plaču | Alen Drljević | 98 Minutes

Dvadeset godina poslije kraja rata u Bosni, raznolika grupa muškaraca se nalazi da pričaju o svojim doživljajima i obrade stresne ratne događaje koji su ih dirnuli prije puno godina.

 Ništa, samo vjetar | Timur Makarević | 87 min

Ako je dom gdje je srce, šveđanin sa porijeklom iz Bosne, Vedran nije siguran ni o jednom, ni o drugom. Prisiljen da posjeti svoj rodni grad, Sarajevo, osamnaest godina poslije odlaska, mora prihvatiti promjene koje mu donese ova posjeta.

 Never Leave Me (Bırakma Beni) | Aida Begić | 97 min

Aida Begić slijedi grupu sirijske djece, dok pokušavaju da prebrode ratnu traumu i da se prilagode na izbjeglički život u Turskoj.

KRATKI IGRANI FILMOVI

Kineski zid | Aleksandra Odić | 36 min

Nasljedstvo sukoba 1990-ih godina vreba u pozadini jednog porodičnog skupa u bosanskom selu, kako to doživljava djevojčica Maja.

 Ježeva kućica | Eva Cvijanović | 10 min
Tumačenje priče Branka Ćopića od istog imena, ovaj animirani kratki film je usredotočen na ježa kojem druge životinje zavide, ali ga još uvijek poštuju.  Naracija priče je izvedba Rade Šerbedžije.

 Pink Elephant (Ružičasti Slon) | Ado Hasanović | 17 min

Tajna odjednom izlazi na svjetlo dana, kad se kćerka vrati kući iz inostranstva, u ovom zabavnom kratkom filmu o generacijskim sukobima.

Stalemate | Amir Karagić | 13 min
Mike, kuhar srednjih godina iz Amsterdama, sjedne za igru šaha sa otuđenim sinom, milenijalcem, dok se igra pretvara u borbu za nadmoć.

DOKUMENTARNI FILMOVI

Što te nema | Rialda Zukić  | 8 min

Ovaj dokumentarac gleda na nedavnu inkarnaciju nomadskog spomenika Što te nema u Bostonu, na poznatom Copley Square. Spomenik se diže svakog 11. jula, na godišnjicu genocida u Srebrenici i posvećen je žrtvama—8, 372 ljudi.

Scream for Me Sarajevo | Tarik Hodžić | 95 min

Pogled na koncert Iron Maiden u Sarajevu 1994. godine i šta je trebalo da se on ostvari, dok su se grad i stanovnici patili u trogodišnjoj opsadi Sarajeva.

Biti daleko | Samira Kameli, Sajra Subašić | 9 min

Samira, dokumenaristica iz Irana, je doputovala do Sarajeva da snimi film. Pokušava da uspostavi veze se zemljom i njenim narodom, i u potrazi je za ljudima koji su daleko putovali da stignu u Sarajevo. Nailazi na teškoće kad pokuša da snimi film u centru za izbjeglice.

Dvije škole | Srđan Šarenac | 43 min

Ovaj dokumentarac istražuje travničku gimnaziju, koja je poslije rata u Bosni, podijeljena u dvije odvojene škole koje dijele istu zgradu. Godišnji Božićni fudbalski turnir je jedino vrijeme kad djeca sa obadvije strane škole imaju šansu da se druže.

Undercovered | Nejra Latić Hulušić, Sabrina Begović-Čorić | 53 min

Undercovered se bavi sa šest mladih bosanskih žena iz drukčijih društvenih sfera koje odluče da nose maramu kao izraz njihove vjere i identiteta.

Zimsko sunce | Pilar Palomero | 37 min

Osamdesetgodišnjoj Nani treba operacija. Da bi je imala, ona i njen muž moraju napustiti svoj dom u malom selu Hrsa, u ovom intimnom pogledu na borbu ovog para sa obeshrabljujućim zdravstvenim sistemom.

 

BHFF ce također predstaviti nagradu žirija za najbolju glumu, glumcima ili glumicama u glavnim ili sporednim ulogama u kratkim ilii dugometražnim igranim filmovima.

Festival je počašćen da istakne sljedeće nominacije za BHFF 2018 nagradu žirija za najbolju glumu:

Emir Hadžihafizbegović, za glavnu ulogu kao Zeko u filmu Žaba

Ermin Bravo, za glavnu ulogu kao Ahmed u filmu Muškarci ne plaču

Elena Matić,  za glavnu ulogu kao Maja u filmu Kineski Zid

Boris Glibusić, za glavnu ulogu kao Vedran u filmu Ništa, samo vjetar

Izudin Bajrović, za sporednu ulogu kao Sead u filmu Pink Elephant

Jasna Žalica, za sporednu ulogu kao Zlata u filmu Pink Elephant

Isa Demlakhi, za glavnu ulogu kao Isa in Never Leave Me

Emir Hadžihafizbegović, za glavnu ulogu kao Merim u filmu Muškarci ne plaču